Jezici Evropske unije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jezici Evropske unije su govorni jezici zemalja članica Evropske unije. Službeni jezici država članica su i službeni jezici administracije Evropske unije, ukupno 24 jezika. Evropska unija pruža aktivnu podršku multijezičnosti. U skladu sa tim uvedena je funkcija evropskog komesara za multijezičnost. Na toj funkciji trenutno se nalazi Leonard Orban.

Službeni jezici[uredi | uredi izvor]

Tabla na ulazu u Evropski parlament na svim zvaničnim jezicima EU

Službenih jezika EU je dvadeset i četiri:

Jezik Država Od
bugarski  Bugarska 2007.
češki  Češka
 Slovačka1
2004.
danski  Danska
 Nemačka2
1973.
holandski  Holandija
 Belgija
1958.
engleski  Irska
 Malta
 Ujedinjeno Kraljevstvo
1973.
estonski  Estonija 2004.
finski  Finska 1995.
francuski  Belgija
 Francuska
 Italija3
 Luksemburg
1958.
nemački  Austrija
 Belgija
 Danska4
 Nemačka
 Italija5
 Luksemburg
1958.
grčki  Kipar
 Grčka
 Italija6
1981.
mađarski  Mađarska
 Austrija7
 Rumunija8
 Slovačka1
 Slovenija9
2004.
irski  Irska
 Ujedinjeno Kraljevstvo10
2007.
italijanski  Italija
 Slovenija11
1958.
letonski  Letonija 2004.
litvanski  Litvanija 2004.
malteški  Malta 2004.
poljski  Poljska 2004.
portugalski  Portugalija 1986.
rumunski  Rumunija 2007.
slovački  Slovačka
 Češka
2004.
slovenački  Slovenija
 Austrija12
 Italija13
2004.
španski  Španija 1986.
švedski  Švedska
 Finska14
1995.
hrvatski  Hrvatska
 Austrija7
2013.

Napomene:

1 Ima status službenog u opštinama u kojima manjinsko stanovništvo prelazi 20%.
2 Šlezvig-Holštajn
3 Dolina Aoste
4 Južni Jutland
5 Bolcano
6 Apulija i Ređo di Kalabrija
7 Burgenland
8 Može se koristiti pored rumunskog u svim opštinama gde mađarsko stanovništvo čini više od 20%.
9 Prekomurje
10 Severna Irska
11 Istra
12 Koruška i Štajerska
13 Furlanija-Julijska krajina
14 Zvaničan za Finsku i obalne opštine na jugu i južnoj Ostrobotniji.


Broj službenih jezika EU je manji od broja država članica. Razlog tome je što se neki jezici koriste u više zemalja:

nemački je službeni jezik u Nemačkoj, Austriji, Belgiji i u Luksemburgu;
engleski u Ujedinjenom Kraljevstvu, Republici Irskoj i na Malti;
francuski u Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu;
grčki u Grčkoj i na Kipru;
holandski u Holandiji i Belgiji (flamanski);
švedski u Švedskoj i Finskoj.

Svi jezici EU su istovremeno i radni jezici organa Evropske unije. Institucije i građani pojedinci država članica mogu se obraćati institucijama EU na bilo kom od službena 23 jezika. Organi EU su im dužni dostaviti odgovor na jeziku podneska. Svi akti institucija EU izdaju se na svim službenim jezicima.

Izuzeci[uredi | uredi izvor]

Nisu ni svi službeni jezici država članica dobili status službenog jezika EU: luksemburški i turski jezik, koji je jedan od dva službena jezika na Kipru.

Ostali zvanični jezici EU institucija[uredi | uredi izvor]

Od 2005. godine, katalonski, galicijski i baskijski jezik se zvanično mogu koristiti u evropskim institucijama.

Manjinski jezici[uredi | uredi izvor]

Manjinski jezici koji imaju zvanični status unutar država članica EU su albanski (Rumunija[1]), arapski (Seuta[2]), jermenski (Kipar), berberski (Melilja), bretonski (Francuska), korzički (Francuska), hrvatski (Austrija, Mađarska), kiparski maronitski arapski (Kipar), frizijski (Holandija, Nemačka), furlanski (Italija), luksemburški (Luksemburg), oksitanski (Francuska), romski (Austrija, Nemačka, Holandija, Poljska, Rumunija, Slovačka, Slovenija, Švedska), ruski (Poljska), sami (Finska, Švedska), sardinski (Italija), škotski gelski jezik (Škotska), srpski (Mađarska), turski (Bugarska), ukrajinski, valonski (Belgija), velški (Ujedinjeno Kraljevstvo), jidiš (Holandija, Poljska, Rumunija, Švedska)

Višejezičnost[uredi | uredi izvor]

EU podržava građane da budu višejezični; posebno ih ohrabruje da pored svog maternjeg nauče još dva druga jezika. Ogromna sredstva se ulažu u sprovođenje ove politike, ali države članice same stvaraju svoje obrazovne sisteme, a time i načela unapređenja višejezičnosti.

Rasprostranjenost pojedinih jezika u Evropskoj uniji
Jezik Članica EU Maternji jezik Kao drugi jezik Mogu govoriti
(% stanovnika EU)
engleski Velika Britanija, Irska, Malta 13 38 51
nemački Nemačka, Austrija, Luksemburg, Belgija 18 14 32
francuski Francuska, Belgija, Luksemburg 12 14 26
italijanski Italija 13 3 16
španski Španija 9 6 15
poljski Poljska 9 1 10
ruski 1 6 7
holandski Holandija, Belgija 5 1 6
švedski Švedska, Finska 2 1 3
grčki Grčka, Kipar 3 0 3
češki Češka 2 1 3
portugalski Portugal 2 0 2
mađarski Mađarska 2 0 2
slovački Slovačka 1 1 2
katalonski Španija, Francuska 1 1 2

Izvor: [1], do proširenja EU 2007. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Romanian law no. 282/2007 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. novembar 2011), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  2. ^ Council of Europe publishes report on minority languages in Spain Monday 15 December 2008, by Conseil de l’Europe Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. jul 2011) "The Spanish authorities are also encouraged to clarify the status of Galician in Castile and León, Portuguese in the town of Olivenza, Berber in the Autonomous City of Melilla and Arabic in the Autonomous City of Ceuta, and take appropriate steps to protect these languages in co-operation with the speakers."