Judžin Vigner
Judžin Pol Vigner | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. novembar 1902. |
Mesto rođenja | Budimpešta, Austrougarska |
Datum smrti | 1. januar 1995.92 god.) ( |
Mesto smrti | Prinston, Nju Džerzi, SAD |
Naučni rad | |
Polje | Teorijska fizika Atomska fizika Nuklearna fizika Fizika čvrstog stanja |
Nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1963) |
Judžin Pol Vigner (mađ. Wigner Jenő Pál, engl. Eugene Paul Wigner, 17. novembar 1902. – 1. januar 1995) bio je mađarsko-američki teorijski fizičar, inženjer i matematičar, koji je 1963. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku „za doprinos teoriji atomskog jezgra i elementarnih čestica, posebno za otkriće i primenu osnovnih principa simetrije”.[1]
Rani život
[uredi | uredi izvor]Vigner Jeno Pal je rođen u Budimpešti, Austrougarska, 17. novembra 1902. godine, od roditelja Jevreja srednje klase, Elizabet (Ajnhorn) i Entonija Vignera, kožara. Imao je stariju sestru Bertu, poznatu kao Biri, i mlađu sestru Margit, poznatu kao Manci,[2] koja se kasnije udala za britanskog teoretskog fizičara Pola Diraka.[3] Do 9. godine, kada je u trećem razredu krenuo u školu, školovao ga je stručni učitelj. Tokom ovog perioda, Vigner je razvio interesovanje za matematičke probleme.[4] Sa 11 godina, Vigner je oboleo od onoga što su njegovi lekari verovali da je tuberkuloza. Roditelji su ga poslali da živi šest nedelja u sanatorijumu u austrijskim planinama, pre nego što su lekari zaključili da je dijagnoza pogrešna.[5]
Vignerova porodica je bila jevrejska, ali ne i verski posvećena, a njegova bar-micva je bila sekularna. Od 1915. do 1919. učio je u srednjoj gimnaziji Fasori Evangelikus, školi koju je svojevremeno pohađao njegov otac. Veronauka je bila obavezna, a on je pohađao časove judaizma koje je predavao rabin.[6] Jedan od njegovih kolega studenata je bio Janoš fon Nojman, koji je bio godinu dana iza Vignera. Oboje su imali koristi od instrukcija poznatog nastavnika matematike Lasla Raca.[7] Godine 1919, da bi pobegli od komunističkog režima Bele Kuna, porodica Vigner je nakratko pobegla u Austriju, vraćajući se u Mađarsku nakon Kunovog pada.[8] Delimično kao reakcija na istaknutost Jevreja u Kunovom režimu, porodica je prešla u luteranizam.[9] Vigner je kasnije u životu objasnio da njegova porodična odluka da pređe u luteranstvo „nije bila u srcu verska odluka, već antikomunistička”.[9] Što se tiče religije, Vigner je bio ateista.[10]
Nakon što je 1920. završio srednju školu, Vigner se upisao na Univerzitet tehničkih nauka u Budimpešti, poznat kao Műegyetem. Nije bio zadovoljan ponuđenim kursevima,[11] te se 1921. upisao na Technische Hochschule Berlin (danas Tehnički univerzitet u Berlinu), gde je studirao hemijsko inženjerstvo.[12] Takođe je prisustvovao popodnevnim kolokvijumima Nemačkog fizičkog društva u sredu. Na ovim kolokvijima su učestvovali vodeći istraživači uključujući Maksa Planka, Maksa fon Lauea, Rudolfa Ladenburga, Vernera Hajzenberga, Valtera Nernsta, Volfganga Paulija i Alberta Ajnštajna.[13] Vigner je takođe upoznao fizičara Lea Silarda, koji je odmah postao Vignerov najbliži prijatelj.[14] Treće iskustvo u Berlinu je bilo formativno. Vigner je radio na Institutu za fizičku hemiju i elektrohemiju Kajzer Vilhelm (sada Institut Fric Haber), i tamo je upoznao Mihaela Polanija, koji je posle Lasla Raca postao Vignerov najveći učitelj. Polani je nadgledao Vignerovu doktorsku tezu Bildung und Zerfall von Molekülen („Formiranje i raspad molekula“).[15]
Srednje godine
