Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006.
Detalji takmičenja | |
---|---|
Država domaćin | Nemačka |
Datum | 9. jun — 9. jul 2006. |
Timovi | 32 |
Stadioni | 12 (iz 12 gradova) |
Konačan plasman | |
Šampion | Italija (4. titula) |
Drugo mesto | Francuska |
Treće mesto | Nemačka |
Četvrto mesto | Portugalija |
Statistike turnira | |
Odigrano utakmica | 64 |
Postignuto golova | 147 (2,3 po meču) |
Ukupno gledalaca | 3.353.655 (52.401 po meču) |
Najbolji strelac | Miroslav Kloze (5) |
Najbolji igrač | Zinedin Zidan |
Najbolji mladi igrač | Lukas Podolski |
Najbolji golman | Đanluiđi Bufon |
Nagrada za fer-plej | Brazil Španija |
Svetsko prvenstvo u fudbalu 2006. (službeni naziv: 2006 FIFA World Cup Germany™) je bilo 18. svetsko fudbalsko prvenstvo koje se održalo u Nemačkoj od 9. juna do 9. jula 2006. godine. Titulu je osvojila reprezentacija Italije pobedivši reprezentaciju Francuske sa 5-3 posle izvođenja penala, nakon regularnog dela rezultat je glasio 1-1. Reprezentacija Nemačke je osvojila treće, a reprezentacija Portugalije četvrto mesto.
Juna 2000. godine Nemačka je na izboru za domaćina pobedila u konkurenciji sa Engleskom, Brazilom, Marokom i Južnom Afrikom (koja će biti domaćin narednog prvenstva 2010.).[2]
Glavni organizator prvenstva je bila svetska fudbalska federacija FIFA. U kvalifikacijama za to svetsko prvenstvo učestvovalo je 198 reprezentacija, od kojih su 32 učestvovale na završnom turniru. Kvalifikacije su trajale od septembra 2004. do novembra 2005. Od svih reprezentacija koje su se kvalifikovale na završni turnir prvenstva samo se reprezentacija Nemačke automatski kvalifikovala kao domaćin prvenstva. Ovo prvenstvo se razlikovalo od svih prethodnih prvenstava. U ovom slučaju tadašnji svetski prvak reprezentacija Brazila nije bila direktno kvalifikovana. Ona je morala, kao i druge reprezentacije, da se kvalifikuje kako bi odbranila titulu svetskog prvaka. Po prvi put na svetskom prvenstvu su se pojavile i reprezentacije Angole, Gane, Obale Slonovače, Toga, Trinidada i Tobaga i Ukrajine.
Domaćin prvenstva[uredi | uredi izvor]
7. jula 2000. u Cirihu se saznalo ko će biti domaćin svetskog prvenstva u fudbalu 2006. Nemačka je pobedila sa jednim glasom više, ispred Južne Afrike (koja će biti domaćin narednog prvenstva 2010.).
Kandidati su bili:
Država | Glas | ||
---|---|---|---|
1 | 2 | 3 | |
Nemačka | 10 | 11 | 12 |
Južna Afrika | 6 | 11 | 11 |
Engleska | 5 | 2 | |
Maroko | 2 | ||
Ukupno glasova | 23 | 24 | 23 |
Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]
Ukupno 198 reprezentacija sveta je učestvovalo u kvalifikacijama za ovo svetsko prvenstvo u fudbalu. Domaćin Nemačka je bila automatski kvalifikovana. Ostale reprezentacija su se kvalifikovale po kontinentalnim takmičenjima: 13 reprezentacije iz UEFA zone (Evropa), 5 iz KAF zone (Afrika), 4 iz KONMEBOL zone (Južna Amerika), 4 iz AFK (Azija) i 3 reprezentacije iz KONKAKAF zone (Severna Amerika, Srednja Amerika i Karibi). Poslednja 2 mesta su dobijali pobednici iz meča AFK protiv KONKAKAF i KOMNEBOL protiv OKF (Australija).
