Kredu kao zaseban period prvi je definisao belgijski geolog Žan Omalius d’Alua 1822. godine kao „Teren krede“,[1] koristeći slojeve u Pariskom basenu.[2] Kao i kod drugih starijih geoloških perioda, naslage stena koje definišu kredu su vrlo dobro prepoznate, ali tačan početak i kraj variraju za nekoliko miliona godina. Nikakvo veliko izumiranje ili bujanje života nije delilo kredu od jure. Međutim, kraj periode je jasno definisan i smešten u naslage bogate iridijumom koje se mogu naći svuda u svetu i koje se povezuju s meteorskim kraterom Čiksulub na Jukatanu i u Meksičkom zalivu. Ova naslaga je jasno datirana na 65,5 Ma. Sudar meteora sa Zemljom je verovatno odgovoran za veliko i temeljno proučavano Kredno-tercijarno masovno izumiranje. Reč kreda dolazi iz latinskog[3] gde je, slično kao i u srpskom jeziku, označavala naslage (kalcijum karbonata formirane od slojeva umrlih beskičmenjaka u naslagama gornje krede u Ujedinjenom Kraljevstvu i susednoj kontinentalnoj Evropi. Dvostruku podelu krede sproveli su Koniber i Filips 1822. godine. Alsid d'Orbigni je 1840. godine podelio je francusku kredu na 5 „etapa“ (stupnjeva): neokomsku, aptijsku, albijsku, turonsku i senonsku, dodajući kasnije „urgonsku „između neokomske i aptijske i cenomansku između albijske i turonske.[4]
Velik deo kopnenih masa prekriven je plitkim kontinentalnim okeanima i slanim jezerima. Evropa, Azija, Afrika i Severna Amerika sastoje se od niza ostrva.
Za vreme krede, kasni paleozojski i rani mezozojski superkontinentPangea je dovršio svoj raspad na današnje kontinente, iako su njihove pozicije bile bitno drugačije od današnjih. Kako se Atlantski okean proširio prema jugu, a Južna Amerika pomakla na zapad, Gondvana se raspala na Antarktiku i Australiju koje su se počele udaljavati od Afrike (iako su Indija i Madagaskar ostali spojeni s njom). Tako aktivni, rasedi su stvorili velika podmorska gorja, podižući eustatički nivo mora širom sveta. Na severu Afrike se more Tetis nastavilo sužavati kako se kontinent pomerao na sever. Unutar kontinenta, široko plitko more se nastavilo širiti u Severnoj Americi (Zapadni unutrašnji morski prolaz) a potom počelo povlačiti, ostavljajući debele morske naslage izmešane s talozima uglja.
Ostale važne pojave krede su u Evropi i Kini. U oblasti današnje Indije, u kasnoj kredi i ranom paleocenu, nataložile su se masivne naslage lave zvane Dekanske klopke, a Indija se odvojila od Gondvane i postala ostrvski kontinent, sličan današnjoj Australiji. Klima je bila topla, a čak ni polarne regije nisu imale leda. U ovom periodu su kontinenti počeli da poprimaju svoj današnji oblik.[6]
Kritosemenjače su se prvi put pojavile, iako nisu postale dominantne sve do kampanskog doba. Njihovu evoluciju je pomogla pojava pčela, a angiosperme i insekti predstavlaju dobar primer zajedničke evolucije. U kredi su se pojavili prvi preci mnogih savremenih stabala uključujući, smokve, platane (Platanus) i magnolije. U isto vreme neke ranije mezozojske golosemenjače, poput crnogorica su nastavile bujati dok su neke druge klase, poput Bennettitales izumrle pre završetka periode.
Na kopnu su sisari bili mali i relativno nevažni sastojak faune. Faunom su dominirali arhosaurskireptili, posebno dinosauri, koji su se tada najviše razgranali. Pterosauri su bili česti početkom i sredinom krede, ali kako se kreda približavala kraju, tako su trpeli sve veću konkurenciju zbog adaptivne radijacijeptica, te su pred kraj preostale samo dve veoma rasprostranjene porodice.
