Sajmon Jejts

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sajmon Jejts
Jejts 2022.
Lični podaci
Puno imeSajmon Filip Jejts
Datum rođenja(1992-08-07)7. avgust 1992.(31 god.)
Mjesto rođenjaBeri, UK
DržavljanstvoUjedinjeno Kraljevstvo
Visina1,72 m[1]
Masa58 kg[1]
Timske informacije
Trenutni tim
Džejko—alula
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačabrdaš, univerzalac[2]
Juniorska karijera
2003—2005Beri klerion[3]
2005—2010Maksgir sajkling[3]
2011—2012Britanska akademija
2013100% me[4]
Profesionalna karijera
2014—Orika—grinedž[5][6]
Uspjesi
Tur de Frans
Najbolji mladi vozač1 (2017)
Vuelta a Espanja
Vuelta a Espanja1 (2018)
Klasifikacija kombinacije
(ukinuta)
1 (2018)
Glavne etapne trke
Tireno—Adrijatiko1 (2020)
Druge trke
Gran pri Migel Indurain 1 (2017)
Tur of Alps 1 (2021)
Ostalo
UCI vorld tur1 (2018)
Ažurirano: 5. april 2024.

Sajmon Filip Jejts (engl. Simon Philip Yates; Beri, 7. avgust 1992) britanski je biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Džejko—alula.[7] Osvojio je jednom Vuelta a Espanju, gdje je osvojio i klasifikaciju kombinacije i ostvario dvije etapne pobjede. Po jednom je osvojio i Tireno—Adrijatiko, Gran pri Migel Indurain, Tur of Alps i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača na Tur de Fransu, gdje je ostvario dvije etapne pobjede, dok je na Điro d’Italiji ostvario šest etapnih pobjeda i jednom je završio na trećem mjestu. Osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu na pisti, u trci na porne. Njegov brat blizanac Adam Jejts takođe je profesionalni biciklista.

Tokom juniorske karijere takmičio se i u drumskom i u biciklizmu na pisti, a profesionalnu karijeru počeo je 2014. u australijskom timu Orika—grinedž, sa kojim je prve sezone osvojio klasifikaciju za najboljeg mladog vozača na Tur of Sloveniji i vozio je po prvi put Tur de Frans i neku grand tur trku. Godine 2015. završio je u prvih deset na Kriterijumu di Dofine, Vuelti al Pais Basko i Tur de Romandiju, dok je u prvom dijelu 2016. bio suspendovan na četiri mjeseca zbog dopinga, a nakon što se vratio takmičenju, završio je Vuelta a Espanju na šestom mjestu. Godine 2017. osvojio je Gran pri Migel Indurain i završio je Tur de Frans na sedmom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.

Godine 2018. vozio je Điro d’Italiju po prvi put, gdje je ostvario tri etapne pobjede i nosio je roze majicu, za lidera trke, na 13 etapa, do etape 19. U finišu sezone je osvojio Vuelta a Espanju, uz jednu etapnu pobjedu i osvojenu klasifikaciju kombinacije, a zahvaljujući dobrim rezultatima osvojio je UCI vorld tur u poslednjoj sezoni kada su se dodjeljivali bodovi. Godine 2019. završio je Điro d’Italiju na osmom mjestu i ostvario je dvije etapne pobjede na Tur de Fransu, dok je 2020. osvojio Tireno—Adrijatiko. Godine 2021. osvojio je Tur of Alps i završio je Điro d’Italiju na trećem mjestu, uz jednu etapnu pobjedu. Godine 2022. završio je Pariz—Nicu na drugom mjestu, vozio je Điro d’Italiju i Vuelta a Espanju, ali ih nije završio.

Godine 2023. završio je Tur de Frans na četvrtom mjestu i Điro di Lombardiju na petom, što je bilo prvi put u karijeri da je neki monumentalni klasik završio u prvih deset.

Djetinjstvo i juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Rođen je 7. avgusta 1992. u Beriju, pet minuta prije brata blizanca Adama.[8] Biciklizmom su počeli da se bave od malih nogu, kada ih je otac Džon, nakon oporavka od saobraćajne nesreće, odveo na Mančesterski velodrom kako bi se našao sa prijateljima iz lokalnog tima Beri klerion.[3][9] Obojica su počeli da voze za tim, a tadašnji predsjednik Nik Hol izjavio je da je mislio da su previše sićušni, da im nedostaje izdržljivosti i da nije znao hoće li izdržati.[3] On je dodao da većina dječaka iz oblasti Mančunijana sanja o tome da jednog dana zaigra za Mančester junajted, ali da su njih dvojica od malena željeli da budu biciklisti.[3] Zbog velikog napretka koji su ostvarili na stazi, prešli su da voze za tim Maksgir sajkling, dok su za Beri klerion vozili samo povremeno, van takmičenja.[3]

Jejts 2012.

Sa 18 godina, Sajmona je odabrala Britanska biciklistička olimpijska akademija, a Adama nije, o čemu je njihova majka Suzan izjavila da je to za njih bilo teško i da nijesu znali da li da budu srećni ili tužni.[10] Godine 2010. vozio je za Englesku na Igrama Komonvelta u Delhiju zajedno sa Krisom Frumom,.[10]

Početkom 2013. osvojio je zlatnu medalju u trci na poene na Svjetskom prvenstvu na pisti,[11] dok je krajem godine, zajedno sa Adamom, bio član britanskog tima na Tur de l’Aveniru, koji se smatra kao Tur de Frans za vozače do 23 godine.[12] Na petoj etapi se odvojio od grupe u finišu, zajedno sa Adamom Jejtsom i Aleksisom Gužarom, a u sprintu je pobijedio ispred Adama, koji je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu, minut iza Fernandeza.[13] Na šestoj etapi je bio u bijegu, odakle je napao na poslednjem usponu i ostvario je pobjedu 55 sekundi ispred grupe favorita, zahvaljujući čemu je došao na 15 mjesto u generalnom plasmanu.[14] Posljednju, sedmu etapu, završio je na desetom mjestu, skoro dva minuta iza Žilijena Alafilipa i trku je završio na desetom mjestu u generalnom plasmanu, skoro četiri minuta iza Fernandeza.[15] U septembru je izabran u britanski nacionalni tim za Tur of Btitejn trku, gdje je pobijedio na šestoj etapi, napadom na poslednjem usponu, kada je otišao od grupe u kojoj su bili Bredli Vigins i Nairo Kintana i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu.[16] Poslednje dvije etape su bile sprinterske, na kojima je pobijedio Mark Kevendiš i završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, minut i tri sekunde iza Viginsa, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[17]

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2014.[uredi | uredi izvor]

Pošto su bili razdvojeni tri godine, Adam i Sajmon su angažovali različite agente.[10] Imali su ponudu tima Skaj da kao mladi britanski vozači započnu profesionalnu karijeru u britanskom timu, ali su je odbili, jer im se više svidjela ponuda australijskog tima Orika—grinedž, gdje su smatrali da će imati manje pritiska i da će moći da voze više trka[18] i u oktobru 2013. potpisali su dvogodišnji ugovor sa timom Orika.[19][20] Sezonu je počeo na klasicima u Španiji, završivši Trofeo sera de Tramuntana na 13 mjestu, u grupi koja je na cilj došla 27 sekundi iza Mihala Kvjatkovskog.[21]

Jejts na Tur de Fransu 2014.

U martu je vozio Pariz—Nicu, koju je završio na 44 mjestu u generalnom plasmanu, 17 minuta iza Karlosa Betankura.[22] U aprilu je vozio Vueltu al Pais Basko, koju je završio na 12 mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta iza Alberta Kontadora,[23] dok je krajem mjeseca vozio Tur of Turki trku, gdje je bio lider tima zajedno sa bratom Adamom.[24] Na trećoj etapi je pao i morao je da napusti trku, a kasnije je utvrđeno da je slomio ključnu kost.[25] Sezonu je nastavio u junu, na Tur of Sloveniji, gdje je prolog na prvoj etapi završio 26 sekundi iza Majkla Metjuza.[26] Treću etapu je završio na petom mjestu, 41 sekundu iza Manuela Bonđorna i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[27] Poslednja etapa je bila sprinterska, završio je u grupi i trku je završio na sedmom mjestu, 55 sekundi iza Tijaga Mašada, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[28] Nedelju dana kasnije vozio je prvenstvo Britanije u drumskoj vožnji, koje je završio na trećem mjestu, minut i devet sekundi iza Pitera Kenoa i Bena Svifta.[29]

U julu je uključen u tim za Tur de Frans pet dana prije početka trke,[30] o čemu je sportski direktor Met Vajt izjavio da nije bilo u planu da vozi, ali da se dobro uklapa u ono što oni žele da ostvare i da je dobio prednost u odnosu na Adama zbog toga što je vozio manje trka od početka sezone zbog povrede.[31] Na osmoj etapi bio je u bijegu zajedno sa još četiri vozača i stekli su prednost od 11 minuta.[32] Na prvom usponu na etapi, Kol de la kroa de Menat, na oko 30 km do cilja, otpao je od bjegunaca, a zatim ga je dostigla glavna grupa i završio je šest minuta iza Blela Kadrija sa kojim je bio u bijegu.[33] Na etapi 14 je otišao u bijeg, zajedno sa još 16 vozača, ali je otpao na poslednjem usponu kada je napao Alesandro de Marki.[34] Dostigla ga je glavna grupa, koja je smanjila prednost iza bjegunaca na 40 sekundi, a na 7 km do cilja, napao je iz grupe, ali je brzo dostignut. Etapu je završio na 21 mjestu, tri i po minuta iza Rafala Majke.[35] Tokom drugog dana odmora tim je odlučio da ga povuče sa trke.[36] Izjavio je da je srećan što je dobio priliku da vozi Tur koji je startovao u Jorkširu i da će to pamtiti do kraja života.[37]

U septembru je vozio Tur of Alberta trku, gdje je osvojio brdsku klasifikaciju,[38] dok je pet dana kasnije vozio klasike Laurentijan, završivši Gran pri sajkliste de Kvebek na 22 mjestu,[39] a Gran pri sajkliste de Montreal na 36.[40] Sezonu je završio na Tur of Peking trci, koju je završio na 42 mjestu u generalnom plasmanu.[41]

2015.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2015. počeo je na francuskim klasicima u februaru, nakon čega je u martu vozio Pariz—Nicu, gdje je hronometar dug 6,7 km na prvoj etapi završio na 119 mjestu, 41 sekundu iza Kvjatkovskog.[42] Do kraja je gubio vrijeme i završio je na 29 mjestu u generalnom plasmanu, 19 minuta iza Ričija Porta.[43] Nedelju dana kasnije vozio je Milano—Sanremo po prvi put i završio ga je na 37 mjestu, 23 sekunde iza Džona Degenkolba, koji je pobijedio u grupnom sprintu.[44] Sezonu je nastavio na Vuelti al Pais Basko, gdje je vozio zajedno sa bratom Adamom, koji je učestvovao u padu na prvoj etapi, na 500 metara do cilja i slomio je prst, zbog čega je morao da napustio trku i nije startovao drugu etapu.[45] Na trećoj etapi, na poslednjem usponu na 3 km do cilja napali su Hoakim Rodrigez, Serhio Enao i Nairo Kintana, u sprintu je pobijedio Rodrigez, dok je Jejts završio na osmom mjestu, deset sekundi iza.[46] Na četvrtoj etapi, Enao je napao na 3,4 km do cilja i izdvojila se grupa od 12 vozača. U sprintu je pobijedio Rodrigez, dok je Jejts završio na trećem mjestu i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu, deset sekundi iza Enaa.[47] Na petoj etapi, Mikel Landa je pobijedio iz bijega, dok je u glavnoj grupi Jejts napao u finišu i završio je tri sekunde ispred Enaa i Rodrigeza i 15 sekundi ispred Kintane, zahvaljujući čemu je došao na treće mjesto u generalnom plasmanu.[48] Hronometar na poslednjoj, šestoj etapi, završio je na 12 mjestu, 43 sekunde iza Toma Dimulena i završio je na petom mjestu u generalnom plasmanu, 46 sekundi iza Rodrigeza.[49] Sezonu je nastavio na ardenskim klasicima, završivši Fleš Valon na 62 mjestu[50] i Lijež—Bastonj—Lijež na 39.[51]

Jejts na hronometru na Tur de Fransu 2015.

U aprilu je vozio Tur de Romandi trku, gdje je tim Orika—grinedž ekipni hronometar na otvaranju završio na drugom mjestu, sa istim vremenom kao tim Skaj.[52] Četvrtu etapu je završio na devetom mjestu u sprintu, u grupi koja je na cilj došla 52 sekunde iza Stefana Kinga i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[53] Na petoj etapi, nakon više napada u finišu, odvojila se grupa od deset vozača, što Jejts nije mogao da prati i završio je na 12 mjestu, minut i sedam sekundi iza Tiba Pinoa, zbog čega je pao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[54] Hronometar na poslednjoj, šestoj etapi, završio je na 12 mjestu, 33 sekunde iza Tonija Martina i trku je završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 20 sekundi iza Ilnura Zakarina.[55] Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, gdje je nakon prve dvije etape koje su vožene po ravnom, na trećoj etapi vožen ekipni hronometar, koji je tim Orika—grinedž završio na petom mjestu, 23 sekunde iza tima BMC rejsing.[56] Na petoj etapi, Romen Barde je napao na pretposlednjem usponu, dok je tim Skaj radio na čelu grupe. Na 2 km do cilja, napao je Frum, što su pratili samo Tidžej van Garderen i Benjat Inčausti, a Jejts je zaostajao i završio je na petom mjestu, 50 sekundi iza Bardea i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, 43 sekunde iza Van Garderena.[57] Na šestoj etapi, u bijeg je otišla grupa od pet vozača, među kojima su bili Vinčenco Nibali i Alehandro Valverde. Na poslednjem usponu, Jejts i Danijel Martin su napali iz glavne grupe, ali je Martin otpao a Jejts je završio na petom mjestu, minut i 20 sekundi iza Ruija Koste i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 35 sekundi iza Nibalija.[58] Na sedmoj etapi, Frum je napao na 4 km do cilja, što je pratio samo Van Garderen, a Jejts je završio na 11 mjestu, minut i 47 sekundi iza i pao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 29 sekundi iza Van Garderena.[59] Na poslednjoj, osmoj etapi, Mikele Skarponi je napao na 5 km do cilja i odvojila se grupa od desetak vozača. Frum je napao u poslednja dva kilometra, što je prvobitno pratio samo Van Garderen, ali je i on otpao. Jejts je napao iz grupe iza, pratio ga je Kosta i dostigli su Van Garderena; Frum je pobijedio na etapi, dok je Jejts završio na drugom mjestu, 18 sekundi iza i završio je na petom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 33 sekunde iza Fruma, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[60]

U julu je vozio Tur de Frans, zajedno sa Adamom Jejtsom, koji je vozio Tur po prvi put.[61] Hronometar na prvoj etapi završio je na 33 mjestu, 46 sekundi iza Roana Denisa,[62] dok je na drugoj etapi izgubio preko pet minuta nakon što se glavna grupa razdvojila zbog vjetra.[63] Cilj treće etape bio je na usponu Mur de Ij, gdje je Rodrigez napao na 400 metara do cilja i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio na osmom mjestu, 11 sekundi iza.[64] Na devetoj etapi je vožen ekipni hronometar, koji je tim Orika—grinedž završio na poslednjem mjestu, pet minuta iza tima BMC, nakon čega je Jejts izjavio da je to za njih bio dan odmora jer su prethodno trku napustila tri njihova suvozača, kao i da nisu išli preko 75% svojih mogućnosti.[65] Na etapi 14 otišao je u bijeg u velikoj grupi od 24 vozača. Na 2 km do cilja Barde je napao, što je pokušavao da prati zajedno sa Rigobertom Uranom, ali je otpao i završio na desetom mjestu, 33 sekunde iza Stiva Kamingsa, koji je pobijedio ispred Pinoa i Bardea.[66] Na etapi 20, čiji je cilj bio na usponu Alp d’Iez, Valverde je napao na 19 km do cilja, a ubrzo je za njim krenuo Kintana i otišli su od grupe. Dok je Port radio na čelu grupe za Fruma, Jejts je otpao i završio je na 11 mjestu, tri minuta iza Pinoa, koji je ostvario pobjedu iz bijega, dok je Kintana završio na drugom mjestu, 18 sekundi iza.[67] Poslednja etapa je bila sprinterska, nije bilo promjena i završio je na 89 mjestu u generalnom plasmanu.[68]

Nedjelju dana nakon Tur de Fransa, vozio je klasik San Sebastijan, gdje je Adam Jejts napao na 8 km do cilja kako bi dostigao Grega van Avermata. Na 600 metara do cilja Van Avermat je imao 15 sekundi prednosti kada mu je televizijski motor dodirnuo zadnji točak, zbog čega je pao i nije mogao da nastavi trku.[69] Adam nije vidio da je Van Avermat pao i prošao je kroz cilj 15 sekundi ispred grupe koju je odsprintao Filip Žilber ispred Valverdea, dok je Sajmon Jejts završio na 14 mjestu.[70] U trenutku kada je prošao kroz cilj, Adam nije znao da je pobijedio zbog problema u komunikaciji sa timom, zbog čega nije slavio.[71] U septembru je vozio kanadske klasike Laurentijan, završivši Gran pri sajkliste de Kvebek na 82 mjestu,[72] dok je dva dana kasnije Gran pri sajkliste de Montreal završio na 16 mjestu, 12 sekundi iza Tima Velensa i Adama Jejtsa, koji su napali u poslednjem krugu.[73] U finišu sezone vozio je Điro di Lombardiju, koju je završio na 18 mjestu, preko četiri minuta iza Nibalija.[74]

2016.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2016. počeo je na klasicima u Francuskoj; Sid Aderše je završio na 45 mjestu, sedam minuta iza grupe koju je odsprintao Petr Vakoč,[75] dok je Drom klasik završio na 20 mjestu, 16 sekundi iza Vakoča.[76] U martu je vozio Pariz—Nicu, gdje je prolog na otvaranju završio na 33 mjestu, 20 sekundi iza Majkla Metjuza.[77] Na šestoj etapi, Alberto Kontador je napao na 10 km do cilja, nakon čega se izdvojila grupa od pet vozača. Pobijedio je Zakarin ispred Gerenta Tomasa i Kontadora, dok je Jejts završio na šestom mjestu, 20 sekundi iza i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, 44 sekunde iza Tomasa.[78] Na poslednjoj, sedmoj etapi, Kontador je napadao više puta a na poslednjem usponu se izdvojio zajedno sa Velensom i Portom i završili su pet sekundi ispred grupe, dok je Jejts završio na petom mjestu i trku je završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu.[79] U aprilu je vozio Vuelta al Pais Basko, gdje je nakon četvrte etape zaostajao 51 sekundu iza Vilka Keldermana u generalnom plasmanu,[80] ali je tokom pete etape pao i morao je da napusti trku.[81]

Jejts na Pariz—Nici 2016.