Reprezentacije Angole, Gane, Obale Slonovače, Toga, Trinidada i Tobagoa, Ukrajine i Češke Republike su se prvi put pojavile na svetkom fudbalskom prvenstvu. Češka i Ukrajina su bile ranije kvalifikovane kao nezavisne države, Češka od Čehoslovačke i Ukrajina od SSSR, a poslednji put su igrali zajedno na SP u fudbalu 1990.
Sledeći timovi su obezbedili učešće na prvenstvu: [3]
|
|
|
Pregled turnira[uredi | uredi izvor]
Pregled[uredi | uredi izvor]
Svetsko prvenstvo je počelo 9. juna sa 32 reprezentacije koje su se takmičile u prvom krugu mečeva u odvojenim grupama. Bilo je osam grupa sa po 4 reprezentacije. Unutar grupe su igrale svaka sa svakom reprezentacijom po jednom, što je ukupno šest utakmica po grupi. U drugi krug takmičenja su se kvalifikovale po dve prvoplasirane ekipe iz svake grupe. Drugi krug je počeo 24. juna. Na turniru su odigrane ukupno 64 utakmice.
Ocenjivanje[uredi | uredi izvor]
Iako nemačka reprezentacija nije uspela osvojiti turnir, turnir je bio veoma uspešan. Stadioni i sistem transporta bili su A-klase.
Brojevi[uredi | uredi izvor]
Nemac Miroslav Kloze osvojio je, sa 5 golova, zlatnu kopačku kao najbolji strelac prvenstva. Drugo mesto je dobio Argentinac Ernan Krespo sa 3 gola. Nijedan igrač šampiona Italije nije dao više od 2 gola na turniru, ali je zato 10 različitih fudbalera postiglo pogotke.
Prvi put u istoriji svetskog prvenstva u fudbalu Filip Lam je postigao prvi gol na turniru kao odbrambeni igrač, a poslednji gol prvenstva je postigao Marko Materaci takođe italijanski odbrambeni igrač.
Kartoni[uredi | uredi izvor]
Dodeljeno je 245 žutih i 28 crvenih kartona. U toku plej-of utakmice između Portugala i Holandije dodeljeno je 16 žutih i 4 crvena kartona, šta je značilo da je novi rekord u kartonima na svetskom prvenstvu postavljen.
Put do finala[uredi | uredi izvor]
Italija je stigla do finala sa jakom odbranom, protiv reprezentacije Australije Italijani su pobedili nakon penala, koji je dosuđen u 95. minutu za čiju je realizaciju bio zadužen Frančesko Toti. U četvrtfinalu Italija je savladala Ukrajinu sa ubedljivih 3:0. Golove su postigli Đanluka Zambrota i Luka Toni koji se dva puta upisao u listu strelaca. U polufinalu Italija je savladala domaćina Nemačku sa 2 prema 0 nakon produžetaka. Golove su postigli Alesandro del Pjero i Fabio Groso.
Francuska nije imala lake utakmice u plej-of fazi, prvenstveno zbog toga što su morali da igraju protiv tadašnjeg šampiona reprezentacije Brazila koje su uspešno savladali. U polu-finalu Francuzi su savladali Portugal sa 1 prema 0 nakon izvođenja penala, gol je postigao Zinedin Zidan.
U utakmici za treće mesto, Nemačka je savladala Portugal sa rezultatom 3:1.
Finale je odigrano 9. jula 2006. na olimpijskim stadionu u Berlinu. Italija i njen trener Marčelo Lipi pobedili su Francusku posle penala i osvojili svoju četvrtu titulu svetskog šampiona u fudbalu.
