Josif Brodski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Josif Brodski
Josif Brodski 1988. godine
Lični podaci
Puno imeIosif Aleksandrovič Brodskiй
Datum rođenja(1940-05-24)24. maj 1940.
Mesto rođenjaLenjingrad, SSSR
Datum smrti28. januar 1996.(1996-01-28) (55 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD
NarodnostJevrej
Porodica
SupružnikMarina Bazmanova (1962–1967)
Marija Kuznecova
Književni rad
Jezik stvaranjaruski, engleski[1]
Žanrpesnik, esejist, dramaturg, prevodilac, pedagog
Uticaji odMarina Cvetajeva
Ana Ahmatova
Osip Mandelštam
Vistan Hju Oden
Robert Frost
NagradeNobelova nagrada za književnost (1987)

Potpis

Josif Aleksandrovič Brodski (rus. Ио́сиф Алекса́ндрович Бро́дский; Lenjingrad, 24. maj 1940Njujork, 28. januar 1996), ruski je pesnik i esejista jevrejskog porekla, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine.[2]

Život i delo[uredi | uredi izvor]

Rođen je u jevrejskoj porodici, ocu Aleksandru Ivanoviču Brodskom (1903—1984) i mami Mariji Mojsejevni Volpert (1905—1983) u Lenjingradu (današnji Sankt Peterburg). Otac Aleksandar je bio major u Sovjetskoj mornarici i radio kao vojni fotoreporter a nakon rata u fotolaboratoriju pomorskog muzeja Petra Velikog, dok je mama Marija radila kao knjigovođa. Josif je pohađao nekoliko osnovnih škola (Škola br. 203, Škola br. 196 i Školu br. 181 - gde je ponavljao 7 razred). [3] U petnaestoj godini, nakon sedmog razreda, napustio je školu i pokušao da se, bezuspešno, upiše u podmorničku školu (Drugo Baltsko učilišče), prema Josifu razlog je bio jevrejsko poreklo a zvanično nije prošao zdravstveni pregled - astigmatizam levog oka. [3] Vratio se za jednu godinu u školu br. 196 nakon čega se, kao 15-godišnjak, zaposlio u fabrici Arzenal, gde je radio na glodalici. [4]

Nakon odluke da postane lekar radio je razne poslove u bolnicama. Pored toga radio je na svom obrazovanju. Naučio je engleski i poljski jezik (kako bi mogao da prevodi poeme Česlava Miloša, koji je bio njegov prijatelj). Proučavao je klasičnu filozofiju, religiju, englesku i američku poeziju. Počeo je da piše 1956. godine. Na njegovu poeziju uticala je Ana Ahmatova. U Sovjetskoj Rusiji njegova dela nisu objavljena, dok je u SAD objavio Pesme i poeme (1965), Sećanja na T. S. Eliota (1967) i zbirku poezije Stanica u pustinji (1970).

Godine 1963, optužen je za „društveni parazitizam“ i osuđen na prisilni rad u oblasti Arhangelska,[5]na pet godina.[2] Kazna mu je smanjena nakon protesta eminentnih sovjetskih i evropskih književnika kao što su Jevgenij Jevtušenko i Žan Pol Sartr.

Godine 1972, bio je prinuđen [a] da napusti SSSR. [6] Nastanjuje se u SAD[2] gde kao američki državljanin predaje istoriju ruske i engleske književnosti na koledžu u Maunt Holioku. U SAD objavio je sledeća dela: Kraj bel epoka (1977), Deo govora (1977), Nove stanice za Avgust (1982), dramu Mramor (1984), eseja Udovoljiti senci (1986), Uranija (1987), Vodeni žig (1991), O tugovanju i razumu. Za zbirku eseja Udovoljiti senci dobio je prestižnu nagradu američke književne kritike 1986, a naredne godine postaje počasni doktor univerziteta u Jejlu kao i član Američke akademije i Instituta za književnost. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1987. godine, a 1991. odlikovan je Legijom časti.[5]

Književni uticaj[uredi | uredi izvor]

Na Brodskog su najviše utecala dela Marine Cvetajeve, Ane Ahmatove, Roberta Frosta i Vistana Hjug Odena. Za literaturu 20. veka kao „najinteresantniju pojavu” imao je Marinu Cvetajevu u ruskoj književnosti i Frosta u engleskoj literaturi. [7]

