Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006.
Vreme da steknemo prijatelje [1]
Detalji takmičenja
Država domaćin Nemačka
Datum9. jun9. jul 2006.
Timovi32
Stadioni12 (iz 12 gradova)
Konačan plasman
Šampion Italija (4. titula)
Drugo mesto Francuska
Treće mesto Nemačka
Četvrto mesto Portugalija
Statistike turnira
Odigrano utakmica64
Postignuto golova147 (2,3 po meču)
Ukupno gledalaca3.353.655 (52.401 po meču)
Najbolji strelacNjemačka Miroslav Kloze (5)
Najbolji igračFrancuska Zinedin Zidan
Najbolji mladi igračNjemačka Lukas Podolski
Najbolji golmanItalija Đanluiđi Bufon
Nagrada za fer-plej Brazil
 Španija
Srpski navijači u Lajpcigu
Teamgeist™ (Duh tima) zvanična lopta prvenstva

Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006. (službeni naziv: 2006 FIFA World Cup Germany™) je bilo 18. svetsko fudbalsko prvenstvo koje se održalo u Nemačkoj od 9. juna do 9. jula 2006. godine. Titulu je osvojila reprezentacija Italije pobedivši reprezentaciju Francuske sa 5-3 posle izvođenja penala, nakon regularnog dela rezultat je glasio 1-1. Reprezentacija Nemačke je osvojila treće, a reprezentacija Portugalije četvrto mesto.

Juna 2000. godine Nemačka je na izboru za domaćina pobedila u konkurenciji sa Engleskom, Brazilom, Marokom i Južnom Afrikom (koja će biti domaćin narednog prvenstva 2010.).[2]

Glavni organizator prvenstva je bila svetska fudbalska federacija FIFA. U kvalifikacijama za to svetsko prvenstvo učestvovalo je 198 reprezentacija, od kojih su 32 učestvovale na završnom turniru. Kvalifikacije su trajale od septembra 2004. do novembra 2005. Od svih reprezentacija koje su se kvalifikovale na završni turnir prvenstva samo se reprezentacija Nemačke automatski kvalifikovala kao domaćin prvenstva. Ovo prvenstvo se razlikovalo od svih prethodnih prvenstava. U ovom slučaju tadašnji svetski prvak reprezentacija Brazila nije bila direktno kvalifikovana. Ona je morala, kao i druge reprezentacije, da se kvalifikuje kako bi odbranila titulu svetskog prvaka. Po prvi put na svetskom prvenstvu su se pojavile i reprezentacije Angole, Gane, Obale Slonovače, Toga, Trinidada i Tobaga i Ukrajine.

Domaćin prvenstva[uredi | uredi izvor]

7. jula 2000. u Cirihu se saznalo ko će biti domaćin svetskog prvenstva u fudbalu 2006. Nemačka je pobedila sa jednim glasom više, ispred Južne Afrike (koja će biti domaćin narednog prvenstva 2010.).

Kandidati su bili:

Rezultati
Država Glas
1 2 3
 Nemačka 10 11 12
 Južna Afrika 6 11 11
 Engleska 5 2 0
 Maroko 2 0 0
 Brazil 0 0 0
Ukupno glasova 23 24 23

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

  Kvalifikovane zemlje
  Nisu uspele da se kvalifikuju
  Zemlje koje nisu učestvovale u kvalifikacijama
  Zemlje koje nisu članice FIFA

Ukupno 198 reprezentacija sveta je učestvovalo u kvalifikacijama za ovo svetsko prvenstvo u fudbalu. Domaćin Nemačka je bila automatski kvalifikovana. Ostale reprezentacija su se kvalifikovale po kontinentalnim takmičenjima: 13 reprezentacije iz UEFA zone (Evropa), 5 iz KAF zone (Afrika), 4 iz KONMEBOL zone (Južna Amerika), 4 iz AFK (Azija) i 3 reprezentacije iz KONKAKAF zone (Severna Amerika, Srednja Amerika i Karibi). Poslednja 2 mesta su dobijali pobednici iz meča AFK protiv KONKAKAF i KOMNEBOL protiv OKF (Australija).