Krajem aprila objavljeno je da je bio pozitivan na terbutalin, na testu koji je rađen tokom Pariz—Nice u martu i suspendovan je četiri mjeseca retroaktivno od marta i poništeni su mu svi rezultati tokom tog perioda.[82] Iz tima Orika—grinedž izjavili su da timski doktor nije podnio zahtjev za izuzeće u terapijskoj upotrebi za inhalator za astmu koji je koristio Jejts, što je izazvalo pozitivan test.[83]

Zbog suspenzije je propustio Tur de Frans, a takmičenju se vratio sredinom jula na Tur de Polonje trci, koju je završio na 20 mjestu u generalnom plasmanu.[84] Nedelju dana kasnije osvojio je klasik Prueba Vilafranka Ordizijako 34 sekunde ispred Anhela Madraca, nakon što je napao pred početak poslednjeg uspona. To mu je bila prva osvojena trka i prva pobjeda u karijeri.[85] Takođe, postavio je najbolje vrijeme na poslednjem usponu u istoriji trke.[86] Pet dana kasnije vozio je klasik San Sebastijan. Na poslednjem usponu napali su Bauke Molema, Rodrigez, Valverde i Toni Galopen; Molema je napao na spustu i ostvario solo pobjedu dok je Jejts završio na sedmom mjestu 34 sekunde iza.[87] Dan nakon San Sebastijana vozio je klasik Memorijal Rikardo Očoa, koji je završio na drugom mjestu, sekundu iza Dijega Ulisija.[88] Sezonu je nastavio na Vuelta a Burgos trci, gdje je jedinu brdsku, petu etapu, završio na četvrtom mjestu i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, četiri sekunde iza Kontadora.[89]

Krajem avgusta, vozio je Vuelta a Espanju po prvi put, gdje je bio lider tima zajedno sa Estebanom Čavezom.[90] Ekipni hronometar na otvaranju, tim Orika—grinedž je završio na trećem mjestu, šest sekundi iza timova Skaj i Movistar.[91] Cilj treće etape bio je na usponu, tokom kojeg je Movistar vozio na čelu grupe i Jejts je otpao, završivši minut iza Valverdea, Fruma i Čaveza.[92] Na četvrtoj etapi otpao je od grupe u finišu i završio je 23 sekunde iza.[93] Na šestoj etapi, nakon što je većina vozača iz bijega dostignuta, napao je na poslednjem usponu, na 5 km do cilja, dostigao je Matijasa Franka i ostvario solo pobjedu, prvu na nekoj grand tur trci, 20 sekundi ispred Luisa Leona Sančeza i došao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu, minut i po iza Darvina Atapume.[94] Na osmoj etapi, Kintana je napao na 8 km, što niko nije mogao da prati, dok je Jejts otpao i od drugih konkurenata i završio je minut iza Kintane.[95] Cilj desete etape bio je na usponu Lagos de Kovadonga, tokom kojeg su Kintana i Kontador diktirali jak tempo i većina vozača je otpala, uključujući i Jejtsa. Na 3.5 km do cilja, Kintana je napao i ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio minut iza, ali je završio ispred Danijela Morena, Atapume i Đanluke Brambile i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu.[96] Na etapi 11, Frum je napao na 500 metara do cilja, što je pratio samo Kintana; Frum je pobijedio u sprintu, dok je Jejts završio 13 sekundi iza i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[97] Na etapi 14 u bijeg je otišao 41 vozač, među kojima je bilo nekoliko vozača tima Orika—grinedž. Na početku uspona Kol de mari Blank, na oko 50 km do cilja, Jejts je napao, suvozači iz bijega su usporili kako bi ih dostigao i etapu je završio na petom mjestu, 39 sekundi iza Roberta Hesinka, ali preko minut ispred glavne grupe i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta i 17 sekundi iza Kintane.[98] Na etapi 15, koja je bila duga 118,5 km, odmah na početku su napali Kontador i Brambila, što je pratio Kintana, dok su ostali vozači iz generalnog plasmana odlučili da ostanu u glavnoj grupi i u bijeg je otišla grupa od 14 vozača.[99] U glavnoj grupi su radili timovi Skaj, Orika—grinedž i Astana, ali se prednost bjegunaca povećavala i iznosila je dva minuta pred poslednji uspon. Na 2 km do cilja, Čavez je napao iz grupe iza, što Frum nije mogao da prati. Jejts je u finišu otpao od Fruma i završio je skoro tri minuta iza Brambile i Kintane i dva minuta iza Kontadora, zbog čega je pao na peto mjesto u generalnom plasmanu.[100] Na etapi 17, Kontador je napao na poslednjem usponu, što su pratili Kintana, Frum i Čavez, dok je Jejts otpao i završio je minut iza.[101] Hronometar na etapi 19 završio je na 32 mjestu, tri minuta i 45 sekundi iza Fruma i skoro dva minuta iza Andreja Talanskog i pao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, 20 sekundi iza Talanskog.[102] Na poslednjoj brdskoj, etapi 20, Čavez je napao na 45 km do cilja, za Kontadora je radio Juri Trofimov u grupi, a zatim je i Kontador izašao na čelo kako bi smanjio prednost Čaveza. Na 5 km do cilja, Frum je napao iz grupe, što je pratio samo Kintana, dok Jejts nije mogao da prati ni Kontadora i Talanskog i završio je minut iza Kintane i 30 sekundi iza Talanskog.[103] Poslednja etapa u Madridu je bila sprinterska i Vueltu je završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu, osam i po minuta iza Kintane.[104]

Krajem septembra, zajedno sa Čavezom i Adamom Jejtsom vozio je Điro del’Emilija klasik.[105] Braća Jejts su radili za Čaveza, koji je osvojio trku, dok je njih dvojica nijesu završili.[106] Dan kasnije vozio je Gran premio Bruno Begeli klasik, koji takođe nije završio, a nakon trke završio je sezonu.[107]

2017.[uredi | uredi izvor]

Pred početak sezone 2017. odlučeno je da Adam vozi Điro d’Italiju a Sajmon Tur de Frans.[108] Sezonu je počeo na Vuelta a Valensijana trci početkom februara, koju je završio na 137. mjestu u generalnom plasmanu.[109] U martu je vozio Pariz—Nicu, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na 14 mjestu, minut iza Alafilipa.[110] Na šestoj etapi, nakon što su bjegunci dostignuti, napao je pri vrhu poslednjeg uspona, na 19 km do cilja, što niko nije pratio i ostvario je solo pobjedu, 17 sekundi ispred Serhia Enaa i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu.[111] Na sedmoj etapi, otpao je na poslednjem usponu i završio je preko četiri minuta iza Porta, koji je napao na 3 km do cilja i ostvario pobjedu.[112] Na poslednjoj, osmoj etapi, Kontador je napao na pretposlednjem usponu, na 50 km do cilja i dostigao je bjegunce. Stekli su 50 sekundi prednosti, ali je grupa postepeno smanjivala zaostatak; David de la Kruz je odsprintao Kontadora i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio u grupi, 21 sekundu iza i završio je na devetom mjestu u generalnom plasmanu, preko četiri minuta iza Serhia Enaa.[113] Sezonu je nastavio na klasiku Gran pri Migel Indurain, gdje je Roman Krojciger iz Orike bio u bijegu, a nakon što su bjegunci dostignuti na 50 km do cilja, Jejts je napao, ali je brzo dostignut.[114] Na 20 km do cilja izdvojila se grupa od devet vozača, u kojoj je bio Jejts sa dva suvozača.[114] Damjen Houson i Karlos Verona su radili za Jejtsa, koji je napao na 10 km do cilja i ostvario solo pobjedu, 23 sekunde ispred Majkla Vudsa.[115]

Krajem aprila vozio je Vueltu al Pais Basko, gdje je na trećoj etapi izgubio minut i po, nakon što mu je pukla guma na poslednjem usponu.[116] Na četvrtoj etapi, napao je pri vrhu poslednjeg uspona, ali ga je grupa dostigla. U finišu po ravnom je napao Primož Roglič i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio na petom mjestu, u grupi koja je došla tri sekunde iza.[117] Na petoj etapi, Valverde je napadao nekoliko puta na poslednjem usponu, a zatim je radio na čelu kako bi dostigao bjegunce; Jejts nije mogao da prati tempo i otpao je, završivši na devetom mjestu, 15 sekundi iza Valverdea koji je pobijedio u sprintu.[118] Hronometar na poslednjoj, šestoj etapi, završio je na 26 mjestu, skoro dva minuta iza Rogliča i trku je završio na 22 mjestu u generalnom plasmanu, tri i po minuta iza Valverdea.[119] Sezonu je nastavio na Lijež—Bastonj—Liježu, koji je završio na poslednjem mjestu od vozača koji su završili, 16 minuta iza Valverdea.[120] Dva dana kasnije startovao je Tur de Romandi, gdje je prolog na otvaranju završio na 25 mjestu, 18 sekundi iza Fabija Felinea.[121] Nakon tri ravne etape, na četvrtoj su vožena četiri uspona, a cilj je bio na usponu prve kategorije.[122] Napao je na pretposlednjem usponu, dostigao je bjegunce i imali su 48 sekundi prednosti pred početak poslednjeg uspona. Sa Jejtsom su ostali samo Emanuel Bukman i Ait el Abdia, dok je iz glavne grupe napao Port i dostigao ih. Pri vrhu uspona su otpali Bukman i El Abdia, a u sprintu je pobijedio Jejts i preuzeo je lidersku majicu, 19 sekundi ispred Porta.[123] Hronometar na poslednjoj, petoj etapi, završio je na 12 mjestu, 48 sekundi iza Rogliča i 40 sekundi iza Porta i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 21 sekundu iza Porta.[124] Početkom juna vozio je Kriterijum di Dofine, gdje je nakon prve tri etape po ravnom, hronometar na četvrtoj etapi završio na 19 mjestu, minut iza Porta.[125] Na šestoj etapi, Valverde je napao na 22 km do cilja, što su pratili Fabio Aru, Čavez i Rafal Vals, ali su dostignuti, nakon čega su napali Luis Mejntdžens i Aru. Jejts nije mogao da prati napade i završio je etapu preko dva minuta iza vodeće četvorke, koju je odsprintao Jakob Fuglsang.[126] Na poslednjoj, osmoj etapi, otpao je na pretposlednjem usponu, na 50 km do cilja, nakon što su napali Frum i Valverde. Na 7,5 km do cilja napali su Fuglsang i Port, Fuglsang je pobijedio i osvojio je trku, dok je Jejts završio na 13 mjestu, devet minuta iza.[127]

Jejts u bijeloj majici na Tur de Fransu 2017.

U julu je vozio Tur de Frans, gdje je hronometar dug 14 km na otvaranju završio na 29 mjestu, 37 sekunde iza Tomasa, koji je pobjedom na njemu postao prvi Velšanin koji je obukao žutu majicu na Turu.[128] Na trećoj etapi, Port je napao u finišu, što je odmah pratio Peter Sagan i grupa se razdvojila; Jejts je završio u drugoj grupi, deset sekundi iza.[129] Cilj pete etape bio je na usponu La Planš de Bel Fils,[130] gdje je Aru napao na 2 km do cilja i brzo stekao prednost od 13 sekundi; na 1,5 km do cilja napao je Frum, što su pratili Port i Martin, dok je Jejts zaostajao i završio je 26 sekundi iza Arua, odnosno šest sekundi iza Fruma i Porta i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu.[131] Na devetoj etapi, nakon više napada na poslednjem usponu, izdvojila se grupa od šest vozača, dok je Jejts otpao i završio minut i 15 sekundi iza.[132] Na etapi 12, nakon što je tim Skaj radio na tempo na čelu glavne grupe, Kintana i Kontador su otpali pri vrhu pretposlednjeg uspona — Kol de Perjesur.[133] Na poslednjem usponu, na kilometar do cilja, Aru je napao, što su pratili Barde i Uran, dok Jejts nije mogao da ih prati i završio je 27 sekundi iza, zajedno sa Džordžom Benetom.[134] Etapa 13 bila je duga 101 km, vožena su tri brdska cilja prve kategorije, a cilj je bio na spustu.[135] Na početku drugog uspona, na 65 km do cilja, Kontador je napao, što su pratili Landa i Voren Bargi, a zatim im se pridružio i Kintana.[136] Na spustu, Martin je napao iz glavne grupe na 10 km do cilja, što je pratio Jejts i završio je na petom mjestu, minut i 39 sekundi iza Bargija, Kintane, Kontadora i Lande, a devet sekundi ispred grupe u kojoj su bili Frum, Uran i Barde i pao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, skoro minut iza Lande.[137] Na etapi 14, čiji je cilj bio na kratkom nekategorisanom usponu, Oliver Nasen je napao u finišu, što su pratili Filip Žilber, Greg van Avermat i Metjuz, a kasnije ih je dostigla manja grupa u kojoj su bili Frum, Uran i Martin.[138] Jejts je ostao u drugoj grupi i završio je pet sekundi iza, ali deset sekundi ispred Lande.[139] Na etapi 15, na pretposlednjem usponu, Kol de Pejra Tajlade, Aru je napao, što su pratili Uran, Barde i Landa, a nakon što su stekli 30 sekundi prednosti, Landa se vratio do grupe iza kako bi radio za Fruma i na tempo su ih dostigli. U finišu je napao Danijel Martin i završio devet sekundi ispred grupe koju je Jejts odsprintao.[140] Na etapi 16, zbog jakog vjetra grupa se razdvojila na 15 km do cilja; u drugoj grupi su ostali Martin i Kontador, koji su izgubili 51 sekundu, zahvaljujući čemu je Jejts došao na šesto mjesto u generalnom plasmanu, sekundu ispred Martina.[141] Na etapi 17, Kontador i Kintana su napali na usponu Kol de la kroa de Fer, na preko 100 km do cilja i stekli su četiri minuta prednosti do poslednjeg uspona.[142] Na 4 km do cilja, Barde je napao iz glavne grupe, a Jejts je otpao i završio je dva minuta iza Urana, Fruma i Bardea, a minut i po iza Martina i pao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[143] Na etapi 18, Landa je napao iz glavne grupe na 4 km do cilja, nakon čega je napao Barde, što su pratili Frum i Uran i dostigli su Landu, dok Jejts nije mogao da ih prati i završio je 40 sekundi iza.[144] Hronometar na etapi 20 završio je na 32 mjestu, minut i po iza Maćeja Bodnara.[145] Poslednja etapa je bila sprinterska, nije bilo promjena i završio je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.[146]

U avgustu je vozio Vuelta a Espanju zajedno sa Adamom Jejtsom i Čavezom.[147] Ekipni hronometar na otvaranju tim Orika—skot je završio na petom mjestu, 17 sekundi iza tima BMC rejsing.[148] Na trećoj etapi, Frum je napao na kilometar do vrha poslednjeg uspona, na 8 km do cilja, što je pratio Čavez, a zatim su ih dostigli Barde i Aru. Na spustu ih je dostiglo još vozača, Vinčenco Nibali je pobijedio u sprintu, dok je Jejts završio 29 sekundi iza.[149] Na petoj etapi Frum je napao u poslednjem kilometru, što su prvobitno pratili Kontador, Van Garderen, Čavez i Vuds, dok su braća Jejts otpala; Adam je završio deset sekundi iza, a Sajmon 20, ali je došao na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[150] Na šestoj etapi, na 4 km do vrha poslednjeg uspona i 30 km do cilja, Kontador je napao, što su jedino mogli da prate Frum i Van Garderen, koji je pao. Kasnije su ih dostigli Adam Jejts i Čavez, dok su u drugoj grupi bili Sajmon Jejts, Barde i De la Kruz, koji su dostigli Van Garderena, a pri vrhu uspona Barde je otpao.[151] Van Garderenu se probušila guma na 3 km do cilja, a zatim je i pao, ali je uspio da se vrati do Jejtsa i završili su 17 sekundi iza ostalih favorita za generalni plasman, zbog čega je pao na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[152] Na osmoj etapi, Adam Jejts i Vuds su napali na poslednjem usponu, dok je Sajmon Jejts otpao. Pri vrhu uspona, na 3 km do cilja, Frum je napao, što je jedino pratio Kontador i došli su na cilj zajedno, dok je Jejts završio minut iza i pao je na 14 mjesto u generalnom plasmanu.[153] Na devetoj etapi je izgubio preko deset minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman.[154] U nastavku trke radio je za Čaveza i završio je Vueltu na 44. mjestu, dok je Čavez završio na 11. mjestu, a Adam Jejts na 34.[155]

2018.[uredi | uredi izvor]

Početkom 2018. objavljeno je da će voziti Điro d’Italiju i Vuelta a Espanju, a da će Adam Jejts voziti Tur de Frans.[156] Sezonu 2018. počeo je na Vuelta a la komunidad Valensijana trci, gdje je četvrtu etapu završio na 17 mjestu, radeći za Adama Jejtsa koji je završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza Valverdea[157] i završio je na 24 mjestu u generalnom plasmanu, tri i po minuta iza Valverdea.[158] U martu je vozio Pariz—Nicu, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na 11 mjestu, 33 sekunde iza Vauta Pulsa i došao je na 11 mjesto u generalnom plasmanu, 48 sekundi iza Luisa Leona Sančeza.[159] Na sedmoj etapi , čiji je cilj bio na usponu, napao je na 4 km do cilja, što je pratio Jon Izagire. Stekli su 15 sekundi prednosti, a zatim je opet napao i ostvario solo pobjedu, osam sekundi ispred Dilana Tunsa koji je dostigao i odsprintao Izagirea. Pobjedom je preuzeo lidersku majicu, 11 sekundi ispred Jona Izagirea i 12 sekundi ispred Gorke Izagirea.[160] Na poslednjoj, osmoj etapi, na 90 km do cilja napali su David de la Kruz, Fuglsang, Omar Fraile i Hesus Erada, koji su dostignuti prije vrha prvog uspona, koji je Jejts prešao na trećem mjestu i uzeo jednu sekundu bonifikacije.[161] Na spustu su u bijeg otišli Alafilip, Fuglsang i Fraile, ali je Fuglsang pao, dok su iz grupe napali Mark Soler i De la Kruz na 47 km do cilja.[161] Oni su dostigli Alafilipa, koji nije mogao da ih prati, a zatim i Frailea i Soler je uzeo tri sekunde bonifikacije na drugom prolaznom cilju.[161] Početkom poslednjeg uspona Jon Izagire je napao, što je pratilo nekoliko vozača, a Jejts je zaostajao.[162] Braća Izagire su pala, nakon čega ih je Jejts dostigao, a zatim su zajedno dostigli grupu u kojoj su bili i ostali favoriti i završili su 38 sekundi iza De la Kruza i 35 sekundi iza Solera. Trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, četiri sekunde iza Solera, koji je trećim mjestom na etapi uzeo četiri sekunde bonifikacije.[163] Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je vozio zajedno sa Adamom Jejtsom, koji je učestvovao u padu u posljednjem kilometru treće etape i morao je da napusti trku.[164] Tomas de Gent je pobijedio iz bijega na trećoj etapi, dok je Jejts napao u finišu, ali je dostignut i u sprintu je završio na drugom mjestu, zahvaljujući čemu je došao na peto mjesto u generalnom plasmanu, 29 sekundi iza De Genta.[165] Na četvrtoj etapi, nakon napada Solera i Kintane na poslednjem usponu, Valverde je napao na 600 metara do cilja i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio 53 sekunde iza.[166] Na poslednjoj, sedmoj etapi, nakon što su bjegunci dostignuti napao je iz glavne grupe sa još nekoliko vozača i nakon više napada na poslednjem krugu dugom 6,6 km preko Monžuika, uspio je da se odvoji od ostalih vozača i pobijedio je 13 sekundi ispred Solera, a trku je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 47 sekundi iza Valverdea..[167]

Jejts u roze majici na Điro d’Italiji 2018.

U maju je vozio Điro d’Italiju, gdje je bio lider tima zajedno sa Čavezom, dok su u timu bili takođe Krojciger, Mikel Nieve i Džek Hejg.[168] Hronometar dug 9,7 km na otvaranju u Jerusalimu završio je na sedmom mjestu, 20 sekundi iza Dimulena.[169] Na šestoj etapi, Čavez je otišao u bijeg na početku etape, dok je Jejts napao na 1,5 km do cilja i dostigao ga. Do kraja su radili zajedno, Čavez je pobijedio, a Jejts je završio 26 sekundi ispred grupe i uzeo je roze majicu, za lidera trke, 16 sekundi ispred Dimulena.[170] Na osmoj etapi, Ričard Karapaz je napao na 2 km do cilja i pobijedio, postavši prvi ekvadorski vozač koji je osvojio etapu na Điru i nekoj grand tur trci;[171] Jejts je završio u grupi, sedam sekundi iza.[172] Cilj devete etape bio je u planinskom masivu Gran Saso d’Italija, na usponu Kampo Imperatore.[173] Domeniko Pocovivo je napao na 2 km do cilja, Jejts ga je odmah pratio, kao i Pino, Čavez i Karapaz, dok je Dimulen otpao. Na 100 metara do cilja Jejts je napao, što su pratili Pino i Čavez, a u sprintu je pobijedio ispred Pinoa, ostvarivši prvu pobjedu na Điro d’Italiji u karijeri.[174] U generalnom plasmanu, povećao je prednost na 32 sekunde ispred Čaveza i 38 sekundi ispred Dimulena, koji je etapu završio 12 sekundi iza.[175] Na desetoj etapi je uzeo tri sekunde bonifikacije na prvom prolaznom cilju i povećao je prednost na 41 sekundu ispred Dimulena, dok je Čavez otpao na prvom usponu i izgubio je 25 minuta.[176] Na etapi 11, napao je na 1,5 km do cilja i pobijedio je dvije sekunde ispred Dimulena, ostvarivši drugu pobjedu na trci, a zahvaljujući sekundama bonifikacije povećao je prednost na 47 sekundi ispred Dimulena, dok su Aru, Migel Anhel Lopez i Frum zaostajali preko tri minuta.[177] Na etapi 14, čiji je cilj bio na usponu Monte Zonkolan, Frum je napao na 4,4 km i stekao prednost, dok su u drugoj grupi bili Jejts, Lopez i Pocovivo, a Dimulen i Pino su dodatno zaostajali.[178] Na 3 km do cilja, Jejts je napao u potjeri za Frumom i završio je na drugom mjestu, šest sekundi iza njega, ali 30 sekundi ispred Dimulena i povećao je prednost u generalnom plasmanu na minut i 24 sekunde ispred Dimulena.[179] Na etapi 15, napao je na poslednjem usponu, na 18 km do cilja, na šta je odmah reagovao Lopez, a zatim su ih dostigli Dimulen, Karapaz, Pino i Pocovivo.[180] Napao je ponovo kilometar kasnije, što niko nije mogao da prati.[181] Dimulen je radio na čelu druge grupe, ali je Jejts povećavao prednost i na vrhu uspona bio je 25 sekundi ispred.[181] Prednost je povećavao i na spustu, kao i na neklasifikovanom usponu u finišu i pobijedio je 41 sekundu ispred grupe u kojoj su bili Lopez i Dimulen i povećao je prednost na dva minuta i 11 sekundi ispred Dimulena.[182] Hronometar na etapi 16 završio je na 20 mjestu, minut i 37 sekundi iza Roana Denisa, kao i minut i 15 sekundi iza Dimulena i ostao je na prvom mjestu u generalnom plasmanu, 56 sekundi ispred Dimulena, dok je trećeplasirani Pocovivo zaostajao preko tri minuta.[183][184] Na etapi 18, čiji je cilj bio na usponu Prato Nevozo, Pocovivo i Frum su napali u finišu, što je Dimulen pratio, dok je Jejts otpao i završio je 28 sekundi iza Fruma i Dimulena, čime je njegova prednost u generalnom plasmanu smanjena na 28 sekundi ispred Dimulena.[185] Na etapi 19, voženo je nekoliko uspona, među kojima i Kole dele Finestre, najviši uspon trke — Čima Kopi.[186] Na blažim dionicama Finestrea, Jejts je otpao od glavne grupe na 86 km do cilja, nakon čega je tim Skaj pojačao tempo.[187] Na sredini uspona, na 80 km do cilja, Frum je napao, što niko nije mogao da prati.[187] Do vrha uspona zaostajao je 15 minuta iza Fruma, a etapu je završio 38 minuta iza, dok je Frum pobijedio sa preko tri minuta ispred Karapaza i Dimulena i preuzeo je lidersku majicu 40 sekundi ispred Dimulena.[187] Pao je na 17 mjesto u generalnom plasmanu, a nakon etape izjavio je da je bio jako umoran i iscrpljen.[188] Điro je završio na 21 mjestu u generalnom plasmanu, sat i 15 minuta iza Fruma.[189]

Jejts (u sredini) na podijumu nakon osvajanja Vuelta a Espanje 2018.