Josif Brodski je umro od srčanog udara u Njujorku 28. januara 1996. godine. Po sopstvenoj želji sahranjen je na groblju San Mikele u Veneciji. [b]

U Sankt Peterburgu je u decembru 2021. godine otvoren Muzej Josifa Brodskog.[8]

Citati[uredi | uredi izvor]

  • Postoje zločini gori od spaljivanja knjiga. Jedan od njih je ne čitati ih.
  • Svaka spisateljska karijera počinje kao traganje za svetošću, za samousavršavanjem. Pre ili kasnije, a po pravilu veoma brzo, čovek otkriva da njegova olovka ostvaruje mnogo više od njegove duše.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Poetske kolekcije[uredi | uredi izvor]

  • 1967: Elegy for John Donne and Other Poems, selected, translated, and introduced by Nicholas William Bethell, London: Longman[9]
  • 1968: Velka elegie, Paris: Edice Svedectvi
  • 1972: Poems, Ann Arbor, Michigan: Ardis
  • 1973: Selected Poems, translated from the Russian by George L. Kline. New York: Harper & Row
  • 1977: A Part of Speech[10]
  • 1977: Poems and Translations, Keele: University of Keele
  • 1980: A Part of Speech, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1981: Verses on the Winter Campaign 1980, translation by Alan Myers.–London: Anvil Press
  • 1988: To Urania: Selected Poems, 1965–1985, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1995: On Grief and Reason: Essays, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1996: So Forth: Poems, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1999: Discovery, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 2000: Collected Poems in English, 1972–1999, edited by Ann Kjellberg, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 2001: Nativity Poems, translated by Melissa Green–New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 2020: Selected Poems, 1968-1996, edited by Ann Kjellberg, New York: Farrar, Straus & Giroux

Zbirke eseja i intervjua[uredi | uredi izvor]

  • 1986: Less Than One: Selected Essays, New York: Farrar, Straus & Giroux. (Winner of the National Book Critics Circle Award)
  • 1992: Watermark, Noonday Press; New York: Farrar, Straus & Giroux, reflecting the writer’s love affair with Venice, where he stayed at least 20 times.
  • 1995: On Grief and Reason: Essays. Farrar, Straus and Giroux.
  • 2003: Joseph Brodsky: Conversations, edited by Cynthia L. Haven. Jackson, Miss.: University Press of Mississippi Literary Conversations Series.

Drame[uredi | uredi izvor]

  • 1989: Marbles : a Play in Three Acts, translated by Alan Myers with Joseph Brodsky.–New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1991: Democracy! in Granta 30 New Europe, translated by Alan Myers and Joseph Brodsky.

U filmu[uredi | uredi izvor]

  • 2008 - A Room And A Half (Poltorы komnatы ili sentimentalьnoe putešestvie na rodinu
  • 2015 - Brodsky is not a Poet (Brodskiй ne poэt, Brodskiy ne poet)
  • 2018 - Dovlatov (Dovlatov)[11][12]

Kolekcije na ruskom[uredi | uredi izvor]