Reprezentacije Angole, Gane, Obale Slonovače, Toga, Trinidada i Tobagoa, Ukrajine i Češke Republike su se prvi put pojavile na svetkom fudbalskom prvenstvu. Češka i Ukrajina su bile ranije kvalifikovane kao nezavisne države, Češka od Čehoslovačke i Ukrajina od SSSR, a poslednji put su igrali zajedno na SP u fudbalu 1990.

Sledeći timovi su obezbedili učešće na prvenstvu: [3]

Azija (4)
Afrika (5)
Severna Amerika, Srednja Amerika i Karibi (4)
Južna Amerika (4)
Okeanija (1)
Evropa (14)

Pregled turnira[uredi | uredi izvor]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Svetsko prvenstvo je počelo 9. juna sa 32 reprezentacije koje su se takmičile u prvom krugu mečeva u odvojenim grupama. Bilo je osam grupa sa po 4 reprezentacije. Unutar grupe su igrale svaka sa svakom reprezentacijom po jednom, što je ukupno šest utakmica po grupi. U drugi krug takmičenja su se kvalifikovale po dve prvoplasirane ekipe iz svake grupe. Drugi krug je počeo 24. juna. Na turniru su odigrane ukupno 64 utakmice.

Ocenjivanje[uredi | uredi izvor]

Iako nemačka reprezentacija nije uspela osvojiti turnir, turnir je bio veoma uspešan. Stadioni i sistem transporta bili su A-klase.

Brojevi[uredi | uredi izvor]

Nemac Miroslav Kloze osvojio je, sa 5 golova, zlatnu kopačku kao najbolji strelac prvenstva. Drugo mesto je dobio Argentinac Ernan Krespo sa 3 gola. Nijedan igrač šampiona Italije nije dao više od 2 gola na turniru, ali je zato 10 različitih fudbalera postiglo pogotke.

Prvi put u istoriji svetskog prvenstva u fudbalu Filip Lam je postigao prvi gol na turniru kao odbrambeni igrač, a poslednji gol prvenstva je postigao Marko Materaci takođe italijanski odbrambeni igrač.

Kartoni[uredi | uredi izvor]

Dodeljeno je 245 žutih i 28 crvenih kartona. U toku plej-of utakmice između Portugala i Holandije dodeljeno je 16 žutih i 4 crvena kartona, šta je značilo da je novi rekord u kartonima na svetskom prvenstvu postavljen.

Put do finala[uredi | uredi izvor]

Zidan izvodi penal protiv Portugala

Italija je stigla do finala sa jakom odbranom, protiv reprezentacije Australije Italijani su pobedili nakon penala, koji je dosuđen u 95. minutu za čiju je realizaciju bio zadužen Frančesko Toti. U četvrtfinalu Italija je savladala Ukrajinu sa ubedljivih 3:0. Golove su postigli Đanluka Zambrota i Luka Toni koji se dva puta upisao u listu strelaca. U polufinalu Italija je savladala domaćina Nemačku sa 2 prema 0 nakon produžetaka. Golove su postigli Alesandro del Pjero i Fabio Groso.

Francuska nije imala lake utakmice u plej-of fazi, prvenstveno zbog toga što su morali da igraju protiv tadašnjeg šampiona reprezentacije Brazila koje su uspešno savladali. U polu-finalu Francuzi su savladali Portugal sa 1 prema 0 nakon izvođenja penala, gol je postigao Zinedin Zidan.

U utakmici za treće mesto, Nemačka je savladala Portugal sa rezultatom 3:1.

Finale je odigrano 9. jula 2006. na olimpijskim stadionu u Berlinu. Italija i njen trener Marčelo Lipi pobedili su Francusku posle penala i osvojili svoju četvrtu titulu svetskog šampiona u fudbalu.

Finale[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Italije po četvrti put je postala šampion planete pobedom nad selekcijom Francuske nakon penala (5:3) u finalu svetskog prvenstva u Nemačkoj. U regularnom delu utakmice rezultat je bio nerešen - 1:1, a sa bele tačke jedini neprecizan bio je David Trezege, dok su kod „azura“ sva petorica fudbalera postigla pogodak. Poslednji udarac, koji je doneo veliki trijumf ekipi Marčela Lipija, izveo je Fabio Groso i doneo Italiji zlatni pehar nakon 24 godine.[4]

Pre izvođenja penala Francuska je ostala sa igračem manje na terenu, nakon što je u 110. minutu jedan od njenih najboljih igrača, Zinedin Zidan dobio crveni karton. Kapiten „trikolora“ je glavom udario defanzivca Italije Marka Materacija i tako se, praćen zvižducima većine navijača na stadionu u Berlinu, oprostio od aktivnog igranja fudbala.