Krajem jula vozio je Prueba Vilafranka Ordizijako klasik, gdje je napao na poslednjem usponu zajedno sa suvozačem Robertom Pauerom, sa kojim je stigao na cilj i prepustio mu pobjedu, završivši na drugom mjestu.[190] Sezonu je nastavio na Tur de Polonje trci. Na četvrtoj etapi, Karapaz je napao na poslednjem usponu, dostigao ga je prvo Kvjatkovski, a zatim i drugi vozači. Kvjatkovski je napao na 300 metara do cilja i pobijedio, dok je Jejts završio 14 sekundi iza.[191] Na šestoj etapi voženo je 12 uspona, tim Skaj je radio na tempo i na cilj je došla mala grupa, Jejts je završio na četvrtom mjestu u sprintu i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[192] Na sedmoj etapi, napao je na 10 km do cilja i pobijedio je 12 sekundi ispred Pinoa, a u generalnom plasmanu završio je na drugom mjestu, 15 sekundi iza Kvjatkovskog.[193]

U avgustu je vozio Vuelta a Espanju, gdje je bio lider tima zajedno sa Adamom Jejtsom, koji je prvobitno trebalo da vozi samo jedan grand tur, ali je odlučeno da vozi i Vueltu kako bi dodatno napredovao.[194] To je bio treći put da su obojica vozili zajedno istu grand tur trku.[195] Trka je startovala hronometrom dugim 8 km, koji je završio na 30 mjestu, 29 sekundi iza Roana Denisa.[196] Na drugoj etapi Laurens de Plus je napao u poslednjem kilometru, Valverde i Kvjatkovski su ga pratili a zatim prestigli; Valverde je pobijedio u sprintu, dok je Jejts završio u grupi osam sekundi iza, a Adam Jejts je izgubio 13 minuta.[197] Na četvrtoj etapi, napao je na 4 km do vrha poslednjeg uspona, što nije niko pratio u početku, a zatim je za njim krenuo Emanuel Bukman. Etapu je završio dvije sekunde ispred Bukmana, kao i preko 20 sekundi ispred drugih konkurenata i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, deset sekundi iza Kvjatkovskog.[198] Na petoj etapi, Ridi Molar je bio u bijegu, završio je preko četiri minuta ispred glavne grupe i preuzeo je crvenu majicu za lidera trke, dok je Jejts pao na četvrto mjesto.[199] Na devetoj etapi, Kintana, Uran, Kelderman, Lopez i Jon Izagire su se odvojili na poslednjem usponu, Jejts nije mogao da ih prati i završio je devet sekundi iza, ali je preuzeo lidersku majicu, sekundu ispred Valverdea.[200] Na etapi 12, bjegunci su završili preko 11 minuta ispred glavne grupe, zahvaljujući čemu je Hesus Erada preuzeo lidersku majicu, a Jejts je pao na drugo mjesto, tri i po minuta iza.[201] Na etapi 13, Jejts i Kintana su napali na poslednjem usponu, nakon čega je Kintana napao na 300 metara do cilja, što Jejts nije mogao da prati i završio je šest sekundi iza, ali je završio ispred drugih konkurenata i smanjio je zaostatak iza Erade na minut i 42 sekunde.[202] Na etapi 14, Stiven Krojsvajk je napao na poslednjem usponu, a Valverde i Enrik Mas su ga dostigli na 2,3 km do cilja, a zatim su ih dostigli Jejts, Kintana, Lopez i Pino. Jejts je napao na 600 metara do cilja i ostvario pobjedu dvije sekunde ispred Lopeza i Valverdea, zahvaljujući čemu je preuzeo lidersku majicu, 20 sekundi ispred Valverdea.[203] Na etapi 15, Pino je napao na 6 km do cilja, Jejts je krenuo za njim ali nije mogao da ga dostigne. Lopez je napao na 2 km do cilja, dok je u finišu napao i Jejts i završio je na trećem mjestu, 30 sekundi iza Pinoa, a dvije sekunde ispred Valverdea i povećao je prednost na 26 sekundi ispred Valverdea u generalnom plasmanu.[204] Na etapi 16 vožen je hronometar, koji je završio na 13 mjestu, minut i po iza Denisa, ali sedam sekundi ispred Valverdea i povećao je prednost na 33 sekunde u generalnom plasmanu.[205] Na etapi 17, Valverde i Mas su napali na 500 metara do cilja, što Jejts nije mogao da prati i završio je osam sekundi iza.[206] Na etapi 19, Kintana je napao na 13 km do cilja, što su pratili Krojsvajk i Džordž Benet, a zatim ih je dostigao Pino. Stekli su 15 sekundi prednosti na 10 km do cilja, nakon čega je Jejts napao i dostigao ih, a Kintana je usporio da bi sačekao Valverdea.[207] Pino je napao na 300 metara do cilja i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio na drugom mjestu, pet sekundi iza, ali minut ispred Valverdea i povećao je prednost u generalnom plasmanu na minut i 38 sekundi ispred Valverdea.[208] Na etapi 20, Kintana je napao na spustu sa uspona Beiksalis, na 20 km do cilja, što su pratili Lopez, Mas i Jejts. Kintana je usporio da bi sačekao Valverdea, dok Jejts nije mogao da prati Lopeza i Masa i dostigli su ga Kintana i Valverde.[209] Na 5 km do cilja Valverde je otpao, dok je Jejts do kraja vozio na tempo i završio je na trećem mjestu, 23 sekunde iza Masa i Lopeza, a preko tri minuta ispred Kintane i Valverdea i povećao je prednost u generalnom plasmanu na minut i 46 sekundi ispred Masa, koji je došao na drugo mjesto.[210][211] Poslednja, etapa 21, bila je sprinterska, nije bilo promjena i osvojio je Vueltu minut i 46 sekundi ispred Masa, uz osvojenu klasifikaciju kombinacije.[212] On je tako postao drugi britanski pobjednik trke,[213] a nakon što je Frum osvojio Điro d’Italiju i Tomas Tur de Frans, po prvi put u istoriji su Britanci osvojili sve tri grand tur trke u istoj sezoni,[214] kao jedini u istoriji koji su to ostvarili sa tri različita vozača.[215]

Krajem septembra vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, ali je nije završio,[216] Sezonu je završio na klasiku Điro del’Emilija, koji takođe nije završio.[217]

2019.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2019. počeo je na Vuelta Andaluzija ruta del sol trci, gdje je na prvoj etapi izgubio skoro devet minuta.[218] Na četvrtoj etapi, napao je na 26 km do cilja, na šta niko nije reagovao i preko posljednjeg uspona je prešao sa 47 sekundi prednosti.[219] U drugoj grupi od šest vozača bio je i Adam Jejts, koji je samo pratio napade i nije radio na čelu; do kraja se njegova prednost smanjila, ali je pobijedio 26 sekundi ispred grupe koju je odsprintao Serhio Igita, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni.[220] Posljednja etapa bila je sprinterska i završio je na 41 mjestu u generalnom plasmanu, dok je Adam Jejts završio na petom.[221] U martu je vozio Pariz—Nicu, gdje je nakon tri ravne etape, na četvrtoj voženo nekoliko uspona; Jejts je otpao od grupe rano i izgubio je devet i po minuta.[222] Na petoj etapi vožen je brdski hronometar u dužini od 25,2 km, na kojem je pobijedio sedam sekundi ispred Nilsa Polita, ostvarivši prvu pobjedu na nekom hronometru u karijeri.[223] Na sedmoj etapi je bio u bijegu, odakle je na 7 km do cilja napao zajedno sa Lopezom i Danijelom Martinezom, a zatim ih je dostigao i Nikola Ede. Martinez i Lopez su se odvojili u poslednja četiri kilometra; Martinez je pobijedio napadom u poslednjem kilometru, a Jejts je završio na četvrtom mjestu, 20 sekundi iza, izgubivši u sprintu od Edea.[224] Na poslednjoj, osmoj etapi, ponovo je bio u bijegu, ali su bjegunci dostignuti na oko 50 km do cilja, kada je Kintana napao iz glavne grupe, što je pratio Jejts zajedno sa još vozača. Oni su stekli prednost od minut, ali nakon što je glavna grupa počela da smanjuje njihovu prednost, Jon Izagire i Van Garderen su napali iz bijega na poslednjem usponu, što Jejts nije pratio, a u grupi u kojoj je bio uglavnom niko nije htio da radi na tempo sa Kintanom.[225] Izagire je pobijedio na etapi, dok je Jejts završio na osmom mjestu, 20 sekundi iza i trku je završio na 25 mjestu u generalnom plasmanu.[226] Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je prve dvije etape završio u grupi. Na trećoj etapi, Bernal je prvi napao na 2 km do cilja, pratio ga je Kintana koji nije htio da radi sa njim i dostigao ih je Adam Jejts, dok je Sajmon otpao i završio je minut i po iza Adama koji je pobijedio na etapi.[227] Na četvrtoj etapi, Lopez je napao na 8,5 km do cilja, što su pratili Bernal, Adam Jejts i Kintana, dok je Sajmon Jejts otpao i završio je 54 sekunde iza.[228] Na posljednjoj, sedmoj etapi, Adam Jejts je napao je na 20 km do cilja, dok je Sajmon Jejts otpao od drugih favorita, završio je etapu dva i po minuta iza i trku je završio na 13 mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta iza Lopeza, dok je Adam završio na drugom mjestu.[229][230]

Jejts na Tur de Fransu 2019.

U maju je vozio Điro d’Italiju, a prije početka izjavio je da smatra da je on najveći favorit za pobjedu.[231] Hronometar na otvaranju završio je na drugom mjestu, 19 sekundi iza Rogliča.[232] Na četvrtoj etapi, učestvovao je u padu na 6 km do cilja, ali je uspio da odmah nastavi i završio je 16 sekundi iza Rogliča, dok je Dimulen izgubio preko četiri minuta.[233] Uprkos padu ostao je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 35 sekundi iza Rogliča.[234] Na šestoj etapi, glavna grupa je završila preko sedam minuta iza bjegunaca, zbog čega su Roglič i Jejts ispali iz prvih deset u generalnom plasmanu i zaostajali su preko pet minuta iza Valerija Kontija.[235] Na devetoj etapi vožen je hronometar dug 34,6 km, koji je završio tri minuta i 11 sekundi iza Rogliča, nakon čega je u generalnom plasmanu zaostajao pet i po minuta iza Kontija i tri minuta i 46 sekundi iza Rogliča.[236] Na etapi 12, Jan Polanc je bio u bijegu i završio je skoro osam minuta ispred glavne grupe, zahvaljujući čemu je preuzeo roze majicu skoro pet minuta ispred Rogliča, dok je Jejts zaostajao osam minuta.[237] Na etapi 13, na 5 km do cilja, Rafal Majka je napao, što su pratili Karapaz i Pavel Sivakov, dok su Roglič i Nibali gledali jedan drugoga.[238] Roglič je napao na 4 km do cilja, što je pratio Nibali, a Jejts je otpao i završio je tri i po minuta iza Karapaza i dva minuta iza Rogliča i Nibalija.[239] Na etapi 14, Karapaz je napao na 2 km do vrha uspona Kole San Karlo, na 27 km do cilja i pred poslednji uspon stekao je dva minuta prednosti.[240] Jejts je napao na poslednjem usponu i završio je na drugom mjestu, minut i po iza Karapaza, a 20 sekundi ispred grupe u kojoj su završili Roglič i Nibali i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu, pet i po minuta iza Karapaza koji je preuzeo roze majicu.[241] Na etapi 15, napao je na 46 km do cilja, što su pratili Landa, Karapaz i Nibali, a zatim su ih dostigli i ostali favoriti.[242] Napao je ponovo pri vrhu uspona, ali su ostali ponovo pratili. Na poslednjem usponu, na 14 km do cilja, Hju Karti je napao, a zatim je Jejts krenuo za njim.[243] Nibali i Karapaz su napali nakon toga, prestigli Jejtsa i stigli do Kartija. Nibali je napao u poslednja tri kilometra, dok je Jejts dostigao Kartija i Karapaza, a u poslednjem kilometru dostigli su i Nibalija.[243] Jejts je odsprintao grupu, završivši na trećem mjestu, 11 sekundi iza Darija Katalda i Matije Katanea i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu.[243] Na etapi 16, Nibali je napao na usponu Paso del Mortirolo, na preko 30 km do cilja, što je pratio Karti, a Jejts je zaostajao iza grupe u kojoj su bili Karapaz, Lopez i Landa.[244] Do vrha uspona su ga dostigli Roglič i Molema i zaostajali su minut i 45 sekundi. Do kraja etape su radili zajedno i završili su minut i 20 sekundi iza Karapaza i Nibalija.[245] Na etapi 17, Landa je napao na 3 km do cilja, dok je Jejts otpao od grupe i završio je 20 sekundi iza.[246] Na etapi 20, Lopez je napao na usponu na 140 km do cilja, što su pratili Landa i Karapaz, a kasnije su ih dostigli i ostali vozači. Nakon napada na poslednjem usponu, Jejts je otpao i etapu je završio 48 sekundi iza Pelja Bilbaoa.[247] Na poslednjoj, etapi 21, vožen je hronometar dug 17 km, koji je završio na 24 mjestu, minut iza Čada Hage i završio je na osmom mjestu u generalnom plasmanu, skoro osam minuta iza Karapaza koji je osvojio trku.[248] Poslije trke izjavio je da se osjeća slomljeno i da će se vratiti ponovo da pokuša da osvoji Điro.[249]

U julu je vozio Tur de Frans, kao pomoć Adamu Jejtsu koji se borio za generalni plasman.[250] Mičelton—skot je ekipni hronometar na drugoj etapi završio na 11. mjestu, 40 sekundi iza tima Jumbo—vizma.[251] Na trećoj etapi je Alafilip napao na 15 km do cilja i pobijedio je, dok je Jejts otpao i završio je preko šest minuta iza.[252] Na etapi 12 je otišao u bijeg, odakle je napao na kilometar do vrha uspona Urket d’Ansizan, na 23 km do cilja, što je pratio Gregor Milberger, a Bilbao je krenuo u potjeru za njima.[253] Bilbao ih je dostigao na spustu i njih trojica su zajedno radili do poslednjeg kilometra, kada su usporili i gledali se međusobno; Jejts je bio na začelju, a na 300 metara do cilja počeo je da sprinta i pobijedio je ispred Bilbaoa, ostvarivši prvu pobjedu na Tur de Fransu u karijeri.[253] Sa pobjedom je postao jedan od vozača koji su tokom karijere uspjeli da ostvare pobjede na sve tri grand tur trke.[254] Na etapi 14, voženoj do uspona Kol di Turmale, na čelu grupe su radili David Godu za Pinoa, kao i Laurens de Plus i Džordž Benet za Krojsvajka, zbog čega je Adam Jejts otpao rano, izgubio šest minuta i pao je na 18. mjesto u generalnom plasmanu, deset minuta iza Alafilipa.[255] Zbog toga što je Adam izgubio dosta vremena, tim Mičelton—skot je odlučio da promijeni fokus i da se bore za etapne pobjede.[256] Sajmon Jejts je otišao u bijeg na etapi 15. Sajmon Geške je napao na usponu na oko 30 km do cilja, Jejts je krenuo za njim i dostigao ga u poslednjem kilometru do vrha uspona.[257] Pred početak poslednjeg uspona imali su minut i po prednosti ispred Kintane i Bardea, kao i tri minuta ispred glavne grupe.[258] Napao je na 8,6 km do cilja i pobijedio je 33 sekunde ispred Pinoa koji je dostigao sve preostale bjegunce, ostvarivši drugu pobjedu na trci i treću za tim.[259] Adam Jejts je izgubio skoro 25 minuta i ispao je iz borbe za generalni plasman.[258] Do kraja trke je gubio vrijeme na većini etapa i završio je na 49 mjestu u generalnom plasmanu, skoro dva sata iza Bernala koji je osvojio Tur po prvi put.[260] Nedjelju dana poslije Tur de Fransa, zajedno sa Adamom bio je lider tima na klasiku San Sebastijan,[261] ali je otpao rano i odustao je, a nakon trke završio je sezonu.[262]

2020.[uredi | uredi izvor]

Prije početka sezone 2020. objavio je da će voziti Điro i drumsku trku na Olimpijskim igrama, a da će preskočiti Tur de Frans.[263] Sezonu je počeo u Australiji, na Santos tur daun ander trci, gdje je učestvovao u padu na drugoj etapi na 1,4 km do cilja i povrijedio koljeno, ali je mogao da nastavi.[264] Na trećoj etapi, Port je napao u finišu nakon što su bjegunci dostignuti i ostvario je solo pobjedu, dok je Jejts završio na trećem mjestu, u grupi koja je došla šest sekundi iza i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 11 sekundi iza Porta.[265] Na poslednjoj, šestoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Vilunga hil, gdje je Port pobjeđivao šest godina zaredom,[266] Port je napao na kilometar do cilja, što je u početku pratio Jejts, ali je otpao. Port je dostigao Metjua Holmsa koji je bio u bijegu od početka etape, ali ga je Holms odsprintao i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio na desetom mjestu, 23 sekunde iza i završio je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, 37 sekundi iza Porta.[267] Nedelju dana kasnije vozio je Kadel Evans grejt okean road rejs klasik, gdje je Sivakov napao na poslednjem usponu, što je pratio Dris Devenajs, dok je Jejts otpao i završio je na desetom mjestu, u grupi koja je na cilj došla 25 sekundi iza.[268] Sezonu je nastavio u Australiji, na Herald san turu, gdje je drugu etapu završio šest minuta iza Džaja Hindlija.[269] Do kraja trke je gubio vrijeme i završio je na 19 mjestu u generalnom plasmanu, skoro osam minuta iza Hindlija.[270]

Zbog pandemije kovida 19 u martu je prekinuta čitava sezona u biciklizmu, a trke su ili odložene ili otkazane.[271][272] Tokom tog perioda produžio je ugovor sa timom do kraja 2022.[273] Nakon što se sezona nastavila, u julu je vozio Vuelta a Burgos trku, gdje je na prvoj etapi izgubio preko tri minuta.[274] Na trećoj etapi, radio je na čelu grupe na poslednjem usponu za Čaveza, koji je napao u finišu, ali ga je Remko Evenepul dostigao, napao na 2 km do cilja i ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio na 11 mjestu, minut i 20 sekundi iza.[275] Na poslednjoj, petoj etapi, Landa je napao na 3,2 km do cilja, što su pratili Čavez, Evenepul i Ivan Sosa, dok je Jejts otpao i završio je na devetom mjestu, minut i deset sekundi iza Sose i trku je završio na 16 mjestu u generalnom plasmanu, pet i po minuta iza Evenepula.[276] Sezonu je nastavio na Tur de Polonje trci. Na četvrtoj etapi, Evenepul je napao na 51 km do cilja, što niko nije mogao da prati.[277] U grupi je tim Ineos radio na čelu, a na 25 km do cilja, Rafal Majka je napao, što su pratili Jejts i Fuglsang. Fuglsang je napao na 14 km do cilja i završio je na drugom mjestu, dok je Jejts završio na trećem, dva minuta i 20 sekundi iza Evenepula i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu.[278] Poslednja etapa je bila sprinterska i završio je na trećem mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 28 sekundi iza Evenepula.[279]

U septembru je vozio Tireno—Adrijatiko po prvi put u karijeri.[280] Nakon prve dvije etape koje su vožene uglavnom po ravnom, na trećoj etapi je voženo nekoliko uspona.[281] Vuds je napao na poslednjem usponu nakon što su dostignuti bjegunci, a u drugoj grupi koja je krenula za njim bili su Jejts, Majka, Kelderman, Tomas, Fuglsang i Aleksandar Vlasov. Majka je napao na 6,2 km do cilja i dostigao Vudsa, koji ga je pobijedio u sprintu, dok je Jejts završio u grupi od devet vozača koji su na cilj došli 20 sekundi iza i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu.[282] Na četvrtoj etapi, napao je na 3 km do vrha poslednjeg uspona, na 15 km do cilja, što su pratili Tomas, Vuds, Majka i Vlasov. Na spustu ih je dostigla grupa od šest vozača, nakon čega su napali njegov suvozač Lukas Hamilton i Masnada. Jejts je pratio drugu grupu, nije radio na čelu i završio je na desetom mjestu, deset sekundi iza Hamiltona koji je pobijedio u sprintu.[283] Na petoj etapi, Nibali i Oskar Rodrigez su napali na 6 km do cilja, ali su dostignuti, nakon čega je Fuglsang napao, ali je i on dostignut brzo.[284] Na 4 km do cilja, Jejts je napao, što su prvobitno pratili Masnada i Brambila, ali su otpali kada je Jejts pojačao tempo na najstrmijem dijelu. Do kraja etape je povećavao prednost i pobijedio je 35 sekundi ispred Tomasa i Majke i preuzeo je lidersku majicu 16 sekundi ispred Majke.[285] Na sedmoj etapi, Metju van der Pul je pobijedio iz bijega, dok je Jejts pratio napade u glavnoj grupi i završio je u istom vremenu kao Majka i Tomas.[286] Na sedmoj etapi vožen je hronometar dug 10,1 km, koji je završio na 18 mjestu, 50 sekundi iza Filipa Gane, a 22 sekunde iza Tomasa i osvojio je trku 17 sekundi ispred Tomasa, postavši prvi britanski pobjednik Tireno—Adrijatika u istoriji.[287]

Početkom oktobra vozio je Điro d’Italiju, gdje je hronometar na otvaranju završio na 17 mjestu, 49 sekundi iza Gane, kao i 25 sekundi iza Tomasa.[288] Na trećoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Maunt Etna dugom 18,2 km,[289] otpao je od glavne grupe na 10 km do cilja i završio je skoro četiri minuta iza Keldermana, a tri minuta iza Žoaoa Almeide i drugih konkurenata za generalni plasman.[290] Prije početka osme etape, morao je da napusti trku jer je bio pozitivan na kovid 19, postavši prvi vozač koji je zaražen korona virusom na nekoj grand tur trci.[291] U trenutku kada je napustio, bio je na 21 mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta i 52 sekunde iza Almeide.[292]

2021.[uredi | uredi izvor]

Na početku sezone 2021. Adam Jejts je prešao u tim Ineos grenadirs.[293] Sezonu je počeo u martu, na kaldrmisanom klasiku Strade Bjanke, koji je vozio po prvi put u karijeri.[294] Brambila je napao na 63 km do cilja, zbog čega se grupa podijelila na nekoliko manjih. Jejts je otpao od vodećih i završio je 11 minuta iza Van der Pula,[295] a tokom trke je i pao, izjavivši kasnije da nije bilo ništa ozbiljno.[296] Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, gdje je na drugoj etapi napao na 20 km do cilja, zajedno sa Almeidom i Sivakovim, a zatim im se pridružio Landa. Na 2 km do cilja, otpao je iz bijega, a zatim su ga prestigli i vozači iz glavne grupe i završio je minut i 20 sekundi iza Alafilipa koji je pobijedio u sprintu na usponu.[297] Na trećoj etapi, zadržan je u padu koji se desio na 3,5 km do cilja i izgubio je 29 sekundi.[298] Na četvrtoj etapi, Tomas je napao na 7 km do cilja, što je pratio Tadej Pogačar, a nakon što su dostigli Madsa Virc Šmita koji je bio u bijegu, Pogačar je napao na 5 km do cilja.[299] Vaut van Art je radio na čelu grupe, a kada je Tomas dostignut, Bernal je napao, što su pratili Jejts i Landa. Jejts je napao u finišu i završio je na drugom mjestu, šest sekundi iza Pogačara i došao je na 15 mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta iza Pogačara.[300] Na petoj etapi, Van der Pul je radio na čelu grupe na 65 km do cilja, zbog čega su otpali mnogi vozači. Bernal je napao na 56 km do cilja, a kada je dostignut Van der Pul je napao na 52 km do cilja i brzo je stekao tri minuta prednosti. Pogačar je napao iz grupe na 17 km do cilja, što niko nije pratio i uglavnom su išli jedan po jedan trudeći se da što više smanje zaostatak. Van der Pul je pobijedio deset sekundi ispred Pogačara, dok je Jejts završio pet minuta iza, ali je došao na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[301] Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio je na 64 mjestu, 59 sekundi iza Van Arta i završio je na desetom mjestu u generalnom plasmanu, sedam minuta i 45 sekundi iza Pogačara.[302]

Jejts na Điro d’Italiji 2021.

