Josif Brodski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josif Brodski
Joseph Brodsky 1988.jpg
Lični podaci
Puno imeIosif Aleksandrovič Brodskiй
Datum rođenja(1940-05-24)24. maj 1940.
Mesto rođenjaLenjingrad, SSSR
Datum smrti28. januar 1996.(1996-01-28) (55 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD
NarodnostJevrej
Porodica
SupružnikMarina Bazmanova (1962–1967)
Marija Kuznecova
Književni rad
Jezik stvaranjaruski, engleski[1]
Književni žanrpesnik, esejist, dramaturg, prevodilac, pedagog
Uticaji odMarina Cvetajeva
Ana Ahmatova
Osip Mandelštam
Vistan Hju Oden
Robert Frost

NagradeNobelova nagrada za književnost (1987)

Potpis

Josif Aleksandrovič Brodski (rus. Ио́сиф Алекса́ндрович Бро́дский; Lenjingrad, 24. maj 1940Njujork, 28. januar 1996), ruski je pesnik i esejista jevrejskog porekla, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine.[2]

Život i delo[uredi | uredi izvor]

Rođen je u jevrejskoj porodici, ocu Aleksandru Ivanoviču Brodskom (1903—1984) i mami Mariji Mojsejevni Volpert (1905—1983) u Lenjingradu (današnji Sankt Peterburg). Otac Aleksandar je bio major u Sovjetskoj mornarici i radio kao vojni fotoreporter a nakon rata u fotolaboratoriju pomorskog muzeja Petra Velikog, dok je mama Marija radila kao knjigovođa. Josif je pohađao nekoliko osnovnih škola (Škola br. 203, Škola br. 196 i Školu br. 181 - gde je ponavljao 7 razred). [3] U petnaestoj godini, nakon sedmog razreda, napustio je školu i pokušao da se, bezuspešno, upiše u podmorničku školu (Drugo Baltsko učilišče), prema Josifu razlog je bio jevrejsko poreklo a zvanično nije prošao zdravstveni pregled - astigmatizam levog oka. [3] Vratio se za jednu godinu u školu br. 196 nakon čega se, kao 15-godišnjak, zaposlio u fabrici Arzenal, gde je radio na glodalici. [4]

Nakon odluke da postane lekar radio je razne poslove u bolnicama. Pored toga radio je na svom obrazovanju. Naučio je engleski i poljski jezik (kako bi mogao da prevodi poeme Česlava Miloša, koji je bio njegov prijatelj). Proučavao je klasičnu filozofiju, religiju, englesku i američku poeziju. Počeo je da piše 1956. godine. Na njegovu poeziju uticala je Ana Ahmatova. U Sovjetskoj Rusiji njegova dela nisu objavljena, dok je u SAD objavio Pesme i poeme (1965), Sećanja na T. S. Eliota (1967) i zbirku poezije Stanica u pustinji (1970).

Godine 1963, optužen je za „društveni parazitizam“ i osuđen na prisilni rad u oblasti Arhangelska,[5]na pet godina.[2] Kazna mu je smanjena nakon protesta eminentnih sovjetskih i evropskih književnika kao što su Jevgenij Jevtušenko i Žan Pol Sartr.

Godine 1972, bio je prinuđen [a] da napusti SSSR. [6] Nastanjuje se u SAD[2] gde kao američki državljanin predaje istoriju ruske i engleske književnosti na koledžu u Maunt Holioku. U SAD objavio je sledeća dela: Kraj bel epoka (1977), Deo govora (1977), Nove stanice za Avgust (1982), dramu Mramor (1984), eseja Udovoljiti senci (1986), Uranija (1987), Vodeni žig (1991), O tugovanju i razumu. Za zbirku eseja Udovoljiti senci dobio je prestižnu nagradu američke književne kritike 1986, a naredne godine postaje počasni doktor univerziteta u Jejlu kao i član Američke akademije i Instituta za književnost. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1987. godine, a 1991. odlikovan je Legijom časti.[5]

Književni uticaj[uredi | uredi izvor]

Na Brodskog su najviše utecala dela Marine Cvetajeve, Ane Ahmatove, Roberta Frosta i Vistana Hjug Odena. Za literaturu 20. veka kao „najinteresantniju pojavu” imao je Marinu Cvetajevu u ruskoj književnosti i Frosta u engleskoj literaturi. [7]