Pokušaj Zidana da majstorijom sa bele tačke savlada Bufona umalo se nije obio o glavu „trikolorima“ jer je lopta, koja je pogodila prečku, jedva prešla gol-liniju. Nakon gola manje, Italijani su prešli u ofanzivu. Ofanziva se isplatila već u 19. minutu, kada je krivac za penal Francuza, Materaci, posle kornera Andrea Pirla savladao Barteza, golmana francuske selekcije.

Međutim, to je bilo sve što se tiče golova u regularnom delu utakmice, pa su šampiona planete po drugi put u istoriji svetskih prvenstva morali da odluče penali, a za razliku od svetskog prvenstva u fudbalu 1994. godine, kada su eliminisani od reprezentacije Brazila, Italijani su ovog puta imali više sreće.

Žreb[uredi | uredi izvor]

Žreb je održan u Lajpcigu, 9. decembra 2005. godine.

Šešir A Šešir B Šešir C Šešir D

 Argentina
 Brazil
 Engleska
 Francuska
 Nemačka
 Italija
 Meksiko
 Španija

 Angola
 Australija
 Obala Slonovače
 Ekvador
 Gana
 Paragvaj
 Togo
 Tunis

 Hrvatska
 Češka
 Holandija
 Poljska
 Portugal
  Švajcarska
 Švedska
 Ukrajina

 Kostarika
 Iran
 Japan
 Južna Koreja
 Saudijska Arabija
 Trinidad i Tobago
 Sjedinjene Države

Specijalni šešir

 Srbija i Crna Gora

Spisak timova[uredi | uredi izvor]

Svaka reprezentacija je morala da pozove maksimalno 23 igrača i jednog trenera za stručni štab. Svaki tim je, FIFI, morao do maja 2006. da preda svoj spisak.

Sudije[uredi | uredi izvor]

FIFA je od ponovo izabrala 23 od postojeća 44 delegata. Italijan Masimo De Santis je zbog učešća u fudbalskom skandalu u Italiji izbačen sa spiska, takođe Jamajkanac Peter Prendergast je povredio koleno i vratio se nazad kući.

Australija
Afrika
Azija
Južna Amerika
Evropa
Severna Amerika, Srednja Amerika i Karibi

Stadioni[uredi | uredi izvor]

12 nemačkih gradova je izabrano da ugosti najbolje svetske fudbalske selekcije. Prikazani su sedeći kapaciteti na stadionima. Mnogi od njih imaju više mesta za gledaoce kada se na njima održavaju utakmice nemačke Bundeslige.

Grad Stadion [5] Klub domaćin Kapacitet Karta
Berlin Olimpijski stadion Herta Berlin 76.176
Dortmund Signal Iduna park Borusija Dortmund 66.981
Frankfurt Komercbank arena Ajntraht Frankfurt 48,132
Gelzenkirhen Veltins arena Šalke 04 53.804
Hamburg AOL arena Hamburger 51.055
Hanover AVD arena Hanover 96 44.652
Kajzerslautern Stadion Fric Valter FK Kajzerslautern 41.170
Keln Stadion Rajnenergija FK Keln 46.120
Lajpcig Centralni stadion FK Sašen Lajpcig 44.199
Minhen Alijanc arena Bajern Minhen i 1860 Minhen 66.016
Nirnberg Izi Kredit stadion Nirnberg 41,926
Štutgart Gotlib Dajmler stadion Štutgart 54.267

Smeštaj[uredi | uredi izvor]

Reprezentacije su smeštane po celoj Nemačkoj. U sledećoj tabeli možete videti u kom gradu je koja reprezentacija bila smeštena.

