Džordž Berkli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džordž Berkli
Lični podaci
Puno imeDžordž Berkli
Datum rođenja(1685-03-12)12. mart 1685.
Mesto rođenjaTomastaun, Irska
Datum smrti14. januar 1753.(1753-01-14) (67 god.)
Mesto smrtiOksford, Velika Britanija
ObrazovanjeTrinity College Dublin
Filozofski rad
EpohaNovovekovna
RegijaZapadna filozofija
Škola filozofijeidealizam, empirizam, fundamentalizam[1], konceptualizam[2], indirektni realizam[3]
Interesovanjametafizika, epistemologija
Idejesubjektivni idealizam
Uticaji odDžon Lok, Nicolas Malebranche

Potpis

Džordž Berkli (engl. George Berkeley; Tomastaun, 1685Oksford, 1753)[4][5] je bio novovekovni irski filozof, poznat kao zastupnik subjektivnog idealizma i empirizma. Njegova filozofija se ponekad uzima za krajnji oblik subjektivnog idealizma, koji se naziva solipsizam.[6]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džordž Berkli je rođen 12. marta 1685. godine u blizini Tomastauna u Irskoj. 1707. godine je postao je magistar teologije, a 1713. kapelan. Sve svoje najznačajnije i najoriginalnije radove napisao je do svoje 28. godine.[6] Često je putovao, kao pratilac grofa, u Francusku i Italiju. Od 1729. do 1731. godine kao misionar širi hrišćanstvo u Americi, a 1734. postaje episkop u Klojnu. Godine 1752. povlači se iz javnog života, a godinu dana kasnije umire u Oksfordu.

Učenje[uredi | uredi izvor]

Džordž Berkli je jedan od najpoznatijih predstavnika subjektivnog idealizma, koji najbolje izražava svojim fundamentalnim načelom: „Biti jeste biti opažen“ (Esse est percipi).


U „Dijalozima izmedu Hilasa i Filonusa“ Filonus, koji iznosi Berklijeve ideje, dokazuje »da se realnost čulnih stvari sastoji u tome što su opažene», nasuprot Hilasovog mišljenja da »postojati znači jedno a biti opažen drugo«.[6] Berkli razrađuje tezu da su svi čulni fenomeni mentalne prirode. On argumentuje o subjektivnosti oseta toplote i hladnoće poznatim primerom o mlakoj vodi. Kad je jedna ruka topla a druga hladna pa se obe stave u hladnu vodu, onda jedna ruka oseća ovu vodu kao hladnu, a druga kao toplu, premda voda objektivno ne može biti istovremeno i topla i hladna. Stoga oseti toplo i hladno postoje samo u našem duhu.[6]

Berklijeva filozofija se zasniva na empirističkim tvrdnjama, i iskustvo uzima za osnovu celokupnog znanja. Pa ipak, za njega tzv. spoljni predmeti nisu ništa drugo do skupovi naših oseta, koji ne postoje izvan duha. Po njemu postoji samo duh a čulne ideje ne zavise od nas, već ih izaziva Bog. Stoga čulne ideje i jesu mnogo jače i stalnije od ideja misli i mašte koje proizvodi naš duh.[6] Realne stvari i nisu drugo nego čulne ideje pa je postojanje materije izvan i nezavisno od tih ideja samo izmišljotina »uvrnutih« filozofa.[6]

Dela[uredi | uredi izvor]

Glavna Berklijeva dela su:

  • An Essay Towards a New Theory of Vision (1709)
  • Rasprava o principima ljudskog saznanja (A Treatise concerning the Principles of Human Knowledge; 1710)
  • Tri dijaloga izmedu Hilasa i Filonusa (Three Dialogues between Hylas and Philonous; 1713)
  • Alciphron or the Minute Philosopher (1732)
  • Siris, a Chain of Philosophical Reflexions and Inquiries (1744)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fumerton, Richard (21. 2. 2000). „Foundationalist Theories of Epistemic Justification”. Stanford Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 19. 8. 2018. 
  2. ^ David Bostock, Philosophy of Mathematics: An Introduction, Wiley-Blackwell, 2009, p. 43: "All of Descartes, Locke, Berkeley, and Hume supposed that mathematics is a theory of our ideas, but none of them offered any argument for this conceptualist claim, and apparently took it to be uncontroversial."
  3. ^ The Problem of Perception (Stanford Encyclopedia of Philosophy): "Paraphrasing David Hume (1739...; see also Locke 1690, Berkeley 1710, Russell 1912): nothing is ever directly present to the mind in perception except perceptual appearances."
  4. ^ Watson, Richard A. (1993—94). „Berkeley Is Pronounced Barclay” (PDF). Berkeley Newsletter (13): 1—3. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 07. 2013. g. Pristupljeno 8. 11. 2010. 
  5. ^ "Berkeley" entry in Collins English Dictionary.
  6. ^ a b v g d đ Berkli Džordž, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.

Literatura[uredi | uredi izvor]

The Works of George Berkeley. Ed. by Alexander Campbell Fraser. In 4 Volumes. Oxford: Clarendon Press, 1901.

Ewald, William B., ed., 1996. From Kant to Hilbert: A Source Book in the Foundations of Mathematics, 2 vols. Oxford Uni. Press.

Sekundarna literatura dostupna na internetu

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]