Šlajz (prevodnica) kod Bečeja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šlajz kod Bečeja
Šlajz (prevodnica) kod Bečeja
Opšte informacije
MestoBečej
OpštinaBečej
Država Srbija
Vrsta spomenikaPrevodnica
Vreme nastanka1895-1899.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada
www.novisad.rs

Prevodnica (Šlajz) kod Bečeja je deo je sistema Dunav-Tisa-Dunav i spomenik kulture od izuzetnog značaja.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prevodnica „Šlajz“ kod Bečeja, deo je sistema Velikog bačkog kanala (1793–1801), kojeg je projektovao i gradio ugarski plemić i inženjer Jožef Kiš. Kanal je posle izgradnje bio prvi plovni put u Evropi, koji je istovremeno služio i za melioraciju i preteča je velikog savremenog hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav.

Izgled prevodnice[uredi | uredi izvor]

Mehanizam prevodnice

Sagrađena je nakon odluke ugarske vlade da se preseli ušće kanala koje se do tada nalazilo kod Bačkog Gradišta. Bazen prevodnice je zaštićen nasipom, dok pravac toka vode na ulazu i izlazu kao i sam mehanizam obezbeđuju po dva masivna elipsoidna stuba obložena keramičkim glaziranim opekama. Vrata prevodnice i mehanizam za njihovo pokretanje metalne su konstrukcije. Ulazna i izlazna vrata su klizna, sa pomeranjem pomoću krana fiksiranog na obe strane obale. U početku, mehanizam je pomeran udruženom ljudskom snagom koja je kasnije zamenjena električnom energijom.

Prevodnica više nije u funkciji, pošto je posle Drugog svetskog rata izgrađena nova u blizini. Međutim, nivo vode u kanalu obezbeđen je betonskom ustavom na mestu kapije prema ušću.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šlajz — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
  2. ^ „Šlajz”. Arhivirano iz originala 10. 09. 2011. g. Pristupljeno 16. 10. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]