Reprezentacija Grad Savezna država Reprezentacija Grad Savezna država
 Angola Cele  Donja Saksonija  Argentina Hercogenaurah  Bavarska
 Australija Cvajflingen  Baden-Virtemberg  Brazil Kenigštajn  Hesen
 Gana Vircburg  Bavarska  Ekvador Bad Kisingen  Bavarska
 Engleska Bil  Baden-Virtemberg  Iran Fridrihshafen  Baden-Virtemberg
 Italija Duizburg  Severna Rajna-Vestfalija  Japan Bon  Severna Rajna-Vestfalija
 Južna Koreja Bergiš Gladbah  Severna Rajna-Vestfalija  Kostarika Valdorf  Baden-Virtemberg
 Meksiko Getingen  Donja Saksonija  Nemačka Berlin  Berlin
 Obala Slonovače Niderkasel  Severna Rajna-Vestfalija  Paragvaj Oberhahing  Bavarska
 Poljska Barsinghausen  Donja Saksonija  Portugalija Marijenfeld  Severna Rajna-Vestfalija
 Sjedinjene Države Hamburg  Hamburg  Saudijska Arabija Bad Nauhajm  Hesen
 Srbija i Crna Gora Bilerbek  Severna Rajna-Vestfalija  Togo Vangen im Algau  Baden-Virtemberg
 Trinidad i Tobago Rotemburg  Donja Saksonija  Tunis Švajnfurt  Bavarska
 Ukrajina Potcdam  Brandenburg  Francuska Ercen  Donja Saksonija
 Holandija Hintercarten  Baden-Virtemberg  Hrvatska Bad Brikenau  Bavarska
 Češka Vesterburg  Rajna-Palatinat   Švajcarska Bad Bertrih  Rajna-Palatinat
 Švedska Bremen  Bremen  Španija Kamen  Severna Rajna-Vestfalija
 Sudije Noj Izenburg  Hesen

Takmičenje po grupama[uredi | uredi izvor]

Grupe na Svetskom prvenstvu u fudbalu 2006.
  Ekipe koje su prošle prvi krug
  Ispali

Grupa A[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe A I D N I DG PG GR Bod.
1.  Nemačka 3 3 0 0 8 2 +6 9
2.  Ekvador 3 2 0 1 5 3 +2 6
3.  Poljska 3 1 0 2 2 4 -2 3
4.  Kostarika 3 0 0 3 3 9 -6 0

Nemačka 4:2 Kostarika
Lam Gol 6
Klose Gol 17, Gol 61
Frings Gol 87
Detalji Vančop Gol 12, Gol 73
Gledalaca: 66.000
Poljska 0:2 Ekvador
Rodrigez Gol 47 Detalji Tenorio Gol 24
Delgado Gol 80
Gledalaca: 52.000

Nemačka 1:0 Poljska
Nevil Gol 90+2 Detalji
Ekvador 3:0 Kostarika
Tenorio Gol 8
Delgado Gol 54
Kavijedes Gol 90+2
Detalji
Gledalaca: 50.000
Sudija: Benin Kofi Kođija

Ekvador 0:3 Nemačka
Detalji Kloze Gol 4, Gol 44
Podolski Gol 57
Kostarika 1:2 Poljska
Gomez Gol 25 Detalji Bosacki Gol 33, Gol 66
Gledalaca: 43.000

Grupa B[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe B I D N I DG PG GR Bod.
1.  Engleska 3 2 1 0 5 2 +3 7
2.  Švedska 3 1 2 0 3 2 +1 5
3.  Paragvaj 3 1 0 2 2 2 0 3
4.  Trinidad i Tobago 3 0 1 2 0 4 -4 1

Engleska 1:0 Paragvaj
Gamara Gol 39 (ag.) Detalji
Trinidad i Tobago 0:0 Švedska
Detalji
Gledalaca: 62.959

Engleska 2:0 Trinidad i Tobago
Kruč Gol 83
Džerard Gol 90+1
Detalji
Gledalaca: 41.000
Švedska 1:0 Paragvaj
Ljungberg Gol 89 Detalji

Švedska 2:2 Engleska
Albak Gol 51
Larson Gol 90
Detalji Kol Gol 34
Džerard Gol 85
Gledalaca: 45.000
Paragvaj 2:0 Trinidad i Tobago
Sančo Gol 25 (ag.)
Kuevas Gol 86
Detalji

