Nejpjido

Koordinate: 19° 48′ S; 96° 10′ I / 19.80° S; 96.16° I / 19.80; 96.16
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nejpjido

Administrativni podaci
Država Mjanmar
Savezna država/regionsavezna teritorija Nejpjido[1]
Osnovan2005.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2009.924.608
 — gustina131,07 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate19° 48′ S; 96° 10′ I / 19.80° S; 96.16° I / 19.80; 96.16
Aps. visina115 m
Površina7.054,37 km2
Nejpjido na karti Mjanmar
Nejpjido
Nejpjido
Nejpjido na karti Mjanmar
Ostali podaci
GradonačelnikMio Aung[2]

Nejpjido (bur. , transkripcije Nay Pyi Taw, Naypyitaw) glavni grad Mjanmara, i njegov treći najveći grad sa 924.608 stanovnika (2009). Po ustavu iz 2008. grad ima status savezne teritorije Mjanmara.[1] Ovaj grad je neobičan među gradovima Mjanmara, jer je on potpuno planiran grad van bilo koje države ili regiona. Grad, tada poznat samo kao Pjinmana distrikt, zvanično je zamenio Rangun kao administrativnu prestonicu Mjanmara 6. novembra 2005; njetovo zvanično ime je otkriveno javnosti na Dan oružanih snaga, 27. marta 2006. godine.[3]

Kao sedište vlade Mjanmara, Nejpjido je mesto Parlamenta Unije, Vrhovnog suda, Predsedničke palate, zvanične rezidencije Kabineta Mjanmara i sedišta vladinih ministarstava i vojske. Nejpjido je poznat po svojoj neobičnoj kombinaciji velike veličine i veoma niske gustine naseljenosti.[4][5] Grad je bio domaćin 24. i 25. ASEAN samita, 3. BIMSTEC samita, Devetog samita istočne Azije i Igara jugoistočne Azije 2013.

Nejpjido se nalazi 320 km severno od Ranguna, najvećeg grada zemlje i prestonice do 2005.

Izgradnja grada je započela 2002. Postao je glavni grad zemlje 6. novembra 2005. Zvanično ime grada je objavljeno 27. marta 2006. U slobodnom prevodu ime znači „prestonica kraljeva“ ili „kraljevski grad sunca“, i korišćeno je u prošlosti kao atribut drugih gradova. Grad je još uvek u izgradnji i planira se da bude dovršen oko 2012. Podeljen je na zone: stambenu, vojnu, hotelsku, diplomatsku i zonu ministarstava. Putovanje i stanovanje u Nejpjidou je pod kontrolom vojne hunte Mjanmara.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nejpjido se nalazi između planinskih lanaca Bago Joma i Šan Joma. Grad pokriva površinu od 7,054 km2 (2,724 sq mi) i ima 924.608 stanovnika, prema zvaničnim podacima.[6]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Nejpjida
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Maksimum, °C (°F) 30
(86)
34
(93)
36
(97)
38
(100)
35
(95)
32
(90)
31
(88)
30
(86)
32
(90)
32
(90)
31
(88)
29
(84)
32,5
(90,5)
Minimum, °C (°F) 14
(57)
16
(61)
20
(68)
24
(75)
25
(77)
24
(75)
24
(75)
24
(75)
24
(75)
23
(73)
20
(68)
16
(61)
21,2
(70,2)
Količina padavina, mm (in) 5
(0,2)
2
(0,08)
9
(0,35)
33
(1,3)
154
(6,06)
160
(6,3)
198
(7,8)
229
(9,02)
186
(7,32)
131
(5,16)
37
(1,46)
7
(0,28)
1,151
(45,33)
Dani sa padavinama 1 0 1 3 14 21 23 24 19 12 4 1 123
Izvor: Weather2Travel.com. Retrieved 26 March 2013

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naypyidaw was founded on a greenfield site near Pyinmana, about 320 km (200 mi) north of the old capital, Yangon. Construction started in 2002 and was completed by 2012.[7] At least 25 construction companies were hired by the military government to build the city.[8]

On 6 November 2006, more than 12,000 troops marched in the new capital in its first public event: a massive military parade to mark Armed Forces Day, the anniversary of Burma's 1945 revolution against the Japanese occupation. Filming was restricted to the concrete parade ground which contains three enormous sculptures — depictions of King Anawrahta, Bayinnaung and Alaungpaya. The city was officially named Naypyidaw[9] during these ceremonies,[10] and the official, albeit mostly administrative, capital of the country was relocated from Yangon to Naypyidaw.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija
2014.
375.189

