Rade Šerbedžija
Rade Šerbedžija | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 27. jul 1946. | ||||
Mesto rođenja | Bunić, kod Udbine, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija | ||||
Porodica | |||||
Supružnik | Lenka Udovički | ||||
Deca | Danilo Šerbedžija, Lucija Šerbedžija | ||||
www | |||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Rade Šerbedžija (Bunić, 27. jul 1946) srpski i hrvatski je filmski, televizijski i pozorišni glumac.[1]
Mladost
[uredi | uredi izvor]Rođen je 27. jula 1946. godine u srpskoj porodici u ličkom selu Bunić, kod Titove Korenice u današnjoj Republici Hrvatskoj. Otac mu se zvao Danilo (1913—2017), a majka Stana.[2][3] Dane (nadimak Danilu) je pred raspad Jugoslavije bio šef Udbe u Vinkovcima,[4] odakle se sa suprugom sklonio u Srbiju 1991. godine.
Za sebe je izjavio da je Krajišnik, čovek, Srbin iz Hrvatske kao i da se ponosi svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom.[5]
Rade je odrastao u Slavoniji, u Vinkovcima. Maturirao je u vinkovačkoj gimnaziji. Diplomirao je 1969. godine na Akademiji za pozorište, film i televiziju u Zagrebu, nakon čega je ubrzo angažovan u zagrebačkom dramskom kazalištu Gavela. Nakon toga naizmenično radi kao slobodni umetnik, s angažmanom u HNK Zagreb, te ponovno u „Gaveli“. Nadaren, posebne glumačke tehnike, i racionalan i temperamentan, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uverljiv u ulogama klasičnog (npr. Šekspirovi Hamlet i Ričard III) i modernog repertoara (npr. Ibzenov Per Gint) — u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (triput nagrađen na Sterijinom pozorju, Nagrada „Vladimir Nazor“, Nagrada „Dubravko Dujšin“, Nagrada „Orlando“ na Dubrovačkim ljetnim igrama). Na filmu je debitovao sporednom ulogom u Iluziji (1967) Krste Papića, dok prvu glavnu — mladića na životnoj prekretnici — tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968) B. Ivande.
Rast popularnosti
[uredi | uredi izvor]Od tada sve češće nastupa u glavnim ulogama, ušavši u krug najboljih jugoslovenskih glumaca i glumeći u filmovima raznih žanrova — od ratnih drama do savremene tematike. Početkom ’70-ih zapažene su mu uloge komunističkog aktiviste dezorijentisanog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970) Živojina Pavlovića te seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi „Hamleta“ u selu Mrduša Donja (1973) Krste Papića. U to vreme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugoslovensku savremenost: kao karijeristički kompozitor (što potvrđuje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) Rajka Grlića (Zlatna arena u Puli) i kao novinar u istoimenom filmu (1979) Fadila Hadžića. Po dramskom piscu Dušanu Jovanoviću, Šerbedžija je bio: Popularan i uzdizan do neba u svim republikama bivše države. Posvuda je imao prijatelje, obožavatelje, zaštitnike. Glumio je u najuglednijim kazališnim institucijama, na elitnim festivalima, a također i u provokativnim alternativnim projektima. Radio je s režijskim legendama Krstom Spajićem, Živojinom Pavlovićem, Ljubišom Ristićem. Družio se s Krležom, s političkim disidentima i nastupao na zabavama predsjednika Josipa Broza Tita. Rade Šerbedžija bio je ikona jugoslavenskog kulturnog prostora. Glamurozan i ambivalentan, zavodljiv i kontroverzan.[6]
Na vrhuncu slave
[uredi | uredi izvor]Najuspešnija filmska godina za Šerbedžiju je verovatno bila 1986, kada mu dve uloge u filmovima dobijaju titulu najuspešnijih na Pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Večernjim zvonima Lordana Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u Snu o ruži Ž. Tadića (Velika povelja u Nišu). Velikog radnog potencijala, s uspehom glumi i na televiziji: u TV serijama U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz Tito). Godine 1982. dobio je godišnju nagradu australijske televizije Sami za glavnu ulogu u australijskoj televizijskoj ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja D. Jovanovića. Objavio je 2 zbirke pesama: Promjenljivi i Crno, crveno. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te kao vanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Odlazak u emigraciju
[uredi | uredi izvor]Godine 1992. odlazi u svet, gde se takođe probio kako sjajan glumac. Prvo je kratko živeo u Ljubljani, a zatim prelazi u Ameriku. Uprkos tome što je već glumio u 80-ak filmova distribuisanih uglavnom na području bivše Jugoslavije, proboj u svetske vode zadobio je filmom Hanin rat (1988) i filmom Pre kiše (1994) Milča Mančevskog. Godine 1996, Šerbedžija je igrao oca izbeglice u filmu Belma i novozelandskog imigranta u filmu Broken English. Potom su usledile uloge u vodećim holivudskim filmskim ostvarenjima u filmovima Svemirski kauboji, Nemoguća misija 2, Moćni Džo Jang, Sneč itd.