Grupa C[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe C I D N I DG PG GR Bod.
1.  Argentina 3 2 1 0 8 1 +7 7
2.  Holandija 3 2 1 0 3 1 +2 7
3.  Obala Slonovače 3 1 0 2 5 6 -1 3
4.  Srbija i Crna Gora 3 0 0 3 2 10 -8 0

Argentina 2:1 Obala Slonovače
Krespo Gol 24
Saviola Gol 38
Detalji Drogba Gol 82
Gledalaca: 49.480
Srbija i Crna Gora 0:1 Holandija
Detalji Roben Gol 18
Gledalaca: 43.000
Sudija: Njemačka Markus Merk

Argentina 6:0 Srbija i Crna Gora
Rodrigez Gol 6, Gol 41
Kambijaso Gol 31
Krespo Gol 78
Tevez Gol 84
Mesi Gol 88
Detalji
Gledalaca: 52.000
Holandija 2:1 Obala Slonovače
van Persi Gol 23
van Nistelroj Gol 27
Detalji B. Kon Gol 38
Gledalaca: 52.000
Sudija: Kolumbija Oskar Ruiz

Holandija 0:0 Argentina
Detalji
Obala Slonovače 3:2 Srbija i Crna Gora
Dindan Gol 37 (pen.), Gol 67
Kalu Gol 86 (pen.)
Detalji Žigić Gol 10
Ilić Gol 20
Gledalaca: 66.000

Grupa D[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe D I D N I DG PG GR Bod.
1.  Portugal 3 3 0 0 5 1 +4 9
2.  Meksiko 3 1 1 1 4 3 +1 4
3.  Angola 3 0 2 1 1 2 -1 2
4.  Iran 3 0 1 2 2 6 -4 1

Meksiko 3:1 Iran
Bravo Gol 28, Gol 76
Zinja Gol 79
Detalji Golmohamadi Gol 36
Gledalaca: 41.000
Angola 0:1 Portugal
Detalji Pauleta Gol 4
Gledalaca: 45.000

Meksiko 0:0 Angola
Detalji
Gledalaca: 43.000
Portugal 2:0 Iran
Deko Gol 63
Ronaldo Gol 80 (pen.)
Detalji
Gledalaca: 48.000
Sudija: Francuska Erik Pule

Portugal 2:1 Meksiko
Maniše Gol 6
Simao Gol 24 (pen.)
Detalji Fonseka Gol 29
Gledalaca: 52.000
Iran 1:1 Angola
Baktijarizade Gol 75 Detalji Flavio Gol 60
Gledalaca: 38.000
Sudija: Australija Mark Šild

Grupa E[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe E I D N I DG PG GR Bod.
1.  Italija 3 2 1 0 5 1 +4 7
2.  Gana 3 2 0 1 4 3 +1 6
3.  Češka 3 1 0 2 3 4 -1 3
4.  Sjedinjene Države 3 0 1 2 2 6 -4 1

Sjedinjene Države 0:3 Češka
Detalji Koler Gol 5
Rosicki Gol 36, Gol 76
Gledalaca: 52.000
Italija 2:0 Gana
Kloze Gol 40
Ijakinta Gol 83
Detalji
Gledalaca: 43.000

Češka 0:2 Gana
Detalji Žijan Gol 2
Muntari Gol 82
Gledalaca: 45.000
Italija 1:1 Sjedinjene Države
Đilardino Gol 22 Detalji Zakardo Gol 27 (ag.)

Češka 0:2 Italija
Detalji Materaci Gol 26
Inzagi Gol 87
Gana 2:1 Sjedinjene Države
Dramani Gol 22
Apija Gol 45+2
Detalji Dempsi Gol 43
Gledalaca: 41.000
Sudija: Njemačka Markus Merk

Grupa F[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe F I D N I DG PG GR Bod.
1.  Brazil 3 3 0 0 7 1 +6 9
2.  Australija 3 1 1 1 5 5 0 4
3.  Hrvatska 3 0 2 1 2 3 -1 2
4.  Japan 3 0 1 2 2 7 -5 1