Finale[uredi | uredi izvor]
Reprezentacija Italije po četvrti put je postala šampion planete pobedom nad selekcijom Francuske nakon penala (5:3) u finalu svetskog prvenstva u Nemačkoj. U regularnom delu utakmice rezultat je bio nerešen - 1:1, a sa bele tačke jedini neprecizan bio je David Trezege, dok su kod „azura“ sva petorica fudbalera postigla pogodak. Poslednji udarac, koji je doneo veliki trijumf ekipi Marčela Lipija, izveo je Fabio Groso i doneo Italiji zlatni pehar nakon 24 godine.[4]
Pre izvođenja penala Francuska je ostala sa igračem manje na terenu, nakon što je u 110. minutu jedan od njenih najboljih igrača, Zinedin Zidan dobio crveni karton. Kapiten „trikolora“ je glavom udario defanzivca Italije Marka Materacija i tako se, praćen zvižducima većine navijača na stadionu u Berlinu, oprostio od aktivnog igranja fudbala.
Pokušaj Zidana da majstorijom sa bele tačke savlada Bufona umalo se nije obio o glavu „trikolorima“ jer je lopta, koja je pogodila prečku, jedva prešla gol-liniju. Nakon gola manje, Italijani su prešli u ofanzivu. Ofanziva se isplatila već u 19. minutu, kada je krivac za penal Francuza, Materaci, posle kornera Andrea Pirla savladao Barteza, golmana francuske selekcije.
Međutim, to je bilo sve što se tiče golova u regularnom delu utakmice, pa su šampiona planete po drugi put u istoriji svetskih prvenstva morali da odluče penali, a za razliku od svetskog prvenstva u fudbalu 1994. godine, kada su eliminisani od reprezentacije Brazila, Italijani su ovog puta imali više sreće.
Žreb[uredi | uredi izvor]
Žreb je održan u Lajpcigu, 9. decembra 2005. godine.
Šešir A | Šešir B | Šešir C | Šešir D |
---|---|---|---|
Argentina |
Angola |
Hrvatska |
Kostarika |
Specijalni šešir | |||
Spisak timova[uredi | uredi izvor]
Svaka reprezentacija je morala da pozove maksimalno 23 igrača i jednog trenera za stručni štab. Svaki tim je, FIFI, morao do maja 2006. da preda svoj spisak.
Sudije[uredi | uredi izvor]
FIFA je od ponovo izabrala 23 od postojeća 44 delegata. Italijan Masimo De Santis je zbog učešća u fudbalskom skandalu u Italiji izbačen sa spiska, takođe Jamajkanac Peter Prendergast je povredio koleno i vratio se nazad kući.
Stadioni[uredi | uredi izvor]
12 nemačkih gradova je izabrano da ugosti najbolje svetske fudbalske selekcije. Prikazani su sedeći kapaciteti na stadionima. Mnogi od njih imaju više mesta za gledaoce kada se na njima održavaju utakmice nemačke Bundeslige.
Grad | Stadion [5] | Klub domaćin | Kapacitet | Karta |
---|---|---|---|---|
Berlin | Olimpijski stadion | Herta Berlin | 76.176 | |
Dortmund | Signal Iduna park | Borusija Dortmund | 66.981 | |
Frankfurt | Komercbank arena | Ajntraht Frankfurt | 48,132 | |
Gelzenkirhen | Veltins arena | Šalke 04 | 53.804 | |
Hamburg | AOL arena | Hamburger | 51.055 | |
Hanover | AVD arena | Hanover 96 | 44.652 | |
Kajzerslautern | Stadion Fric Valter | FK Kajzerslautern | 41.170 | |
Keln | Stadion Rajnenergija | FK Keln | 46.120 | |
Lajpcig | Centralni stadion | FK Sašen Lajpcig | 44.199 | |
Minhen | Alijanc arena | Bajern Minhen i 1860 Minhen | 66.016 | |
Nirnberg | Izi Kredit stadion | Nirnberg | 41,926 | |
Štutgart | Gotlib Dajmler stadion | Štutgart | 54.267 |
-
Gelzenkirhen
-
Hamburg
-
Keln
-
Minhen
-
Nirnberg
-
Berlin
-
Kajzerslautern
-
Štutgart
-
Dortmund
Smeštaj[uredi | uredi izvor]
Reprezentacije su smeštane po celoj Nemačkoj. U sledećoj tabeli možete videti u kom gradu je koja reprezentacija bila smeštena.
