Volfgang Keterle

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Volfgang Keterle
Volfgang Keterle na simpozijumu na Univerzitetu Braun 2007. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1957-10-27)27. oktobar 1957.(66 god.)
Mesto rođenjaHajdelberg, Zapadna Nemačka
ObrazovanjeUniverzitet u Hajdelbergu
Minhenski tehnički univerzitet
Minhenski univerzitet
Institut kvantne optike Maks Plank
Naučni rad
PoljeFizika
InstitucijaUniverzitet u Hajdelbergu
MIT
MentoriHerbert Valter
Hartmut Figer
Poznat poBoze-Ajnštajnov kondenzat
NagradeMedalja Bendžamina Frenklina (2000)
Nobelova nagrada za fiziku (2001)

Volfgang Keterle (nem. Wolfgang Ketterle; rođen 21. oktobra 1957) nemački je fizičar i profesor fizike na Masačusetskom tehnološkom institutu. Njegova istraživanja su se fokusirala na eksperimente koji su hvatali i hladili atome na temperature blizu apsolutnoj nuli,[1] a vodio je jednu od prvih grupa koje su realizovale Boze-Ajnštajnov kondenzat u tim sistemima 1995. godine.[2] Zajedno sa Erikom Kornelom i Karlom Vimanom, 2001. godine je dobio Nobelovu nagradu za fiziku „za postizanje Boze-Ajnštajnove kondenzacije u razređenim gasovima alkalnih atoma, i za rana fundamentalna istraživanja osobina kondenzata”.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Keterle je rođen u Hajdelbergu, u nemačkoj saveznoj državi Baden-Virtemberg, a školu je pohađao u svom rodnom gradu i Epelhajmu.[4] Univerzitet u Hajdelbergu upisao je 1976. godine, pre nego što se prebacio na Minhenski tehnički univerzitet dve godine kasnije, gde je 1982. godine stekao ekvivalent diplome mastera.[4][5] Doktorirao je eksperimentalnu molekularnu spektroskopiju 1986. godine, pod mentorstvom Herberta Valtera i Hartmuta Figera na Institutu kvantne optike Maks Planks u Garhingu kod Minhena, pre nego što je započeo postdoktorsko istraživanje u Garhingu i na Univerzitetu u Hajdelbergu.[5] Pridružio se grupi Dejvida E. Pričarda 1990. godine u Istraživačkoj laboratoriji za elektroniku na Masačusetskom tehnološkom institutu.[4] Zaposlio se na Fizičkom fakultetu na MIT-u 1993. godine, a od 1998. godine je profesor fizike.[5] Imenovan je za pomoćnog direktora Istraživačke laboratorije za elektroniku 2006. godine, a imenovan je i za direktora Centra za ultrahladne atome na MIT-u.[5]

Nakon postizanja Boze-Ajnštajnove kondenzacije u razblaženim gasovima 1995. godine, njegova grupa je 1997. godine bila u stanju da pokaže interferenciju između dva sudarajuća kondenzata,[6] kao i prvu realizaciju „atomskog lasera”, atomskog analognog optičkog lasera.[7] Pored tekućih istraživanja Boze-Ajnštajnovog kondenzata u ultrahladnim atomima, njegova najnovija dostignuća uključuju stvaranje molekularnog Boze kondenzata 2003. godine,[8] kao i eksperiment iz 2005. godine koji je pružio dokaze za „visokotemperaturnu” superfluidnost u fermionskom kondenzatu.[9]

Keterle je takođe trkač koji se decembra 2009. godine pojavio u časopisu Runner's World u rubrici „I'm a Runner” („Ja sam trkač”).[10] Govorio je o tome kako je nosio svoje patike za trčanje u Stokholm kada je dobio Nobelovu nagradu i srećno trčao u rani sumrak. Završio je i Bostonski maraton 2013. godine, sa vremenom 2:49:16,[11] a 2014. godine, u Bostonu, oborio je svoj lični rekord sa vremenom 2:44:06.

Keterle je član Upravnog odbora Centra za izvrsnost u obrazovanju (CEE - Center for Excellence in Education),[12] a učestvuje u seriji istaknutih predavanja CEE-ovog vodećeg programa za srednjoškolce. Član je i Međunarodnog naučnog savetodavnog komiteta australijskog Centra za buduće niskonaponske elektroničke tehnologije.[13]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Keterle se 2011. godine venčao sa Mišel Plot. Ima petoro dece, troje sa Gabrijele Keterle, sa kojom je bio u braku od 1985. do 2001. godine.[4]

Publikacije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Wolfgang Ketterle”. Physics Today. 2016. ISSN 1945-0699. doi:10.1063/pt.5.031334. 
  2. ^ „The Coldest Place in the Universe”. Smithsonian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 5. 2019. 
  3. ^ „The Nobel Prize in Physics 2001”. NobelPrize.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 12. 2018. 
  4. ^ a b v g „Wolfgang Ketterle - Biographical”. nobelprize.org. Pristupljeno 11. 5. 2019. 
  5. ^ a b v g „Curriculum Vitae - Wolfgang Ketterle” (PDF). Alkali BEC Projects @ MIT. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 4. 2015. g. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  6. ^ „Interference of Two Condensates”. Alkali BEC Projects @ MIT. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  7. ^ Ketterle, Wolfgang (20. 11. 2002). „Nobel lecture: When atoms behave as waves: Bose-Einstein condensation and the atom laser” (PDF). Reviews of Modern Physics. 74 (4): 1131—51. Bibcode:2002RvMP...74.1131K. doi:10.1103/revmodphys.74.1131. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  8. ^ „Physicists perform ultracold coup over molecules”. MIT News. 18. 12. 2003. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  9. ^ „High-Temperature Superfluidity”. Atomic Quantum Gases @ MIT. Arhivirano iz originala 8. 9. 2015. g. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  10. ^ Doucleff, Michaeleen (3. 11. 2009). „I'm A Runner: Wolfgang Ketterle, Ph.D.”. Runner's World. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  11. ^ „2013 Boston Marathon Top Finishers”. registration.baa.org. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  12. ^ „Board of Trustees”. Center for Excellence in Education. Pristupljeno 27. 10. 2014. 
  13. ^ „Prof Ketterle biography”. Centre for Future Low-Energy Electronics Technologies. Pristupljeno 9. 11. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]