Pređi na sadržaj

Epiktet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Epiktet
Epiktet
Lični podaci
Puno imeEpiktet
Datum rođenja50.
Mesto rođenjaHijerapolis,
Datum smrti120e
Mesto smrtiNikopolis,
Filozofski rad
EpohaAntička filozofija

Epiktet (grč. Ἐπίκτητος; Hijerapolis, 50Nikopolis, 138) je bio grčki filozof, jedan od važnijih predstavnika kasnog stoicizma.

Biografija[uredi | uredi izvor]

O njegovom životu je veoma malo poznato. Zna se, da je bio Epafroditov rob, koji mu je nakon smrti Nerona, zbog njegovih intelektualnih sposobnosti podario slobodu.

Posle toga, bio je učenik Gaja Musonija Rufija (lat. Gaius Musonius Rufus), rimskog filozofa i umjerenog predstavnika stoicizma. Kasnije, Epiktet postaje učitelj i zagovornik stoicističkih postulata filozofije. Imao je više učenika.

Po naredbi rimskog cara Domicijana, i Epiktet je 94. godine, pored ostalih filozofa i matematičara, prognan iz Rima. Nastanjuje se u Nikopolisu na Epirusu, gdje osniva svoju filozofsku školu stoicizma. Navodno, škola je bila veoma posjećena i omiljena u narodu.

Tvrdi se da je bi spor i da se nikada nije ženio.

Učenje[uredi | uredi izvor]

Kao predstavnika stoicizma, Epiktetove nastavne aktivnosti su se ograničavale na učenju fizike, logike i etike. Pri tome je akcenat svoga učenja, kao i svi ostali pripadnici tog filozofskog pravca, stavljao na etiku i to posebno na moral i religiju. Kroz te oblasti njegovog interesovanja i učenja, imao je jak uticaj na razvoj ranog hrišćanstva.

Po njegovom učenju, čovjek treba da razgraniči, na koje stvari i događaje u životu može sam da utiče, a na koje ne. Tek sa tim saznanjima on sebi omogućava postizanje sreće i duševnog blagostanja. Pri tome, za stvari na koje može da utiče, treba da traži sopstveno i individualno rješenje. One stvari i događaje, na koje nema direktan uticaj, treba „stoički“ da podnese - odnosno da ih prihvati onakve kakve jesu. Dalje, ne treba da bude uznemiren zbog događaja, koji se dešavaju zbog prirodnih ili božijih zakona.

Važan aspekt Epiktetovog učenja predstavlja i teorija, da te osnovne pretpostavke, ne samo da su svakom pojedincu poznate, nego da se u svakodnevnom životu i primjenjuju.

Njegov ključni slogan glasi: „Podnesi i odriči se“, „sustine et abstine“.

Uticaj[uredi | uredi izvor]

Posebno poznata je Epiktetova izjava: „Čovjek nije uznemiren zbog samih stvari, nego zbog svog shvatanja istih!“ Ta rečenica se može shvatiti kao osnova njegovog učenja. Tom rečenicom se vodi, na primjer i Albert Elis (engl. Albert Ellis) pri razvoju svoje racionalno emotivne terapije, gdje se polazi od toga, da odlučujuću razlog psihičkih poremećaja treba tražiti u iracionalnim šablonima razmišljanja.

Djela[uredi | uredi izvor]

Epiktetova djela bi danas umnogome ostala nepoznata, da nije imao učenika po imenu Arijan (Lucius Flavius Arrianus), koji je većinu njegovih govora bilježio. Njegovo najpoznatije djelo predstavlja „Priručnik morala“ (encheiridion) dok su poznati i njegovi „Razgovori“ (diatribai).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Epiktet. Handbüchlein der Moral und Unterredungen. Kröner Verlag. 1984. ISBN 978-3-520-00211-2. 
  • Epiktet (1992). Handbüchlein der Moral. Reclam. ISBN 978-3-15-008788-6. 
  • Hendrik Selle, Dichtung oder Wahrheit – Der Autor der Epiktetischen Predigten. Philologus 145 [2001] 269-290

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]