Josif Brodski je umro od srčanog udara u Njujorku 28. januara 1996. godine. Po sopstvenoj želji sahranjen je na groblju San Mikele u Veneciji. [b]

U Sankt Peterburgu je u decembru 2021. godine otvoren Muzej Josifa Brodskog.[8]

Citati[uredi | uredi izvor]

  • Postoje zločini gori od spaljivanja knjiga. Jedan od njih je ne čitati ih.
  • Svaka spisateljska karijera počinje kao traganje za svetošću, za samousavršavanjem. Pre ili kasnije, a po pravilu veoma brzo, čovek otkriva da njegova olovka ostvaruje mnogo više od njegove duše.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Poetske kolekcije[uredi | uredi izvor]

  • 1967: Elegy for John Donne and Other Poems, selected, translated, and introduced by Nicholas William Bethell, London: Longman[9]
  • 1968: Velka elegie, Paris: Edice Svedectvi
  • 1972: Poems, Ann Arbor, Michigan: Ardis
  • 1973: Selected Poems, translated from the Russian by George L. Kline. New York: Harper & Row
  • 1977: A Part of Speech[10]
  • 1977: Poems and Translations, Keele: University of Keele
  • 1980: A Part of Speech, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1981: Verses on the Winter Campaign 1980, translation by Alan Myers.–London: Anvil Press
  • 1988: To Urania: Selected Poems, 1965–1985, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1995: On Grief and Reason: Essays, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1996: So Forth: Poems, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1999: Discovery, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 2000: Collected Poems in English, 1972–1999, edited by Ann Kjellberg, New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 2001: Nativity Poems, translated by Melissa Green–New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 2020: Selected Poems, 1968-1996, edited by Ann Kjellberg, New York: Farrar, Straus & Giroux

Zbirke eseja i intervjua[uredi | uredi izvor]

  • 1986: Less Than One: Selected Essays, New York: Farrar, Straus & Giroux. (Winner of the National Book Critics Circle Award)
  • 1992: Watermark, Noonday Press; New York: Farrar, Straus & Giroux, reflecting the writer’s love affair with Venice, where he stayed at least 20 times.
  • 1995: On Grief and Reason: Essays. Farrar, Straus and Giroux.
  • 2003: Joseph Brodsky: Conversations, edited by Cynthia L. Haven. Jackson, Miss.: University Press of Mississippi Literary Conversations Series.

Drame[uredi | uredi izvor]

  • 1989: Marbles : a Play in Three Acts, translated by Alan Myers with Joseph Brodsky.–New York: Farrar, Straus & Giroux
  • 1991: Democracy! in Granta 30 New Europe, translated by Alan Myers and Joseph Brodsky.

U filmu[uredi | uredi izvor]

  • 2008 - A Room And A Half (Poltorы komnatы ili sentimentalьnoe putešestvie na rodinu
  • 2015 - Brodsky is not a Poet (Brodskiй ne poэt, Brodskiy ne poet)
  • 2018 - Dovlatov (Dovlatov)[11][12]

Kolekcije na ruskom[uredi | uredi izvor]