Fascinantan uvid u život rane krede pružaju ostaci Liaoninglagerstätte (Formacija Chaomidianzi) u Kini s izvanredno očuvanim ostacima velikog broja različitih tipova manjih dinosuara, ptica i sisara. Kelurosaurski dinosauri su tamo predstavljeni kroz dosta tipova iz grupe maniraptor-a, koji predstavljaju prelaz između dinosaura i ptica, a koji imaju perje nalik na dlaku.
Za vreme krede insekti su se počeli granati, te su se pojavili najstariji poznati mravi, termiti i neki leptiri. Aphid-i, skakavci i gymenoptere su se pojavili. Još jedan važan insekt koji je evoluirao u to vreme bila eusocijalna pčela, važna za ekologiju i evoluciju kritosemenjača.
U to vreme su se razvili mnogi novi tipovi dinosaura. Od najvećih džinova, izumrli su brahiosauri i diplodocidi, dok su novi sauropodni dinosauri, narožito Titanosauria i dalje živeli u velikom broju u Gondvani, s u Lauraziji su se proredili. Stegosaure su zamenili oklopljeni ankilosauri. Ceratopsi (rogati dinosauri) su se razvili i namnožili u Aziamerici, ali drugde se ne javljaju. Pahikepalosuri se javljaju retko. Najbrojniji i najraznovrsniji kredni biljožderi bili neoklopljeni ornitopodni dinosaruri, naročito hipsilofodontidska i iguanodontska linija, koji su se svi raširili po celom svetu.
Ekspanziju doživljavaju i teropodni mesožderi i javlja se velika raznovrsnost sitnih i krupnih pticolikih oblika.
U morima su raže (batoidea), moderni morski psi i teleosti postali uobičajeni prizor. Morski reptili su uključivali ihthiosaure na početku i sredini krede, pleziosaure tokom cele periode, i mosasaure u gornjoj kredi.
Baculite, ravnoljušturna vrsta amonita bujala je u moru. Hesperornithiformes su bile morske ptice koje nisu mogle leteti, ali su zato plivale poput gnjurca. Globotrunkanidske foraminifere su takođe bujale. Kreda je takođe videla prvu radijaciju dijatome u okeanima (slatkovodne dijatome se nisu pojavile do miocena).
^d’Halloy, d’O. JJ (1822). „Observations sur un essai de carte géologique de la France, des Pays-Bas, et des contrées voisines” [Observations on a trial geological map of France, the Low Countries, and neighboring countries]. Annales des Mines. 7: 353—376. From page 373: "La troisième, qui correspond à ce qu'on a déja appelé formation de la craie, sera désigné par le nom de terrain crétacé." (The third, which corresponds to what was already called the "chalk formation", will be designated by the name "chalky terrain".)
^Sovetskaya Enciklopediya [Great Soviet Encyclopedia] (na jeziku: ruski) (3rd izd.). Moscow: Sovetskaya Enciklopediya. 1974. vol. 16, p. 50.
^Glossary of Geology (3rd izd.). Washington, D.C.: American Geological Institute. 1972. str. 165.
Yuichiro Kashiyama; Nanako O. Ogawa; Junichiro Kuroda; Motoo Shiro; Shinya Nomoto; Ryuji Tada; Hiroshi Kitazato; Naohiko Ohkouchi (maj 2008). „Diazotrophic cyanobacteria as the major photoautotrophs during mid-Cretaceous oceanic anoxic events: Nitrogen and carbon isotopic evidence from sedimentary porphyrin”. Organic Geochemistry. 39 (5): 532—549. doi:10.1016/j.orggeochem.2007.11.010.CS1 održavanje: Format datuma (veza)
Larson, Neal L; Jorgensen, Steven D; Farrar, Robert A; Larson, Peter L (1997). Ammonites and the other Cephalopods of the Pierre Seaway. Geoscience Press.
