Naučni skepticizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Poznati naučni skeptici Rej Hajman, Pol Kurc, Džejms Randi i Kendrik Frazier

Naučni skepticizam je ispitivanje da li su tvrdnje u skladu sa empirijskim istraživanjem.[1] Na primer, Robert K. Merton tvrdi da sve ideje moraju biti testirane i da podležu rigoroznim nadzoru zajednice.[2]

Termin[uredi | uredi izvor]

Naučni skepticizam se često naziva i racionalanim skepticizmom ili skeptičnom istragom.

Naučni skepticizam se razlikuje od filozofskog skepticizma, koji ispituje naše znanje o prirodi. Novi skepticizam je opisao Pola Kurca kao naučnog skeptika.[3]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Naučne skeptici smatra da empirijska studija stvarnosti dovodi do istine i da je naučni metod najpogodniji za tu studiju.[traži se izvor]

Naučni skeptici pokušavaju da procene hipoteze verifikacijom i da spreče usvajanja tvrdi zasnovanih na veri. Oni ne tvrde da se neobične izjave moraju automatski odbiti na a priori osnovama, već tvrde da izjave o paranormalnim ili abnormalnim pojavama treba kritički posmatrati i da neverovatne tvrdnje zahtevaju neverovatne dokaze u svoju korist.[traži se izvor]

Skepticizam je i sam deo naučnog metoda; na primer, eksperimentalni rezultat se ne smatra potvrdom dok se ne ponovi rezultat.[4] 

Primeri[uredi | uredi izvor]

Neke od tema koje naučni skepticizam ispituje su alternativna medicina, natprirodne moći (poput tarot čitanja) i pojedinci (anđeli, božanstva, poltergajsti), čudovišta kriptozoologije (poput Čudovišta iz Loh Nesa), kreacionizam i inteligentni dizajnteorije zavereradiestezija i sve ostale pseudonauke. Naučni skeptici ispituju tvrdnje za koje misle da su maloverovatne.[5][6]

Opasnosti pseudonauka[uredi | uredi izvor]

Antički grčki filozof Platon je verovao da je oslobođenje drugih od neznanja, bez obzira na njihov prvobitni otpor, velika i plemenita stvar.[7] Moderni skeptični pisci rešavaju ovaj problem na različite načine.

Bertrand Rasel je tvrdio da su pojedinačne akcije čoveka zasnovane na njegovim uverenjima, a ako ta uverenja nisu podržana dokazima, mogu imati razorne posledice.[8] Džejms Randi takođe često piše o prevarama šarlatana.[9] Kritičari alternativne medicine često ukazuju na loše savete kvalifikovanih stručnjaka, koji mogu da dovedu do ozbiljnih povreda ili smrti. Ričard Dokins ukazuje na religiju kao izvor nasilja i smatra kreacionizam pretnjom biologije.[10][11] 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stemwedel, Janet D. (17. 04. 2017), „Basic concepts: the norms of science” (blog), ScienceBlogs: Adventures in Ethics and Science, ScienceBlogs : quoting Merton, R. K. (1942)
  2. ^ Merton, R. K. (1942). The Normative Structure of Science. 
  3. ^ Kurtz 1992, str. 371.
  4. ^ Wudka, Jose (1998). „What is the scientific method?”. Arhivirano iz originala 01. 06. 2007. g. Pristupljeno 17. 04. 2017. 
  5. ^ Gardner, Martin (1957). Fads and Fallacies in the Name of Science. Dover. ISBN 978-0-486-20394-2.  Tekst „Martin Gardner” ignorisan (pomoć)
  6. ^ „Skeptics Dictionary Alphabetical Index Abracadabra to Zombies”. skepdic.com. 2007. Pristupljeno 17. 04. 2017. 
  7. ^ Allegory of the cave, Plato The Republic, (New Cambridge University Press translation by Tom Griffith and G.R.F. Ferrari into English). ISBN 978-0-521-48443-5.
  8. ^ Russell, Bertrand (1928). „On the Value of Scepticism”. The Will To Doubt. Positive Atheism. Arhivirano iz originala 25. 08. 2018. g. Pristupljeno 27. 05. 2007. 
  9. ^ Fighting Against Flimflam Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. novembar 2012), TIME, June. 24, 2001
  10. ^ Dawkins 2007.
  11. ^ Better living without God?

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]