Australija 3:1 Japan
Kahil Gol 84, Gol 89
Aloizi Gol 90'+2
Detalji Nakamura Gol 26
Brazil 1:0 Hrvatska
Kaka Gol 44 Detalji

Japan 0:0 Hrvatska
Detalji
Brazil 2:0 Australija
Adrijano Gol 49
Fred Gol 90
Detalji
Gledalaca: 66.000
Sudija: Njemačka Markus Merk

Japan 1:4 Brazil
Tamada Gol 34 Detalji Ronaldo Gol 45'+1, Gol 81
Žuninjo Gol 53
Žilberto Gol 59
Gledalaca: 65.000
Sudija: Francuska Erik Bule
Hrvatska 2:2 Australija
Srna Gol 2
Kovač Gol 56
Detalji Mur Gol 38 (pen.)
Kevel Gol 79

Grupa G[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe G I D N I DG PG GR Bod.
1.   Švajcarska 3 2 1 0 4 0 +4 7
2.  Francuska 3 1 2 0 3 1 +2 5
3.  Južna Koreja 3 1 1 1 3 4 -1 4
4.  Togo 3 0 0 3 1 6 -5 0

Južna Koreja 2:1 Togo
Li Čun-so Gol 54
An Jung-hvan Gol 72
Detalji Šerif-Ture Gol 31
Gledalaca: 48.000
Sudija: Engleska Grejam Pol
Francuska 0:0  Švajcarska
Detalji

Francuska 1:1 Južna Koreja
Anri Gol 9 Detalji Park Ji-Sung Gol 81
Togo 0:2  Švajcarska
Detalji Fraj Gol 16
Barneta Gol 88
Gledalaca: 65.000

Togo 0:2 Francuska
Detalji Vijera Gol 55
Anri Gol 61
Gledalaca: 45.000
Švajcarska  2:0 Južna Koreja
Senderos Gol 23
Fraj Gol 77
Detalji
Gledalaca: 43.000

Grupa H[uredi | uredi izvor]

Tabela grupe H I D N I DG PG GR Bod.
1.  Španija 3 3 0 0 8 1 +7 9
2.  Ukrajina 3 2 0 1 5 4 +1 6
3.  Tunis 3 0 1 2 3 6 -3 1
4.  Saudijska Arabija 3 0 1 2 2 7 -4 1

Španija 4:0 Ukrajina
Alonso Gol 13
Vilja Gol 17, Gol 48 (pen.)
Tores Gol 81
Detalji
Gledalaca: 43.000
Tunis 2:2 Saudijska Arabija
Džaziri Gol 23
Džahdi Gol 90+3
Detalji Al-Katani Gol 57
Al-Džaber Gol 84
Gledalaca: 66.000
Sudija: Australija Mark Šild

Saudijska Arabija 0:4 Ukrajina
Detalji Rusol Gol 4
Rebrov Gol 36
Ševčenko Gol 46
Kalinjičenko Gol 84
Gledalaca: 50.000
Sudija: Engleska Grejam Pol
Španija 3:1 Tunis
Raul Gol 71
Tores Gol 76, Gol 90 (pen.)
Detalji Mnari Gol 8

Saudijska Arabija 0:1 Španija
Detalji Huanito Gol 36
Ukrajina 1:0 Tunis
Ševčenko Gol 70 (pen.) Detalji

Eliminaciona faza[uredi | uredi izvor]

 
Osmina finalaČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
              
 
24. jun - Minhen
 
 
 Nemačka2
 
30. jun - Berlin
 
 Švedska0
 
 Nemačka (pen.)1 (4)
 
24. jun - Lajpcig
 
 Argentina1 (2)
 
 Argentina (pro.) 2
 
4. jul - Dortmund
 
 Meksiko1
 
 Nemačka0
 
26. jun - Kajzerslautern
 
 Italija (pro.)2
 
 Italija1
 
30. jun - Hamburg
 
 Australija0
 
 Italija3
 
26. jun - Keln
 
 Ukrajina0
 
  Švajcarska0 (0)
 
9. jul - Berlin
 
 Ukrajina (pen.)0 (3)
 
 Italija (pen.) 1 (5)
 
25. jun - Štutgart
 
 Francuska1 (3)
 