Takmičenje po grupama[uredi | uredi izvor]
Grupa A Grupa B Grupa C Grupa D | Grupa E Grupa F Grupa G Grupa H |
Grupa A[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe A | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Nemačka | 3 | 3 | 0 | 0 | 8 | 2 | +6 | 9 |
2. | Ekvador | 3 | 2 | 0 | 1 | 5 | 3 | +2 | 6 |
3. | Poljska | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 4 | -2 | 3 |
4. | Kostarika | 3 | 0 | 0 | 3 | 3 | 9 | -6 | 0 |
Grupa B[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe B | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Engleska | 3 | 2 | 1 | 0 | 5 | 2 | +3 | 7 |
2. | Švedska | 3 | 1 | 2 | 0 | 3 | 2 | +1 | 5 |
3. | Paragvaj | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 2 | 0 | 3 |
4. | Trinidad i Tobago | 3 | 0 | 1 | 2 | 0 | 4 | -4 | 1 |
Engleska | 2:0 | Trinidad i Tobago |
---|---|---|
Kruč 83’ Džerard 90+1’ |
Detalji |
Grupa C[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe C | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Argentina | 3 | 2 | 1 | 0 | 8 | 1 | +7 | 7 |
2. | Holandija | 3 | 2 | 1 | 0 | 3 | 1 | +2 | 7 |
3. | Obala Slonovače | 3 | 1 | 0 | 2 | 5 | 6 | -1 | 3 |
4. | Srbija i Crna Gora | 3 | 0 | 0 | 3 | 2 | 10 | -8 | 0 |
Srbija i Crna Gora | 0:1 | Holandija |
---|---|---|
Detalji | Roben 18’ |
Holandija | 2:1 | Obala Slonovače |
---|---|---|
van Persi 23’ van Nistelroj 27’ |
Detalji | B. Kon 38’ |
Obala Slonovače | 3:2 | Srbija i Crna Gora |
---|---|---|
Dindan 37’ (pen.), 67’ Kalu 86’ (pen.) |
Detalji | Žigić 10’ Ilić 20’ |
Grupa D[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe D | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Portugal | 3 | 3 | 0 | 0 | 5 | 1 | +4 | 9 |
2. | Meksiko | 3 | 1 | 1 | 1 | 4 | 3 | +1 | 4 |
3. | Angola | 3 | 0 | 2 | 1 | 1 | 2 | -1 | 2 |
4. | Iran | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 6 | -4 | 1 |
Iran | 1:1 | Angola |
---|---|---|
Baktijarizade 75’ | Detalji | Flavio 60’ |
Grupa E[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe E | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Italija | 3 | 2 | 1 | 0 | 5 | 1 | +4 | 7 |
2. | Gana | 3 | 2 | 0 | 1 | 4 | 3 | +1 | 6 |
3. | Češka | 3 | 1 | 0 | 2 | 3 | 4 | -1 | 3 |
4. | Sjedinjene Države | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 6 | -4 | 1 |
Sjedinjene Države | 0:3 | Češka |
---|---|---|
Detalji | Koler 5’ Rosicki 36’, 76’ |
Grupa F[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe F | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Brazil | 3 | 3 | 0 | 0 | 7 | 1 | +6 | 9 |
2. | Australija | 3 | 1 | 1 | 1 | 5 | 5 | 0 | 4 |
3. | Hrvatska | 3 | 0 | 2 | 1 | 2 | 3 | -1 | 2 |
4. | Japan | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 7 | -5 | 1 |
Brazil | 2:0 | Australija |
---|---|---|
Adrijano 49’ Fred 90’ |
Detalji |
