Gornji Branetići

Koordinate: 44° 07′ 08″ S; 20° 19′ 01″ I / 44.119° S; 20.316833° I / 44.119; 20.316833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gornji Branetići
Dom kulture u Gornjim Branetićima
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 476
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 08″ S; 20° 19′ 01″ I / 44.119° S; 20.316833° I / 44.119; 20.316833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina544 m
Najviši vrh650 m
Gornji Branetići na karti Srbije
Gornji Branetići
Gornji Branetići
Gornji Branetići na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Gornji Branetići su naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 476 stanovnika. Udaljeno je 23 km od Gornjeg Milanovca.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početak prvog svetskog rata[uredi | uredi izvor]

U novembru i decembru 1914. godine na visovima ovog sela vođene su teške borbe i zaustavljena je austrougarska „Poćorekova” ofanziva, posle čega je srpska vojska prešla u Rudničku protivofanzivu.

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 191 ratnika. Poginulo ih je 117 a 74 je preživelo.[1]

Period Srpskih Ustanaka[uredi | uredi izvor]

Nakon sloma prvog srpskog ustanka stanovništvo sela se pred turskom najezdom iselilo, starosedeoci i novi doseljjenici se susreću čemu svedoče stari toponimi kao što je ime zaseoka Madžarac kao i drugi toponimi u selu. Doseljenici iz ovog perioda se mahom nastanjuju tokom 18. i 19. veka iz predela Starog Vlaha i predela Crne Gore.

Prvi pomen[uredi | uredi izvor]

Godine 1528. u turskom popisu ovo selo se pod imenom Branetići prvi put pominje. Tada je imalo 12 domova. Kasnije je podeljeno na Gornje i Donje Branetiće.[1]

Rimsko doba (1 vek)[uredi | uredi izvor]

28. maja 1859. u ovom naselju otkrivena je srebrna rimska ostava iz prvog veka nazvana „Branetinska ostava” sa 26 srebrnih predmeta. Ostavu, u trošnoj obali kraj potoka Madžarac, pukim slučajem otkrio je meštanin Nedeljko Vasović nedaleko od svoje kuće. Na nađenim predmetima izdvajaju se latinski natpisi "SI", "SIM" i "SIMPLICI". Analizom legure ustanovljeno je da srebrna legura potiče sa planine Rudnik. Nepotpuna zbirka se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.[2]

Solunski borci[uredi | uredi izvor]

Solunski borac u sanitetu Solunskog fronta
Miloš Vuksanović

Miloš Vuksanović solunski borac iz zaseoka Prostruga, preživeo je Albansku golgotu i Solunski front.

U povlačenju srpske vojske Miloš je učestvovao je u čeonim diverziskim grupama srpske vojske u osiguravanju stratških visova u Albanskim planima na trasi povlačenja. Kao član sanitetske sekcije nosio je starog Kralja Petra na leđima izmorenog golgotom. Nosio je i mošti svetog Cara Lazara u džaku.

Miloš je odlikovan Ordenom Karađorđeve Zvezde koji se danas čuva u Muzeju rudničko-takovskog kraja u Gornjem Milanovcu.

Starine u selu[uredi | uredi izvor]

Selo ima opštinu i školu, a pripada crkvenoj parohiji u Gornjim Banjanima.[1] Vašar je na Gospojinu, a razvio se od slave streljačke družine osnovane pre 60 godina. Bilo je pet „zapisa”.[3] Selo nema crkvu.

Krajputaši[uredi | uredi izvor]

Ovde se nalazi i krajputaš Milanu Trnavcu, podignut je na obodu starog groblja „Trnavci” na kome se pokojnici ne sahranjuju još od 1932. godine. Kako se spomenik nalazi neposredno uz put, gotovo je izvesno da ne predstavlja nadgrobno obeležje, već kenotaf. Podignut je u pomen Milanu Trnavcu vojniku prvog poziva iz Gornjih Branetića.