 Engleska1
 
1. jul - Gelzenkirhen
 
 Ekvador0
 
 Engleska0 (1)
 
25. jun - Nirnberg
 
 Portugalija (pen.) 0 (3)
 
 Portugalija1
 
5. jul - Minhen
 
 Holandija0
 
 Portugalija0
 
27. jun - Dortmund
 
 Francuska1 Treće mesto
 
 Brazil3
 
1. jul - Frankfurt 8. jul - Štutgart
 
 Gana0
 
 Brazil0 Nemačka3
 
27. jun - Hanover
 
 Francuska1  Portugalija1
 
 Španija1
 
 
 Francuska3
 

Osmina finala[uredi | uredi izvor]

Nemačka 2:0 Švedska
Podolski Gol 4, Gol 12 Detalji
Gledalaca: 66.000

Argentina 2:1 (pro.) Meksiko
Krespo Gol 10
Rodrigez Gol 98
Detalji Markez Gol 4
Gledalaca: 43.000

Engleska 1:0 Ekvador
Bekam Gol 60 Detalji

Portugal 1:0 Holandija
Maniše Gol 23 Detalji

Italija 1:0 Australija
Toti Gol 90+5 (pen.) Detalji


Brazil 3:0 Gana
Ronaldo Gol 5
Adrijano Gol 45+1
Ze Roberto Gol 84
Detalji Davala Gol 12
Gledalaca: 65.000

Španija 1:3 Francuska
Vilja Gol 28 (pen.) Detalji Riberi Gol 41
Viera Gol 83
Zidan Gol 90+2
Gledalaca: 43.000

Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]

Nemačka 1:1 (prod.) Argentina
Klose Gol 80 Detalji Ajala Gol 49
Penali
Nevil fudbalska lopta sa kvačicom
Balak fudbalska lopta sa kvačicom
Podolski fudbalska lopta sa kvačicom
Borovski fudbalska lopta sa kvačicom
4:2 fudbalska lopta sa kvačicom Kruz
fudbalska lopta sa crvenim iksom Ajala
fudbalska lopta sa kvačicom Rodrigez
fudbalska lopta sa crvenim iksom Kambjaso
Gledalaca: 72.000

Italija 3:0 Ukrajina
Zambrota Gol 6
Toni Gol 59, Gol 69
Detalji
Gledalaca: 50.000


Brazil 0:1 Francuska
Detalji Anri Gol 57

Polufinale[uredi | uredi izvor]

Nemačka 0:2 (prod.) Italija
Detalji Groso Gol 119
Del Pjero Gol 120+1

Portugal 0:1 Francuska
Detalji Zidan Gol 33 (pen.)
Gledalaca: 66.000

Za 3. mesto[uredi | uredi izvor]

Nemačka 3:1 Portugal
Švajnštajger Gol 56, Gol 78
Petit Gol 60 (ag.)
Detalji Nuno Gomes Gol 88

Finale[uredi | uredi izvor]

Najbolji strelac[uredi | uredi izvor]

Nemac Miroslav Kloze je sa 5 golova bio najbolji strelac u toku prvenstva i zbog toga je dobio nagradu za najboljeg strelca - zlatnu kopačku.

5 golova

3 gola

Potpuni spisak strelaca možete videti na Strelci u toku fudbalskog prvenstva u fudbalu 2006.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Pobednik svetskog prvenstva 2006.
Italija
Italija
Četvrta titula
Dobitnik zlatne kopačke: [6] Dobitnik zlatne lopte: [7] Dobitnik Jašin nagrade: Najbolji mladi igrač: [8] Dobitnik FIFA fer plej pehara: Najzanimljiva ekipa:
Njemačka Miroslav Kloze
Francuska Zinedin Zidan
Italija Đanluiđi Bufon
Njemačka Lukas Podolski
Brazil Brazil
Španija Španija
Portugalija Portugal

Najbolji tim[uredi | uredi izvor]

FIFA je 7. jula 2006. objavila spisak najboljeg tima završnog turnira:

Golman Odbrana Sredina Napadači

Njemačka Jens Leman
Portugalija Rikardo Pereira
Italija Đanluiđi Bufon

Argentina Roberto Ajala
Italija Fabio Kanavaro
Portugalija Rikardo Karvaljo
Njemačka Filip Lam
Engleska Džon Teri
Francuska Lilijan Tiram
Italija Đanluka Zambrota