Poznat je i po čitanju poezije, a i po pozorišnim predstavama. Pokrenuo je i novi teatar „Ulisis“ u Puli koji je premijeru doživio s predstavom „Kralj Lir“ na Brionima pod rediteljskom palicom njegove supruge Lenke.
Radio je s mnogim velikim imenima kao što su Vanesa Redgrejv, Filip Nojs ili Tom Kruz, Stenli Kjubrik i Klint Istvud.
Festivali
[uredi | uredi izvor]Zagreb:
- Da se razumijemo (Veče šansona), pobednička pesma, '82
- Gledaj u rijeku pravo (Veče novih trendova šansone), '86
- Nadvožnjak sa Trnje, '89
- Balada o trnju, nagrada za najzagrebačkiju pesmu festivala, '89
Zvuci Panonije, Osijek:
- Panonske trešnje, '83
CMC festival, Pula:
- Mi smo šampioni ljubavi (Revijalno veče festivala, duet sa Maksom), 2008
Split:
- Kud plovi ovaj brod (Veče poznati pevaju, duet sa Kemalom Montenom), 2010
Dalmatinska šansona, Šibenik:
- Brodovi (sa bendom Zapadni kolodvor), 2016
- Brodovi / Djevojka iz moga kraja / Ne daj se, Ines (Veče internacionalne muzike), 2016
Lični život
[uredi | uredi izvor]Oženjen je Lenkom Udovički, sa kojom ima ćerke Ninu, Milicu Almu i Vanju. Iz prvog braka ima ćerku Luciju i sina Danila.
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]- U januaru 2011. godine uvršten u Pres Magazinovu listu „100 najpoznatijih Srba u svetu“.[7]
- Nagrada Braća Karić - 2016
- U junu 2018. godine dodeljena mu je nagrada Aleksandar Lifka za doprinos evropskoj kinematografiji.[8]
Uloge
[uredi | uredi izvor]God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1960-e | |||
1966. | Prikupljanje hrabrosti | Skalper | |
1966. | Sedam sati i petnaest minuta | Tomica | |
1967. | Iluzija | ||
1967. | Crne ptice | ||
1968. | Osveta Kratki film | ||
1968. | Seansa (TV) | ||
1968. | Maratonci (serija) | ||
1968. | Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata | Boris Horvat | |
1969. | Meteor | ||
1969. | Čamac za kron-princa | ||
1969. | Dio è con noi | ||
1969. | Sedmina | Niko | |
1970-e | |||
1970. | Kainov znak | Milan | |
1970. | Sam čovjek (TV film) | ||
1970. | Sam čovjek TV serija | ||
1970. | Papagaj | Mladić | |
1970. | Idu dani | Reditelj | |
1970. | Crveno klasje | Južek Hedl | |
1971. | Putovanje na mjesto nesreće | Vlatko | |
1971. | U gori raste zelen bor | Domobran kicoš | |
1972. | Prosjaci i sinovi | Matan Potrka | |
1972. | Poslijepodne jednog fazana | Obijesni mladić | |
1972. | Rođendan male Mire | ||
1972. | Zvezde su oči ratnika | Učitelj Rade | |
1973. | Pelikani | ||
1973. | Živjeti od ljubavi | Davor | |
1973. | Begunac | Ivan | |
1974. | Nokturno | Lučio Klarić | |
1974. | Tojota Korola 1000 | ||
1974. | Obešenjak | ||
1974. | U registraturi (TV serija) | Ivica Kičmanović | |
1974. | Predstava „Hamleta“ u Mrduši Donjoj | Joco Škokić/Hamlet | |
1974. | Užička republika | Major Kosta Barac | |
1975. | Pesma | Mića Ranović | |
1976. | Užička republika | Major Kosta Barac | |
