Oksitocin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oksitocin
IUPAC ime
3-(19-amino-13-sec-butyl-7-(carboxymethyl)-4-(2-(1-(carboxymethylamino)-5-

guanidino-1-oxopentan-2-ylcarbamoyl)pyrrolidine-1-carbonyl)-16-(4-hydroxybenzyl)-

6,9,12,15,18-pentaoxo-1,2-dithia-5,8,11,14,17-pentaazacycloicosan-10-yl)propanoic acid
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • AU: A
Način primeneIntranazalno, IV, IM
Pravni status
Pravni status
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživostnije bioraspoloživ
Vezivanje proteina30%
Metabolizamhepatičke oksitocinaze
Poluvreme eliminacije1–6 min
IzlučivanjeBilijarno i renalno
Identifikatori
CAS broj50-56-6 DaY
ATC kodH01BB02 (WHO)
PubChemCID 439302
DrugBankDB00107
ChemSpider388434
Hemijski podaci
FormulaC43H66N12O12S2
Molarna masa1007.19 g/mol

Oksitocin je hormon koji se oslobađa iz zadnjeg režnja hipofize (neurohipofiza), a stvara se u paraventrikularnom (u najvećoj meri) i supraoptičom jedru hipotalamusa. Osnovna uloga ovog hormona je u porođaju, kada izaziva kontrakcije materice i laktaciji, gde dovodi do kontrakcije glatkih mišićnih ćelija oko mlečnih žlezda dojke, što izaziva isticanje mleka.

U nervnom sistemu deluje i kao neurotransmiter.

Građa i osobine[uredi | uredi izvor]

Oksitocin je polipeptid izgrađen od devet aminokiselina (nonapeptid). Stvara se u hipotalamusu u paraventrikularnom (u najvećoj meri) i supraoptičkom jedru. U istoimenim jedrima se sintetiše i drugi hormon neurohipofize (i hipotalamusa), vazopresin (uglavnom u supraoptičkom jedru). Molekulska masa oksitocina je 1007. Najpre se sintetiše njegov prethodnik koji se sastoji od neurofizina i oksitocina. Neurofizin igra ulogu u transportu oksitocina duž nervnih vlakna i koristi se kao marker oslobađanja oksitocina.

Dejstvo[uredi | uredi izvor]

Oksitocin deluje kao hormon, koji se izlučuje u krv i putem krvotoka stiže do ciljnih organa. U nervnom sistemu može se lučiti na završecima nekih neurona i delovati kao neurotransmiter.

  • Oksitocin izaziva kontrakcije materice za vreme porođaja.
  • Za vreme laktacije izaziva kontrakcije glatkih mišićnih ćelija mlečnih žlezda što za posledicu ima naviranje i isticanje mleka.
  • Oksitocin se luči i u toku orgazma kod muškaraca i žena.
  • Smatra se da oksitocin može uticati i na ponašanje. U toku seksualnog odnosa pretpostavlja se da lučenje oksitocina u mozgu može izazvati osećaje zadovoljstva, nežnosti i privrženosti.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Darinka Koraćević; Gordana Bjelaković; Vidosava Đorđević: Biohemija, Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]