Dobrivoje Radosavljević Bobi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
dobrivoje radosavljević bobi
Dobrivoje Radosavljević Bobi
Lični podaci
Datum rođenja(1915-01-28)28. januar 1915.
Mesto rođenjaKnjaževac, Kraljevina Srbija
Datum smrti4. april 1984.(1984-04-04) (69 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Porodica
SupružnikVeselinka Malinska;
Neda Božinović
Delovanje
Član KPJ od1933.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Čingeneral-major u rezervi
Predsednik CK SK Srbije
Periodseptembar 1966februar 1968.
PrethodnikJovan Veselinov
NaslednikPetar Stambolić
Heroj
Narodni heroj od6. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Dobrivoje Radosavljević Bobi (Knjaževac, 28. januar 1915Beograd, 4. april 1984) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbije, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od septembra 1966. do februara 1968. obavljao je dužnost Predsednika Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 28. januara 1915. godine u Knjaževcu. Još kao gimnazijalac, u Zaječaru, pristupa radničkom pokretu. Na početku studija u Beogradu, 1933. godine postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a iste godine i sekretar Univerzitetske ćelije Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).

Godine 1934. ga je Sud za zaštitu države osudio na tri godine zatvora, koje izdržava u Sremskomitrovačkom zatvoru. Po izlasku s robije, 1937. godine, postaje član PK SKOJ-a za Srbiju, a 1938. član Centralnog komiteta SKOJ-a. U prvoj polovini 1940. godine postavljen je za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Zaječar.

Na početku oružanog ustanka, jula 1941. godine, radio je kao instruktor Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, na organizovanju prvih partizanskih odreda u Timočkoj krajini, a sredinom 1942. godine odlazi za instruktora Centralnog komiteta KPJ u Makedoniju, gde je ostao do kraja rata.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Početkom 1945. godine izabran je za sekretara Gradskog komiteta KPJ za Beograd i člana Politbiroa PK KPJ za Srbiju (kasnije KP Srbije). U razdoblju od 1966. do 1968. godine bio je Predsednik Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i član Predsedništva CK SKJ. Godine 1958. posredovao je u sporu između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Ohridske arhiepiskopije, nakon čega je došlo do njenog izdvajanja i formiranja nepriznate Makedonske pravoslavne crkve (MPC).[1]

Preminuo je u Beogradu, 4. aprila 1984. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Ženio se dva puta. Najpre sa Veselinkom Malinskom, pratiteljkom Josipa Broza Tita na oslobođenu teritoriju 1941. godine, partizankom i društveno-političkom radnicom iz Makedonije. Njegova druga supruga bila je Neda Božinović, takođe učesnica NOB-a, posle rata sudija Ustavnog suda SFRJ i istaknuta članica Antifašističkog fronta žena (AFŽ).

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 6. jula 1953. godine, a Ordenom junaka socijalističkog rada 1980. godine.

Foto-galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Država stvara novu nekanonsku crkvu”. www.novosti.rs. 26. 12. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]