Njemačka Mihael Balak
Portugalija Luis Figo
Portugalija Nuno Maniše
Brazil Ze Roberto
Italija Andrea Pirlo
Italija Ćenaro Gatuzo
Francuska Zinedin Zidan
Francuska Patrik Vijera

Argentina Ernan Krespo
Francuska Tijeri Anri
Njemačka Miroslav Klose
Italija Luka Toni
Italija Frančesko Toti

Konačni plasman učesnika[uredi | uredi izvor]

Finalisti Svetskog prvenstva 2006.
Poz Tim G IG P N I GD GP GR Bod.
Finale
1  Italija E 7 5 2 0 12 2 +10 17
2  Francuska G 7 4 3 0 9 3 +6 15
Eliminisani u polufinalu
3  Nemačka A 7 5 1 1 14 6 +8 16
4  Portugal D 7 4 1 2 7 5 +2 13
Eliminisani u četvrtfinalu
5  Brazil F 5 4 0 1 10 2 +8 12
6  Argentina C 5 3 2 0 11 3 +8 11
7  Engleska B 5 3 2 0 6 2 +4 11
8  Ukrajina H 5 2 1 2 5 7 -2 7
Eliminisani u osmini finala
9  Španija H 4 3 0 1 9 4 +5 9
10   Švajcarska G 4 2 2 0 4 0 +4 8
11  Holandija C 4 2 1 1 3 2 +1 7
12  Ekvador A 4 2 0 2 5 4 +1 6
13  Gana E 4 2 0 2 4 6 -2 6
14  Švedska B 4 1 2 1 3 4 -1 5
15  Meksiko D 4 1 1 2 5 5 0 4
16  Australija F 4 1 1 2 5 6 -1 4
Eliminisani u grupnoj fazi
17  Južna Koreja G 3 1 1 1 3 4 -1 4
18  Paragvaj B 3 1 0 2 2 2 0 3
19  Obala Slonovače C 3 1 0 2 5 6 -1 3
20  Češka E 3 1 0 2 3 4 -1 3
21  Poljska A 3 1 0 2 2 4 -2 3
22  Hrvatska F 3 0 2 1 2 3 -1 2
23  Angola D 3 0 2 1 1 2 -1 2
24  Tunis H 3 0 1 2 3 6 -3 1
25  Iran D 3 0 1 2 2 6 -4 1
26  Sjedinjene Države E 3 0 1 2 2 6 -4 1
27  Trinidad i Tobago B 3 0 1 2 0 4 -4 1
28  Japan F 3 0 1 2 2 7 -5 1
29  Saudijska Arabija H 3 0 1 2 2 7 -5 1
30  Togo G 3 0 0 3 1 6 -5 0
31  Kostarika A 3 0 0 3 3 9 -6 0
32  Srbija i Crna Gora C 3 0 0 3 2 10 -8 0

Zvanični sponzori[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zvanični logo i poster prvenstva”. FIFA. 16. 1. 2007. Arhivirano iz originala 20. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 
  2. ^ „Vebsajt SP u fudbalu 2010 na fifa.com”. FIFA. Arhivirano iz originala 17. 05. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 
  3. ^ „Timovi SP u fudbalu 2006.”. Fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 12. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 
  4. ^ „Fudbalska reprezentacija Italije osvojila titulu prvaka sveta (jezik: engleski)[[Kategorija:Članci sa spoljašnjim vezama na jeziku — engleski]]”. cbc.ca. Arhivirano iz originala 14. 07. 2006. g. Pristupljeno 02. 09. 2018.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  5. ^ „Svi domaćinski stadioni prvenstva na fifaworldcup.com”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 16. 06. 2006. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 
  6. ^ „Dobitnik zlatne kopačke na fifaworldcup.com - Miroslav Kloze”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 11. 07. 2006. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 
  7. ^ „Dobitnik zlatne lopte na fifaworldcup.com - Zinedin Zidan”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 21. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 
  8. ^ „Najbolji mladi igrač na fifaworldcup.com - Lukas Podolski”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 15. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]