Vrdnik

Koordinate: 45° 07′ 14″ S; 19° 47′ 33″ I / 45.120687° S; 19.792372° I / 45.120687; 19.792372
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vrdnik
Pogled na Vrdnik
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaIrig
Stanovništvo
 — 2011.Pad 3.092
 — gustina90/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 07′ 14″ S; 19° 47′ 33″ I / 45.120687° S; 19.792372° I / 45.120687; 19.792372
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina267 m
Površina34,1 km2
Vrdnik na karti Srbije
Vrdnik
Vrdnik
Vrdnik na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22408
Pozivni broj022
Registarska oznakaRU
Spomenik „Rudarska kruna”

Vrdnik je naselje u opštini Irig, u Sremskom okrugu, na južnoj strani Fruške gore. Prema popisu iz 2011. bilo je 3092 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naselje se razvilo na stranama dolinskih potoka što daje terenu zatalasan izgled. Vrdnik se nalazi na nadmorskoj visini 181-260 metara, te zato ima strmih ulica i kuća na razvođima. Venac Fruške gore štiti Vrdnik od upada hladnih vazdušnih masa sa severa, zbog čega je ovde klima toplija nego u nekim mestima koja su znatno južnije, ali su izložena ka severu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vrdnik se prvi put pominje 1315. kao tvrđava Vrdnik, a drugi put tek 1702. godine, kad se navodi kao naseljeno mesto koje je imalo fizionomska obeležja karakteristična za većinu fruškogorskih naselja. Dugo se razvijao uz istoimeni manastir, a većinsko stanovništvo činili su doseljenici sa svih strana, koji su predstavljali najamnu radnu snagu (kmetoviprnjavorci) na imanjima manastira. Za razvoj Vrdnika od najveće važnosti bilo je otkrivanje nalazišta mrkog uglja i početak njegove eksploatacije. Rudnik je otvoren 1804. kao jedan od najstarijih na području bivše Jugoslavije i prvi u Srbiji.[1] Eksploatacija je trajala do 1965. a zatvoren je 1968. godine. Rudnik je najpre pripadao manastiru Vrdnik, da bi kasnije pripao grofu Pejačeviću iz Rume, koji ga je otkupio od monaha, a od 1874. pripadao je Dr Gvidu Pongracu.[2] Od 19081954. je radila jedna od najjačih termoelektrana na području današnje Vojvodine.

Tu je još i veoma značajan istorijski spomenik Vrdnička kula. Istraživanja su pokazala da temelji potiču iz rimskog doba. Prema nekim podacima, graditelj je bio rimski car Probus već 287. godine. Kasnije izgrađeno utvrđenje od kojeg je ostala današnja kula nastalo je u 14. veku, prema podacima mađarskih istoričara. Ovo utvrđenje imalo je ulogu zaštite Vrdnika od napada osvajača.

U Vrdniku se nalazi osnovna škola „Milica Stojadinović Srpkinja“. U školi se nalazi mural „Kosovski boj“ rad akademskog slikara Voje Stamenića, dimenzija 5 puta 2,5 metra, nastao 1964. godine.[3]

Privreda[uredi | uredi izvor]

U Vrdniku je pored poljoprivrede razvijena industrija i turizam. Takođe postoji realna mogućnost reaktiviranja rudarstva koje je usahnulo 1968. god. Turizam je svakako najmlađa i najperspektivnija privredna grana Vrdnika a i okoline. Šume zahvataju veliki deo Vrdničkog područja, 39,7%, od čega najveći deo pripada društvenom vlasništvu. Udeo obradivog zemljišta je 36,7%. Područje Vrdnika je veoma povoljno za razvoj voćarstva i vinogradarstva.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Mada mali, Vrdnik ima nekoliko značajnih zanimljivosti:

Arhitektonsko i industrijsko nasleđe[uredi | uredi izvor]

Sa razvojem rudnika u Vrdniku, ukazala se potreba za izgradnjom građevina za rad i smeštaj rukovodilaca i radnika-rudara. Pored termocentrale, koja je i pored toga zaštićena kao spomenik kulture, srušena krajem 20. veka, u Vrdniku se nalaze zgrada nekadašnje železničke stanice, stare škole, Palata Kasina, nove kolonije sa 116 dvodelnih kuća za smeštaj radnika i kolonije nazvane Gospodski red sa desetak vila za smeštaj direktora, upravnika i činovnika rudnika.

Termalne i mineralne vode[uredi | uredi izvor]

Za Vrdnik su posebno značajne termomineralne vode. Posebno se izdvaja izvor kisele i izvor termalne vode. Izvor kisele mineralne vode nalazi se u dolini vrdničkog potoka. Ovaj izvor je otkriven 1953. godine i davao je oko 50 litara vode na minutu, temperature 15,5 °C.

Drugi izvor termalne vode pojavio se kada je voda poplavila južno okno rudnika mrkog uglja u Vrdniku. Voda je klasifikovana kao natrijum-magnezijum-hidrokarbonatno-sulfidna homeoterma. Temperatura vode je 32,8 °C, i uspešno se primenjuje kod lečenja reumatizma, za postoperativnu rehabilitaciju i drugo. Početak zdravstvenog turizma datira iz vremena neposredno posle otkrića vode. Vrdnički rudari su još pre Drugog svetskog rata iskopali dva bazena 20х10 i 10х6 metara, a posle 2. svetskog rata zatvoreni bazen 14х8 metara i koristili za lekovite kupke. Kasnije, voda se počinje koristiti uz savremene metode lečenja, tako je Vrdnik postao zdravstveno-banjski i rekreacioni centar.