[uredi | uredi izvor]Vigner se vratio u Budimpeštu, gde je otišao da radi u očevoj kožari, ali je 1926. prihvatio ponudu Karla Vajsenberga na Institutu Kajzer Vilhelm u Berlinu. Vajsenberg je želeo da mu neko pomogne u radu na rendgenskoj kristalografiji, a Polanji je preporučio Vignera. Nakon šest meseci kao Vajsenbergov pomoćnik, Vigner je na dva semestra otišao da radi za Ričarda Bekera. Vigner je istraživao kvantnu mehaniku, proučavajući rad Ervina Šredingera. Takođe se bavio teorijom grupa Ferdinanda Frobenijusa i Eduarda Ritera fon Vebera.[16]
Vigner je dobio molbu od Arnolda Somerfelda da radi na Univerzitetu u Getingenu kao asistent velikog matematičara Davida Hilberta. Ovo se pokazalo kao razočaranje, jer su sposobnosti ostarelog Hilberta opadale, i njegova interesovanja su se pomerila na logiku. Vigner je ipak studirao samostalno.[17] On je postavio je temelje za teoriju simetrija u kvantnoj mehanici i 1927. uveo ono što je danas poznato kao Vignerova D-matrica.[18] Vigner i Herman Vajl su bili odgovorni za uvođenje teorije grupa u kvantnu mehaniku. Ovaj poslednji je napisao standardni tekst, Teorija grupa i kvantna mehanika (1928), ali to nije bilo lako razumeti, posebno mlađim fizičarima. Vignerova Teorija grupa i njena primena na kvantnu mehaniku atomskih spektra (1931) učinila je teoriju grupa dostupnom široj publici.[19]
U ovim radovima, Vigner je postavio temelje za teoriju simetrija u kvantnoj mehanici.[20] Vignerova teorema koju je Vigner dokazao 1931. je kamen temeljac matematičke formulacije kvantne mehanike. Teorema određuje kako su fizičke simetrije kao što su rotacije, translacije i CPT simetrija predstavljene na Hilbertovom prostoru stanja. Prema teoremi, svaka transformacija simetrije je predstavljena linearnom i unitarnom ili antilinearnom i antiunitarnom transformacijom Hilbertovog prostora. Reprezentacija grupe simetrije na Hilbertovom prostoru je ili obična reprezentacija ili projektivna reprezentacija.[21][22]
Krajem 1930-ih, Vigner je proširio svoja istraživanja na atomska jezgra. Do 1929, njegovi radovi su privukli pažnju u svetu fizike. Godine 1930, Univerzitet Prinston je regrutovao Vignera za jednogodišnje predavanje, sa 7 puta većom platom od one koju je primao u Evropi. Prinston je u isto vreme regrutovao fon Nojmana. Jeno Pal Vigner i Janos von Neumann su sarađivali na tri zajednička rada 1928. i dva 1929. Svoja imena su anglizovali u „Eugene“ i „John“.[23] Kada je njihova godina istekla, Prinston je ponudio petogodišnji ugovor kao gostujući profesor na pola godine. Nemački Tehnički univerzitet je odgovorio sa nastavnim zadatkom za drugu polovinu godine. Ovo je bilo veoma blagovremeno, pošto su nacisti ubrzo došli na vlast u Nemačkoj.[24] Na Prinstonu 1934, Vigner je upoznao svoju sestru Manci sa fizičarom Polom Dirakom, za koga se udala.[25]
Prinston nije ponovo angažovao Vignera kada mu je istekao ugovor 1936. godine.[26] Preko Gregorija Brajta, Vigner je našao novo zaposlenje na Univerzitetu u Viskonsinu. Tamo je upoznao svoju prvu ženu, Ameliju Frank, koja je tamo bila student fizike. Međutim, ona je neočekivano umrla 1937. godine, ostavljajući Vignera izbezumljenog. Stoga je prihvatio ponudu iz 1938. sa Prinstona da se tamo vrati.[27] Vigner je postao naturalizovani državljanin Sjedinjenih Država 8. januara 1937. i doveo je svoje roditelje u Sjedinjene Države.[28]
Publikacije
[uredi | uredi izvor]- 1958 (with Alvin M. Weinberg). Physical Theory of Neutron Chain Reactors University of Chicago Press. ISBN 0-226-88517-8
- 1959. Group Theory and its Application to the Quantum Mechanics of Atomic Spectra. New York: Academic Press. Translation by J. J. Griffin of 1931, Gruppentheorie und ihre Anwendungen auf die Quantenmechanik der Atomspektren, Vieweg Verlag, Braunschweig.
