Rajac (Negotin)

Koordinate: 44° 05′ 11″ S; 22° 33′ 19″ I / 44.0865° S; 22.555333° I / 44.0865; 22.555333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rajac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.304
 — gustina33,77/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 05′ 11″ S; 22° 33′ 19″ I / 44.0865° S; 22.555333° I / 44.0865; 22.555333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina80 m
Površina12,91 km2
Rajac na karti Srbije
Rajac
Rajac
Rajac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19314
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Rajac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 192 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 275 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 436 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 599 stanovnika).[1]

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Rajac je vinogradarsko ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 22 km južno od Negotina. Smešteno je na prosečno 80 metara nadmorske visine, na levoj dolinskoj strani Timoka, desne pritoke Dunava. Severna geografska širina naselja je od 44° 05’ 19”, istočna geografska dužina 22° 33’ 32”, a površina atara 1.291 hektar. Od Negotina se do ovog naselja može stići direktnim asfaltnim putem preko Veljkova i Rogljeva. Rajac je severoistočno od Tamniča, atar mu zahvata ravnicu pored Timoka i jugoistočni deo zaravni na zapadu od sela. Kuće su ispod Belog Brega, strmog završetka zaravni a mnoge su u severozapadnom kraju, te naselje sa lepom crkvom, gledano se železničke pruge Niš-Prahovo, pokazuju živopisnu planinsku varošicu.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Molba učitelja T. Radovanovića iz Rajca kod Negotina Načelstvu Sreza krajinskog za dozvolu da za vreme raspusta ode kod familije u Leskovac iz 25. juna 1879.

Spada u stara srpska naselja (raseljena, pa kasnije obnovljena). Pominje su u vreme turske vladavine (kao naselje Orašac) 1530/1531. godine sa 40 - 50 kuća i godine 1586. sa 18 kuća. Kasnije se pominje kao „pusto naselje“ Rajaz (na Langerovoj karti početkom 18. veka), a potom i kao naseljeno mesto.

Na Langerovoj karti Rajaz je pusto naselje a na karti „Temišvarski Banat“ je naseljeno mesto Rayatz. Selo se docnije ne spominje sve do 1807. godine, kada je zabeleženo „Rajac: Ivan knez“ a 1811. godine Rajac. Godine 1846. imalo je 135 kuća, 1866. – 207 kuća, a 1924. godine 324 kuće. Na Langerovoj karti je zabeleženo pusto mesto Lazkova, današnje mesto Lackovo, o tome predanje kaže da mu se stanovništvo preselilo u Rajac.[3]

Najjača tradicija je o doseljavanju sa Kosova. Pominju se i kasnije doseljenici, takozvane Ere iz zapadne Srbije, možda Užica ili doline Ibra, koji su formirali nekadašnju Mišićevu malu. Ima doseljenika Vlaha, iz vlaških sela u Bugarskoj, koji su potpuno posrbljeni.[4]

Današnje naselje objedinjuje dve odvojene fizionomske celine: Rajac (Selo) glavni deo naselja sa četiri „male“ (Gornja, Mišićeva, Sampletska i Kamenjarska) i Pivnice (Rajačke pivnice, sezonsko naselje gde se prerađuje grožđe i drži vino i rakija) 2 km severno od centra naselja (sada značajan spomenički kompleks — etno-park).

Crkva Vaznesenja Gospodnjeg

U samom naselju su izmeću dva svetska rata živele sledeće familije: Slavkovci (slava Ćirilo i Metodije), Sampleti, Birovići, Kostići, Vidići, Kačari, Milići ili Pajkići (slava Sveti Nikola), Miškovci sa Bankovcima (slava Đurđevdan), Rajkovčići, Dačići, Pujkići, Mišići i Perići (slava Sveti Vrači), Lilkići, Ivići, Matići, Rašići, Piplići (slava Sveti Vrači), Rajkovčići (slava Sveti Jovan), Metrovići, Pajići i Matići (slava Sveti Jovan), Savići, Babići i Takići (slava Đurđevdan), Zlatkovići (slava Sveti Nikola), Ružići i Stanojkići (slava Sveti Arhanđeo), Đukići (slava Sveti Jovan), Đorići, Jagodići (Jankići, Jocići i Stanići), Miljkovci ili Zdravkovkovići (slava Sveti Nikola), Gijoši, Cojkinci, Rančići, Drndarevići, Jaglikići ili Stojčići (slava Sveti Nikola), Nedeljkovići i Čorbići (slava Vidovdan), Gadići ili Bosići (slava Sveti Jovan), Galići i Jonovići (slava Sveta Paraskeva), Atanaskovići (Brkići) i Jeremići (slava Sveti Jovan), Stanisavljevići (slava Sveti Jovan), Milovanovići (slava Sveti Vasilije), Stevanovići i Žikići (slava Sveta Petka), Popići (slava Sveta Petka), Milosavljevići (slava Sveti Trifun), Marinovci (slava Sveti Jovan) i Njikulovići (slava Sveta Paraskeva). Zavetina naselja je Sveta Trojica.[5]

Pravoslavni hram Vaznesenja Gospodnjeg, čiji dan je i crkvena slava, podignut je 1870. godine.

Osnovna škola u naselju je počela sa radom 1866. godine. Školske 2006/2007. godine je imala 130 učenika. Zemljoradnička zadruga u Rajcu je osnovana 1898. godine (obnovljena 1947. godine kao Zemljoradnička vinogradarska nabavno-prodajna zadruga, a kasnijim promenama kao opšta zemljoradnička zadruga „Vino“ Rajac). Danas radi samostalno pod nazivom Zemljoradnička zadruga „Rajačke pivnice“. Seljačka radna zadruga „Momčilo Ranković“ u Rajcu je radila od 1947. do 1955. godine (prestala sa radom odlukom skupštine zadrugara). Električnu rasvetu Rajac dobija 1948. godine, Dom kulture 1962. godine, seoski vodovod 1978, asfaltni put 1980, a telefonske veze sa svetom 1985. godine.

Rajačke pivnice

Demografija[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo Rajca je srpsko starosedelačko i doseljeno. Godine 1921. godine Rajac je imao 327 kuća i 1.512 stanovnika, 1948. - 331 kuću i 1.447 stanovnika, a 2002. godine 339 kuća. U inostranstvu iz ovog naselja 2007. godine radi 21 stanovnik (Nemačka, Švedska, Austrija).

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Rajcu je živelo 192 stanovnika što je za 83 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 275 stanovnika. U naselju živi 182 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,08 godina (53,43 kod muškaraca i 58,73 kod žena).[6]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 102 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,88 a prema istom popisu u naselju ima 395 stambenih jedinica od kojih je 163 naseljenih.[7]

Ovo naselje je skoro potpuno naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u svim posleratnim popisima primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.447
1953. 1.431
1961. 1.341
1971. 1.055
1981. 776
1991. 599 575
2002. 436 449
2011. 275
2022. 192
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
413 94,72%
Rumuni
  
5 1,14%
Hrvati
  
3 0,68%
Vlasi
  
3 0,68%
Crnogorci
  
1 0,22%
Nemci
  
1 0,22%
Makedonci
  
1 0,22%
Jugosloveni
  
1 0,22%
nepoznato
  
6 1,37%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011. godine. Prvi rezultati” (PDF). http://media.popis2011.stat.rs/2011/prvi_rezultati.pdf.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 161,162. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 162. 
  4. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 46. 
  5. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 162-164. 
  6. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  7. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]