Mitraljez PK

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
PK
Mitraljez PKM u posedu Mađarske vojske
VrstaMitraljez
Poreklo Sovjetski Savez
Upotreba
Upotreba uSovjetski Savez i mnogi drugi
Bojno delovanjeVijetnamski rat
Južnoafrički granični rat
Građanski rat u Kambodži
Libijsko-egipatski rat
Kambodžansko-vijetnamski rat
Kinesko-vijetnamski rat
Sovjetski rat u Avganistanu
Iračko-iranski rat
Rat za Nagorno-Karabah
Zalivski rat
Raspad Jugoslavije
Prvi čečenski rat
Invazija Dagestana
Drugi čečenski rat
Rat u Avganistanu
Rat u Iraku
Libijski građanski rat
Sirijski građanski rat
Rat na istoku Ukrajine
Građanski rat u Jemenu
Proizvodnja
ProizvođačDegtjarev
H. Cegielski - Poznań S.A
Zastava oružje
Norinco
Arsenal AD
Fabrica de Arme Cugir SA
Defense Industries Organization
Proizvedenopreko 1 milion komada
Varijantevidi Verzije
Specifikacije
MasaPKM: 7.5kg + tronožac 4.5 kg
DužinaPKM: 1.192 mm
Dužina cevi605 mm
Kalibar7,62x54R mm
Vrsta operacijeSistem barutnih gasova
Način dejstvaJedinačno, automatski
Brzina paljbe650 met/min
Brzina zrna825 m/s
Maks. ef. domet1.000 m, teoretski do 4.000 m
Magacinredenici sa po 50 metaka u kutijama od 100, 200 i 250 metaka
NišanMehanički i optički po izboru

PK (rus. Пулемёт Калашникова), često poznatiji kao PKM (po jednoj od svojih verzija) je ruski i sovjetski srednji mitraljez kalibra 7,62x54R.[1] Konstruisao ga je početkom 1960-ih poznati ruski inžinjer Mihail Kalašnjikov. U naoružanje Sovjetske vojske je uveden 1961. godine, a kasnije i u vojskama mnogih drugih zemalja istočnog bloka i trećeg sveta.[2][3]

Mitraljez PK se može smatrati najrasprostranjenijim srednjim mitraljezom na svetu,[4] a između ostalog, po licenci se proizvodi i u Srbiji kao Zastava M84.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Originalna, prvobitna verzija, PK zarobljena u Avganistanu 1984.

Glavni artiljerijski direktorat SSSR-a je 1955. raspisao specifikacije za novim univerzalnim mitraljezom za podršku pešadije na nivou čete i bataljona, u službenom puščanom kalibru 7,62x54R. Inžinjeri G. I. Nikitin i Jurij M. Sokolov su već 1958. predstavili prototip svog mitraljeza, koji je uspešno prošao sva testiranja i 1960. je odlučeno da mitraljez Nikitin-Sokolov uđe u serijsku proizvodnju u Kovrovskoj mehaničkoj fabrici.

Kada je ovaj projekat Nikitina i Sokolova bio gotovo pri kraju, konstruktorski tim iz Iževska, na čijem čelu se našao Mihail Kalašnjikov se takođe uključio u takmičenje sa svojim prototipom. Njihov prototip je funkcionisao po principu pozajmice barutnih gasova i rotirajućeg zatvarača kao kod puške AK-47. Oba prototipa, Kalašnjikov i Nikitin-Sokolov su testirani u centralnoj Aziji, Odesi i Baltiku.

Artiljerijski direktorat i Ministarstvo odbrambene industrije su više cenili Kalašnjikovljev prototip jer je bio pouzdaniji, manji, kompaktniji i lakši za proizvodnju. Na kraju je 1961. pobedio prototip Kalašnjikova i uveden je u službu kao „Pulemet Kalašnikova”, skraćeno PK/PKS, a za proizvodnju je bila zadužena Kovrovska fabrika Degtjarev. Za novi mitraljez Kalašnjikova su korišćeni isti tronožac za oslon i kutija sa redenicima, prethodno napravljene za Nikitin-Sokolov mitraljez. Na kraju je sam Mitraljez Nikitin-Sokolov, uz manje izmene završio kao teški mitraljez 12,7mm NSV.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Verzija PKMS, na položaju tokom Rata u Donbasu.