  • 1965: Stikhotvoreniia i poemy, Washington, D.C. : Inter-Language Literary Associates
  • 1970: Ostanovka v pustyne, New York: Izdatel'stvo imeni Chekhova (Rev. ed. Ann Arbor, Mich.: Ardis, 1989)
  • 1977: Chast' rechi: Stikhotvoreniia 1972–76, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1977: Konets prekrasnoi epokhi : stikhotvoreniia 1964–71, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1977: V Anglii, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1982: Rimskie elegii, New York: Russica
  • 1983: Novye stansy k Avguste : stikhi k M.B., 1962–1982, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1984: Mramor, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1984: Uraniia : Novaia kniga stikhov, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1989: Ostanovka v pustyne, revised edition, Ann Arbor, Mich.: Ardis, 1989 (original edition: New York: Izdatel'stvo imeni Chekhova, 1970)
  • 1990: Nazidanie : stikhi 1962–1989, Leningrad : Smart
  • 1990: Chast' rechi : Izbrannye stikhi 1962–1989, Moscow: Khudozhestvennaia literatura
  • 1990: Osennii krik iastreba : Stikhotvoreniia 1962–1989, Leningrad: KTP LO IMA Press
  • 1990: Primechaniia paporotnika, Bromma, Sweden : Hylaea
  • 1991: Ballada o malen'kom buksire, Leningrad: Detskaia literatura
  • 1991: Kholmy : Bol'shie stikhotvoreniia i poemy, Saint Petersburg: LP VTPO "Kinotsentr"
  • 1991: Stikhotvoreniia, Tallinn: Eesti Raamat
  • 1992: Naberezhnaia neistselimykh: Trinadtsat' essei, Moscow: Slovo
  • 1992: Rozhdestvenskie stikhi, Moscow: Nezavisimaia gazeta (revised edition in 1996)
  • 1992–1995: Sochineniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond, 1992–1995, four volumes
  • 1992: Vspominaia Akhmatovu / Joseph Brodsky, Solomon Volkov, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 1992: Forma vremeni : stikhotvoreniia, esse, p'esy, Minsk: Eridan, two volumes
  • 1993: Kappadokiia.–Saint Petersburg
  • 1994: Persian Arrow/Persidskaia strela, with etchings by Edik Steinberg.–Verona: * Edizione d'Arte Gibralfaro & ECM
  • 1995: Peresechennaia mestnost ': Puteshestviia s kommentariiami, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 1995: V okrestnostiakh Atlantidy : Novye stikhotvoreniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 1996: Peizazh s navodneniem, compiled by Aleksandr Sumerkin.–Dana Point, Cal.: Ardis
  • 1996: Rozhdestvenskie stikhi, Moscow: Nezavisimaia gazeta, revised edition of a work originally published in 1992
  • 1997: Brodskii o Tsvetaevoi, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 1998: Pis'mo Goratsiiu, Moscow: Nash dom
  • 1996 and after: Sochineniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond, eight volumes
  • 1999: Gorbunov i Gorchakov, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 1999: Predstavlenie : novoe literaturnoe obozrenie, Moscow
  • 2000: Ostanovka v pustyne, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Chast' rechi, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Konets prekrasnoi epokhi, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Novye stansy k Avguste, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Uraniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Peizazh s navodneniem, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Bol'shaia kniga interv'iu, Moscow: Zakharov
  • 2001: Novaia Odisseia : Pamiati Iosifa Brodskogo, Moscow: Staroe literaturnoe obozrenie
  • 2001: Peremena imperii : Stikhotvoreniia 1960–1996, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 2001: Vtoroi vek posle nashei ery : dramaturgija Iosifa Brodskogo, Saint Petersburg: Zvezda

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brodski je Brežnjevu pisao pismo, gde ga molio da ostane u Rusiji i bavi sa literaturom pa makar i kao prevodilac.
  2. ^ Sahranjen je nedaleko od Sergeja Djagiljeva i Igora Stravinskog, prema Salamonu Volkovu taj deo se zvao "groblje prognanika"

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Joseph Brodsky - Biography”. Arhivirano iz originala 3. 5. 2013. g. Pristupljeno 14. 6. 2017. 
  2. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 181. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ a b Volkov 2009, str. 12.
  4. ^ Volkov 2009, str. 13.
  5. ^ a b „Josif Brodski - Biografija”. Prelepa poezija. Arhivirano iz originala 19. 01. 2019. g. Pristupljeno 19. 1. 2019. 
  6. ^ Volkov 2009, str. 208.
  7. ^ Volkov 2009, str. 93.
  8. ^ Muzej Nine Fjodorovne („Politika”, 5. oktobar 2021)
  9. ^ „Joseph Brodsky Bibliography”. nobelprize.org. 1987. Pristupljeno 1. 1. 2009. 
  10. ^ McFadden, Robert Dennis (29. 1. 1996). „Joseph Brodsky, Exiled Poet Who Won Nobel, Dies at 55”. The New York Times. Pristupljeno 1. 1. 2009. 
  11. ^ Alperina, Susanna (21. 4. 2015). „Alexei German Jr. started work on the film "Dovlatov". Russian Gazette (na jeziku: ruski). Pristupljeno 21. 2. 2022. 
  12. ^ Alekseй German: Dovlatov — эto naš mif // RIA Novosti

Literatura[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]