Krajem marta vozio je Vuelta a Katalunju, gdje je hronometar na drugoj etapi završio na 27 mjestu, minut i deset sekundi iza Roana Denisa.[303] Na trećoj etapi, Valverde je napao na 7 km do cilja, nakon čega su mu se pridružili Kintana, Đulio Čikone i Karapaz.[304] Na 5 km do cilja, Adam Jejts i Kus su napali i stigli do grupe koja je bila ispred, dok je Sajmon Jejts ostao u grupi iza.[305] Adam Jejts je napao u prvoj grupi, što su pratili Sep Kus i Valverde, a Sajmon Jejts je dostigao Kintanu i Čikonea. Adam Jejts je ponovo napao u finišu, ostvarivši pobjedu na istom usponu drugu godinu zaredom,[306] dok je Sajmon Jejts završio u grupi 36 sekundi iza i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, minut i 20 sekundi iza Adama.[307] Na četvrtoj etapi, Čavez je napao na 7 km do cilja, a na čelu glavne grupe su radili vozači Ineosa — Denis, Karapaz i Port, u pokušaju da ga dostignu, zbog čega je Sajmon Jejts otpao. Čavez je pobijedio na etapi, sedam sekundi ispred grupe, dok je Jejts završio 18 sekundi iza i pao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu.[308] Na posljednjoj, sedmoj etapi, tim Movistar je radio na čelu u pokušaju da Valverde dođe do podijuma. Valverde je napao na tri kruga do kraja, što su pratili svi vozači iz generalnog plasmana osim Kusa. Grupa je došla na cilj zajedno i završio je na devetom mjestu u generalnom plasmanu, minut i po iza Adama Jejtsa.[309] Sezonu je nastavio na Tur of Alps trci, koju je vozio po prvi put u karijeri.[310] Na drugoj etapi, nakon što su bjegunci dostignuti na oko 25 km do cilja, Kintana je napao, a poslije napada drugih vozača, u grupi su ostali samo Jejts, Kintana, Karti i Sivakov.[311] Jejts je napao pri vrhu uspona, što je pratio samo Sivakov, ali nakon što je ponovo napao, Sivakov je otpao. Do kraja je povećavao prednost i pobijedio je 41 sekundu ispred Sivakova, čime je preuzeo lidersku majicu, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni.[312] Na četvrtoj etapi, Karti je napao na poslednjem usponu, na 10 km do cilja, nakon čega je napao Vlasov, što je pratio samo Jejts, dok ih je Bilbao dostigao na 2 km do cilja. Bilbao je pobijedio u sprintu, a Jejts je završio na trećem mjestu i u generalnom plasmanu je imao minut prednosti ispred Bilbaoa koji je došao na drugo mjesto.[313] Poslednju etapu završio je u grupi i osvojio je trku 58 sekundi ispred Bilbaoa.[314]

U maju je vozio Điro d’Italiju, gdje je hronometar na otvaranju završio na 37 mjestu, 38 sekundi iza Gane.[315] Na četvrtoj etapi, Landa je napao na 2,8 km do cilja, nakon čega je Bernal krenuo za njim, a zatim i Karti i Vlasov. Jejts je ostao u drugoj grupi i završio je 11 sekundi iza.[316] Na šestoj etapi, Bernal je napao na 2 km do cilja, što su pratili Evenepul, Čikone i Martin, a Jejts nije mogao da ih prati i ostao je u drugoj grupi. Đino Meder je pobijedio iz bijega, dok je Jejts završio 29 sekundi iza i 17 sekundi iza Bernala i Evenepula, ali je došao na deseto mjesto u generalnom plasmanu, 49 sekundi iza Atile Valtera koji je preuzeo roze majicu.[317] Na devetoj etapi, Bernal je napao u poslednjem kilometru, što je pratio samo Čikone, ali je i on otpao. Bernal je pobijedio i preuzeo roze majicu, dok je Jejts završio na 14 mjestu, 12 sekundi iza i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu, 55 sekundi iza Bernala.[318] Na etapi 11 vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Strade Bjankeu.[319] Timovi EF i Ineos su radili na čelu grupe, koja se razdvojila na 8 km do cilja i ostalo je 15 vozača u grupi.[320] Na 4 km do cilja, Vlasov je napao što je jedino Bernal pratio, nakon čega je Tobijas Fos krenuo za njima. Bernal je u finišu napao ponovo i završio je ispred ostalih konkurenata, dok je Jejts završio 16 sekundi iza i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 22 sekunde iza Bernala, a Evenepul, Nibali, Almeida i Martinez su izgubili preko dva minuta.[321] Poslije etape je izjavio da mu je učestvovanje na Strade Bjankeu u martu pomoglo da se što bolje snađe na etapi.[294] Cilj etape 14 bio je na usponu Monte Zonkolan dugom 14 km, sa prosječnim nagibom od 8,5% i maksimalnim nagibom od 14%.[322] Tim Ineos je vozio na tempo tokom uspona, a Evenepul je otpao u poslednja tri kilometra, nakon čega je Jejts napao, što je jedino Bernal pratio. Bernal je napao u poslednjem kilometru, što Jejts nije mogao da prati i završio je na šestom mjestu, skoro dva minuta iza Lorenca Fortunata koji je pobijedio iz bijega, kao i 11 sekundi iza Bernala.[323] Nadoknadio je vrijeme u odnosu na druge vozače i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, minut i 33 sekunde iza Bernala.[324] Na etapi 16, otpao je na 24 km do cilja, kada je Sajmon Ker radio na čelu grupe za Kartija. Bernal je napao na 22 km do cilja i ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio dva i po minuta iza i pao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, četiri minuta i 20 sekundi iza Bernala.[325] Na etapi 17, Almeida je napao na 4 km do cilja, a zatim je napao i Jejts, što su pratili Bernal i Martinez. Jejts je napao ponovo u poslednja tri kilometra i Bernal je otpao a zatim i Martinez.[326] Dostigao je Almeidu, koji je napao u poslednjem kilometru u pokušaju da dostigne Martina koji je bio u bijegu i ostvari etapnu pobjedu, ali je završio na drugom mjestu, dok je Jejts završio na trećem, 17 sekundi iza, ali skoro minut ispred Bernala i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, tri minuta i 20 sekundi iza Bernala.[327] Na etapi 19, napao je na 6,2 km do cilja, što su pratili Damijano Karuzo, Vlasov i Benet, dok Bernal nije pratio, već su Honatan Kastrovijeho i Martinez radili na tempo u grupi za njega. Oni su stekli 20 sekundi prednosti, a Jejts je napao na 4,2 km do cilja, što niko nije mogao da prati.[328] Bernal je dostigao grupu u kojoj je bio Karuzo, a zatim je napao u potjeri za Jejtsom, što je pratio samo Almeida.[328] Almeida je do kraja smanjio njegovu prednost, ali nije mogao da ga dostigne i Jejts je pobijedio 11 sekundi ispred Almeide i 28 sekundi ispred Bernala, čime je smanjio zaostatak u generalnom plasmanu na dva minuta i 49 sekundi iza Bernala i 20 sekundi iza Karuza.[329] Na etapi 20, Bilbao i Karuzo iz Bahrein—viktorijusa, kao i Barde, Majkl Storer i Kris Hamilton iz tima DSM su napali na spustu sa uspona Paso San Bernardino, na oko 60 km do cilja.[330] Stekli su minut prednosti pred poslednji uspon, gdje je prvo otpao Hamilton, a zatim Storer i Bilbao. U glavnoj grupi je Martinez radio na tempo, što su pratili samo Bernal, Jejts i Almeida.[331] Barde je otpao iz bijega, dok je Jejts otpao iz druge grupe i završio je na šestom mjestu, 51 sekundu iza Karuza, koji je pobijedio 24 sekunde ispred Bernala.[332] Hronometar na poslednjoj, etapi 21, završio je na 51 mjestu, dva minuta i 45 sekundi iza Gane i Điro je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta i 15 sekundi iza Bernala.[333] To je bio njegov prvi podijum na Điro d’Italiji i četvrti za tim Mičelton—skot na grand tur trkama.[334]

Jejts na Tur de Fransu 2021.

Krajem juna startovao je Tur de Frans, gdje je na prvoj etapi izgubio preko tri minuta,[335] a na drugoj skoro dva minuta.[336] Na sedmoj etapi je bio u bijegu, odakle je Matej Mohorič napao na 87,5 km do cilja. Drugi vozači su ga kasnije dostigli, ali Jejts nije mogao da ih prati i završio je na 14 mjestu, skoro tri minuta iza Mohoriča.[337] Na osmoj etapi je ponovo bio u bijegu, ali je otpao kada su napali Vuds i Tuns na poslednjem usponu. Završio je na šestom mjestu, skoro tri minuta iza Tunsa, a prestigao ga je Jon Izagire, kao i Pogačar koji je napao iz glavne grupe.[338] Na etapi 13, učestvovao je u padu pri velikoj brzini na 60 km do cilja; vratio se na bicikl i nastavio je etapu, ali nije mogao da vozi i morao je da napusti Tur.[339]

Krajem jula, vozio je drumsku trku na Olimpijskim igrama 2020. koje su zbog pandemije kovida 19 pomjerene za 2021.[340] Na 40 km do cilja, na usponu Mikuni odvojila se grupa od 13 vozača, u kojoj je bio Adam Jejts, dok je Sajmon Jejts bio u drugoj grupi. Karapaz i Brendon Maknalti su napali na čelu i stekli prednost od 40 sekundi u posljednjih 20 kilometara.[341] Na 6 km do cilja Maknalti je otpao; Karapaz je ostvario solo pobjedu, dok je Jejts završio na 17 mjestu, tri i po minuta iza.[342] Sezonu je nastavio na Vuelti a Burgos, gdje je na početnim etapama gubio vrijeme, a poslednju etapu je završio na trećem mjestu i trku je završio na 33 mjestu u generalnom plasmanu, devet i po minuta iza Lande.[343] Krajem septembra vozio je Kro rejs trku, koju je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 34 sekunde iza Stivena Vilijamsa, uz osvojenu brdsku klasifikaciju.[344] Sezonu je završio na Điro di Lombardiji, gdje je otpao rano i završio je 20 minuta iza Pogačara.[345]

2022.[uredi | uredi izvor]

Pred početak sezone 2022. istakao je da će mu glavni fokus ponovo biti Điro d’Italija.[346] Sezonu je počeo na Vuelta a Andaluzija ruta del sol trci, gdje je prvu etapu završio u velikoj grupi koja je na cilj došla 37 sekundi iza bjegunaca.[347] Na drugoj etapi, Kovi je napao na usponu u poslednjem kilometru, Lopez i Gonzalo Serano su krenuli za njim, ali su išli na istu stranu u udarili su se ramenima.[348] Jejts nije mogao da prati tempo i završio je 13 sekundi iza Kovija.[349] Na trećoj etapi, bjegunci su dostignuti na 32 km do cilja, nakon čega je Jejts napao, što su pratili Landa, Lopez, Edi Danbar i Mauri Vansevenant, ali su dostignuti poslije deset kilometara.[350] Lenard Kemna je napao u finišu, što je pratio Magnus Šefild, koji je pobijedio na etapi, dok je Jejts završio u grupi, tri sekunde iza.[351] Na četvrtoj etapi, otišao je u bijeg zajedno sa ostalim vozačima iz generalnog plasmana i stekli su četiri minuta prednosti. Na 20 km do cilja Puls i Lucenko su napali i stekli su 30 sekundi prednosti. Puls je pobijedio na etapi, a Jejts je završio na četvrtom mjestu, 18 sekundi iza i došao je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu.[352] Na poslednjoj, petoj etapi, u bijeg je otišla grupa vozača na 80 km do cilja, odakle je Kemna pobijedio, dok je Jejts završio minut i po iza i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, 20 sekundi iza Pulsa.[353] Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje su na prvoj etapi, na 5 km do cilja napali Kristof Laport, Roglič i Van Art iz tima Jumbo—vizma i završili su 22 sekunde ispred glavne grupe, u kojoj je završio i Jejts.[354] Hronometar na četvrtoj etapi završio je na petom mjestu, 11 sekundi iza Van Arta, dok su ponovo tri vozača Jumbo—vizme završila na prva tri mjesta: Van Art, Roglič i Denis, a zahvaljujući rezultatu došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[355] Petu etapu je završio u grupi, ali je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu, jer Van Art i Laport nisu mogli da prate tempo grupe i izgubili su oko 20 minuta.[356] Na sedmoj etapi, Adam Jejts je napao na posljednjem usponu na 7 km do cilja, što su pratili Roglič, Martinez, Kintana i Sajmon Jejts, a nakon što je Roglič napao, Jejts je krenuo za njim ali nije mogao da ga dostigne i završio je na drugom mjestu, dvije sekunde iza.[357] Na posljednjoj, osmoj etapi, tim Jumbo—vizma je razdvojio grupu na 70 km do cilja i u grupi je ostalo 20 vozača.[358] Na 50 km do cilja Martinez je napao, što su pratili Jejts, Roglič, Kintana i Van Art. Jejts je napao na 4 km do cilja, što niko nije pratio i ostvario je pobjedu devet sekundi ispred Van Arta i Rogliča i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 29 sekundi iza Rogliča.[359] Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je na drugoj etapi pao na 16 km do cilja i završio je 33 sekunde iza grupe.[360] Na trećoj etapi izgubio je deset minuta, a poslije etape napustio je trku zbog bolesti.[361] Krajem aprila vozio je Vuelta a Asturijas trku, gdje je napao kilometar do vrha poslednjeg uspona, a zatim na spustu i po ravnom povećavao prednost i pobijedio je 14 sekundi ispred Vinčenca Albanezea.[362] Na drugoj etapi, otpao je od grupe na početku poslednjeg uspona, na oko 30 km do cilja i završio je 11 i po minuta iza Ivana Sose.[363] Na trećoj etapi, nakon što su bjegunci dostignuti na 13 km do cilja, tim Bajkeksčejndž je radio na čelu grupe pred početak poslednjeg uspona za Jejtsa. Kalum Skotson je napao, što je Jejts pratio, a zatim je napao i ostvario solo pobjedu, 37 sekundi ispred grupe koju je odsprintao Albaneze.[364]

Jejts (lijevo, u bijelo-plavom dresu) na Điro d’Italiji 2022.

U maju je startovao Điro d’Italiju, gdje je bio jedan od najvećih favorita za pobjedu, a izjavio je da mu je cilj da završi na podijumu.[365] Điro je startovao u Mađarskoj, gdje se na prvoj etapi u finišu odvojila grupa od osam vozača, među kojima su bili Karapaz, Kelderman i Bilbao, koji su završili četiri sekunde ispred grupe.[366] Na hronometru na drugoj etapi pobijedio je tri sekunde ispred Van der Pula i pet sekundi ispred Dimulena, što mu je bila prva pobjeda na hronometru na nekoj grand tur trci, zahvaljujući čemu je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu.[367] Cilj četvrte etape bio je na usponu Maunt Etna, gdje je Huan Pedro Lopez bio u bijegu i preuzeo je roze majicu, dok je Jejts završio u grupi i pao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 40 sekundi iza Lopeza.[368] Na osmoj etapi, Gijom Marten je bio u bijegu, završio je tri minuta ispred grupe i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 30 sekundi ispred Jejtsa koji je pao na peto mjesto.[369] Na devetoj etapi, otpao je na početku uspona Blokaus, na oko 15 km do cilja i završio je 11 minuta iza grupe favorita koju je odsprintao Hindli.[370] Poslije etape izjavio je da je imao problema nakon što je pao na četvrtoj etapi, da ga je boljelo koljeno i da je imao problema zbog vrućine.[371] Poslije dana odmora istakao je da će fokus da mu budu etapne pobjede.[372] Na etapi 14 tim Bora—hanzgro je radio na tempo na čelu grupe, bjegunci su dostignuti rano i u prvoj grupi ostalo je 12 vozača.[373] Karapaz je napao pri vrhu uspona Kole dele Madelena i stekao je 20 sekundi prednosti, nakon čega je napao Nibali, kojeg je pratio samo Hindli.[374] Jejts je smanjivao zaostatak, dok je Hindli napao i dostigao Karapaza, a kasnije su ih dostigli Nibali i Jejts. Na 5 km do cilja, Jejts je napao i ostvario solo pobjedu, drugu na trci, 15 sekundi ispred Hindlija.[375] Na etapi 16 je bio u bijegu, gdje je otpao od prve grupe na usponu Paso del Mortirolo, a kasnije ga je dostigla glavna grupa i završio je 15 minuta iza.[376] Na etapi 17, nakon što je rano otpao od glavne grupe, odlučio je da napusti trku, kako bi se što bolje oporavio od povrede koljena.[377]

U julu je produžio ugovor sa timom do kraja 2024.[378] Sezonu je nastavio na Prueba Vilafranka Ordizijako klasiku, gdje je napao na 11,5 km do cilja i pobijedio je deset sekundi ispred grupe koju je odsprintao Dion Smit, osvojivši trku drugi put u karijeri.[379] Dva dana kasnije startovao je dvoetapnu trku Vuelta a Kastilja i Leon, gdje je na drugoj etapi napao na 27 km do cilja i pobijedio 53 sekunde ispred Džordža Beneta, čime je osvojio trku.[380] Dva dana kasnije vozio je klasik San Sebastijan, gdje je Evenepul napao na 50 km do cilja, što je jedino Jejts pratio. Na 2 km do cilja, Evenepul je napao, Jejts nije mogao da prati, a zatim ga je dostigla grupa od četiri vozača koji su otišli od njega i završio je na šestom mjestu, tri i po minuta iza Evenepula.[381] U avgustu je vozio Vuelta a Espanju po prvi put nakon što je osvojio 2018.[382] Tim Bajkeksčejndž—džejko je ekipni hronometar na otvaranju završio na četvrtom mjestu, 30 sekundi iza tima Jumbo—vizma.[383] Na četvrtoj etapi, Alafilip je napao pri vrhu poslednjeg uspona, Roglič je odmah reagovao i prešao je prvi preko uspona, uzevši tri sekunde bonifikacije.[384] Na spustu je Evenepul vozio jakom tempom zbog čega se grupa razdvojila, Jejts je ostao u drugoj grupi i završio je sedam sekundi iza, dok je Roglič pobijedio na etapi i uzeo deset sekundi bonifikacije. Jejts je došao na deseto mjesto u generalnom plasmanu, 51 sekundu iza Rogliča.[385] Na šestoj etapi, Džej Vajn je napao na prvom usponu i dostigao bjegunce. Jejts je napao na 8,6 km do cilja, ali su ga ostali pratili, nakon čega je Evenepul pojačao tempo i vozači su otpadali iz grupe, uključujući i Jejtsa.[386] Evenepula je pratio samo Mas, dok su u drugoj grupi radili Jejts, Roglič, Teo Gejgan Hart, Almeida, Karlos Rodrigez, Ben o Konor, Kelderman i Timen Arensman. Završili su minut i 37 sekundi iza Vajna, kao i minut i 20 sekundi iza Evenepula i Masa, nakon čega je u generalnom plasmanu zaostajao skoro dva minuta iza Evenepula koji je preuzeo lidersku majicu.[387] Na osmoj etapi, Vajn je ostvario drugu pobjedu iz bijega, dok je u glavnoj grupi Evenepul vozio na tempo što su pratili samo Roglič, Mas i Rodrigez, dok je Jejts zaostajao nekoliko sekundi. U finišu je Rodrigez otpao iz prve grupe, Jejts ga je dostigao i završili su 13 sekundi iza, ali je došao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta iza Evenepula.[388] Na devetoj etapi, Huan Ajuso je napao na početku poslednjeg uspona, što su pratili samo Evenepul, Roglič i Mas, dok je Jejts otpao i završio je minut iza Evenepula koji je napao na usponu i završio ispred drugih konkurenata.[389] Došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, tri minuta iza Evenepula, prestigavši Gejgan Harta.[390] Hronometar na desetoj etapi završio je na sedmom mjestu, minut i 42 sekunde iza Evenepula i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, četiri minuta i 50 sekundi iza Evenepula, prestigavši Ajusa za tri sekunde.[391] Prije početka etape 11, morao je da napusti trku jer je bio pozitivan na kovid 19.[392]

