Миливоје Петровић Блазнавац
Milivoje Petrović Blaznavac | |
---|---|
![]() Milivoje Petrović Blaznavac | |
Лични подаци | |
Датум рођења | 16. мај 1824. |
Место рођења | Blaznava, Kneževina Srbija |
Датум смрти | 5. април 1873.48 год.) ( |
Место смрти | Beograd, Kneževina Srbija |
Војна каријера | |
Чин | General |
Milivoje Petrović Blaznavac (Blaznava, 4/16. maj 1824 — Beograd, 24. mart/5. april 1873) bio je srpski general i državnik. Bio je na poziciji ađutanta kneza Aleksandra Karađorđevića, ministra vojnog, namesnika maloletnog Milana Obrenovića.
Biografija[уреди | уреди извор]
Rođen je u porodici Petra, seoskog trgovca i dućandžije iz Blaznave. Njegova majka je služila u Miloševom konaku, pa su kružile priče da je pripadala Miloševom "haremu" i da je već bila trudna kada ju je Petar primio, uz dobar miraz. Blaznavac se nije protivio ideji da mu je knez Miloš pravi otac.[1] Završio je osnovnu školu i bojadžijski zanat.[2] Napustivši zanat, naizmenično je služio u policiji i vojsci.
Pošto je stao na stranu Ustavobranitelja, protivnika kneza Mihaila Obrenovića, na čelu sa Tomom Vučićem Perišićem, nagradili su ga premeštajem u Beograd, gde je 1848, kao kapetan, postao ađutant kneza Aleksandra Karađorđevića. Na ovoj dužnosti je ostao dok nije pao u kneževu nemilost, možda zbog preterane bliskosti jednoj kneževoj kćeri.[3] Kao poverljiv Knićaninov čovek, poslat je u Beč kako bi motrio na kneza Miloša. Pošto je pridobio njegovo poverenje, saznao je da knez namerava iskoristiti revolucionarni metež u Austriji kako bi se uz pomoć svojih ljudi vratio na vlast u Srbiji. Kako bi to sprečila, beogradska vlada je Blaznavcu dala uputstva da odmami Miloša u Zagreb gde bi ovaj bio zatvoren neko vreme. Tako se i dogodilo;u saradnji sa Gajem, Blaznavac je uspeo da knez Miloš bude pritvoren u Zagrebu dvadeset dana, pored čega su obojica od Miloša uzeli i novac za njegovo "spasavanje"[4] Nakon ovih događaja prelazi u pobunjenu Vojvodinu gde se bori uz svog političkog zaštitnika Stevana Knićanina. Po povratku u Srbiju odobreno mu je usavršavanje u Beču, Parizu i vojnoj školi u Mecu. Tokom Krimskog rata obavljao je diplomatske misije za srpsku vladu. Krajem 1854, u činu potpukovnika, postavljen je za načelnika vojnog odeljenja (nakon što je Knićanin postao ministar unutrašnjih dela), a u čin pukovnika, najviši u tadašnjoj srpskoj vojsci, unapređen je 1858. godine. U Srbiju se te godine vraća knez Miloš, što je Blaznavac želeo sprečiti vojskom, ali je usled oklevanja ministra Garašanina ostao samo posmatrač događanja.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/01/Milivoje_Petrovi%C4%87_Blaznavac_1.jpg/95px-Milivoje_Petrovi%C4%87_Blaznavac_1.jpg)
Knez Miloš nije oprostio Blaznavcu "Zagrebački pritvor", tako da je proteran u rodnu Blaznavu i lišen svih zvanja, ali je u vreme kneza Mihaila vraćen i 1861. postavljen za upravnika kragujevačke Topolivnice, a 1865. godine postao je vojni ministar, umesto Ipolita Mondena. Na tom položaju je svu pažnju usmerio na artiljerijsku tehniku, koje ipak nije bilo dovoljno, nauštrb obuke i opreme narodne vojske, oficirskog kadra i infrastrukture.[5]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/Namesnici_knjaza_Milana_Obrenovi%C4%87a.jpg/230px-Namesnici_knjaza_Milana_Obrenovi%C4%87a.jpg)
Posle ubistva kneza Mihaila, 29. maja 1868, Blaznavac je izveo državni udar i proglasio za kneza Milana Obrenovića, dečaka od četrnaest godina, pre izbora skupštine. Do punoletstva Milana, Blaznavac je s Jovanom Ristićem i Jovanom Gavrilovićem činio trojno namesništvo, da bi nakon punoletstva kralja Milana postao predsednik vlade, prethodno dobivši generalski čin koji je tada prvi put dodeljen u Srbiji.
U jesen 1868. se se oženio Katarinom Konstantinović, nesuđenom Mihailovom ženom i kneginjom, unukom Jevrema Obrenovića, Miloševog brata, zbog čega se spekulisalo da bi mogao sam zauzeti kneževski presto, umesto maloletnog Milana.[6] Umro je iznenada od srčane kapi 5. aprila 1873, a sahranjen je u porodičnoj grobnici Jevrema Obrenovića u Rakovici.
Nosilac je Obilića medalje.[7]
Porodica[уреди | уреди извор]
Roditelji[уреди | уреди извор]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Petar | |||
Supružnik[уреди | уреди извор]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Katarina Konstantinović | 1848. | 1910. |
Deca[уреди | уреди извор]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Vojislav Blaznavac | 1869. | 1935.[8] | ||
Milica Blaznavac | umrla u detinjstvu |
Vidi još[уреди | уреди извор]
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ "Vlada Milana Obrenovića, knj. 1", Slobodan Jovanović, pp. 2
- ^ Ljušić, Radoš (2005). Vlade Srbije: 1805-2005 (1 изд.). Belgrade: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. стр. 137. ISBN 86-17-13111-X. OCLC 67978385.
- ^ Jovanović, стр. 4
- ^ Jovanović, стр. 4–5
- ^ Jovanović, стр. 12–13
- ^ Jovanović, стр. 21
- ^ Acović, Dragomir (2017). „Šest vekova odlikovanja među Srbima”. Politikin zabavnik. 3438: 14.
- ^ "Politika", 20. maj 1935
Литература[уреди | уреди извор]
- Христић, Коста Н. (2021). Записи старог Београђанина (2. доп. издање. Београд: ПортаЛибрис. стр. 564. ISBN 978-86-7818-586-1.
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
- Biografija na sajtu SANU
- Влада Милана Обреновића. Књ. 1[мртва веза], стр. 1-21, Слободан Јовановић, Дигитална Народна библиотека Србије.