Završava se poslednji period glacijacije i razvija se ljudska civilizacija. Završava se kvartarno ledeno doba i počinje sadašnji interglacijal. Nastaje pustinja Sahara na prostoru pređašnjih savana, razvija se poljoprivreda, nastaju prvi gradovi. Paleolitske/neolitske (Kameno doba) kulture počinju da se razvijaju od 10 hiljadite godine p.n.e, koje se su zaslužne za kasniji nastanak Bakarnom (3500 god. p.n.e.) i Bronzanom dobu (2500 god. p.n.e.). Tokom Gvozdenog doba (1200 god. p.n.e.) razvijaju se kulture u pogledu složenosti i tehničkih dostignuća. Razvijaju se mnoge praistorijske kulture širom sveta, što je konačno dovelo do razvoja klasične antičke kulture, kao što je Rimsko carstvo, pa kulture srednjeg veka, sve do današnjih. Malo ledeno doba prouzrokovalo je kretko zahlađenje na severnoj hemisferi od 1400—1850. godine. Vulkan na planini Tambora je imao erupciju 1815. godine, što je dovelo do „godine bez Sunca“ (1816.) u Evropi i Severnoj Americi. Količina ugljen-dioksida u atmosferi porasla je sa 100 ppmv, koliko je bilo na kraju poslednje glacijacije, na 385 ppmv, koliko je danas. To je, prema nekima, izazvalo globalno zagrevanje i klimatske promene. Porast količine ugljen-dioksida tumači se antropogenim faktorom, odnosno industrijskom revolucijom.
Procvat, a zatim, i izumiranje velikog broja velikih sisara (pleistocenska megafauna). Odvija se evolucija i nastanak savremenog čoveka. Kvartarno ledeno doba nastavlja se glacijacijama i interglacijacijama (praćeno porastom količine ugljen-dioksida u vazduhu). Poslednji glacijalni maksimum (pre 30 000 godina), poslednji glacijalni period (pre 18000—15000 godina). Gašenje ljudskih kultura iz kamenog doba, povećanje tehničke složenosti u odnosu na prethodne kulture iz ledenog doba, pogotovo na Mediteranu i u Evropi. Supervulkan Toba eruptirao je pre 75000 godina, što je izazvalo vulkansku zimu koja je dovelo ljudski rod (Homo) na ivicu izumiranja.
Intenziviranje sadašnjih klimatskih uslova. Sadašnje ledeno doba počinje pre oko 2,58 miliona godina. Hladna i vlažna klima. Pojavljuju se australopiteci i mnogi savremeni rodovi sisara i mekušaca. Pojavljuje se Homo habilis.
Promena klime, prelaz ka hladnoj. Procvat primitivnih sisara (kao što su redovi Creodontia, Condylarthra, Uintatheria) koji nastavljaju da se razvijaju tokom cele epohe. Pojavljivanje nekoliko „savremenih“ familija sisara (npr. primitivni kitovi). Pojava prvih trava. Ponovna glacijacija Antarktika i formiranje njegove ledene kape. Događajem Azola[4] otpočinje ledeno doba, i hladna klima, koja se javlja do današnjih dana usled rasprostiranja i raspadanja morskih algi koje su doprinele velikom smanjenju ugljen-dioksida u atmosferi, i to sa 3800 ppmv na 650 ppmv. Kraj Laramijske i Sevirske orogeneze Stenovitih planina u Severnoj Americi. U Evropi počinje alpska orogeneza. Počinje Helenska orogeneza u Grčkoj i Egejskom moru.
Tropska klima. Odigrava se adaptivna radijacija sisara, omogućena nestajanjem dinosaurusa. Prvi veliki sisari (veći od medveda). Počinje Alpska orogeneza u Evropi i Aziji. Indijski potkontinent se sudara za Azijom pre 55 miliona godina, a Himalajska orogeneza počinje pre 52—48 miliona godina.
Kontinenti se spajaju u superkontinent Pangeu, formiraju se Apalači. Kraj perm-karbonske glacijacije. Povećava se brojnost sinapsida (pelikosaurus i terapside), dok parareptili i vodozemci ostaju prisutni. Tokom srednjeg perma su golosemenice i mahovine zamenile floru koja je formirala ugljonosneslojeve. Razvijaju se tvrdokrilci i dvokrilci. Marinski život buja na toplim plitkim grebenima; brojne su foraminifere, školjke, amonoidi, brahiopode. Događaj Permsko-trijaskog izumiranja desio se pre oko 251 milion godina, kada je izumrlo oko 95% živog sveta na Zemlji uključujući sve trilobite, graptolite i blastoide. Završava se Uralska orogeneza na granici Evrope i Azije. Počinje hanter-bovenska orogeneza u Australiji čime nastaju Makdonelove planine.