Krajem septembra vozio je Kopa Agostini klasik, gdje se na 40 km do cilja izdvojila grupa od devet vozača, iz koje je Sjurd Baks pobijedio u sprintu, dok je Jejts završio na 12 mjestu, skoro dva minuta iza.[393] Sezonu je završio na Điro del’Emiliji, koju nije završio.[394]

2023.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2023. počeo je na Švelbe klasiku, trci koju ne organizuje UCI, a završio je minut iza grupe koju je odsprintao Kejleb Juan.[395] Tri dana kasnije vozio je Santos tur daun ander, koji je održan prvi put od 2020.[396] Prolog na otvaranju završio je 38 sekundi iza Alberta Betiola.[397] Na drugoj etapi, napao je na poslednjem usponu, na oko 20 km do cilja, što su pratili Mauro Šmit, Hindli, Vajn i Denis i stekli su 45 sekundi prednosti ispred grupe. U poslednjem kilometru je Hindli napao, ali ga je stigao Denis i pobijedio je na etapi, dok je Jejts završio na četvrtom mjestu, dvije sekunde iza i došao je na 12 mjesto u generalnom plasmanu.[398] Na trećoj etapi, Vajn je napao na poslednjem usponu, što su pratili Jejts i Bilbao. U sprintu je pobijedio Bilbao, dok je Jejts završio na drugom mjestu i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, 16 sekundi iza Vajna i sekundu iza Bilbaoa.[399] Na poslednjoj, petoj etapi, napao je na poslednjem usponu, što su pratili Vajn i O Konor. Stekli su deset sekundi prednosti, što je smanjeno u finišu kada je Antonio Tiberi napao, ali su stigli na cilj ispred grupe;[400] O Konor je počeo prvi da sprinta, ali ga je obišao Vajn, nakon čega je Jejts ubrzao i prestigao Vajna na liniji cilja, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni, zahvaljujući čemu je trku završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 11 sekundi iza Vajna.[401] U martu je vozio Pariz—Nicu, gdje je tim Džejko—alula ekipni hronometar na trećoj etapi završio na trećem mjestu, četiri sekunde iza Jumbo—vizme.[402] Na četvrtoj etapi, Jonas Vingegor je napao na 4,2 km do cilja, što je pratio samo Pogačar. Njih dvojica su usporili jer nisu htjeli da rade zajedno, nakon čega ih je dostigao Godu i otišao od njih. Pogačar je napao u finišu i ostvario pobjedu, dok je Jejts završio 51 sekundu iza i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[403] Na sedmoj etapi, Kris Harper je napao na poslednjem usponu, na 6,4 km do cilja, Vingegor je predvodio grupu koja je stigla do njega, nakon čega je napao Pogačar. U drugoj grupi su radili Godu, Vingegor, Barde i Mateo Jorgensen, dok je Jejts zaostajao. Godu i Vingegor su dostigli Pogačara, a Jejts je prestigao ostale vozače i završio je na četvrtom mjestu, 19 sekundi iza Pogačara koji je pobijedio u sprintu.[404] Na poslednjoj, osmoj etapi, Pogačar je napao na oko 20 km do cilja, što niko nije mogao da prati. U grupi iza su radili Jejts, Jorgensen, Godu i Vingegor, koji su došli na cilj 33 sekunde iza i Jejts je trku završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 14 sekundi iza Pogačara.[405]

U aprilu je vozio Vueltu al Pais Basko. Na trećoj etapi, Vingegor je napao na poslednjem usponu i ostvario pobjedu dvije sekunde ispred Lande i Masa, dok je Jejts završio na devetom mjestu, 12 sekundi iza i došao je na 12 mjesto u generalnom plasmanu.[406] Na četvrtoj etapi, Vingegor je napao na poslednjem usponu, što je pratio samo Landa i stekli su 30 sekundi prednosti. Vingegor je radio sam na čelu, Landa je samo pratio, zbog čega je grupa smanjila zaostatak, ali su stigli dvije sekunde ispred, a u sprintu je pobijedio Vingegor. Jejts je završio u grupi i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu, 39 sekundi iza Vingegora.[407] Na petoj etapi, grupa se razdvojila na poslednjem usponu, u prvoj grupi ostala su 22 vozača, među kojima je bio i Jejts. U sprintu je pobijedio Serhio Igita, a Jejts je pao na deseto mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Matijas Skjelmose uzeo šest sekundi bonifikacije za drugo mjesto.[408] Na poslednjoj, šestoj etapi, Vingegor i Mas su napali na poslednjem usponu, ali je Mas otpao i grupa ga je dostigla. Jejts je radio u grupi iza, koja je završila 49 sekundi iza Vingegora i trku je završio na devetom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 39 sekundi iza Vingegora.[409] Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci, gdje je prolog na otvaranju završio na 38 mjestu, 20 sekundi iza Černija.[410] Tokom prve etape, napustio je trku zbog stomačnih problema.[411]

Sajmon Jejts (u plavo-bijelom dresu) sa bratom Adamom Jejtsom na Tur de Fransu 2021.

Odlučio je da se potpuno fokusira na Tur de Frans 2023. preskočivši Điro d’Italiju prvi put poslije pet godina.[412] Prva etapa je vožena u Bilbaou, u Baskiji.[413] Zajedno sa bratom Adamom napao je na spustu sa posljednjeg uspona Kote de Pike i napravili su prednost ispred grupe. Adam je napao na 350 metara do cilja, što Sajmon nije mogao da prati i završio je na drugom mjestu, četiri sekunde iza, a Adam je uzeo žutu majicu za lidera Tura.[414] Oni su postali treći par braće koji su neku etapu na Turu završili na prva dva mjesta, nakon braće Pelisje (Fransisa i Anrija) i braće Šlek (Andija i Frenka).[415] Na petoj etapi, Hindli je ostvario pobjedu iz bijega i uzeo žutu majicu, dok je u grupi Vingegor napao na 1,5 km do vrha uspona Kol de Mari Blank, što niko nije mogao da prati. Adam Jejts je radio u grupi za Pogačara i došli su na cilj minut iza Vingegora, zbog čega je Sajmon Jejts pao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, sa istim vremenom kao Pogačar.[416] Na šestoj etapi je vožen Kol di Turmale, dok je cilj bio na usponu prve kategorije Koteret Kambask, dugom 16 km.[417] Pri vrhu Kol di Turmalea Vingegor je napao, što je pratio samo Pogačar, dok je Jejts ostao u grupi, a na posljednjem usponu je napao zajedno sa Rodrigezom i Hindlijem i završio je dva i po minuta iza Pogačara i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[418] Na osmoj etapi je pao na 6 km do cilja i završio je 47 sekundi iza grupe koju je odsprintao Pedersen, zbog čega je pao na šesto mjesto u generalnom plasmanu, iza Rodrigeza i Adama Jejtsa.[419] Cilj devete etape bio je na usponu ekstra kategorije Pij de Dom, dužine 13,3 km,[420] koji je vožen prvi put nakon 35 godina i trke 1988.[421] Pogačar je napao na kilometar do cilja, što je pratio samo Vingegor, ali je i on otpao u finišu i završio je osam sekundi iza, dok je Jejts završio skoro minut iza, zajedno sa Tomom Pidkokom, a 16 sekundi ispred Adama Jejtsa i smanjio je svoj zaostatak iza njega na pet sekundi pred dan odmora.[422] Nakon dana odmora, Bilbao je ostvario pobjedu iz bijega na desetoj etapi i došao je sa 11. na peto mjesto u generalnom plasmanu, preskočivši braću Jejts koji su završili u grupi.[423] Cilj etape 13 bio je na usponu ekstra kategorije Gran Kolombje, dugom 17,4 km.[424] Adam Jejts je napao na 2 km do cilja, što je odmah pratio Sep Kus, a zatim su ih dostigli Pogačar i Vingegor i Kus je nastavio da radi na čelu grupe. Na 500 metara do cilja Pogačar je napao, što je pratio samo Vingegor, dok su Sajmon Jejts i Rodrigez dostigli Adama i Kusa. Sajmon je napao u finišu i završio je 25 sekundi iza Pogačara, a četiri sekunde ispred Adama i vratio se na šesto mjesto u generalnom plasmanu, sekundu iza Adama Jejtsa, preskočivši Bilbaoa.[425] Na etapi 14, tim Jumbo—vizma je radio na čelu i dostizao je bjegunce jednog po jednog, a posljednjeg su dostigli Đulija Čikonea na 58 km do cilja.[426] Na posljednjem usponu — Kol de Žuks plane, na čelu grupe su radili Van Art i Kelderman za Vingegora i favoriti su otpadali jedan po jedan, a zatim je Sep Kus preuzeo rad na čelu.[426] Nakon što je Kus otpao, Adam Jejts je izašao da radi na čelo grupe za Pogačara, a njegov tempo su pratili samo Pogačar i Vingegor, dok je Sajmon Jejts otpao.[426] Do kraja etape se njegov zaostatak povećavao i završio je tri minuta i 20 sekundi iza Rodrigeza, koji je ostvario prvu pobjedu na Turu, a u generalnom plasmanu je pao na sedmo mjesto, osam i po minuta iza Vingegora.[427] Na etapi 15, UAE tim emirejts je radio na čelu grupe na posljednjem usponu i većina favorita je otpala.[428] Nakon što je Adam Jejts izašao da radi na čelu, pratili su ga samo Pogačar i Vingegor, dok je Sajmon Jejts otpao i završio je preko dva minuta iza, zbog čega je pao na osmo mjesto u generalnom plasmanu, iza Bilbaoa.[429] Nakon drugog dana odmora, na etapi 16 je vožen hronometar u dužini od 22,4 km, sa jednim brdskim ciljem druge kategorije dužine 2,5 km, čiji je vrh bio na kilometar do cilja.[430] Završio je na petom mjestu, tri minuta iza Vingegora i zaostajao je preko 13 minuta u generalnom plasmanu.[431] Na etapi 17 u finišu je vožen brdski cilj ekstra kategorije Kol de la Loz, ukupne dužine od 28,1 km, sa najvećim nagibom od 24%.[432] Pred početak prvog uspona, napao je i pridružio se bjeguncima, ali je tim Jumbo—vizma radio na čelu i dostigao ih na početku drugog uspona.[433] Nakon što su počeli novi napadi, ponovo je otišao u bijeg zajedno sa drugim vozačima iz prvih deset u generalnom plasmanu, kao što su Bilbao, Godu i Feliks Gal.[433] Pred početak uspona Kol de la Loz stekli su tri minuta prednosti, nakon čega su izašli timovi Ineos i Bora—hanzgro da rade na čelo grupe kako bi zaštitili pozicije Rodrigeza i Hindlija.[433] U bijegu je O Konor radio za Gala, a nakon što se sklonio Kris Harper je radio za Jejtsa. Gal je napao, što Jejts nije pratio, a nakon što je Harper otpao, Majka ga je dostigao i radili su zajedno kako bi dostigli Gala.[433] Pri vrhu uspona je napao, što Majka nije mogao da prati; smanjio je zaostatak iza Gala na 15 sekundi, ali je na spustu prednost ponovo porasla i etapu je završio na drugom mjestu, 34 sekunde iza Gala, a skoro četiri minuta ispred Hindlija i preko pet minuta ispred Kusa, zahvaljujući čemu je došao na peto mjesto u generalnom plasmanu, 18 sekundi iza četvrtoplasiranog Rodrigeza.[434] Etapa 20 je bila posljednja brdska etapa, na kojoj je voženo šest uspona, a posljednji je vožen na 17 km do cilja.[435] Na početku posljednjeg uspona, Pogačar je napao iz glavne grupe i pratio ga je samo Vingegor, ali su usporili jer nisu htjeli da rade zajedno, zahvaljujući čemu ih je dostigao Gal.[436] Jejts je napao iz druge grupe, što u početku niko nije pratio, ali je ubrzo napao i Adam Jejts kako bi odbranio treće mjesto. Adam je dostigao Sajmona i zajedno su smanjili zaostatak iza Vingegora, Pogačara i Gala na 15 sekundi.[436] U prvoj grupi Pogačar nije htio da radi kako bi omogućio Adamu da ih dostigne, a na 5 km do cilja braća Jejts su dostigli vodeću grupu. U sprintu je završio na četvrtom mjestu dok je pobedio Pogačar. Etapu je završio 52 sekunde ispred Rodrigeza i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu.[437] Posljednja etapa je bila ravna, nije bilo promjena i završio je na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 12 i po minuta iza Vingegora.[438] Adam Jejts je završio na trećem mjestu, što mu je bio prvi podijum na nekoj grand tur trci.[439]

Početkom septembra vozio je Merilend klasik, gdje je bio u drugoj grupi koja je pokušavala da dostigne bjegunce i završio je na 11 mjestu, u grupi koja je na kraju došla pet minuta iza Skjelmosea.[440] Sezonu je nastavio na klasicima u Kanadi, gdje je Gran pri sajkliste de Kvebek završio na 56. mjestu, 32 sekunde iza grupe koju je odsprintao Arno de Li.[441] Dva dana kasnije vozio je Gran pri sajkliste de Montreal, gdje je Adam Jejts napao na usponu u posljednjem krugu, što je pratio samo Sivakov, dok Sajmon Jejts nije mogao da prati i završio je na šestom mjestu, u četvoročlanoj grupi koja je na cilj došla 12 sekundi iza Adama, a koju je odsprintao Aleks Aranburu.[442][443] Nedelju dana kasnije vozio je Memorijal Marko Pantani, gdje se odvojio zajedno sa još pet vozača, ali je otpao kada je Mark Irši napao i završio je na četvrtom mjestu, minut i 57 sekundi ispred tročlane grupe koju je odsprintao Lucenko.[444] Krajem septembra vozio je Kopa Agostini, gdje je Davide Formolo napao na 60 km, a zatim mu se pridruža grupe od pet vozača u kojoj je bio Harper, vozač Džejko—alule. Jejts je ostao u grupi iza i završio je na 11 mjestu, tri i po minuta iza Formola.[445] Dva dana kasnije vozio je Điro del‘Emiliju, gdje je Pogačar napao u poslednjem kilometru, što su pratili samo Roglič, Mas i Karapaz, a zatim su ih dostigli Vlasov i Sajmon Jejts nakon što su usporili jer niko nije htio da radi na tempo. Roglič je napao na 300 metara do cilja i pobijedio je, dok je Jejts završio na trećem mjestu, sekundu iza, izgubivši u sprintu od Pogačara.[446] Dana 3. oktobra vozio je Tre vale Varezine, gdje je Pogačar napao na 11 km do cilja i odvojila se grupa od 11 vozača. Jejts je ostao u drugoj grupi i završio je 45 sekundi iza Ilana van Vildera koji je ostvario pobjedu solo napadom na 10 km do cilja.[447] Dva dana kasnije vozio je Gran Pijemont. Na usponu Alpete, na oko 40 km do cilja, grupa se razdvojila, nakon čega su iz prve grupe napali Andrea Bađioli, Kataneo, Danbar i Irši, a pri vrhu uspona ih je dostiglo nekoliko vozača, među kojima je bio Jejts.[448] Oni su počeli da napadaju konstantno, nisu radili složno na tempo i dostigla ih je veća grupa na 18 km do cilja, nakon čega je napao Irši, što je pratio Bađioli, a zatim su ih dostigli Aranburu i Marten. Kasnije je napalo još vozača i Jejts je završio na 13 mjestu, u grupi koja je stigla na cilj 16 sekundi iza Bađiolija koji je pobijedio u sprintu.[449] Dana 7. oktobra vozio je Điro di Lombardiju, gdje se na usponu Paso di Ganija, na 30 km do cilja, odvojila grupa od sedam vozača. Pogačar je napao na vrhu uspona, a zatim je povećao prednost na spustu i ostvario je pobjedu treću godinu zaredom.[450] Jejts je radio u grupi koja je došla na cilj 52 sekunde iza Pogačara i završio je na petom mjestu u sprintu.[451] Sezonu je završio na Čelendžer trci na Tajvanu, koju je završio skoro 20 minuta iza Bendžamina Dibala.[452]

2024.[uredi | uredi izvor]

Istakao je da će 2024. ponovo preskočiti Điro d’Italiju i da će voziti Tur de Frans, kako bi pokušao da svaku grand tur trku završi na podijumu.[453] Sezonu je počeo u Australiji, na Daun ander klasiku, koji je završio 53 sekunde iza grupe koju je odsprintao Honatan Narvaez.[454] Tri dana kasnije startovao je Santos tur daun ander trku, gdje je, nakon četiri etape koje su vožene po ravnom, na petoj etapi vožen uspon Vilunga hil, prvi put poslije 2020.[455] Na drugom prelazu preko uspona, Harper je radio na čelu grupe za Jejtsa, koji je bio iza njega i usporio je kako bi Harper napravio prednost, što je pratio samo Oskar Onli.[456] Na 600 metara do cilja Jejts je napao i odvojila se grupa od sedam vozača koja je dostigla vozače ispred. Alafilip je napao na 300 metara do cilja, što je pratio Onli, koji je napao pred cilj i pobijedio je ispred Stivena Vilijamsa, dok je Jejts završio tri sekunde iza i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu.[457] Na poslednjoj, šestoj etapi, Isak del Toro je napao na poslednjem usponu, što je pratio Narvaez, a zatim ih je dostigao Vilijams. U sprintu je Vilijams pobijedio, dok je Jejts završio u grupi koja je došla na cilj deset sekundi iza i završio je na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, 33 sekunde iza Vilijamsa.[458] Sezonu je nastavio na Alula turu, gdje je na poslednjoj, petoj etapi, napao na poslednjem usponu, zajedno sa Majkom, Vilijamom Leserfom i Finom Fišer Blekom.[459] Oni su došli zajedno na cilj, a u sprintu je pobijedio Jejts, ostvarivši prvu pobjedu u sezoni i osvojio je trku tri sekunde ispred Leserfa i Fišer Bleka.[460]

U martu je vozio Vuelta a Katalunju, gdje je na prvoj etapi izgubio minut.[461] U nastavku trke je radio za Harpera i završio je 47 minuta iza Pogačara, dok je Harper završio na šestom mjestu.[462] Poslije trke izjavio je da Harper pomaže njemu dosta u ostatku godine i da je lijepo što je mogao da mu vrati.[463] Sezonu je nastavio na Gran premio Migel Indurain klasiku, koji nije završio.[464]

Stil vožnje[uredi | uredi izvor]

Poznat je kao dobar brdaš koji vozi agresivno na usponima i koji može da sprinta za etapne pobjede u grupi sa drugim brdašima.[465] Kao klasičan brdaš od početka karijere,[466] smatrao je da mu je hronometar slabost, ali da je napredovao tokom vremena.[467][468] Na Pariz—Nici 2019. ostvario je prvu pobjedu u vožnji na hronometar u karijeri,[469] dok je na Điro d’Italiji 2022. ostvario prvu pobjedu na hronometru na grand tur trkama.[470]

Doping[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2016. bio je pozitivan na zabranjenu supstancu terbutalin na testu urađenom tokom Pariz—Nice u martu,[83] koju je završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu.[471] Vlasnik tima Orika—grinedž — Geri Rajan, optužio je britansku biciklističku uniju da je novinarima odala vijest o pozitivnom testu i kritikovao je organizaciju zbog toga.[472] U svom saopštenju, tim Orika—grinedž je preuzeo odgovornost za rezultat testa, istakavši da timski doktor nije podnio zahtjev za izuzeće u terapijskoj upotrebi za inhalator za astmu koji je koristio Jejts, što je izazvalo pozitivan test.[83] Nakon toga, Međunarodna biciklistička unija izdala je saopštenje u kojem je navedeno da Jejts neće biti privremeno suspendovan iz takmičenja zbog supstance na koju je bio pozitivan.[473]

Dana 17. juna, UCI je donio odluku da ga suspenduje na četiri mjeseca retroaktivno, od marta, a svi rezultati koje je ostvario u tom periodu su mu ponipteni.[474][475]

Rezultati na trkama[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Roze majica Điro d’Italija 21 8 DNF 3 DNF
Žuta majica Tur de Frans DNF 89 7 49 DNF 4
Crvena majica Vuelta a Espanja 6 44 1 DNF

Rezultati na glavnim etapnim trkama[uredi | uredi izvor]

Etapne trke 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Pariz—Nica 44 29 DSQ 9 2 25 2 4
Tireno—Adrijatiko 1 10
Vuelta a Katalunja 4 13 NH
Vuelta al Pais Basko 11 5 DNF 22 9
Tur de Romandi 6 2 DNF
Kriterijum di Dofine 5 13
Tur de Svis