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Putevi[uredi | uredi izvor]

Autoput Rangun-Nejpjido sa četiri trake dužine 323,2 km (200,8 mi) direktno povezuje Nejpjido sa Rangunom i deo je autoputa Rangun-Nejpjido-Mandalej dugog 563 km (350 mi). Postoji bulevar sa 20 traka; kao i većina puteva u gradu, uglavnom je prazan.[11][12] Nejpjido ima puteve sa četiri trake i kružne tokove na više nivoa, prekrivene cvećem (saobraćajni krugovi).[13][14]

Vazduh[uredi | uredi izvor]

Međunarodni aerodrom Nejpjido, takođe poznat kao aerodrom Ajelar, otvoren je u decembru 2011. i nalazi se 16 km (10 mi) jugoistočno od grada, između gradova Ela i Lu. Uslužuju ga sve domaće avio-kompanije — Er Bagan, Er Mandalaj, Mjanmarska nacionalna avio kompanija, FMI Er i Rangun ervejz — sa redovnim letovima za Rangun i druge gradove širom zemlje.[15] Prema Ministarstvu saobraćaja, aerodrom ima pistu dugu 3,6 km (2,2 mi), kontrolni toranj visok 69 m (226 ft) i može obaviti do 65.000 letova godišnje.[16] Bangkok Airways, China Eastern Airlines, Qingdao Airlines, i Donghai Airlines opslužuju aerodrom međunarodnim letovima za i iz Bangkoka, Kuenming, Kunming, Naninga, Sijana, i Šendžena.

Autobusi i taksiji[uredi | uredi izvor]

Usluge javnog prevoza su ograničene između naselja.[17] Vladina ministarstva operišu šatl autobuse ujutru i uveče do svojih zgrada.[18]

Grad ima centralnu autobusku stanicu[19] i jednu taksi kompaniju kojom upravlja vojska.[17] Motocikli su zabranjeni na nekim putevima u gradskim granicama Nejpjida, uključujući delove puta Tav Vin Jadana, kao rezultat stotina smrtnih slučajeva u saobraćajnim nesrećama 2009. godine.[20]

Železnica[uredi | uredi izvor]

Železnička stanica u Nejpjidu je otvorena na miljokazu br. (233/0), između stanice Vajvatav i stanice Kajitangan na pruzi Rangun-Mandalej sa površinom stanice od 2.700 m × 1.200 m (9.000 ft × 4.000 ft) i pokrivenom površinom od 334,5 ha (826,5 acres). Izgradnja je počela 8. decembra 2006, a železnička stanica u Nejpjidu otvorena je 5. jula 2009, iako nadvožnjak, zgrada za lokomotive, betonski put koji vodi do stanice, parking, salon za putnike i peron nisu bili završeni.[21]

Pre otvaranja železničke stanice u Nejpjidu, grad su opsluživale stanice Pjinmana i Lu, iako je samo stanica Pjinmana na glavnoj železničkoj liniji (koja se proteže na relaciji Rangun-Bago-Nejpjido-Tazi-Mandalej). Stanica Lu je na putu od Pjinmane za Kjaukpadang. Od Ranguna do Pjinmane potrebno je devet sati vožnje vozom; vozovi polaze u 12:00 i stižu u 21:30 po lokalnom vremenu.[22]