- 1970 Symmetries and Reflections: Scientific Essays. Indiana University Press, Bloomington ISBN 0-262-73021-9
- 1992 (as told to Andrew Szanton). The Recollections of Eugene P. Wigner. Plenum. ISBN 0-306-44326-0
- 1995 (with Jagdish Mehra and Arthur Wightman, eds.). Philosophical Reflections and Syntheses. Springer, Berlin ISBN 3-540-63372-3
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „The Nobel Prize in Physics 1963”. Nobel Foundation. Pristupljeno 19. 5. 2015.
- ^ Szanton 1992, str. 9–12.
- ^ Szanton 1992, str. 164–166.
- ^ Szanton 1992, str. 14–15.
- ^ Szanton 1992, str. 22–24.
- ^ Szanton 1992, str. 33–34, 47.
- ^ Szanton 1992, str. 49–53.
- ^ Szanton 1992, str. 40–43.
- ^ a b Szanton 1992, str. 38.
- ^ Szanton 1992, str. 60–61: "Neither did I want to be a clergyman. I liked a good sermon. But religion tells people how to behave and that I could never do. Clergymen also had to assume and advocate the presence of God, and proofs of God's existence seemed to me quite unsatisfactory. People claimed that He had made our earth. Well, how had He made it? With an earth-making machine? Someone once asked Saint Augustine, "What did the Lord do before he created the world?" And Saint Augustine is said to have answered, "He created Hell for people who ask such questions." A retort perhaps made in jest, but I knew of none better. I saw that I could not know anything of God directly, that His presence was a matter of belief, I did not have that belief, and preaching without belief is repulsive. So I could not be a clergyman, however many people might gain salvation. And my parents never pressed the point."
- ^ Szanton 1992, str. 59.
- ^ Szanton 1992, str. 64–65.
- ^ Szanton 1992, str. 68–75.
- ^ Szanton 1992, str. 93–94.
- ^ Szanton 1992, str. 76–84.
- ^ Szanton 1992, str. 101–106.
- ^ Szanton 1992, str. 109–112.
- ^ Wigner, E. (1927). „Einige Folgerungen aus der Schrödingerschen Theorie für die Termstrukturen”. Zeitschrift für Physik (na jeziku: nemački). 43 (9–10): 624—652. Bibcode:1927ZPhy...43..624W. S2CID 124334051. doi:10.1007/BF01397327.
- ^ Szanton 1992, str. 116–119.
- ^ Wightman, A.S. (1995). „Eugene Paul Wigner 1902–1995” (PDF). Notices of the American Mathematical Society. 42 (7): 769—771.
- ^ Wigner 1931, str. 251–254.
- ^ Wigner 1959, str. 233–236.
- ^ Szanton 1992, str. 127–132.
- ^ Szanton 1992, str. 136, 153–155.
- ^ Szanton 1992, str. 163–166.
- ^ Szanton 1992, str. 171–172.
- ^ Szanton 1992, str. 173–178.
- ^ Szanton 1992, str. 184–185.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Hewlett, Richard G.; Duncan, Francis (1969). Atomic Shield, 1947–1952 (PDF). A History of the United States Atomic Energy Commission. University Park, Pennsylvania: Pennsylvania State University Press. ISBN 978-0-520-07187-2. OCLC 3717478. Pristupljeno 7. 3. 2015.