Rezultati na klasicima[uredi | uredi izvor]

Monumentalni klasici 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Milano—Sanremo 37 95
Ronde van Flanderen
Pariz—Rube
Lijež—Bastonj—Lijež 39 153
Điro di Lombardija DNF 18 86 5
Ostali klasici 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Kadel Evans rejs 10 47
Omlop het Nijuvsblad
Strade Bjanke 63
Klasik Briž—De Pan
E3 Sakso bank
Gent—Vevelgem
Dvars dor Flanderen
Amstel gold rejs
Fleš Valon 78 62
Ešborn—Frankfurt
Klasik San Sebastijan DNF 14 7 18 DNF 22
Hamburg sajklasik 79 DNF
Bretanje klasik
Gran pri sajkliste de Kvebek 22 82 56
Gran pri sajkliste de Montreal 36 16 6
GP Migel Indurain 1 DNF
Điro del’Emilija DNF DNF DNF 3
Tre vali Varezine 38

Rezultati na Olimpijskim igrama[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre 2020.
Drumska trka 17
Vožnja na hronometar

Rezultati na Svjetskom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Majica duginih boja Drumska trka DNF DNF
Majica duginih boja Vožnja na hronometar Nije vozio tokom karijere

Rezultati na nacionalnom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Prvenstvo Velike Britanije 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Drumska trka 3 20
Vožnja na hronometar Nije vozio tokom karijere
Legenda
Nije učestvovao
DNF Nije završio
DSQ Diskvalifikovan
NH Nije održano