  • 1965: Stikhotvoreniia i poemy, Washington, D.C. : Inter-Language Literary Associates
  • 1970: Ostanovka v pustyne, New York: Izdatel'stvo imeni Chekhova (Rev. ed. Ann Arbor, Mich.: Ardis, 1989)
  • 1977: Chast' rechi: Stikhotvoreniia 1972–76, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1977: Konets prekrasnoi epokhi : stikhotvoreniia 1964–71, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1977: V Anglii, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1982: Rimskie elegii, New York: Russica
  • 1983: Novye stansy k Avguste : stikhi k M.B., 1962–1982, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1984: Mramor, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1984: Uraniia : Novaia kniga stikhov, Ann Arbor, Mich.: Ardis
  • 1989: Ostanovka v pustyne, revised edition, Ann Arbor, Mich.: Ardis, 1989 (original edition: New York: Izdatel'stvo imeni Chekhova, 1970)
  • 1990: Nazidanie : stikhi 1962–1989, Leningrad : Smart
  • 1990: Chast' rechi : Izbrannye stikhi 1962–1989, Moscow: Khudozhestvennaia literatura
  • 1990: Osennii krik iastreba : Stikhotvoreniia 1962–1989, Leningrad: KTP LO IMA Press
  • 1990: Primechaniia paporotnika, Bromma, Sweden : Hylaea
  • 1991: Ballada o malen'kom buksire, Leningrad: Detskaia literatura
  • 1991: Kholmy : Bol'shie stikhotvoreniia i poemy, Saint Petersburg: LP VTPO "Kinotsentr"
  • 1991: Stikhotvoreniia, Tallinn: Eesti Raamat
  • 1992: Naberezhnaia neistselimykh: Trinadtsat' essei, Moscow: Slovo
  • 1992: Rozhdestvenskie stikhi, Moscow: Nezavisimaia gazeta (revised edition in 1996)
  • 1992–1995: Sochineniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond, 1992–1995, four volumes
  • 1992: Vspominaia Akhmatovu / Joseph Brodsky, Solomon Volkov, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 1992: Forma vremeni : stikhotvoreniia, esse, p'esy, Minsk: Eridan, two volumes
  • 1993: Kappadokiia.–Saint Petersburg
  • 1994: Persian Arrow/Persidskaia strela, with etchings by Edik Steinberg.–Verona: * Edizione d'Arte Gibralfaro & ECM
  • 1995: Peresechennaia mestnost ': Puteshestviia s kommentariiami, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 1995: V okrestnostiakh Atlantidy : Novye stikhotvoreniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 1996: Peizazh s navodneniem, compiled by Aleksandr Sumerkin.–Dana Point, Cal.: Ardis
  • 1996: Rozhdestvenskie stikhi, Moscow: Nezavisimaia gazeta, revised edition of a work originally published in 1992
  • 1997: Brodskii o Tsvetaevoi, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 1998: Pis'mo Goratsiiu, Moscow: Nash dom
  • 1996 and after: Sochineniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond, eight volumes
  • 1999: Gorbunov i Gorchakov, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 1999: Predstavlenie : novoe literaturnoe obozrenie, Moscow
  • 2000: Ostanovka v pustyne, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Chast' rechi, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Konets prekrasnoi epokhi, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Novye stansy k Avguste, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Uraniia, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Peizazh s navodneniem, Saint Petersburg: Pushkinskii fond
  • 2000: Bol'shaia kniga interv'iu, Moscow: Zakharov
  • 2001: Novaia Odisseia : Pamiati Iosifa Brodskogo, Moscow: Staroe literaturnoe obozrenie
  • 2001: Peremena imperii : Stikhotvoreniia 1960–1996, Moscow: Nezavisimaia gazeta
  • 2001: Vtoroi vek posle nashei ery : dramaturgija Iosifa Brodskogo, Saint Petersburg: Zvezda

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brodski je Brežnjevu pisao pismo, gde ga molio da ostane u Rusiji i bavi sa literaturom pa makar i kao prevodilac.
  2. ^ Sahranjen je nedaleko od Sergeja Djagiljeva i Igora Stravinskog, prema Salamonu Volkovu taj deo se zvao "groblje prognanika"

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Joseph Brodsky - Biography”. Arhivirano iz originala na datum 3. 5. 2013. Pristupljeno 14. 6. 2017. 
  2. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 181. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ a b Volkov 2009, str. 12.
  4. ^ Volkov 2009, str. 13.
  5. ^ a b „Josif Brodski - Biografija”. Prelepa poezija. Arhivirano iz originala na datum 19. 01. 2019. Pristupljeno 19. 1. 2019. 
  6. ^ Volkov 2009, str. 208.
  7. ^ Volkov 2009, str. 93.
  8. ^ Muzej Nine Fjodorovne („Politika”, 5. oktobar 2021)
  9. ^ „Joseph Brodsky Bibliography”. nobelprize.org. 1987. Pristupljeno 1. 1. 2009. 
  10. ^ McFadden, Robert Dennis (29. 1. 1996). „Joseph Brodsky, Exiled Poet Who Won Nobel, Dies at 55”. The New York Times. Pristupljeno 1. 1. 2009. 
  11. ^ Alperina, Susanna (21. 4. 2015). „Alexei German Jr. started work on the film "Dovlatov". Russian Gazette (na jeziku: ruski). Pristupljeno 21. 2. 2022. 
  12. ^ Alekseй German: Dovlatov — эto naš mif // RIA Novosti

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]