Madžarski Spomenici[uredi | uredi izvor]

Gornji Branetići su imali na više mesta "ma­džarska" groblja, očuvano je samo jedno. Na str­moj kosi zvanoj Bregovi, s obe strane puta, ima veći broj malih i osrednjih nadgrobnih stubova, nete­sanih ili delimično tesanih. Gotovo na svakom je zaparan znak krsta, a na većem dva uporedna obična krsta. Po predanju, u ataru ovog sela, u polju zvanom Madžarc, bila je "madžarska varoš" i u njoj "madžarska" crkva ili manastir. Mostić na drumu preko potoka Madžarac takođe poznat kao "Duboki Potok" zovu "Madžarska ćuprija".[4]

Doseljenici u 18 i 19 veku[uredi | uredi izvor]

Prostruga[uredi | uredi izvor]

Predak današnjih porodica iz ovog zaseoka čuveni Vuksan "Repati", vodi poreklo iz planinskog predela Kuč, današnja Crna Gora, u ovo podnevlje se nastanjuje dolaskom iz Sjenice, gde je prvobitno u zbegu. Vuksanov dolazak odigrava se u Karađorđevo vreme, početkom 18 veka, kada se iz sela nakon sloma prvog sprskog ustanka mahom iseljavaju svi starosedeoci (u literaturi; starosrbi ili starinci). Vuksan se najpre nastanjuje u selu Štavica, a odatle je prešao u Gornje Branetiće, kod izvora Vodica, gde se i danas nalaze ostatci kamene kuće zaklonjene u šumi i u neposrednoj blizini ovog izvora vide.

Vuksanov brat Nedeljko je otišao porodicu Leušića (Nedelljkovići) a brat Jevrem u porodicu Vračevići u Kolubari. Nakon naseljavanja, Vuksan je krišom putovao nazad u Sjenicu i odatle doveo kod sebe još članova svoje rodbine. Vuksan je imao sina Petra, uspešnog trgovca svinjama. Jedan ogranak Vuksanovog roda je ostao u Novom Pazaru.

Još za žiota Vuksan je odelio sina Petra, uspešnog trgovca svinjama, koji je se odelio kao nezavisan od svog oca i braće.

U starim nazivivima zaseoka Prostruga, nazivi; Turci, Arnauti i Arnautluk čine odrednicu porekla doseljenika koji su došli od Sjenice i Kuča. Kod starijih meštana izdvajao se naziv za ovaj zaseok - "Staro Selo".[5]

Rodovi doseljenika i podela po ograncima[5][uredi | uredi izvor]

Vuksanovići i njihovi ogranci u selu na Prostruzi slave istu slavu - Aranđelovdan. Ogranci Vuksanovića na Prostruzi su:

Ogranak 1.Radenkovići i Petrovići

Ogranak 2. Radonjići poreklom su iz Sjenice. U porodici je čuvan stari predmed, lonac donet i Sjenice. Živković i Aksentijevići su jedan rod, takođe su poreklom iz Sjenice.

Ogranak 3. Starčevići i Milenkovići (drugi, zaseok Boblija) su jedan rod, slave Aranđelovdan. Poreklom su od Sjenice; njihovog pretka je rodila Vuksanova ćerka.

Ogranak 4. Veličkovići „odozgo“, od nekih „Arnauta“.

Ogranak 5. Aksentijevići su do skora čuvali „lonac sjeničar“ i u njemu kuvali jela o sobetima (slavljima). Ima ih iseljenih u Boljkovcima.

Ogranak 6. Milenkovići (prvi, zaseok Prostruga) i Lukovići su u Prostruzi, jedan su rod. Poreklom su od Sjenice. Milenkovića ima u Boljkovicima.