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Simon Yates”. eurosport.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  2. ^ Bridgewood, Oliver (6. 8. 2015). „Simon Yates's Scott Addict”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  3. ^ a b v g d đ Knott, Paul (28. 12. 2018). „Home roads: Riding with the Yates brothers's first club”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  4. ^ „100% me”. UK Anti-Doping. United Kingdom Anti-Doping Limited. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  5. ^ „Mitchelton-Scott finalise 25-rider roster for 2019”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 15. 11. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  6. ^ „Wins from January to October: Mitchelton-Scott men confirm roster and goals for 2020”. greenedgecycling.com. New Global Cycling Services. 11. 12. 2019. Arhivirano iz originala 2. 1. 2020. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  7. ^ „GreenEDGE Cycling”. uci.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  8. ^ De Neef, Matt (6. 11. 2023). „How to tell Adam and Simon Yates apart”. eurosport.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  9. ^ Pidd, Helen (14. 6. 2021). „Keir Hardie's cycling club jettisons socialism”. theguardian.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  10. ^ a b v Slater, Matt (27. 9. 2014). „Simon and Adam Yates: Bury boys on a twin track to the top”. bbc.co.uk. Pristupljeno 28. 9. 2014. 
  11. ^ Bevan, Chris (22. 2. 2013). „Jason Kenny and Simon Yates win World cycling golds for Britain”. Minsk, Belarus: BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  12. ^ „Tour de l’Avenir”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  13. ^ „Yates twins finish 1-2 for Great Britain”. cyclingnews.com. 29. 8. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  14. ^ „Simon Yates wins second straight l'Avenir stage”. cyclingnews.com. 30. 8. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  15. ^ „Fernandez wins 2013 Tour de l'Avenir”. cyclingnews.com. 31. 8. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  16. ^ „Tour of Britain: Simon Yates wins stage six, Bradley Wiggins leads”. BBC Sport. 20. 9. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  17. ^ Chadband, Ian (22. 9. 2013). „Tour of Britain 2013, stage eight: Sir Bradley Wiggins triumphs after Mark Cavendish sprints to London victory”. Telegraph Online. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  18. ^ „Despite being British, Yates twins choose Orica over Sky”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  19. ^ „Yates Brothers Confirm Move To Orica-GreenEdge”. Cyclingnews.com. Future plc. 3. 10. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  20. ^ „Adam and Simon Yates to join Orica-GreenEDGE on two-year neo-pro contracts”. skysports.com. 4. 10. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  21. ^ „Trofeo Serra de Tramuntana 2014”. procyclingstats.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  22. ^ O'Shea, Sadhbh (16. 3. 2014). „Vichot wins final Paris-Nice stage”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  23. ^ Farrand, Stephen (12. 4. 2014). „Contador secures overall Vuelta Ciclista al Pais Vasco victory ahead of Kwiatkowski”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  24. ^ „Adam Yates Climbs to Second on Tour of Turkey Queen Stage”. greenedgecycling.com. GreenEDGE Cycling. 29. 4. 2014. Arhivirano iz originala 5. 5. 2014. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  25. ^ „Simon Yates crashes out of the Tour of Turkey”. cyclingnews.com. Future plc. 29. 4. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  26. ^ „Matthews wins Tour of Slovenia prologue”. cyclingnews.com. Future plc. 19. 6. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  27. ^ „Bongiorno victorious in Trije Kralji”. cyclingnews.com. Future plc. 21. 6. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  28. ^ „Machado wins Tour de Slovénie”. cyclingnews.com. Future plc. 22. 6. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  29. ^ „National Championships Great Britain - Road Race 2014”. procyclingstats.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  30. ^ „Tour de France: Britain's Simon Yates handed unexpected berth”. BBC Sport. 1. 7. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  31. ^ „Simon Yates handed surprise Tour de France spot by Orica-Greenedge”. The Guardian. Guardian Media Group. PA Media. 1. 7. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  32. ^ „Tour de France 2014: Kadri soloes to victory, Nibali still in lead”. cyclingstage.com. 12. 7. 2014. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  33. ^ Been, José (12. 7. 2014). „Tour de France: Kadri wins on first summit finish at Gérardmer”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  34. ^ Ostlere, Lawrence (19. 7. 2014). „Tour de France 2014 stage 14 – as it happened”. theguardian.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  35. ^ Ostlere, Lawrence (19. 7. 2014). „Tour de France 2014 stage 14 – as it happened”. theguardian.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  36. ^ Brown, Gregor (21. 7. 2014). „Simon Yates withdraws from Tour de France”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  37. ^ Cutler, Teddy (21. 7. 2014). „Simon Yates withdraws from Tour de France”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  38. ^ Malach, Pat (8. 9. 2014). „Impey wins Tour of Alberta”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  39. ^ „Results: 2014 Grand Prix Cycliste de Quebec”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  40. ^ Frattini, Kristen (14. 9. 2014). „Gerrans wins GP de Montréal”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  41. ^ Farrand, Stephen (14. 10. 2014). „Gilbert takes overall victory at Tour of Beijing”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  42. ^ Benson, Daniel (8. 3. 2015). „Paris–Nice: Kwiatkowski wins prologue”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  43. ^ „Richie Porte takes Paris–Nice overall victory”. cyclingnews.com. 15. 3. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  44. ^ Ryan, Barry (22. 3. 2015). „Degenkolb wins Milan-San Remo”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  45. ^ Brown, Gregor (7. 4. 2015). „Adam Yates breaks finger in Tour of Basque Country crash (video)”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  46. ^ Frattini, Kirsten (8. 4. 2015). „Pais Vasco: Rodriguez wins stage 3 in Zumarraga”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  47. ^ Frattini, Kirsten (9. 4. 2015). „Pais Vasco: Rodriguez wins stage 4 in Arrate”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  48. ^ „Tour of the Basque Country 2015: Landa wins after super-steep finale”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  49. ^ „Pais Vasco: Rodriguez secures overall title”. cyclingnews.com. 11. 4. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  50. ^ „Valverde wins La Fleche Wallonne 2015”. cyclingnews.com. 22. 4. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  51. ^ Ryan, Barry (22. 4. 2015). „Valverde wins Liège-Bastogne-Liège”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  52. ^ „Tour de Romandie: Sky pip Orica-GreenEdge in team time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 28. 4. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  53. ^ Ryan, Barry (1. 5. 2015). „Stefan Küng wins stage 4 at Tour de Romandie”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  54. ^ „Tour de Romandie 2015: Pinot takes queen stage, Zakarin leader”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  55. ^ O'Shea, Sadhbh (3. 5. 2015). „Zakarin wins Tour de Romandie”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  56. ^ „BMC wins team time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 10. 6. 2015. Arhivirano iz originala 19. 9. 2015. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  57. ^ „Bardet wins on Pra-Loup”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 11. 6. 2015. Arhivirano iz originala 16. 9. 2015. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  58. ^ Henrys, Colin (12. 6. 2015). „Rui Costa wins stage six as Vincenzo Nibali claims race lead”. Road Cycling UK. Mpora. Arhivirano iz originala 14. 8. 2015. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  59. ^ „Froome wins stage 7 on climb to Le Bettex”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 13. 6. 2015. Arhivirano iz originala 28. 9. 2015. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  60. ^ „Froome wins finale and overall title at Critérium du Dauphiné”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 15. 6. 2015. Arhivirano iz originala 4. 10. 2015. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  61. ^ „2015 Tour de France start list”. Velo News. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  62. ^ Zeb, Woodpower (4. 7. 2015). „Dennis sets record speed to claim first maillot jaune in Utrecht”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  63. ^ Woodpower, Zeb (5. 7. 2015). „Greipel wins storm-swept stage to Neeltje Jans”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  64. ^ Woodpower, Zeb (6. 7. 2015). „Rodriguez wins on the Mur de Huy”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  65. ^ Brown, Gregor (12. 7. 2015). „Simon Yates calls Tour de France time trial 'a rest' for his stricken team”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  66. ^ Benson, Daniel (16. 7. 2015). „Cummings soars to victory in Mende”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  67. ^ „Pinot lands huge win for France on l'Alpe d'Huez”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 25. 7. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  68. ^ „Chris Froome wins Tour de France 2015”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 26. 7. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  69. ^ „Greg Van Avermaet hit by motorcycle, San Sebastian victory chances ruined”. velo.outsideonline.com. 1. 8. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  70. ^ „Adam Yates wins Clásica de San Sebastián - without knowing it”. Cycling Weekly. 1. 8. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  71. ^ „Valverde remains in UCI WorldTour lead after Adam Yates takes Britain’s first Clásica San Sebastian”. uci.org. Union Cycliste Internationale. 1. 8. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  72. ^ Frattini, Kirsten (11. 9. 2015). „Uran wins Grand Prix Quebec”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  73. ^ Frattini, Kristen (15. 9. 2015). „Wellens wins rain-soaked Grand Prix Cycliste de Montreal”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  74. ^ O'Shea, Sadhbh (4. 10. 2015). „Nibali wins Il Lombardia”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  75. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2016 Classic Sud Ardèche - Souvenir Francis Delpech”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  76. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2016 La Drôme Classic”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  77. ^ Fletcher, Patrick (6. 3. 2016). „Paris–Nice prologue: Matthews beats Dumoulin to claim yellow jersey”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. }
  78. ^ „Paris–Nice stage 6: Zakarin wins on La Madone d'Utelle”. cyclingnews.com. 12. 3. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  79. ^ „Thomas wins Paris–Nice despite Contador attack”. cyclingnews.com. 13. 3. 2016. Arhivirano iz originala 17. 3. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  80. ^ Frattini, Kirsten (7. 4. 2016). „Vuelta al Pais Vasco: Samuel Sánchez wins stage 4 in Orio”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  81. ^ Wynn, Nigel (8. 4. 2016). „Simon Yates and Fabio Aru among those abandoning Tour of the Basque Country”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  82. ^ „Simon Yates handed four-month 'non-intentional' doping ban”. cyclingnews.com. 17. 6. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  83. ^ a b v „Simon Yates: British cyclist fails drug test 'due to asthma inhaler'. bbc.co.uk. 29. 4. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  84. ^ „Izagirre takes overall victory at Tour de Pologne”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 8. 8. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  85. ^ „Simon Yates wins Prueba Villafranca de Ordizia”. CyclingNews. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  86. ^ „Simon Yates wins 93rd Prueba Villafranca-Ordiziako Klaskika”. Greenedge Cycling. Arhivirano iz originala 30. 7. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  87. ^ Farrand, Stephen (30. 7. 2016). „Mollema wins Clasica San Sebastian”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  88. ^ „Diego Ulissi (Lampre-Merida) se impone en el Circuito de Getxo”. cyclingnews.com (na jeziku: španski). 31. 7. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  89. ^ Fotheringham, Alasdair (6. 8. 2016). „Contador wins Vuelta a Burgos title by one second”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  90. ^ Elton-Walters, Jack (17. 8. 2016). „Simon Yates among five Brits on the Vuelta a España start list”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  91. ^ „Vuelta a Espana: Team Sky win team time trial”. cyclingnews.com. 20. 8. 2016. Arhivirano iz originala 27. 10. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  92. ^ O'Shea, Sadhbh (22. 8. 2016). „Vuelta a Espana: Geniez wins on Mirador de Ézaro”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 24. 10. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  93. ^ O'Shea, Sadhbh (23. 8. 2016). „Vuelta a Espana 2016: Stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  94. ^ Benson, Daniel (25. 8. 2016). „Vuelta a Espana: Yates wins in Luintra with solo attack”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  95. ^ „Vuelta a Espana: Lagutin wins atop Alto de la Camperona”. cyclingnews.com. 27. 8. 2016. Arhivirano iz originala 3. 11. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  96. ^ Farrand, Stephen (29. 8. 2016). „Vuelta a Espana: Nairo Quintana wins stage 10”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 7. 11. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  97. ^ „Chris Froome wins stage 11 of Vuelta a España to move into second”. theguardian.com. 31. 8. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  98. ^ „Vuelta 2016 stage 14: Gesink wins at Aubisque, Quintana holds on to red”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  99. ^ „Vuelta 2016 stage 15: Brambilla wins mountain stage, Quintana cements lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  100. ^ Fletcher, Patrick (4. 9. 2016). „Vuelta a Espana: Nairo Quintana deals body blow to Froome on stage 15”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 15. 12. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  101. ^ „Vuelta 2016 stage 17: Frank wins at Alto Más de la Costa, Quintana still in red”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  102. ^ Fletcher, Patrick (9. 9. 2016). „Vuelta a Espana: Froome wins stage 19 time trial”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 17. 11. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  103. ^ Ryan, Barry (10. 9. 2016). „Vuelta a Espana: Quintana seals overall victory on Alto de Aitana”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 13. 11. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  104. ^ Ryan, Barry (11. 9. 2016). „Vuelta a Espana: Quintana sails to first overall victory in Madrid”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 16. 11. 2016. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  105. ^ „Chaves and Yates brothers return to racing at Italian one-day Giro dell'Emilia and GP Bruno Beghelli races”. cyclingnews.com. 21. 9. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  106. ^ Frattini, Kirsten (24. 9. 2016). „Chaves wins Giro dell'Emilia”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  107. ^ Frattini, Kirsten (25. 9. 2016). „Ruffoni wins Gran Premio Bruno Beghelli”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  108. ^ Fotheringham, Alasdair (29. 4. 2017). „Adam Yates: Attacker-friendly racing at the Giro could suit me”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  109. ^ „Classificação Individual Na Etapa 5”. Classificações.net (na jeziku: portugalski). Classificações. 5. 2. 2017. Pristupljeno 31. 12. 2023. 
  110. ^ Tazé-Bernard, Thierry (8. 3. 2017). „Paris–Nice: Alaphilippe fait coup double avec l'étape et le maillot jaune lors de la 4e étape”. Francetv Sport (na jeziku: francuski). France Télévisions. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  111. ^ Wynn, Nigel (10. 3. 2017). „Simon Yates attacks rivals to win Paris–Nice stage six”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  112. ^ Wynn, Nigel (11. 3. 2017). „Richie Porte wins Paris–Nice queen stage as Sergio Henao takes overall lead”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  113. ^ Windsor, Richard (12. 3. 2017). „Sergio Henao narrowly holds on to win Paris–Nice as Alberto Contador attacks”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  114. ^ a b McGann, Bill; McGann, Carol. „2017 Gran Premio Miguel Induráin (1.1), Spain”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  115. ^ „Simon Yates takes GP Miguel Indurain victory”. cyclingnews.com. 1. 4. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  116. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2017 Vuelta al País Vasco”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  117. ^ Adams, Tom (6. 4. 2017). „'It'll be a tricky night,' says Alberto Contador after nightmare day”. Eurosport. Discovery Communications. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  118. ^ Wynn, Nigel (7. 4. 2017). „Alejandro Valverde wins Tour of the Basque Country mountain stage to set up tense finale”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  119. ^ „País Vasco: Roglič wins time trial finale, Valverde claims overall victory”. VeloNews. 8. 4. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  120. ^ „Classifications 2017”. Liège–Bastogne–Liège. Amaury Sport Organisation. 23. 4. 2017. Arhivirano iz originala 4. 5. 2017. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  121. ^ „Classement général: étape prologue”. Tissot (na jeziku: francuski). Swiss Timing Ltd. 25. 4. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  122. ^ „Tour de Romandie 2017: Stage 4 Profiles”. procyclingstats.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  123. ^ „Tour de Romandie 2017: Yates bests Porte in two-up sprint to take overall lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  124. ^ „Tour de Romandie: Britain's Simon Yates second as Richie Porte wins on final stage”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  125. ^ Cunningham, Craig (7. 6. 2017). „Richie Porte powers to Critérium du Dauphiné stage four victory”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  126. ^ Cunningham, Craig (9. 6. 2017). „Jakob Fuglsang narrowly beats Richie Porte and Chris Froome to win Critérium du Dauphiné stage six”. Cycling Weekly. Time Inc. UK. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  127. ^ „Denmark's Fuglsang wins Dauphiné”. VeloNews. Competitor Group. Agence France-Presse. 11. 6. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  128. ^ Westemeyer, Susan (1. 7. 2017). „Tour de France: Geraint Thomas wins stage 1”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 11. 8. 2018. 
  129. ^ „Tour de France: Sagan wins long stage in Longwy”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 3. 7. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  130. ^ Glendenning, Barry (5. 7. 2017). „Tour de France 2017: Fabio Aru wins stage five, Froome takes yellow – as it happened”. theguardian.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  131. ^ Fletcher, Patrick (5. 7. 2017). „Tour de France: Aru wins on La Planche des Belles Filles”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  132. ^ „Tour de France: Uran wins stage 9 in photo finish”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 9. 7. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  133. ^ „Tour de France 2017: Bardet wins in Peyragudes, Aru takes yellow”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  134. ^ Ryan, Barry (13. 7. 2017). „Tour de France: Bardet wins stage 12 as Froome loses yellow to Aru”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  135. ^ „Tour de France 2017 route stage 13: Saint Girons – Foix”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  136. ^ „Tour de France 2017: Barguil wins thrilling race on Bastille Day, Aru retains in yellow”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  137. ^ Ryan, Barry (14. 7. 2017). „Tour de France: Barguil victorious in short, chaotic stage to Foix”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  138. ^ „Tour de France 2017: Matthews powers to win on punchy closing climb, Froome regains yellow”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  139. ^ Westemeyer, Susan (15. 7. 2017). „Tour de France: Matthews wins in Rodez as Froome moves into yellow”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  140. ^ Westemeyer, Susan (16. 7. 2017). „Tour de France: Mollema wins from breakaway in Le Puy-en-Velay”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  141. ^ Benson, Daniel (18. 7. 2017). „Tour de France: Matthews wins stage 16”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  142. ^ „Tour de France 2017: solo victory Primoz Roglic in high Alps, Froome still in yellow”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  143. ^ O'Shea, Sadhbh (19. 7. 2017). „Tour de France: Roglic soars to victory in Serre Chevalier”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  144. ^ „Tour de France: Barguil wins on the Izoard”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 20. 7. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  145. ^ „Tour de France: Froome seals overall in time trial, Uran tops Bardet”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 22. 7. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  146. ^ „Tour de France: Groenewegen wins on the Champs Élyseés”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 23. 7. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  147. ^ „Vuelta 2017: Yates Brothers Chase GC Honours”. velouk.net. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  148. ^ „Vuelta a Espana: BMC win opening team time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 19. 9. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  149. ^ „Nibali wins stage 3 in Andorra”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 21. 8. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  150. ^ „Lutsenko wins on stage 5”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 23. 8. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  151. ^ „Vuelta 2017: Marczynski wins three-up sprint in stage 6, Froome retains in lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  152. ^ „Marczynski wins stage 6 in Sagunto”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 24. 8. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  153. ^ „Alaphilippe wins stage 8”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 26. 8. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  154. ^ „Chris Froome wins stage 9”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 27. 8. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  155. ^ Ryan, Barry (10. 9. 2017). „Chris Froome completes Tour de France - Vuelta a Espana double”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  156. ^ „Adam Yates will lead Mitchelton-Scott team at 2018 Tour de France; Simon Yates to Giro and Vuelta”. Cycling Weekly. 15. 12. 2017. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  157. ^ „Valverde wins stage 4 at Volta a la Comunitat Valenciana”. cyclingnews.com. 3. 2. 2018. Pristupljeno 31. 12. 2023. 
  158. ^ „Valverde wins Volta a la Comunitat Valenciana”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 4. 2. 2018. Pristupljeno 31. 12. 2023. 
  159. ^ Ryan, Barry (7. 3. 2018). „Paris-Nice: Poels wins stage 4 time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  160. ^ „Paris-Nice 2018 stage 7: Simon Yates solos to victory and overall lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  161. ^ a b v „Paris-Nice 2018 stage 8: De La Cruz wins thriller-race, Soler takes GC”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  162. ^ „Soler shines in the Race to the Sun”. cyclingstage.com. 11. 3. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  163. ^ Windsor, Richard (11. 3. 2018). „Marc Soler grabs Paris–Nice title by four seconds from Simon Yates on final stage”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  164. ^ „Adam Yates out of Catalunya with broken pelvis”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 31. 12. 2023. 
  165. ^ Frattini, Kirsten (21. 3. 2018). „Volta a Catalunya: De Gendt wins shortened stage 3”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  166. ^ Farrand, Stephen (22. 3. 2018). „Volta a Catalunya: Valverde wins stage 4 in La Molina”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  167. ^ Fotheringham, Alasdair (25. 3. 2018). „Volta a Catalunya: Simon Yates wins final stage, Valverde takes overall”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  168. ^ „Yates ready to lead team at debut Giro d'Italia”. Eurosport. Dplay Entertainment Limited. 27. 4. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  169. ^ Windsor, Richard (4. 5. 2018). „Tom Dumoulin stamps authority on Giro d'Italia with stage one time trial victory”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  170. ^ Ryan, Barry (10. 5. 2018). „Giro d'Italia: Chaves seizes the moment at Mount Etna”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. „The Briton's vicious attack with 1,500 metres remaining saw him put 26 seconds into Chris Froome (Sky), Tom Dumoulin (Sunweb) et al., but he granted the stage win to Chaves at the summit. 
  171. ^ Ostanek, Daniel (12. 5. 2018). „Carapaz makes history with Giro d'Italia stage win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 17. 8. 2018. 
  172. ^ „Giro 2018 stage 8: Richard Carapaz climbs to victory, Simon Yates retains leader”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  173. ^ „Giro d'Italia 2018: Stage 9”. giroditalia.it. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  174. ^ Fordyce, Tom (13. 5. 2018). „Giro d'Italia: Simon Yates wins stage nine to extend lead as Chris Froome fades”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  175. ^ „Simon Yates wins at Gran Sasso d'Italia”. cyclingnews.com. 13. 5. 2018. Pristupljeno 17. 8. 2018. 
  176. ^ Fotheringham, Alasdair (15. 5. 2018). „Simon Yates: I'm very disappointed for Esteban”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  177. ^ Skelton, Jack (16. 5. 2018). „Giro d'Italia: Simon Yates extends lead with stage 11 victory”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  178. ^ „Giro 2018 stage 14: Froome wins at Zoncolan, Yates cements overall lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  179. ^ „Chris Froome wins Giro d'Italia stage 14 as Simon Yates extends overall lead”. Sky Sports. Sky UK. PA Media. 19. 5. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  180. ^ Ostanek, Daniel (20. 5. 2018). „Giro d'Italia: Simon Yates takes his third stage win in Sappada”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  181. ^ a b Ostanek, Daniel (20. 5. 2018). „Giro d'Italia: Simon Yates takes his third stage win in Sappada”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  182. ^ Fordyce, Tom (21. 5. 2018). „Giro d'Italia: Simon Yates extends lead with fine solo win on stage 15”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  183. ^ Benson, Daniel (22. 5. 2018). „Giro d'Italia: Dennis wins stage 16 time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 17. 8. 2018. 
  184. ^ Windsor, Richard (22. 5. 2018). „Simon Yates holds on to pink as Rohan Dennis wins Giro d'Italia stage 16 time trial”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  185. ^ Benson, Daniel (24. 5. 2018). „Giro d'Italia stage 18: Simon Yates' lead halved atop Prato Nevoso”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  186. ^ „Giro 2018 route stage 19: Turin - Monte Jafferau”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  187. ^ a b v Fletcher, Patrick (25. 5. 2018). „Giro d'Italia stage 19: Chris Froome steals maglia rosa with 80km solo attack”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  188. ^ Ryan, Barry (25. 5. 2018). „Simon Yates: I was just really tired and exhausted”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  189. ^ Ostanek, Daniel (27. 5. 2018). „Giro d'Italia: Chris Froome takes a third straight Grand Tour victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  190. ^ „Robert Power se impone en la 95 Clásica de Ordizia”. esciclismo.com (na jeziku: španski). 25. 7. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  191. ^ O'Shea, Sadhbh (7. 8. 2018). „Tour de Pologne: Kwiatkowski wins stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  192. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2018 Tour de Pologne-Tour of Poland (WT)”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  193. ^ Fotheringham, Alasdair (23. 8. 2018). „Simon Yates on track for Vuelta a España in final countdown”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  194. ^ Arthurs-Brennan, Michelle (13. 8. 2018). „Adam and Simon Yates will now both ride the Vuelta a España in pursuit of progression”. cyclingweekly.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  195. ^ Fotheringham, William (19. 8. 2018). „Yates twins reunited for Simon's Vuelta a España glory quest”. The Guardian. Guardian Media Group. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  196. ^ Ostanek, Daniel (25. 8. 2018). „Vuelta a España: Dennis claims opening stage win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 31. 12. 2023. 
  197. ^ „Vuelta a España: Valverde wins stage 2”. cyclingnews.com. 26. 8. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  198. ^ „Vuelta 2018 stage 4: Ben King wins first top finish in two-up sprint, Kwiatkowski still leader”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  199. ^ Lowe, Felix (29. 8. 2018). „La Vuelta 2018: Simon Clarke wins stage 5 as Rudy Molard takes red jersey”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  200. ^ „How Simon Yates set his winning course at La Vuelta”. eveningexpress.co.uk. 16. 9. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  201. ^ „Vuelta a España: Jesus Herrada takes leader's jersey from Simon Yates”. bbc.co.uk. 6. 9. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  202. ^ „Oscar Rodriguez snatches Vuelta win while Simon Yates mounts attack”. theguardian.com. 7. 9. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  203. ^ „Vuelta 2018 stage 14: Simon Yates climbs to victory and red jersey”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  204. ^ „Vuelta 2018 stage 15: Pinot wins at Lagos de Covadonga, Simon Yates cements lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  205. ^ Brown, Gregor (11. 9. 2018). „Rohan Dennis leaves Vuelta a España after stage 16 time trial victory to focus on World Championships”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  206. ^ Ryan, Barry (12. 9. 2018). „Vuelta a España: Woods victorious on Balcón de Bizkaia”. Cycling News. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  207. ^ „Vuelta 2018 stage 15: Thibaut Pinot wins in Andorra, Simon Yates extends lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  208. ^ Farrand, Stephen (14. 9. 2018). „Vuelta a España: Pinot wins stage 19 atop Coll de la Rabassa”. Cycling News. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  209. ^ „Vuelta 2018 stage 20: Enric Mas bests Miguel Ángel López in sprint-à-deux, Simon Yates wins overall”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  210. ^ Westemeyer, Susan (15. 9. 2018). „Vuelta a España: Simon Yates seals overall win”. Cycling News. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  211. ^ Windsor, Richard (15. 9. 2018). „Simon Yates sets up Vuelta a España 2018 overall victory as Enric Mas wins gruelling stage 20”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  212. ^ „Simon Yates: British cyclist wins first Grand Tour at Vuelta a España”. bbc.co.uk. 16. 9. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  213. ^ Martin, Richard (16. 9. 2018). „Cycling: Yates wins Vuelta, completes British 2018 Grand Tour sweep”. Reuters. Thomson Reuters. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  214. ^ „Grand Tour sweep for Britain as Yates wins Spanish Vuelta”. usatoday.com. 16. 9. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  215. ^ Fotheringham, Alasdair (16. 9. 2018). „British cycling celebrates historic triple of Grand Tour success”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  216. ^ Ostanek, Daniel (30. 9. 2018). „Valverde crowned World Champion in Innsbruck”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  217. ^ „De Marchi wins Giro dell'Emilia”. Cycling News. 6. 10. 2018. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  218. ^ Fotheringham, Alasdair (20. 2. 2019). „Ruta del Sol: Tim Wellens wins stage 1”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  219. ^ Fotheringham, Alasdair (23. 2. 2019). „Ruta del Sol: Simon Yates wins stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  220. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2019 Vuelta a Andalucia - Ruta Ciclista Del Sol”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  221. ^ Fotheringham, Alasdair (24. 2. 2019). „Fuglsang wins 2019 Ruta del Sol”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  222. ^ „Paris-Nice: Cort wins stage 4 in Pélussin”. Cycling News. 13. 3. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  223. ^ Cossins, Peter (14. 3. 2019). „Simon Yates: 'I wasn't expecting time trial win'. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  224. ^ „Paris-Nice 2019: Martínez climbs to queen stage victory, Bernal new leader”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  225. ^ „Paris-Nice 2019: Ion Izagirre wins final stage, Bernal seals GC victory”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  226. ^ Ostanek, Daniel (17. 3. 2019). „Bernal wins Paris-Nice”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  227. ^ Frattini, Kristen (27. 3. 2019). „Volta a Catalunya: Adam Yates wins stage 3”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  228. ^ Farrand, Stephen (28. 3. 2019). „Volta a Catalunya: Lopez wins on La Molina”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  229. ^ Fotheringham, Alasdair (31. 3. 2019). „Lopez secures Volta a Catalunya victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  230. ^ „Miguel Angel Lopez withstands Adam Yates attack to secure Volta a Catalunya title”. Eurosport UK. 31. 3. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  231. ^ Fotheringham, Alasdair (10. 5. 2019). „Simon Yates: I'm the number one favourite for the Giro d'Italia”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  232. ^ „Giro d'Italia: Simon Yates makes strong start behind winner Primož Roglič in opening time trial”. 11. 5. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  233. ^ Lowe, Felix (15. 5. 2019). „Primoz Roglic extends lead as Richard Carapaz wins stage 4 after crash chaos derails Tom Dumoulin”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  234. ^ Fletcher, Patrick (14. 5. 2019). „Giro d'Italia: Carapaz wins stage 4 after GC riders hit the deck”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  235. ^ „Giro d'Italia: Masnada wins stage 6”. cyclingnews.com. 16. 5. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  236. ^ Ostanek, Dani (19. 5. 2019). „Giro d'Italia: Roglic wins stage 9 as Yates loses major time”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  237. ^ O'Shea, Sadhbh (23. 5. 2019). „Giro d'Italia: Benedetti wins stage 12”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  238. ^ „Giro 2019: Zakarin wins first mountain stage, Polanc holds on to pink”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  239. ^ Benson, Daniel (24. 5. 2019). „Giro d'Italia: Zakarin wins stage 13”. Cycling News. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  240. ^ „Giro 2019: Carapaz solos to victory and maglia rosa”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  241. ^ Fletcher, Patrick (25. 5. 2019). „Giro d'Italia: Carapaz wins stage 14”. Cycling News. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  242. ^ „Giro 2019: Cataldo bests Cattaneo in two-up sprint, Carapaz cements lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  243. ^ a b v „Giro d'Italia: Cataldo wins stage 15 from breakaway”. Cycling News. 26. 5. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  244. ^ „Giro 2019: Ciccone outsprints Hirt, Carapaz cements lead”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  245. ^ „Giro d'Italia: Ciccone wins stage 16”. Cycling News. 28. 5. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  246. ^ „Giro d'Italia: Nans Peters wins stage 17”. Cycling News. 29. 5. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  247. ^ „Giro d'Italia: Bilbao wins stage 20”. Cycling News. 1. 6. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  248. ^ „Richard Carapaz wins the 2019 Giro d'Italia”. cyclingnews.com. 2. 6. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  249. ^ „Simon Yates vows to come back to try again after 'heartbreaking' Giro d'Italia”. cyclingnews.com. 2. 6. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  250. ^ Brown, Gregor (16. 7. 2019). „Adam Yates trying to stay out of spotlight as first major Tour de France test approaches”. Cycling Weekly. TI Media. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  251. ^ Ostanek, Daniel (7. 7. 2019). „Tour de France: Jumbo-Visma win team time trial in Brussels”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  252. ^ „Tour de France: Alaphilippe wins stage 3”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 8. 7. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  253. ^ a b Long, Jonny (18. 7. 2019). „Simon Yates sprints to first Tour de France win on stage 12”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  254. ^ Puddicombe, Stephen (18. 7. 2019). „Five talking points from stage 12 of the Tour de France 2019”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  255. ^ Ostanek, Daniel (20. 7. 2019). „Tour de France: Pinot wins stage 14 atop Tourmalet”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  256. ^ „Mitchelton-SCOTT to change focus after dropping out of GC contention of stage 14 of the TdF”. Mitchelton-SCOTT GreenEDGE Cycling. Arhivirano iz originala 22. 07. 2019. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  257. ^ „Tour de France 2019: Simon Yates wins at Prat d’Albis, Alaphilippe still leader”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  258. ^ a b „Tour de France: Simon Yates takes a second stage win on Prat d'Albis”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 21. 7. 2019. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  259. ^ „A second stage victory for Simon Yates makes it a hat-trick of wins for MTS at the Tour de France”. greenedgecycling.com. Arhivirano iz originala 22. 07. 2019. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  260. ^ Farrand, Stephen; Frattini, Kirsten (28. 7. 2019). „Egan Bernal wins 2019 Tour de France”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  261. ^ Windsor, Richard (31. 7. 2019). „Yates brothers immediately back in action after Tour de France at Clásica San Sebastián”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  262. ^ Long, Jonny (4. 8. 2019). „Deceuninck - Quick-Step explain Julian Alaphilippe's Clásica San Sebastián abandon”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  263. ^ Ballinger, Alex (23. 12. 2019). „Simon Yates will skip Tour de France 2020”. Cycling Weekly. TI Media. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  264. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2020 Santos Tour Down Under (World Tour), Australia: Stage 2”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  265. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2020 Santos Tour Down Under (World Tour), Australia: Stage 3”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  266. ^ Bacon, Ellis (27. 1. 2020). „Matt Holmes ends Richie Porte's Willunga Hill reign at Tour Down Under”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  267. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2020 Santos Tour Down Under (World Tour), Australia”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  268. ^ Bacon, Ellis (2. 2. 2020). „Devenyns wins men's Cadel Evans Great Ocean Road Race”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  269. ^ Bacon, Ellis (6. 2. 2020). „Herald Sun Tour: Hindley wins stage 2 at Falls Creek ski resort”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  270. ^ Bacon, Ellis (9. 2. 2020). „Hindley sews up Herald Sun Tour title as Groves takes final stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  271. ^ „The UCI takes strong measures faced with the development of the coronavirus”. Union Cycliste Internationale. 15. 3. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  272. ^ „The UCI prolongs the suspension of cycling events until 1 June 2020 and continues consultations for the reorganisation of the UCI International Road Calendar”. Union Cycliste Internationale. 1. 4. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  273. ^ Vyas, Hardik (19. 8. 2020). „Simon Yates signs new Mitchelton-Scott deal until 2022”. Reuters. Thomson Reuters. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  274. ^ Fletcher, Patrick (28. 7. 2020). „Vuelta a Burgos: Großschartner wins stage 1”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  275. ^ Benson, Daniel (30. 7. 2020). „Vuelta a Burgos: Evenepoel takes control on Picón Blanco”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  276. ^ Fotheringham, Alasdair (1. 8. 2020). „Remco Evenepoel wins Vuelta a Burgos”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  277. ^ Gadzała, Paweł (8. 8. 2020). „Tour de Pologne stage 4: Remco Evenepoel in a league of his own”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  278. ^ „Tour de Pologne 2020: Evenepoel solos to leader’s jersey”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  279. ^ „Remco Evenepoel wins Tour de Pologne”. cyclingnews.com. 9. 8. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  280. ^ Bonville-Ginn, Tim (4. 9. 2020). „Simon Yates eyeing Tirreno-Adriatico victory en route to Giro d'Italia”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  281. ^ „Tirreno-Adriatico 2020 route stage 3: Follonica - Saturnia”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  282. ^ Gadzała, Paweł (9. 9. 2020). „Tirreno-Adriatico: Woods wins stage 3”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  283. ^ Gadzała, Paweł (10. 9. 2020). „Tirreno-Adriatico: Lucas Hamilton wins stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  284. ^ Bonville-Ginn, Tim (11. 9. 2020). „Simon Yates puts in a commanding display to win stage five of Tirreno-Adriatico 2020”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  285. ^ Puddicombe, Stephen (11. 9. 2020). „Tirreno-Adriatico: Simon Yates wins stage 5 summit finish”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  286. ^ Bonville-Ginn, Tim (13. 9. 2020). „Mathieu van der Poel takes spectacular win on stage seven of Tirreno-Adriatico 2020”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  287. ^ „Yates first Briton to win Tirreno-Adriatico”. France 24. France Médias Monde. Agence France-Presse. 14. 9. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  288. ^ Benson, Daniel (3. 10. 2020). „Giro d'Italia: Filippo Ganna wins stage 1”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  289. ^ Puddicombe, Stephen. „Giro 2020 route stage 3: Enna - Etna”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  290. ^ Benson, Daniel (5. 10. 2020). „Giro d'Italia: Caicedo wins on Mount Etna as Thomas, Yates lose ground”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  291. ^ „Giro On Edge As Yates Tests Positive For Covid-19”. timesofindia.indiatimes.com. 10. 10. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  292. ^ „Giro d'Italia: Simon Yates out of race with Covid-19”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  293. ^ „Team Ineos sign British cyclist Adam Yates on two-year deal”Slobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. The Independent. Independent Digital News & Media Ltd. 21. 8. 2020. Arhivirano iz originala 16. 1. 2021. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  294. ^ a b Bonville-Ginn, Tim (19. 5. 2021). „Simon Yates says riding Strade Bianche earlier this year helped him on stage 11 of the Giro d'Italia 2021”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  295. ^ McGann, Bill; McGann, Carol (6. 3. 2021). „2021 Strade Bianche-Eroica Toscana (World Tour) Italy”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publisher. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  296. ^ Bonville-Ginn, Tim (9. 3. 2021). „Simon Yates recovering from Strade Bianche crash as he defends Tirreno-Adriatico title”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  297. ^ Frattini, Kirsten (11. 3. 2021). „Tirreno-Adriatico: Julian Alaphilippe wins stage 2”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  298. ^ Puddicombe, Stephen (12. 3. 2021). „Tirreno-Adriatico: Mathieu van der Poel wins stage 3 in Gualdo Tadino”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  299. ^ „Tirreno-Adriatico 2021: stage win and GC lead Pogacar in queen stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  300. ^ Weislo, Laura (13. 3. 2021). „Tirreno-Adriatico: Victory and leader's jersey for Pogacar on stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  301. ^ Weislo, Laura (14. 3. 2021). „Tirreno-Adriatico: Mathieu van der Poel wins stage 5 after 52km solo attack”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  302. ^ Ostanek, Daniel (16. 3. 2021). „Tirreno-Adriatico: Wout van Aert beats Filippo Ganna in closing time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  303. ^ Farrand, Stephen (23. 3. 2021). „Volta a Catalunya: Rohan Dennis wins stage 2 time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  304. ^ Farrand, Stephen (24. 3. 2021). „Volta a Catalunya: Adam Yates wins stage 3 atop Vallter 2000”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  305. ^ Fotheringham, Alasdair (24. 3. 2021). „Adam Yates repeats victory in Vallter 2000 to claim overall lead in Volta a Catalunya”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  306. ^ „Adam Yates, owner and lord of Vallter 2000”. Volta a Catalunya. Amaury Sport Organisation. 24. 3. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. „In this way, Adam Yates dresses as a leader in a very favorable situation for his team Ineos-Grenadiers: Richie Porte (2nd place at 45 seconds) and Geraint Thomas (4th place at 53) listen to the British in the fight for victory final [...] 
  307. ^ Bonville-Ginn, Tim (24. 3. 2021). „Adam Yates dominates to take victory on stage three of Volta a Catalunya 2021”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  308. ^ Benson, Daniel (25. 3. 2021). „Volta a Catalunya: Esteban Chaves takes his first win in two years on Port Ainé”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  309. ^ „Adam Yates powers to victory in Volta a Catalunya”. The Guardian. Guardian Media Group. PA Media. 28. 3. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  310. ^ Farrand, Stephen (20. 4. 2021). „Tour of the Alps: Simon Yates takes solo victory on stage 2”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  311. ^ „Tour of the Alps 2021: Simon Yates solos to leader’s jersey”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  312. ^ Bonville-Ginn, Tim (20. 4. 2021). „Simon Yates solos to impressive victory on stage two of Tour of the Alps 2021”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  313. ^ Ostanek, Dani (22. 4. 2021). „Tour of the Alps: Pello Bilbao wins stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  314. ^ Fletcher, Patrick (23. 4. 2021). „Simon Yates wins Tour of the Alps”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  315. ^ Ostanek, Dani (8. 5. 2021). „Giro d'Italia: Ganna storms to victory in stage 1 time trial”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  316. ^ Lowe, Felix (12. 5. 2021). „Giro d'Italia 2021 cycling – Joe Dombrowski wins stage 4 as Alessandro Di Marchi moves into pink”. eurosport.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  317. ^ Fletcher, Patrick (14. 5. 2021). „Giro d'Italia: Gino Mäder wins stage 6”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  318. ^ Puddicombe, Stephen (16. 5. 2021). „Giro d'Italia: Bernal wins stage 9 on the Campo Felice gravel”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  319. ^ „Stage 11: Perugia - Montalcino (Brunello Di Montalcino Wine stage)”. giroditalia.it. 19. 5. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  320. ^ Lowe, Felix (20. 5. 2021). „Giro d'Italia 2021 stage 11 as it happened: Egan Bernal shines in pink on gravel as Remco Evenepoel struggles”. eurosport.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  321. ^ Fletcher, Patrick (19. 5. 2021). „Giro d'Italia: Bernal gains time, Evenepoel loses contact on 'Strade Bianche' stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  322. ^ „Stage 14: Cittadella - Monte Zoncolan”. giroditalia.it. 22. 5. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  323. ^ Lowe, Felix (22. 5. 2021). „Giro d'Italia 2021 - stage 14 live: Egan Bernal bares his teeth on Zoncolan, Simon Yates makes a move”. eurosport.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  324. ^ Benson, Daniel (22. 5. 2021). „Giro d'Italia: Egan Bernal increases overall lead on stage 14 atop Zoncolan”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  325. ^ Fletcher, Patrick (24. 5. 2021). „Giro d'Italia: Egan Bernal wins stage 16”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  326. ^ „Giro 2021: Martin solos to victory, Bernal struggles but retains maglia rosa”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  327. ^ Farrand, Stephen (27. 5. 2021). „Giro d'Italia: Bernal shows weakness on the Sega di Ala as Dan Martin wins stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  328. ^ a b Lowe, Felix (28. 5. 2021). „Giro d'Italia - stage 19 as it happened: Simon Yates closes on Egan Bernal”. eurosport.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  329. ^ Benson, Daniel (28. 5. 2021). „Giro d'Italia: Egan Bernal survives as Simon Yates wins stage 19”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  330. ^ „Giro 2021: solo triumph Caruso at Alpe Motta, Bernal keeps maglia rosa”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  331. ^ Owen, Tom (29. 5. 2021). „Giro d'Italia - stage 19 as it happened: Damiano Caruso takes fine victory, Egan Bernal closes on title”. eurosport.com. Arhivirano iz originala Proverite vrednost parametra |url= (pomoć) 25. 06. 2020. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  332. ^ Puddicombe, Stephen (29. 5. 2021). „Giro d'Italia: Damiano Caruso wins stage 20”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  333. ^ Nicholson, Kit (30. 5. 2021). „Ganna wins the final stage of Giro d’Italia, Bernal takes the overall”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  334. ^ „A thrilling third place overall for Simon Yates at the 104th Giro d’Italia”. pelotonpost.com. 30. 5. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  335. ^ Frattini, Kirsten (26. 6. 2021). „Chris Froome crashes on stage 1 of Tour de France”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  336. ^ Ryan, Barry (27. 6. 2021). „Tour de France: Van der Poel wins at Mûr-de-Bretagne”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  337. ^ Puddicombe, Stephen (2. 7. 2021). „Tour de France: Mohoric hammers to victory in Le Creusot”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  338. ^ Fletcher, Patrick (3. 7. 2021). „Tour de France: Tadej Pogacar crushes rivals on mountainous stage 8”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  339. ^ Ballinger, Alex (9. 7. 2021). „Simon Yates abandons Tour de France 2021”. Cycling Weekly. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  340. ^ „Dvadeset dana do početka Olimpijskih igara”. b92.net. 3. 7. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  341. ^ „Ecuador's Carapaz wins Olympic road race gold medal”. espn.com. 24. 7. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  342. ^ Benson, Daniel (24. 7. 2021). „Olympics: Richard Carapaz claims men's road race titlee”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  343. ^ Farrand, Stephen (7. 8. 2021). „Vuelta a Burgos: Landa snatches overall victory as Bardet struggles”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  344. ^ „Stevie Williams seals victory in Cro Race”. cyclingnews.com. Future plc. 3. 10. 2021. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  345. ^ Farrand, Stephen; Fletcher, Patrick (9. 10. 2021). „Tadej Pogacar wins Il Lombardia”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  346. ^ Fotheringham, Alasdair (17. 2. 2022). „Simon Yates' prep for Giro d'Italia begins at Ruta del Sol”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  347. ^ Fletcher, Patrick (16. 2. 2022). „Ruta del Sol: Herregodts wins opening stage”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  348. ^ Ozols, Kārlis (17. 2. 2022). „Rising Italian Star: Vuelta a Andalucia Stage 2”. lanternerouge.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  349. ^ Farrand, Stephen (17. 2. 2022). „Ruta del Sol: Covi wins stage 2”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  350. ^ Farrand, Stephen (17. 2. 2022). „Ruta del Sol: Covi wins stage 2”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  351. ^ Goddard, Ben (18. 2. 2022). „Ruta del Sol: Magnus Sheffield wins stage 3”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  352. ^ Goddard, Ben (17. 2. 2022). „Wout Poels wins stage 4 of Ruta del Sol”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  353. ^ Goddard, Ben (17. 2. 2022). „Kämna wins final stage of Ruta del Sol”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  354. ^ „Jumbo-Visma sweeps opening stage of Paris-Nice”. cycling.today. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  355. ^ Ozols, Kārlis (9. 3. 2022). „Another 1-2-3 for Jumbo-Visma - Paris-Nice Stage 4”. lanternerouge.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  356. ^ „Yates up to second overall after five days in Paris-Nice with three more testing stages to come”. greenedgecycling.com. GreenEdge Cycling. 10. 3. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  357. ^ Goddard, Ben (12. 3. 2022). „Paris-Nice: Roglic triumphs atop the Col de Turini”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  358. ^ Snowball, Ben (13. 3. 2022). „Primoz Roglic wins Paris-Nice despite familiar late wobble as brilliant Simon Yates denied”. Eurosport. Discovery, Inc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  359. ^ Puddicombe, Stephen (13. 3. 2022). „Roglic holds on to win Paris-Nice overall as Simon Yates attacks”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  360. ^ „2022 Volta a Catalunya – Stage 3 Preview”. ciclismointernacional.com. 22. 3. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  361. ^ Farrand, Stephen (24. 3. 2022). „Simon Yates out of Volta a Catalunya due to illness”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  362. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2022 Vuelta a Asturias”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  363. ^ „Vuelta Asturias: Iván Sosa solos to stage 2 win”. cyclingnews.com. 30. 4. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  364. ^ „Sosa wins the Vuelta Asturias as Yates takes final stage”. cyclingnews.com. 1. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  365. ^ Giuliani, Simone (3. 5. 2022). „Simon Yates to start Giro d’Italia with top three as the target”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  366. ^ „Mathieu van der Poel claims stage 1 victory at 2022 Giro d'Italia - Results”. olympics.com. 6. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  367. ^ „Simon Yates wins his first Grand Tour time trial in Giro d’Italia”. theguardian.com. 7. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  368. ^ Farrand, Stephen (10. 5. 2022). „Giro d'Italia: Kämna wins stage 4 atop Mount Etna”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  369. ^ Stuart, Peter (14. 5. 2022). „Giro d'Italia: Thomas De Gendt wins stage 8”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  370. ^ Stuart, Peter (15. 5. 2022). „Giro d'Italia: Jai Hindley triumphs on Blockhaus”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  371. ^ MacLeary, John (15. 5. 2022). „Simon Yates' dream of winning Giro d'Italia's pink jersey left in tatters on Blockhaus after Jai Hindley wins stage”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  372. ^ Becket, Adam (18. 5. 2022). „Simon Yates to target stage wins after ending general classification challenge at Giro d'Italia”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  373. ^ Beard, Clara (21. 5. 2022). „Giro d'Italia: Simon Yates captures solo win on stage 14 in Turin”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  374. ^ „Giro 2022: Yates wins spectacle race, Carapaz takes pink”. cyclingstage.com. 15. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  375. ^ „Giro d'Italia: Simon Yates wins stage 14 as Richard Carapaz takes lead from Juan Pedro Lopez”. BBC Sport. BBC. 21. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  376. ^ Fletcher, Patrick (24. 5. 2022). „Giro d'Italia: Jan Hirt wins stage 16”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  377. ^ „Simon Yates abandons 2022 Giro d'Italia”. cyclingnews.com. Future plc. 25. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  378. ^ Farrand, Stephen (23. 7. 2022). „Simon Yates to stay with BikeExchange-Jayco until 2024”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  379. ^ „Yates solos to brilliant victory at Prueba Villafranca in Team BikeExchange-Jayco one-two”. greenedgecycling.com. GreenEdge Cycling. 25. 7. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  380. ^ „Yates solos to stage victory at Vuelta a Castilla y Leon and takes overall win”. greenedgecycling.com. GreenEdge Cycling. 28. 7. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  381. ^ „Evenepoel solos to victory in Clásica San Sebastián”. cyclingnews.com. 30. 7. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  382. ^ Hood, Andrew (17. 8. 2022). „Vuelta a España: Simon Yates warns it 'would be silly' to count out Remco Evenepoel”. VeloNews. Outside Media. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  383. ^ Ostanek, Daniel (19. 8. 2022). „Jumbo-Visma win team time trial in Utrecht to put Gesink in first lead at Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  384. ^ Thewlis, Tom (23. 8. 2022). „Vuelta a España 2022: Primož Roglič storms to victory on stage four and takes over the overall lead”. CyclingWeekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  385. ^ Fletcher, Patrick (23. 8. 2022). „Primoz Roglic moves into Vuelta a España lead after winning stage 4”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  386. ^ Puddicombe, Stephen (25. 8. 2022). „Vine wins stage 6 atop Pico Jano summit, Evenepoel takes overall lead at Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  387. ^ Davidson, Tom (25. 8. 2022). „Jay Vine prevails in rainy summit finish on Vuelta a España stage six”. CyclingWeekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  388. ^ Ostanek, Daniel (27. 8. 2022). „Vine wins second mountaintop finish at Vuelta a España on stage 8 Colláu Fancuaya summit”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  389. ^ McGrath, Andy (28. 8. 2022). „Louis Meintjes wins Vuelta a España stage nine on savage climb to Les Praeres”. CyclingWeekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  390. ^ Ostanek, Daniel (28. 8. 2022). „Meintjes secures stage 9 win, Evenepoel gains more time atop Les Praeres at Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  391. ^ Ostanek, Daniel (30. 8. 2022). „Evenepoel smashes stage 10 time trial to increase overall lead at Vuelta a España”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  392. ^ „La Vuelta rocked as top-10 GC riders Simon Yates and Pavel Sivakov both withdraw with COVID”. Eurosport. Warner Bros. Discovery. 31. 8. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  393. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2022 Coppa Ugo Agostoni - Giro delle Brianze (1.1), Italy”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  394. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2022 Giro dell'Emilia (1.Pro) Results”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  395. ^ „Caleb Ewan sprints to victory at Schwalbe Classic, Wollaston wins women's race”. cyclinguptodate.com. 14. 1. 2023. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  396. ^ Jary, Rachel (8. 1. 2023). „Men's Tour Down Under 2023 preview - Route, prediction and contenders”. Rouleur. Gruppo Media Ltd. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  397. ^ Malach, Pat (17. 1. 2023). „Bennett takes Tour Down Under opening stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  398. ^ Farrand, Stephen (19. 1. 2023). „Rohan Dennis wins stage 2 of the Tour Down Under”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  399. ^ Giuliani, Simone; Beard, Clara (20. 1. 2023). „Pello Bilbao wins Tour Down Under stage 3”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  400. ^ Smith, Sophie (22. 1. 2023). „Simon Yates conquers Mount Lofty as Jay Vine wins Tour Down Under title”. Cycling Weekly. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  401. ^ Woodpower, Zep (22. 1. 2023). „Vine wins Tour Down Under, Yates takes final stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  402. ^ Ryan, Barry (7. 3. 2023). „Jumbo-Visma win Paris-Nice stage 3 TTT as Magnus Cort takes overall lead”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  403. ^ Fletcher, Patrick (8. 3. 2023). „Paris-Nice: Tadej Pogacar climbs to victory on stage 4”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  404. ^ Fletcher, Patrick (11. 3. 2023). „Paris-Nice: Tadej Pogacar in firm control with victory on Col de la Couillole”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  405. ^ Fletcher, Patrick (12. 3. 2023). „Paris-Nice: Tadej Pogačar solos to final stage and overall victory”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  406. ^ Fotheringham, Alasdair (4. 4. 2023). „Itzulia Basque Country: Jonas Vingegaard captures stage 3 uphill victory”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  407. ^ Farrand, Stephen (6. 4. 2023). „Itzulia Basque Country: Vingegaard makes it two in a row on stage 4”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  408. ^ Tyson, Jackie (7. 4. 2023). „Itzulia Basque Country: Sergio Higuita wins stage 5 from day-long breakaway”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  409. ^ Fletcher, Patrick (8. 4. 2023). „Jonas Vingegaard seals Itzulia Basque Country title with rampaging third stage win”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  410. ^ Ostanek, Dani (25. 4. 2023). „Tour de Romandie: Josef Cerny holds off Tobias Foss to win prologue”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  411. ^ Paine, India (30. 6. 2023). „The Brits riding the 2023 Tour de France”. Rouleur. Gruppo Media Ltd. Pristupljeno 2. 4. 2024. „His last race was the Tour de Romandie in April, but he had to withdraw after stage one due to stomach problems. Before that, Yates came fourth in Paris-Nice and ninth in the Itzulia Basque Country. 
  412. ^ „All Systems Go for Team Jayco AlUla at Tour de France!”. Giant Bicycles. 27. 6. 2023. Pristupljeno 2. 4. 2024. „Yates, who skipped the Giro d'Italia for the first time in six years to focus on the Tour, is looking forward to the hilly start in the Basque Country. 
  413. ^ Puddicombe, Stephen (1. 7. 2023). „As it happened: Adam Yates victorious in Bilbao Tour de France opener”. Cycling News. Arhivirano iz originala 10. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  414. ^ Whittle, Jeremy (1. 7. 2023). „Adam Yates pips twin Simon to Tour de France stage one win and yellow jersey”. The Guardian. Arhivirano iz originala 5. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  415. ^ Pretot, Julien (1. 7. 2023). „Adam beats twin brother Simon in Yates one-two on Tour's opening stage”. Reuters. Thomson Reuters. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  416. ^ Whittle, Jeremy (5. 7. 2023). „Hindley wins Tour de France stage five as Vingegaard outguns Pogacar on climb”. The Guardian. Guardian Media Group. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  417. ^ Ostanek, Daniel (5. 7. 2023). „Tour de France: Tourmalet, summit finish the next GC skirmish on stage 6 - Preview”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  418. ^ Lowe, Felix (6. 7. 2023). „Tadej Pogacar Strikes Back on Stage 6 as Jonas Vingegaard Sneaks into Yellow at the Tour de France”. Eurosport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  419. ^ Sutcliffe, Steve (8. 7. 2023). „Tour de France - Woods wins stage as Pogacar gains on Vingegaard”. bbc.com. BBC. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  420. ^ „Stage 9: Saint-Léonard-de-Noblat — Puy de Dôme”. letour.fr. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  421. ^ Boren, Cindy (1. 7. 2023). „Everything you need to know about the 2023 Tour de France”. The Washington Post. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  422. ^ „Tour de France 2023: Michael Woods claims first stage win on summit finish for stage nine”. BBC. 9. 7. 2023. Arhivirano iz originala 10. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  423. ^ „Tour de France: Pello Bilbao dedicates victory to Gino Mader after winning stage 10”. BBC. 11. 7. 2023. Arhivirano iz originala 12. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  424. ^ Moultrie, James (13. 7. 2023). „Tour de France 2023 - Stage 13 preview”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  425. ^ Farrand, Stephen (14. 7. 2023). „Tour de France: Kwiatkowski wins stage 13 on Grand Colombier as Pogacar closes in on yellow”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  426. ^ a b v Abraham, Richard (15. 7. 2023). „Tour de France 2023 stage 14 As It Happened: Carlos Rodriguez wins as Pogačar and Vingegaard duel on the Joux Plane”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  427. ^ „Carlos Rodriguez wins Tour de France stage 14; Pogacar move on Vingegaard stifled by motorbikes”. NBC Sports. Arhivirano iz originala 25. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  428. ^ Ostanek, Daniel (16. 7. 2023). „As it happened: Vingegaard and Pogacar inseparable on Tour de France stage 15”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  429. ^ Stokes, Shane; Cotton, Jim (16. 7. 2023). „Tour de France stage 15: Wout Poels soloes to summit victory, Tadej Pogačar can't drop Jonas Vingegaard”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  430. ^ „Tour de France 2023 - Stage 16: Passy — Combloux”. letour.fr. 13. 7. 2023. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  431. ^ Whittle, Jeremy (18. 7. 2023). „Jonas Vingegaard leaves Tadej Pogacar trailing in Tour de France time trial”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Arhivirano iz originala 24. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  432. ^ Puddicombe, Stephen (18. 7. 2023). „Tour de France 2023 stage 17 preview - A brutal and decisive day of climbing”. rouleur.cc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  433. ^ a b v g Farrand, Stephen (19. 7. 2023). „As it happened: Pogacar cracks on the Col de la Loze as Gall survives to win the stage”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  434. ^ Ostanek, Daniel (19. 7. 2023). „Tour de France: Vingegaard dashes Pogacar's GC hopes on stage 17 across Col de la Loze”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  435. ^ „Tour de France 2023 - Stage 20: Belfort — Le Markstein”. letour.fr. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  436. ^ a b Farrand, Stephen (22. 7. 2023). „As it happened: Pinot attacks, Pogacar wins stage 20 and Vingegaard secures overall Tour de France victory”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  437. ^ Glendenning, Barry (22. 7. 2023). „Tour de France 2023: Jonas Vingegaard to win as Pogacar claims stage 20 – as it happened”. The Guardian. ISSN 0261-3077. Arhivirano iz originala 24. 7. 2023. g. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  438. ^ Lamoureux, Lyne (23. 7. 2023). „Jonas Vingegaard wins the 2023 Tour de France”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  439. ^ O'Shea, Sadhbh (10. 9. 2023). „Is this the best Adam Yates we’ve ever seen?”. velo.outsideonline.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  440. ^ Lamoureux, Lyne (3. 9. 2023). „Mattias Skjelmose takes solo victory at Maryland Cycling Classic”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  441. ^ „Grand Prix Cycliste de Québec 2023: De Lie powers to victory”. cyclingstage.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  442. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 GP Cycliste de Montréal”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  443. ^ Sturney, Rob (10. 9. 2023). „Adam Yates wins wet Grand Prix Cycliste de Montréal”. Canadian Cycling. Gripped Publishing Inc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  444. ^ Tyson, Jackie (16. 9. 2023). „Alexey Lutsenko wins Memorial Marco Pantani ahead of Hirschi and Sivakov”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  445. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Coppa Ugo Agostoni - Giro delle Brianze (1.1), Italy”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  446. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Giro dell'Emilia”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  447. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Tre Valli Varesine”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  448. ^ Fotheringham, Alasdair (5. 10. 2023). „Gran Piemonte: Andrea Bagioli tops Marc Hirschi in Favria”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  449. ^ Price, Matilda (5. 10. 2023). „Gran Piemonte: Andrea Bagioli wins four-up sprint in Favria”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  450. ^ Farrand, Stephen (7. 10. 2023). „‘This was the hardest’ - Tadej Pogačar makes history with Il Lombardia hat trick”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  451. ^ McGann, Bill; McGann, Carol. „2023 Il Lombardia”. bikeraceinfo.com. Dog Ear Publishing. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  452. ^ „Race Resul: 2023 Taiwan KOM Challenge” (pdf). cyclist.org.tw. 27. 10. 2023. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  453. ^ „"Then I’ve been on the podium of every Grand Tour, not many guys can say that" - Simon Yates eyeing Tour de France success this summer”. cyclinguptodate.com. 13. 2. 2024. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  454. ^ Giuliani, Simone; Farrand, Stephen (13. 1. 2024). „Down Under Classic: Jhonatan Narvaez wins from the break”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  455. ^ Giuliani, Simone; Ostanek, Dani (19. 1. 2024). „Willunga Hill – The history of the Tour Down Under's most iconic climb”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  456. ^ Jones-Wilkins, Logan (20. 1. 2024). „Tour Down Under stage 5: Oscar Onley wins on Willunga Hill”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  457. ^ Lamoureux, Lyne (20. 1. 2024). „Tour Down Under: Oscar Onley wins on Willunga Hill”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  458. ^ Jones-Wilkins, Logan (21. 1. 2024). „Tour Down Under stage 6: Stephen Williams wins the Tour Down Under”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  459. ^ Benson, Daniel (3. 2. 2024). „Simon Yates snatches AlUla Tour title with nailbiting final-stage victory”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  460. ^ Benson, Daniel (3. 2. 2024). „British cyclist Simon Yates wins AlUla Tour 2024”. arabnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  461. ^ Ostanek, Dani (18. 3. 2024). „Volta a Catalunya: Nick Schultz narrowly beats Pogacar to win stage 1”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  462. ^ Fotheringham, Alasdair; Ostanek, Dani (24. 3. 2024). „Volta a Catalunya: Tadej Pogacar completes domination with stage 7 win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  463. ^ „Simon Yates proud to help teammate Chris Harper reach sixth place in Catalunya: "He helps me out so much during the rest of the year. It's nice to be able to give that back". cyclinguptodate.com. 26. 3. 2024. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  464. ^ Frattini, Kirsten (30. 3. 2024). „Brandon McNulty takes gutsy win at Gran Premio Miguel Indurain 2024”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  465. ^ Farrand, Stephen (29. 6. 2023). „Simon Yates happy to fly below radar at Tour de France”. cyclingnews.com. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  466. ^ „White backs Chaves, Yates twins to lead Orica's Grand Tour future”. sbs.com.au. 7. 4. 2015. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  467. ^ Pitt, Vern (27. 6. 2017). „Simon Yates admits his time trialling may always be a weakness as he heads to the Tour de France”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  468. ^ Burrows, Josh (22. 5. 2018). „Simon Yates: my advantage could be wiped out in time-trial”. The Times. ISSN 0140-0460. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  469. ^ Ballinger, Alex (14. 3. 2019). „Simon Yates takes first career time trial victory on Paris-Nice 2019 stage five”. Cycling Weekly. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  470. ^ „Yates powers to his first Grand Tour TT victory with a phenomenal win at the Giro d’Italia”. greenedgecycling.com. 7. 5. 2022. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  471. ^ Cary, Tom (13. 3. 2016). „Geraint Thomas wins Paris–Nice to claim biggest title of career”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  472. ^ Fotheringham, William (29. 4. 2016). „Orica-GreenEdge claim British Cycling leaked Simon Yates's failed drugs test”. The Guardian. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  473. ^ „Simon Yates: UCI not suspending cyclist despite failed drugs test”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  474. ^ „UCI statement on Simon Yates”. uci.ch. Pristupljeno 2. 4. 2024. 
  475. ^ „Simon Yates handed four-month 'non-intentional' doping ban”. Cycling News. 17. 6. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]