Konstrukciono, PK je derivat dobro poznate konstrukcije AK-47, naravno, uz izvesne izmjene. Mehanizam je preokrenut, tako da je sistem gasne pozajmice lociran sa donje strane cevi, čime je olakšana njena brza zamena. Rotacioni zatvarač sa dva masivna zabravljujuća brega je pojednostavljen, a na njegovom čelu je fiksna udarna igla, budući da PK kao većina modernih mitraljeza puca iz otvorenog zatvarača, što olakšava hlađenje cevi i sprečava samoopaljenje metka pri intenzivnom korišćenju. Sanduk je izrađen od dva sloja lima debelog 1,5 m spojenih zakivcima i tačkasto zavarenih na kritičnim mestima, što je donelo manju masu, uz odgovarajuću čvrstinu. Poklopac sanduka je vezan šarkom, a ručica za zapinjanje je sa desne strane. Neobično je što se i redenik uvodi s desne strane. Ljudi su većinom desnoruki i nišane desnim okom. Čaure se izbacuju ulevo,gasni regulator ima tri položaja za različite uslove i intenzitet upotrebe/zaprljanosti. Na dnu kundaka je sklopivi oslonac za rame, koji prilično pomaže u kontroli dugih rafala. Unutar desne sklopive nožice je trodelna šipka za čišćenje cevi.

Modeli i verzije[uredi | uredi izvor]

SSSR i Rusija[uredi | uredi izvor]

  • PK- osnovna pešadijska verzija iz 1961.
  • PKS- ojačana verzija, namenjena za montiranje na vozila.
  • PKM- modernizovana verzija, ("PK Modernizirovannый"). Uvedena 1969. i predstavlja najbrojniji model, a sama porodica mitraljeza se upravo po njemu često naziva samo PKM.
  • PKMN- verzija sa mogućnošću montiranja noćnog nišana. PKMN-1 može montirati noćni nišan 1PN51, dok PKMN-2 može 1PN58 ili 1PN93.
  • PKMS- teža verzija koja se postavlja na Stepanov 6T5 tronožac .
  • PKMSN- model sličan PKMN sa noćnim nišanom.
  • PKT- tenkovska verzija razvijena za postavljanje u tenk.
  • PKMT- modernizovana verzija PKT-a.
  • PKB- model bez kundaka, namenjen montiranju na vrh vozila.
  • PKP Pečeneg- najmodernija verzija, razvijena 1999. Model Pečeneg je kraće dužine radi lakšeg rukovanja i poseduje niz drugih izmena zbog kojih se može smatrati i potpuno novim mitraljezom.

Strane verzije[uredi | uredi izvor]

  • Zastava M84- domaća verzija sa manjim izmenama, proizvodi se po licenci u fabrici Zastava oružje iz Kragujevca.
  • Norinco Type 80- kineska kopija koju proizvodi kompanija Norinko (China North Industries).
  • Arsenal MG, MG-M1, MG-M1S i MG-1M- bugarske verzije koje proizvodi kompanija Arsenal iz Kazanlaka. U zadnje vreme je dostupna i verzija za izvoz, u standardnom NATO kalibru 7,62x51mm.
  • Cugir Mitraliera md. 66- rumunska verzija mitraljeza PK iz 1966.
  • UKM-2000- poljski model u standardnom NATO kalibru 7,62x51mm.

Zemlje korisnice[uredi | uredi izvor]

Terorističke organizacije[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Mitraljezi iste kategorije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Open Joint Stock Company "V.A.Degtyarev Plant" / 7.62mm PKTM Kalashnikov tank machine gun”. www.zid.ru. 
  2. ^ „Open Joint Stock Company "V.A.Degtyarev Plant" / 7.62mm PKMS Kalashnikov modernized machine gun on a Stepanov mount”. www.zid.ru. 
  3. ^ Lawrence, Erik (2015). Practical Guide to the Operational Use of the PK/PKM Machine Gun. Erik Lawrence Publications — preko Google Books. 
  4. ^ https://fas.org/man/dod-101/sys/land/row/weg2001.pdf OPFOR Worldwide Equipment Guide, Sep 2001, DEPARTMENT OF THE ARMY, TRADOC DCSINT, Threat Support Directorate, 700 Scott Avenue, Bldg 53, FORT LEAVENWORTH, KS, 66027- (1323). str. 1-5

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]