Grupa G[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe G | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Švajcarska | 3 | 2 | 1 | 0 | 4 | 0 | +4 | 7 |
2. | Francuska | 3 | 1 | 2 | 0 | 3 | 1 | +2 | 5 |
3. | Južna Koreja | 3 | 1 | 1 | 1 | 3 | 4 | -1 | 4 |
4. | Togo | 3 | 0 | 0 | 3 | 1 | 6 | -5 | 0 |
Južna Koreja | 2:1 | Togo |
---|---|---|
Li Čun-so 54’ An Jung-hvan 72’ |
Detalji | Šerif-Ture 31’ |
Francuska | 1:1 | Južna Koreja |
---|---|---|
Anri 9’ | Detalji | Park Ji-Sung 81’ |
Togo | 0:2 | Švajcarska |
---|---|---|
Detalji | Fraj 16’ Barneta 88’ |
Švajcarska | 2:0 | Južna Koreja |
---|---|---|
Senderos 23’ Fraj 77’ |
Detalji |
Grupa H[uredi | uredi izvor]
Tabela grupe H | I | D | N | I | DG | PG | GR | Bod. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Španija | 3 | 3 | 0 | 0 | 8 | 1 | +7 | 9 |
2. | Ukrajina | 3 | 2 | 0 | 1 | 5 | 4 | +1 | 6 |
3. | Tunis | 3 | 0 | 1 | 2 | 3 | 6 | -3 | 1 |
4. | Saudijska Arabija | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 7 | -4 | 1 |
Saudijska Arabija | 0:4 | Ukrajina |
---|---|---|
Detalji | Rusol 4’ Rebrov 36’ Ševčenko 46’ Kalinjičenko 84’ |
Saudijska Arabija | 0:1 | Španija |
---|---|---|
Detalji | Huanito 36’ |
Eliminaciona faza[uredi | uredi izvor]
Osmina finala | Četvrtfinale | Polufinale | Finale | |||||||||||
24. jun - Minhen | ||||||||||||||
Nemačka | 2 | |||||||||||||
30. jun - Berlin | ||||||||||||||
Švedska | 0 | |||||||||||||
Nemačka (pen.) | 1 (4) | |||||||||||||
24. jun - Lajpcig | ||||||||||||||
Argentina | 1 (2) | |||||||||||||
Argentina (pro.) | 2 | |||||||||||||
4. jul - Dortmund | ||||||||||||||
Meksiko | 1 | |||||||||||||
Nemačka | 0 | |||||||||||||
26. jun - Kajzerslautern | ||||||||||||||
Italija (pro.) | 2 | |||||||||||||
Italija | 1 | |||||||||||||
30. jun - Hamburg | ||||||||||||||
Australija | 0 | |||||||||||||
Italija | 3 | |||||||||||||
26. jun - Keln | ||||||||||||||
Ukrajina | 0 | |||||||||||||
Švajcarska | 0 (0) | |||||||||||||
9. jul - Berlin | ||||||||||||||
Ukrajina (pen.) | 0 (3) | |||||||||||||
Italija (pen.) | 1 (5) | |||||||||||||
25. jun - Štutgart | ||||||||||||||
Francuska | 1 (3) | |||||||||||||
Engleska | 1 | |||||||||||||
1. jul - Gelzenkirhen | ||||||||||||||
Ekvador | 0 | |||||||||||||
Engleska | 0 (1) | |||||||||||||
25. jun - Nirnberg | ||||||||||||||
Portugalija (pen.) | 0 (3) | |||||||||||||
Portugalija | 1 | |||||||||||||
5. jul - Minhen | ||||||||||||||
Holandija | 0 | |||||||||||||
Portugalija | 0 | |||||||||||||
27. jun - Dortmund | ||||||||||||||
Francuska | 1 | Treće mesto | ||||||||||||
Brazil | 3 | |||||||||||||
1. jul - Frankfurt | 8. jul - Štutgart | |||||||||||||
Gana | 0 | |||||||||||||
Brazil | 0 | Nemačka | 3 | |||||||||||
27. jun - Hanover | ||||||||||||||
Francuska | 1 | Portugalija | 1 | |||||||||||
Španija | 1 | |||||||||||||
Francuska | 3 | |||||||||||||
Osmina finala[uredi | uredi izvor]