U avgustu 2011. godine, ruski mediji objavili su da će ruska firma graditi metro liniju od 50 km (31 mi), koja će biti prvi podzemni železnički sistem u zemlji, ispod Nejpjida.[23][24] Međutim, Ministarstvo železničkog saobraćaja je naknadno saopštilo da je plan otkazan zbog nedostatka potražnje i budžetskih ograničenja.[25]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b တိုင်းခုနစ်တိုင်းကို တိုင်းဒေသကြီးများအဖြစ် လည်းကောင်း၊ ကိုယ်ပိုင်အုပ်ချုပ်ခွင့်ရ တိုင်းနှင့် ကိုယ်ပိုင်အုပ်ချုပ်ခွင့်ရ ဒေသများ ရုံးစိုက်ရာ မြို့များကို လည်းကောင်း ပြည်ထောင်စုနယ်မြေတွင် ခရိုင်နှင့်မြို့နယ်များကို လည်းကောင်း သတ်မှတ်ကြေညာ. Weekly Eleven News (na jeziku: burmanski). 20. 8. 2010. Pristupljeno 23. 8. 2010. 
  2. ^ „News Briefs”. The Myanmar Times. Myanmar Consolidated Media. 20. 3. 2006. Arhivirano iz originala 27. 6. 2006. g. Pristupljeno 1. 4. 2006. 
  3. ^ Dulyapak Preecharushh. „Myanmar's New Capital City of Naypyidaw”. Engineering Earth. Academia.edu: 1021—1044. Pristupljeno 20. 10. 2020. 
  4. ^ „This 'empty' city is more than four times the size of London”. indy100 (na jeziku: engleski). 21. 6. 2017. Arhivirano iz originala 10. 11. 2017. g. Pristupljeno 21. 6. 2017. 
  5. ^ „Inside Burma’s ghost town capital city, which is 4 times the size of London with a fraction of the population”. The Independent (na jeziku: engleski). 2017-06-23. Pristupljeno 2021-10-01. 
  6. ^ „Construction of Myanmar new capital continues”. People's Daily. Xinhua News. 24. 12. 2009. 
  7. ^ Marshall Cavendish Corporation (2007). World and Its Peoples: Eastern and Southern Asia. Marshall Cavendish. p. 650.
  8. ^ „Buki Yuushuu”. YouTube. Arhivirano iz originala 24. 7. 2018. g. Pristupljeno 28. 6. 2017. 
  9. ^ „Naypyidaw: Burma”. Geographical Names. Pristupljeno 6. 12. 2011. 
  10. ^ „Burma's new capital stages parade”. BBC News. 27. 3. 2006. Pristupljeno 6. 4. 2006. 
  11. ^ Tun, Aung Hla (16. 1. 2010). „As poll looms, Myanmar still building parliament”. Reuters. 
  12. ^ „Surrounded by Poverty, a Lifeless Capital Stands Aloof”. The New York Times (na jeziku: engleski). 2011-12-13. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2021-10-02. 
  13. ^ „Built to Order: Myanmar's New Capital Isolates and Insulates Junta”. The New York Times. 24. 6. 2008. 
  14. ^ „Myanmar unveils zoo in remote new capital | MACAU DAILY TIMES”. Macau Daily Times. 27. 3. 2008. Arhivirano iz originala 28. 09. 2018. g. Pristupljeno 27. 05. 2022. 
  15. ^ „News Briefs (New air destinations)”. The Myanmar Times. Myanmar Consolidated Media. 12. 6. 2006. Pristupljeno 29. 6. 2006. 
  16. ^ „Myanmar opens international airport in new capital”. Reuters (na jeziku: engleski). 19. 12. 2011. Pristupljeno 27. 5. 2018. 
  17. ^ a b Living in a ghost town. Bangkok Post. 18 October 2009.
  18. ^ Varadarajan, Siddharth (21 January 2007). In phantom capital, a city slowly takes shape. The Hindu.
  19. ^ Pedrosa, Veronica (20. 11. 2006). „Burma's 'seat of the kings'. Al Jazeera. Arhivirano iz originala 23. 11. 2006. g. Pristupljeno 21. 11. 2006. 
  20. ^ Win Ko Ko Latt (21. 3. 2011). „Motorbike ban to be expanded in NPT”. Myanmar Times. Arhivirano iz originala 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 18. 8. 2011. 
  21. ^ „New railway station reflects dignity of Naypyidaw” (PDF). The New Light of Myanmar. Ministry of Information. 24. 11. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 4. 2011. g. Pristupljeno 22. 7. 2010. 
  22. ^ „Import, export licensing moving to Naypyidaw”. The Myanmar Times. Myanmar Consolidated Media. 29. 5. 2006. Pristupljeno 29. 6. 2006. 
  23. ^ Nikishenkov, Oleg (5. 8. 2011). „Moscow exports the metro – to Myanmar”. Moscow Times. Russia & India Report. Pristupljeno 8. 8. 2011. 
  24. ^ Wade, Francis (2. 8. 2011). „Russia to build metro in Naypyidaw: reports”. Democratic Voice of Burma. Arhivirano iz originala 23. 2. 2015. g. Pristupljeno 8. 8. 2011. 
  25. ^ Sann Oo (5. 9. 2011). „Subway plan for Naypyidaw too expensive, says minister”. Myanmar Times. Arhivirano iz originala 4. 2. 2012. g. Pristupljeno 3. 3. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dulyapak Preecharushh, Naypyidaw: New Capital of Burma, 2009, White Lotus. ISBN 978-9744801302

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]