1976. | Noćna skela | ||
1977. | Hajka | Lado | |
1977. | Nikola Tesla (TV serija) | Nikola Tesla | |
1978. | Bombaški proces | Josip Broz Tito | |
1978. | Bravo maestro | Vitomir Bezjak | |
1979. | Novinar | Vlado Kovač | |
1979. | Živi bili pa vidjeli | ||
1979. | Povratak | Policijski komandir | |
1979. | Usijanje | Tomo | |
1979. | Ivan Goran Kovačić | Ivan Goran Kovacić | |
1980-e | |||
1980. | Duvanski put | ||
1980. | Sedam plus sedam | Rade | |
1980. | Gospođica | ||
1981. | Oslobođenje Skoplja | Georgij Potevski | |
1981. | Tuga | milicioner | |
1981. | Nepokoreni grad | ||
1982. | 13. jul | Kapetan Mitrović | |
1982. | Kiklop | Ugo | |
1982. | Tamburaši | Stipe Babur | |
1982. | Variola vera | Doktor Grujić | |
1982. | Život i priča | ||
1983. | Kiklop (TV serija) | Ugo | |
1983. | Zadah tela | Pančo Vilja | |
1983. | Kvit posao | Jozo | |
1983. | Banović Strahinja | Abdulah | |
1983. | Noć poslije smrti | Lucio Klarić | |
1984. | Štefica Cvek u raljama života | ||
1984. | Pejzaži u magli | Lelin otac | |
1984. | U raljama života | Intelektualac | |
1984. | Una | Profesor Misel Babić | |
1985. | Hrvatski narodni preporod (TV serija) | Glumac | |
1985. | Horvatov izbor | Krešimir Horvat | |
1985. | Život je lep | Harmonikaš | |
1986. | San o ruži | Valent | |
1986. | Putovanje u Vučjak | Krešimir Horvat | |
1986. | Večernja zvona | Tomislav K. Burbonski | |
1987. | Osuđeni | Rade | |
1987. | Čovek u srebrnoj jakni (TV serija) | ||
1987. | Zaljubljeni | Dušan | |
1987. | Waitapu | Inspektor Marković | |
1987. | Kriminalci | Drug Raka | |
1988. | Večernja zvona (TV serija) | Tomislav K. Burbonski | |
1988. | Zagrljaj | ||
1988. | Večernja zvona | Tomislav Kovač | |
1988. | Manifesto | Emile | |
1988. | Hanin rat | Kapetan Ivan | |
1989. | Povratak Arsena Lupena | Herlok Šolms | |
1989. | Čovjek koji je volio sprovode | Hinko | |
1990-e | |||
1990. | Karneval, anđeo i prah | ||
1990. | Majstori mraka | Adem Sokolović | |
1992. | Dezerter | Pavle Trusić | |
1993. | Kontesa Dora | Karlo Armano | |
1994. | Magareće godine | Narator | |
1994. | Pre kiše | Aleksandar | |
1995. | Urnebesna tragedija | Kosta | |
1995. | Two Deaths | Pukovnik Džordž Lapadus | |
1995. | Belma | Josip Papac | |
1996. | Memento | Oficir | |
1996. | Nečista krv | Marko | |
1996. | Broken English | Ivan | |
1997. | Svetac | Ivan Tretjak | |
1997. | Tregua, La | Grk | |
1998. | Mare largo | Fransoa Rifo | |
1998. | Polish Wedding | Roman | |
1998. | Praški duet | Jiri Kolmar | |
1998. | Moćni Džo Jang | Andrej Straser | |
1999. | Širom zatvorenih očiju | Gospodin Milič | |
1999. | Il Dolce rumore della vita | Bruno Majer | |
1999. | Stigmata | Marion Petroceli | |
2000-e | |||
2000. | Nemoguća misija 2 | Doktor Nekorovič | |
2000. | Svemirski kauboji | General Vostov | |
2000. | Sneč | Boris „Oštrica“ Jurinov | |
2000. | Je li jasno, prijatelju? | Milan Rajić | |