Dešava se nagla adaptivna radijacija krilatih insekata, od kojih su pojedini (Protodonata, Palaeodictyoptera) veoma krupni. Pojavljuju se prvi kopneni vodozemci, kao i šume krupnih papratnjača. U morima su od životinja česti gonijatiti, brahiopode, briozoe, školjke i korali. Razvijaju se i foraminifere sa ljušturicom. Najveći nivo kiseonika i atmosferi. Uralska orogeneza u Evropi i Aziji. Hercinska orogeneza se odigrava tokom srednjeg i kasnog donjeg karbona.
Veliko primitivno drveće, prvi kopneni četvoronožci, i morske škorpije žive ugljonosne priobalne močvare. Lobe-finned rhizodonts are dominant big fresh-water predators. U okeanima, rane ajkule su rasprostranjene i raznolike; echinoderms (naročito krinoide i blastoide) obilne. Korali, briozoe, gonijatide i brahiopode (Productida, Spiriferida, itd.) veoma česte, ali trilobiti i nautiloidi opadaju. Glacijacija u istočnoj Gondvani. Tuhua orogeneza na Novom Zelandu opada.
Pojavljuju se papratnjače (prečice, rastavići i prave paprati), kao i semene paprati. Paralelno, nastaju insekti. Svetskim okeanom dominiraju strofomenidne i atripidne brahiopode, rugozni i tabulatni korali i morski ljiljani. Gonijatitni amonoidi su veoma brojni, a pojavljuju se i glavonošci nalik na sipe. Opada brojnost trilobita i riba sa oklopom, dok se povećava brojnost kičmenjaka (riba) sa vilicom. Pojavljuju se rani vodeni predstavnici vodozemaca. "Old Red Continent" of Euramerica. Beginning of Acadian Orogeny for Anti-Atlas Mountains of North Africa, and Appalachian Mountains of North America, also the Antler, Variscan, and Tuhua Orogeny in New Zealand.
Na kopnu se pojavljuju prve vaskularne biljke (rinije), stonoge i artropleuride. Mora naseljavaju ostrakode i prvi kičmenjaci sa vilicom. Euripteride dostižu gigantske razmere. Tabulatni i rugozni korali, brahiopode i morski ljiljani su česti u morima. Fauna trilobita i mekušaca je raznovrsna, za razliku od siromašne faune graptolita. Početak Kaledonske orogeneze, u toku koje nastaju planine u Engleskoj, Irskoj, Velsu i Škotskoj (Kaledonidi) i Skandinavskih planina.
Stabilization of most modern cratons; possible mantle overturn event. Insell Orogeny, 2650 ± 150 MYA. Abitibi greenstone belt in present-day Ontario and Quebec begins to form, stablizes by 2600 MYA.
Ova era je dobila naziv prema lunarnoj geološkoj vremenskoj skali kada su nastali Nektarijski basen i ostali najveći mesečevi baseni usled događaja velikih udara.
Nastala najstarija poznata stena (4.030 Ma). Prvi oblici života i samo-razmnožavajućih RNKmolekula su mogli nastati na Zemlji oko 4.000 Ma tokom ove ere. Napijer orogeneza na Antarktiku, pre oko 4.000 ± 200 miliona godina.
^Neogen i paleogen prema staroj podeli pripadali su tercijaru koji se više ne izdvaja.
^Kvartarne tvorevine se izdvajaju i prikazuju na geološkim kartama prema genezi.
^Traju pregovori po pitanju gornje granice pliocena odnosno donje granice pleistocena.
^Prema studiji vezanoj za Arktičku klimu, Biološkog instituta, Univerziteta u Utrehtu (engl.Institute of Environmental Biology , Utrecht University) azola paprat je imala značajnu ulogu u promeni klime pre oko 55 miliona godina koja se promenila iz tropske u hladnu. Ta paprat je imala veliko rasprostranjenje čime je doprinela obaranju koncentracije ugljen-dioksida u vazduhu.