Teočin

Koordinate: 44° 04′ 03″ S; 20° 14′ 02″ I / 44.0675° S; 20.234° I / 44.0675; 20.234
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teočin
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 566
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 03″ S; 20° 14′ 02″ I / 44.0675° S; 20.234° I / 44.0675; 20.234
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina642 m
Teočin na karti Srbije
Teočin
Teočin
Teočin na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Teočin je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 566 stanovnika. Udaljeno je 26 km od Gornjeg Milanovca i nalazi se na starom putu Valjevo - Čačak. Nalazi se na padini planine Suvobor, na nadmorskoj visini od 600 do 780 m i na površini od 2.026 ha.[1]

Teočin je imao opštinu i školu a nekada je pripadao parohiji sela Brezna. Seoska slava je drugi dan Trojica, a seoski vašar je nedelja po Gospojini.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Teočin se prvi put pominje u turskom popisu 1525. godine pod imenom Telčino. Tada je imao 6 domova. Poreklo imena nije utvrđeno. U selu ima tragova naselja i rudarenja iz perioda srednjovekovne Srbije. Selo je raseljeno dolaskom Turaka, a nanovo je naseljeno u 18. i 19. veku dolaskom doseljenika iz Crne Gore, Starog Vlaha i užičkog kraja.[1]

U Teočinu je nekada postojala crkva brvnara koju su po predanju vernici jedne noći premestili u selo Breznu plašeći se turske osvete zbog ubistva jednog njihovog haračlije.[1]

U ovom selu je 1775. godine rođen ustanički vojvoda Milić Drinčić. On je 1804. godine učestvovao u oslobađanju Rudnika i postao buljukbaša, a 1811. godine i vojvoda crnogorski. Učestvovao je u svim dogovorima o dizanju Drugog srpskog ustanka i bio vojvodau u njemu. Poginuo je 14. jula 1815. godine u boju na Dublju.[1]

U selu postoji Šarčev izvor, koji je navodno dobio ime po Šarcu Marka Kraljevića koji je na njemu pio vodu.[1]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 185 ratnika. Poginulo ih je 135 a 50 je preživelo.[1]

U selu je 1936. još živeo stari Jeremija Nedić za koga je rečeno da je bio pobratim čehoslovačkog predsednika Tomaša Masarika i koji je posetio njegov dom. U okolini se kopao magnezit.[2]


Geografija[uredi | uredi izvor]

Teočin se nalazi na južnoj podgorini Rajca, na prostranoj površi dinarskog pravca. Atar Teočina je brdsko-planinske prirode i sa svih strana je opkoljen šumom, jer je selo nastalo u krčevinama. Atar se nalazi na površi dugačke kose, koja je celom dužinom zaravnjena i široka. Sam teren se sastoji od krečnjaka, na čijoj površini se nalazi tanak pokrivač crvenkaste gline, pa na njemu nema izvora i vodotokova. Teočin je povezan asfaltnim putem sa Gornjim Milanovcem preko Beršića i sa Požegom preko Pranjana. Ovaj put se nastavlja prema severozapadu do Brajića. Zbog ovog puta kroz Teočin saobraća autobuska linija. U samom sedištu sela nalazi se četvorogodišnja škola, dve prodavnice, mesna kancelarija i jedna kafana. U Teočinu meštani imaju voćnjake šljive „požegače“ od koje prave šljivovu rakiju prepečenicu. Međutim, glavna poljoprivredna agrokultura koja je preporodila selo je gajenje krompira, koja dobro uspeva i ima izuzetan kvalitet.

Ovde se nalaze Stari nadgrobni spomenici u Teočinu (opština Gornji Milanovac), Krajputaši u Teočinu, Krajputaš Kovačeviću u Teočinu i Krajputaš podnaredniku Krsti Brkoviću u Teočinu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U popisima selo je 1910. godine imalo 1.310 stanovnika, 1921. godine 1.450, a 2002. godine taj broj je spao na 690.[1]

U naselju Teočin živi 598 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 45,1 godina (43,6 kod muškaraca i 46,8 kod žena). U naselju ima 205 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,37.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.362
1953. 1.317
1961. 1.178
1971. 1.081
1981. 980
1991. 771 771
2002. 690 690
2011. 566
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
688 99,71%
Rumuni
  
1 0,14%
nepoznato
  
1 0,14%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 397. 
  2. ^ "Politika", 12. avg. 1936, str. 10
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]