- Johnson, Leland; Schaffer, Daniel (1994). Oak Ridge National Laboratory: the first fifty years. Knoxville: University of Tennessee Press. ISBN 978-0-87049-853-4.
- Rhodes, Richard (1995). Dark Sun: The Making of the Hydrogen Bomb. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-80400-2.
- N. Mukunda (1995) "Eugene Paul Wigner – A tribute", Current Science 69(4): 375–85 (jezik: marathi)
- Szanton, Andrew (1992). The Recollections of Eugene P. Wigner. Plenum. ISBN 978-0-306-44326-8.
- Wigner, E. P. (1931). Gruppentheorie und ihre Anwendung auf die Quanten mechanik der Atomspektren (na jeziku: nemački). Braunschweig, Germany: Friedrich Vieweg und Sohn. ASIN B000K1MPEI.
- Wigner, E. P. (1959). Group Theory and its Application to the Quantum Mechanics of Atomic Spectra. translation from German by J. J. Griffin. New York: Academic Press. ISBN 978-0-12-750550-3.
- Wigner, E. P.; Weinberg, Alvin M. (1992). The collected works of Eugene Paul Wigner, Volume 5, Part A, Nuclear energy. Berlin: Springer. ISBN 978-0-387-55343-6.
- Wigner, Eugene Paul; Mehra, Jagdish; Wightman, A. S. (1995). Volume 7, Part B, Philosophical Reflections and Syntheses. Berlin: Springer. ISBN 978-3-540-63372-3.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- 1964 Audio Interview with Eugene Wigner by Stephane Groueff Voices of the Manhattan Project
- O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F. „Judžin Vigner”. MacTutor History of Mathematics archive. University of St Andrews.
- Judžin Vigner na sajtu MGP (jezik: engleski)
- EPW contributions to the theory of the atomic nucleus and the elementary particles, particularly through the discovery and application of fundamental symmetry principles na sajtu Wayback Machine (arhivirano jul 9, 2011)
- 1984 interview with Wigner, in: The Princeton University Mathematics Community in the 1930s. na sajtu Wayback Machine (arhivirano oktobar 5, 2012)
- Oral history interview transcript with Eugene Wigner 21 November 1963, American Institute of Physics, Niels Bohr Library & Archives na sajtu Wayback Machine (arhivirano oktobar 1, 2013)
- Arhivirano mart 26, 2015 na sajtu Wayback Machine
- Wigner Jenö Iskolás Évei by Radnai Gyula, ELTE, Fizikai Szemle 2007/2 – 62.o. (Hungarian). Description of the childhood and especially of the school-years in Budapest, with some interesting photos too.
- Interview with Eugene P. Wigner on John von Neumann at the Charles Babbage Institute, University of Minnesota, Minneapolis – Wigner talks about his association with John von Neumann during their school years in Hungary, their graduate studies in Berlin, and their appointments to Princeton in 1930. Wigner discusses von Neumann's contributions to the theory of quantum mechanics, Wigner's own work in this area, and von Neumann's interest in the application of theory to the atomic bomb project.
- Judžin Vigner na sajtu Internet Archive (jezik: engleski)
- Judžin Vigner na sajtu Nobelprize.org including the Nobel Lecture, December 12, 1963 Events, Laws of Nature, and Invariance Principles
- Članci sa spoljašnjim vezama na jeziku — marathi
- Rođeni 1902.
- Umrli 1995.
- Američki fizičari
- Nobelovci za fiziku
- Članovi Kraljevskog društva
- Američki nobelovci
- Projekat Menhetn
- Mađarski fizičari
- Mađarski nobelovci
- Mistici
- Budimpeštanci
- Mađarski Jevreji
- Jevreji u Sjedinjenim Američkim Državama
- Jevrejski naučnici
- Naturalizovani državljani Sjedinjenih Američkih Država
- Amerikanci mađarskog porekla