Italija | 1:0 | Australija |
---|---|---|
Toti 90+5’ (pen.) | Detalji |
Švajcarska | 0:0 (prod.) | Ukrajina |
---|---|---|
Detalji | ||
Penali | ||
Štreler Barneta Kabanas |
0:3 | Ševčenko Milevski Rebrov Gusev |
Četvrtfinale[uredi | uredi izvor]
Nemačka | 1:1 (prod.) | Argentina |
---|---|---|
Klose 80’ | Detalji | Ajala 49’ |
Penali | ||
Nevil Balak Podolski Borovski |
4:2 | Kruz Ajala Rodrigez Kambjaso |
Engleska | 0:0 (prod.) | Portugal |
---|---|---|
Detalji | ||
Penali | ||
Lampard Hargrevz Džerard Karager |
1:3 | Simao Vijana Petit Postiga Ronaldo |
Polufinale[uredi | uredi izvor]
Za 3. mesto[uredi | uredi izvor]
Nemačka | 3:1 | Portugal |
---|---|---|
Švajnštajger 56’, 78’ Petit 60’ (ag.) |
Detalji | Nuno Gomes 88’ |
Finale[uredi | uredi izvor]
Italija | 1:1 (prod.) | Francuska |
---|---|---|
Materaci 19’ | Detalji | Zidan 7’ (pen.) |
Penali | ||
Pirlo Materaci De Rosi Del Pjero Groso |
5:3 | Viltor Trezege Abidal Sanjol |
Najbolji strelac[uredi | uredi izvor]
Nemac Miroslav Kloze je sa 5 golova bio najbolji strelac u toku prvenstva i zbog toga je dobio nagradu za najboljeg strelca - zlatnu kopačku.
5 golova
3 gola
- Ernan Krespo
- Maksi Rodrigez
- Ronaldo
- Tijeri Anri
- Zinedin Zidan
- Lukas Podolski
- David Vilja
- Fernando Tores
Potpuni spisak strelaca možete videti na Strelci u toku fudbalskog prvenstva u fudbalu 2006.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Pobednik svetskog prvenstva 2006. |
Italija Četvrta titula |
Najbolji tim[uredi | uredi izvor]
FIFA je 7. jula 2006. objavila spisak najboljeg tima završnog turnira:
Konačni plasman učesnika[uredi | uredi izvor]
Prvo mesto Drugo mesto Treće mesto Četvrto mesto | Od 5. do 8. mesta Od 9. do 16. mesta Od 17. do 32. mesta |
Poz | Tim | G | IG | P | N | I | GD | GP | GR | Bod. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Finale | ||||||||||
1 | Italija | E | 7 | 5 | 2 | 0 | 12 | 2 | +10 | 17 |
2 | Francuska | G | 7 | 4 | 3 | 0 | 9 | 3 | +6 | 15 |
Eliminisani u polufinalu | ||||||||||
3 | Nemačka | A | 7 | 5 | 1 | 1 | 14 | 6 | +8 | 16 |
4 | Portugal | D | 7 | 4 | 1 | 2 | 7 | 5 | +2 | 13 |
Eliminisani u četvrtfinalu | ||||||||||
5 | Brazil | F | 5 | 4 | 0 | 1 | 10 | 2 | +8 | 12 |
6 | Argentina | C | 5 | 3 | 2 | 0 | 11 | 3 | +8 | 11 |
7 | Engleska | B | 5 | 3 | 2 | 0 | 6 | 2 | +4 | 11 |
8 | Ukrajina | H | 5 | 2 | 1 | 2 | 5 | 7 | -2 | 7 |
Eliminisani u osmini finala | ||||||||||
9 | Španija | H | 4 | 3 | 0 | 1 | 9 | 4 | +5 | 9 |
10 | Švajcarska | G | 4 | 2 | 2 | 0 | 4 | 0 | +4 | 8 |
11 | Holandija | C | 4 | 2 | 1 | 1 | 3 | 2 | +1 | 7 |
12 | Ekvador | A | 4 | 2 | 0 | 2 | 5 | 4 | +1 | 6 |
13 | Gana | E | 4 | 2 | 0 | 2 | 4 | 6 | -2 | 6 |
14 | Švedska | B | 4 | 1 | 2 | 1 | 3 | 4 | -1 | 5 |
15 | Meksiko | D | 4 | 1 | 1 | 2 | 5 | 5 | 0 | 4 |
16 | Australija | F | 4 | 1 | 1 | 2 | 5 | 6 | -1 | 4 |