Banja Vrdnik[uredi | uredi izvor]

Hotel Premier Aqua

Banja se nalazi u izvanrednom prirodnom amfiteatru, okružen blagim potočnim dolinama, obraslim bujnom i raznolikom vegetacijom. Pruža izvanredne mogućnosti za lečenje, odmor i rekreaciju, kao i turizam, s obzirom na brojne kulturno istorijske spomenike u neposrednoj blizini. Banja poseduje otvorene i zatvorene bazene, saune i dr. koji pružaju uslove za rekreaciju, relaksaciju kako onima koji dolaze na lečenje tako i gostima koji dolaze na odmor. Na raspolaganju je 260 ležajeva u jednokrevetnim, dvokrevetnim, trokrevetnim sobama i apartmanima. Tu je i poslovni centar koji raspolaže sa 500 sedišta i potrebnim tehničkim sadržajima; dva restorana sa 350 mesta te sunčana terasa sa pogledom na olimpijski bazen.

Na raspolaganju su i sportski tereni za mali fudbal, košarku, odbojku, koji se nalaze u neposrednoj blizini hotela.

Manastir Vrdnik[uredi | uredi izvor]

Manastir Vrdnik

U popisu fruškogorskih manastira iz 1753. godine se navodi da je osnivač manastira Vrdnik (koji se zove i Ravanica) knez Lazar, mada istorijski izvori ne potvrđuju da je on zaista ktitor manastira, kao što je ktitor Ravanice u centralnoj Srbiji. Manastir se prvi put pouzdano pominje 1589. godine. Turci su spalili manastir, a obnovili su ga monasi iz manastira Ravanice kod Ćuprije, te mu dali ime svog spaljenog manastira. Tu su sahranili mošti kneza Lazara. Manastir je kasnije ponovo rušen. Nova crkva je koju je zidao majstor Kornelije (Srbin iz Novog Sada), sagrađena je 1801-1811. godine. Od tada do danas manastir je malo izmenjen.

U manastirskoj crkvi čuvane su do 2. svetskog rata velike dragocenosti: originalna odeća kneza Lazara, pokrov od crvene svile za lice kneza Lazara koji je vezla oko 1402. god. monahinja Jefimija i drugi vredni predmeti ukrašeni zlatom i srebrom. U 2. svetskom ratu predmeti su bili odneti u Zagreb, a zatim posle rata, bili vraćeni u Srbiju, u muzej Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. Ni Lazareve mošti nisu imale mira. Premeštane su nekoliko puta, da bi na kraju ipak, došle u Lazarevu zadužbinu Ravanicu, kod Ćuprije, gde se danas nalaze. Ipak je u Vrdniku ostao jedan deo Lazarevih moštiju, koji je izložen u staklenoj posudi u manastirskoj crkvi. Ostao je i komad Lazareve odeće.

Između 1987. i 1990. godine, te 1994. godine, manastirska crkva je bila obnavljana.

Poznate ličnosti iz Vrdnika[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Broj stanovnika u posleratnim popisima stalno se povećavao sve do 1961. godine, da bi zatim počeo da pada. Od brojnih uzroka, najvažniji su zatvaranje rudnika i sa tim seoba radne snage, preseljenja u veće gradske sredine, a u novije vreme i negativna stopa prirodnog priraštaja (nizak natalitet). U Vrdniku je bilo dosta doseljenika iz Čehoslovačke, Mađarske i Slovenije, a onda se posle 2. svetskog rata veliki deo ovih vratio nazad u svoje matične zemlje. Od popisa iz 1971. godine pa do popisa iz 1991. godine zapaženo je znatno povećanje udela starijeg stanovništva te smanjenje mladog stanovništva.

U naselju Vrdnik živi 3704 (2002. g.) punoletnih stanovnika. Prosečna starost stanovništva iznosi 41,9 godina (39,8 kod muškaraca i 43,8 kod žena). U naselju ima 1419 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,60.

Većina stanovništva su Srbi (popis iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 4.070
1953. 4.153
1961. 4.610
1971. 4.072
1981. 3.612
1991. 3.495 3.430
2002. 3.704 3.869
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
2.769 74,75%
Hrvati
  
179 4,83%
Jugosloveni
  
131 3,53%
Mađari
  
86 2,32%
Slovenci
  
78 2,10%
Crnogorci
  
41 1,10%
Muslimani
  
18 0,48%
Nemci
  
13 0,35%
Makedonci
  
13 0,35%
Slovaci
  
7 0,18%
Albanci
  
7 0,18%
Rumuni
  
5 0,13%
Rusi
  
4 0,10%
Ukrajinci
  
3 0,08%
Rusini
  
2 0,05%
Goranci
  
2 0,05%
Bugari
  
2 0,05%
Romi
  
1 0,02%
Bunjevci
  
1 0,02%
Bošnjaci
  
1 0,02%
nepoznato
  
275 7,42%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Tamo gde se rodila naša industrija”. b92. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  2. ^ http://hrcak.srce.hr/file/20810
  3. ^ U školi prekrečili „Kosovski boj“ („Večernje novosti“, 4. septembar 2013)
  4. ^ „Marković: Obnoviti i zaštititi industrijsko nasleđe Vrdnik”. RTV. Pristupljeno 6. 4. 2018. 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]