Legende u selu i predanja[uredi | uredi izvor]

Zbegovi u Tursko vreme[uredi | uredi izvor]

Na mestu Vinogradini u Trnovači (potes Lipovača) koriste se toponimi „manastirica“ ili "crkvina". Postoji predanje da su na ovome mestu bili zbegovi za vreme Turaka. Na mestu Sastank postoje tri oborena nadgrobna spoenika a u tragovima, nazirese je bilo i više grobova, okrenutih istoku, na ovom mestu nekada je bilo seosko vašarište.[5]

Baba Roguljića[uredi | uredi izvor]

Na mestu Slancu na Lipovači (put za Rajac) ima nekih starih grobova; priča se da je izginula srpska vojska, koja se sklonila u šumu, a koju je baba Roguljića izdala Turcima.[5]

Ubistvo Age sa Rudnika[uredi | uredi izvor]

Priča se da je Jestro, predak Jestrovića iz sela, dozvao nekog Agu sa Rudnika, da mu nešto podari, pa ga je na prečac ubio u selu.

Jestrin sin Živan Jestrović je branio susede od Turaka, pridružio se Karađorđevoj vojsci. Jestro je došao od Sjenice i osnovao petu kuću u selu u to vreme, doveo je za sobom ženu i sina Živana a stvari je doneo na magarcu. Jestrovići, slave Đurđevdan.[5]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Gornji Branetići
Prosturga

Selo Gornji Branetići se nalaze na jugoistočnim padinama planinskog predela Rajac (848 m) i pripada istočnom rubu planinskog masiva Suvobor (864 m), na nadmorskoj visini od 450 do 660 metara i na površini od 1.897 ha. Naselje je veoma prostrano, razbijenog je tipa, predeo prostiranja reljefno formira oblik potkovice.[1]

Selo se deli se na četiri glavna zaseoka; Vranovica – po stranama i kosama brda Vranovica i zapadno od rečice Ozrenice. Prostruga – sa amfiteatralnim položajem formira vis sa blagom padinom ispresecanom plitkim potocima koji vode ka varošici i južnom podnožju i sa stromijom padinom na severnom obodu sela. Boblija – po grebenu i stranama moćne kose između dva potoka (Makiš deli od Prostruge) a ispod brda Lipovače, koje veže za Rajac. Madžarac – je raspoređen amfiteatralno po kosama i stranama ispod Vidića brda oko potoka Madžarac. U centralnom delu sela nalazi se seoska Varošica.

Važniji događaji u životu sela po godinama[uredi | uredi izvor]

Seoski praznici[uredi | uredi izvor]

Poznate osobe iz Gornjih Branetića[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U popisima selo je 1910. godine imalo 1253 stanovnika, 1921. godine 1182, a 2002. godine taj broj je spao na 590.[1]

U selu je 1957. imalo svega 265 kuća.

U naselju Gornji Branetići živi 492 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,9 godina (46,0 kod muškaraca i 49,6 kod žena). U naselju ima 197 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,93.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 1.395
1953. 1.343
1961. 1.199
1971. 1.037
1981. 942
1991. 770 743
2002. 578 589
2011. 476
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
577 99,82%
nepoznato
  
1 0,17%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 155. 
  2. ^ Popović, Ivana. „Ostave Rudničko-Takovačkog Kraja 2.Antika” (PDF). muzejgm.org. 
  3. ^ Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.
  4. ^ FILIPOVIĆ, MILENKO FILIPOVIĆ. „STARINSKA GROBLJA U PREDELU TAKOVO” (PDF). fmks.gov.ba. 
  5. ^ a b v g d Filipović, Milenko (2014). „Poreklo prezimena, selo Gornji Branetići (Gornji Milanovac)”. poreklo.rs. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.
  • Opština Gornji Milanovac: Takovski kraj u praistorijsko doba [1]
  • Gornji Milanovac: I seoske devojke hoće muževe iz grada, Glas javnosti, 31.1.2005. [2]
  • Biblioteka Sveti Naum: Moć svetog pričešća [3][mrtva veza]
  • Zoran Marinković: Zemljoradničko zadrugarstvo čačanskog kraja do Drugog svetskog rata [4][mrtva veza]
  • U selima na obroncima Suvobora sprovode se tri programa: Novi vodovodi i dom kulture, Glas Javnosti, 18.6.2002. [5]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]