2001. | Južni Pacifik | Emil de Bek | |
2002. | Ilaria Alpi - Il più crudele dei giorni | Miran Hrovatin | |
2002. | Tihi Amerikanac | Inspektor Vigot | |
2003. | Quicksand | Oleg Butraskaja | |
2003. | Spooks | Viktor Švitkoj | |
2004. | Eurotrip | Tibor | |
2004. | Golemata voda | Old Lem | |
2004. | The Fever | Diplomata | |
2005. | The Keeper: The Legend of Omar Khayyam | Imam Muafak | |
2005. | Short Order | Paulo | |
2005. | Betmen počinje | beskućnik | |
2005. | Go West | Ljubo | |
2005. | Магла | Kapetan Blejk | |
2005. | Surface | Doktor Aleksandar Cirko | |
2006. | Moscow Zero | Sergej | |
2006. | The Elder Son | Maks | |
2007. | Balkanski sindrom | Old Alen | |
2007. | Brat | Karlos Avileda | |
2007. | Tesla | Narator | |
2007. | Shooter | Mihael Sandor | |
2007. | 24 | Dmitrij Gredenko | |
2007. | Say It in Russian | Raf Larin | |
2007. | L... kot ljubezen | ||
2007. | Pravo čudo | ||
2007. | Fallen | Dr Lukas Grasić | |
2007. | Fugitive Pieces | Atos | |
2007. | Bitka u Sijetlu | Dr Marić | |
2007. | Liebeskeben | Arie | |
2008. | The Eye | Sajmon Makalou | |
2008. | Карантин | Jurij Ivanov | |
2008. | My Own Worst Enemy | Jurij Volkalov | |
2009. | Thick as Thieves | Niki Petrovič/Viktor Korolenko | |
2009. | Middle Men | Nikita Sokolov | |
2009. | Istražitelji iz Majamija | Aleksandar Šarova | |
2010-e | |||
2010. | Kao rani mraz | Stari Vasa Ladački | |
2010. | Sedamdeset i dva dana | Mane Paripović | |
2010. | Hari Poter i relikvije Smrti: Prvi deo | Gregorovič | |
2011. | 5 Days of War | Aleksandar Šarova | |
2011. | Tatanka | Vinko | |
2011. | X-Men: First Class | general Volkov | |
2011. | U zemlji krvi i meda | Nebojša Vukojević | |
2011. | Blossom | Rej | |
2012. | Balkan nije mrtav | ||
2012. | The Fourth State | ||
2012. | Ustanička ulica | glavni tužilac | |
2012. | 96 sati: Istanbul | Murad Hodža | |
2012. | Treće poluvreme | ||
2013. | Red Widow | ||
2014. | Даунтонска опатија (TV serija) | Princ Igor Kuragin | |
2016. | Prvaci sveta | stari Štukalo | |
2016. | Oslobođenje Skoplja | Georgije |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Rade Serbedzija”. imdb.com. Pristupljeno 3. 2. 2022.
- ^ Preminuo otac Radeta Šerbedžije („Večernje novosti”, 23. januar 2017)
- ^ „Radetov otac nosio je moćno srpsko ime - po ovome se isticao”. Nportal. 17. 11. 2022. Pristupljeno 19. 11. 2022.
- ^ Rade Šerbedžija": "Poslije kiše", Beograd-Podgorica 2017.
- ^ „Šerbedžija: Kao Tesla, ja se ponosim svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom”. NOVA portal (na jeziku: srpski). 2022-07-19. Pristupljeno 2022-07-19.
- ^ Rade Šerbedžija, navedeno delo
- ^ IN4S: 100 najpoznatijih Srba u svetu 16. januar 2011. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. januar 2011) (jezik: srpski)
- ^ Radetu Šerbedžiji nagrada "Aleksandar Lifka" 5. jun 2018 (jezik: srpski)