Eliminisani u grupnoj fazi | ||||||||||
17 | Južna Koreja | G | 3 | 1 | 1 | 1 | 3 | 4 | -1 | 4 |
18 | Paragvaj | B | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 2 | 0 | 3 |
19 | Obala Slonovače | C | 3 | 1 | 0 | 2 | 5 | 6 | -1 | 3 |
20 | Češka | E | 3 | 1 | 0 | 2 | 3 | 4 | -1 | 3 |
21 | Poljska | A | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 4 | -2 | 3 |
22 | Hrvatska | F | 3 | 0 | 2 | 1 | 2 | 3 | -1 | 2 |
23 | Angola | D | 3 | 0 | 2 | 1 | 1 | 2 | -1 | 2 |
24 | Tunis | H | 3 | 0 | 1 | 2 | 3 | 6 | -3 | 1 |
25 | Iran | D | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 6 | -4 | 1 |
26 | Sjedinjene Države | E | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 6 | -4 | 1 |
27 | Trinidad i Tobago | B | 3 | 0 | 1 | 2 | 0 | 4 | -4 | 1 |
28 | Japan | F | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 7 | -5 | 1 |
29 | Saudijska Arabija | H | 3 | 0 | 1 | 2 | 2 | 7 | -5 | 1 |
30 | Togo | G | 3 | 0 | 0 | 3 | 1 | 6 | -5 | 0 |
31 | Kostarika | A | 3 | 0 | 0 | 3 | 3 | 9 | -6 | 0 |
32 | Srbija i Crna Gora | C | 3 | 0 | 0 | 3 | 2 | 10 | -8 | 0 |
Zvanični sponzori[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Zvanični logo i poster prvenstva”. FIFA. 16. 1. 2007. Arhivirano iz originala 20. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
- ^ „Vebsajt SP u fudbalu 2010 na fifa.com”. FIFA. Arhivirano iz originala 17. 05. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
- ^ „Timovi SP u fudbalu 2006.”. Fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 12. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
- ^ „Fudbalska reprezentacija Italije osvojila titulu prvaka sveta (jezik: engleski)[[Kategorija:Članci sa spoljašnjim vezama na jeziku — engleski]]”. cbc.ca. Arhivirano iz originala 14. 07. 2006. g. Pristupljeno 02. 09. 2018. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ „Svi domaćinski stadioni prvenstva na fifaworldcup.com”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 16. 06. 2006. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
- ^ „Dobitnik zlatne kopačke na fifaworldcup.com - Miroslav Kloze”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 11. 07. 2006. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
- ^ „Dobitnik zlatne lopte na fifaworldcup.com - Zinedin Zidan”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 21. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
- ^ „Najbolji mladi igrač na fifaworldcup.com - Lukas Podolski”. fifaworldcup.com. Arhivirano iz originala 15. 03. 2007. g. Pristupljeno 18. 03. 2007.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični FIFAWorldCup sajt Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jun 2006)
- Zvanični FIFA sajt
- World Cup 2006 Weblog
- Mundijal 2006
- Football World Cup Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. avgust 2012) Najnovije vesti.