Manojlo II Paleolog
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Manojlo II Paleolog | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. jun 1350. |
Mesto rođenja | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Datum smrti | 21. jul 1425.75 god.) ( |
Mesto smrti | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Jelena Dragaš |
Potomstvo | Jovan VIII Paleolog, Teodor II Paleolog, Andronik Manojlov Paleolog, Konstantin XI Paleolog Dragaš, Dimitrije Paleolog, Toma Paleolog |
Roditelji | Jovan V Paleolog Jelena Kantakuzin |
Dinastija | Paleolozi |
Prethodnik | Jovan V Paleolog |
Naslednik | Jovan VIII Paleolog |
Manojlo II Paleolog (grč. Μανουήλ Β΄ Παλαιολόγος; Carigrad, 27. jun 1350. — Carigrad, 21. jul 1425. ) je bio vizantijski car (1391—1425) i drugi sin i savladar (1373—1391) Jovana V (1341—1376, 1379 — 1390, 1390 — 1391) i Jelene Kantakuzin. Podržavao je vladavinu svog oca u sukobu sa ostalim pretendentima na presto i u njegovo ime je pokušao da dobije pomoć Zapada, ali bez uspeha. Posle neuspešnog puča njegovog starijeg brata Andronika IV proglašen je za savladara, da bi posle njegovih ponovnih pokušaja da preuzme vlast aktivno učestvovao u njegovom slomu. Nakon tih dešavanja je prema uslovima mira bio poslat kao talac na osmanski dvor na kome je bio primoran da učestvuje u osmanskom zauzeću vizantijske Filadelfije, ali je i pored toga njegovo držanje i ponašanje ostavilo veliki utisak na Osmanlije o čemu svedoči i izjaza sultana Bajazita I koji je rekao da i oni koji ne bi znali da je car, po njegov držanju i nastupu bi im to postalo jasno.[traži se izvor] Posle očeve smrti 1391. godine preuzeo je vlast nad Vizantijom, ali se uskoro 1394. godine suočio sa opsadom (blokadom) Carigrada, tokom koje je 1399. godine napustio prestonicu i otišao na Zapad da proba da nađe vojnu pomoć, ostavivši grad i carstvo na upravu svom bratancu Jovanu VII. Iako je bio dobro primljen, nije uspeo da dobije pomoć i vratio se u Carigrad 1403. godine posle osmanske propasti kod Angore 1402. godine. Naredne decenije mira sa Osmanskom imperijom, Manojlo je iskoristio da proširi morejku despotovinu na Peloponezu, kojom je vladao njegov brat Teodor I (1383—1407). Zauzećem Korinta 1404. godine, stekli su se uslovi da se iznova podigne bedem Heksamileon na korinstkom zemljouzu u dužini od 6 milja što je izvedeno za samo dvadeset i pet dana. Posle smrti sultana Mehmeda I je neuspešno pokušao da se uplete u sukobe osmanskih prinčeva oko vlasti, zbog čega je novi sultan Murat II opseo Carigrad 1422. godine. Od 1421. godine za svog savladara je imenovao najstarijeg sina Jovana (VIII), koji je tokom osmanske opsade napustio grad i otišao na zapad u pokušaju da pronađe pomoć, dok je upravu gradom sa pozicije regenta ostavio mlađem bratu Konstantinu (XI). Osmanlije i ovog puta nisu zauzele Carigrad, ali je već ostareli Manojlo II neposredno nakon toga doživeo težak moždani udar i svoje poslednje godine je proveo skoro potpuno paralizovan. Bio je oženjen ćerkom srpskog velmože Konstantina Dragaša, Jelenom sa kojom je imao veći broj sinova koji su upravljali carstvom od njegove smrti do njegove konačne propasti sredinom 15. veka.
Poreklo i porodica[uredi | uredi izvor]
Manojlo je bio drugi sin Jovana V Paleologa i Jelena Kantakuzin koja je bila ćerka Jovana VI Kantakuzina (1341—1354) i Irine Asen. Oni su pored njega imali još četvoro dece.
Ime | Živeo | Titula | Vladao |
---|---|---|---|
Andronik (IV) | 1348 — 1385. | vizantijski car | Vizantijom (1376—1379) |
Mihajlo | —--> | despot | |
Teodor (I) | (oko 1355—1407) | morejski despot | Morejom (1382—1407) |
Irina | —--> |
Bio je oženjen Jelenom Dragaš, ćerkom Konstantina Dragaša (Dejanovića), oblasnog gospodara koji je vladao istočnom Makedonijom koji je po majčinoj liniji bio unuk kralja Srbije Stefana Dečanskog (1322—1331) čija se ćerka udala za sevastokratora Dejana (rodonačelnika Dejanovića). Manojlo i Jelena imali su još nekoliko dece.
Ime | Živeo | Titula | Vladao |
---|---|---|---|
Jovan (VIII) | 1392 — 1448. | vizantijski car | Vizantijom (od 1421. kao savladar, samostalno 1425—1448) |
Teodor (II) | (1396—1448) | morejski despot | Morejom (1407—1443) |
Konstantin (XI) | (1404—1453) | despot, regent, car | Vizantijom (regent 1423—1424. i 1437—1439, car 1449—1453), Morejom (udeoni despot 1428—1443, vrhovni despot 1443—1449), |
Andronik | (1403—1429) | despot | Solunom (1408—1423) |
Dimitrije | (1406—1470) | morejski despot | Morejom (1449—1460) |
Toma | (1409—1465) | morejski despot | Morejom (1428—1460) |
Konstantin | (1393/1397 — 1400/1405) | ||
Mihajlo | (1406/1407 — 1409/1410) |
Njegova vanbračna ćerka bila je Zabija.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Andronik II Paleolog | ||||||||||||||||
8. Mihajlo IX Paleolog | ||||||||||||||||
17. Ana od Ugarske | ||||||||||||||||
4. Andronik III Paleolog | ||||||||||||||||
18. Lav II Jermenski | ||||||||||||||||
9. Rita od Jermenije | ||||||||||||||||
19. Keran of Armenia | ||||||||||||||||
2. Jovan V Paleolog | ||||||||||||||||
20. Thomas II, Count of Piedmont | ||||||||||||||||
10. Amedeo V od Savoje | ||||||||||||||||
21. Beatrice di Fieschi | ||||||||||||||||
5. Ana Savojska | ||||||||||||||||
22. Jovan I, vojvoda Brabanta | ||||||||||||||||
11. Marija od Brabanta | ||||||||||||||||
23. Margareta od Flandrije, vojvotkinja Brabanta | ||||||||||||||||
1. Manojlo II Paleolog | ||||||||||||||||
12. Mihajlo Kantakuzin | ||||||||||||||||
6. Jovan VI Kantakuzin | ||||||||||||||||
13. Theodora Palaiologina Angelina Kantakouzene | ||||||||||||||||
3. Jelena Kantakuzin | ||||||||||||||||
28. Jovan Asen III | ||||||||||||||||
14. Andronik Asen | ||||||||||||||||
29. Irina Paleolog | ||||||||||||||||
7. Irina Asen | ||||||||||||||||
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fine, John Van Antwerp (1994). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-08260-5.
- Nicol, Donald M. (1984). The Despotate of Epiros 1267-1479: A Contribution to the History of Greece in the Middle Ages (2. prošireno izd.). Cambridge University Press.
- Nicol, Donald M. (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453 (2. izd.). Cambridge University Press.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]