Gerent Tomas

Gerent Tomas
Tomas na Tur de Fransu 2017. godine.
Lični podaci
Puno ime	Gerent Hauel Tomas
Nadimak	Dži (G)
Datum rođenja	(1986-05-25)25. maj 1986.
Mjesto rođenja	Kardif, Vels, UK
Državljanstvo	UK
Visina	1,83 m
Masa	70 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Ineos grenadirs
Disciplina	drumski / pista
Tip vozača	univezalac
Juniorska karijera
—	Mendi Flajers
—	Sajkling klub Kardif
—	Kardif džast in front
2005	Vizenhof
2006	Sunijer Duval—Prodir
Profesionalna karijera
2006	Resajkling
2007—2009	Barlovrld
2010—	Skaj
Uspjesi
Tur de Frans Tur de Frans 1 (2018)
Glavne etapne trke
Pariz—Nica	1 (2016)
Tur de Romandi	1 (2021)
Tur de Svis	1 (2022)
Kriterijum di Dofine	1 (2018)
Klasici
E3 Sakso bank	1 (2015)
Prvenstva
Nacionalni šampion (drumska trka)	1 (2010)
Nacionalni šampion (vožnja na hronometar)	1 (2018)
Druge trke
Bajern—Rundfart 2 (2011, 2014) Volta ao Algarve 2 (2015, 2016) Tur of Alps 1 (2017)
Nagrade i medalje Biciklizam na pisti Predstavljajući Ujedinjeno Kraljevstvo Olimpijske igre Peking 2008. Dohvatna vožnja ekipno London 2012. Dohvatna vožnja ekipno Svjetsko prvenstvo Palma de Majorka 2007. Dohvatna vožnja ekipno Mančester 2008. Dohvatna vožnja ekipno Melburn 2012. Dohvatna vožnja ekipno Bordo 2006. Dohvatna vožnja ekipno Melburn 2012. Dohvatna vožnja ekipno Predstavljajući Vels Igre Komonvelta Melburn 2006. Trka na poene Drumski biciklizam Predstavljajući Vels Igre Komonvelta Glazgov 2014. Drumska trka Glazgov 2014. Vožnja na hronometar Predstavljajući Skaj Svjetsko prvenstvo Firenca 2013. Ekipni hronometar
Ažurirano: 29. maj 2023.

Gerent Hauel Tomas (engl. Geraint Howell Thomas; Kardif, 25. maj 1986) velški je profesionalni biciklista, koji trenutno vozi za britanski UCI vorld tur tim Ineos grenadirs, Vels i Ujedinjeno Kraljevstvo. Član je reda britanskog kraljevstva (MBE). Osvojio je jednom Tur de Frans, dok je po jednom završio na drugom i trećem mjestu, a jednom je završio na drugom mjestu na Điro d’Italiji. Po jednom je osvojio Kriterijum di Dofine, Pariz—Nicu, Tur de Romandi, Tur de Svis i E3 Binkbank, kao i prvenstvo Ujedinjenog Kraljevstva u drumskoj i u vožnji na hronometar. Jednom je osvojio Tur of Alps, dok je po dvaput osvojio Bajern—Rundfart i Volta ao Algarve. Osvojio je dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama — 2008. i 2012. u disciplini dohvatna vožnja ekipno, dok je osvojio tri zlatne i dvije srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u dohvatnoj vožnji ekipno.

Profesionalnu karijeru počeo je 2006. godine, u timu resajkling, gdje je vozio i drumske, kao i trke na pisti. Na pisti, specijalista je u disciplini ekipna dohvatno. Osvojio je tri puta Svjetsko prvenstvo na pisti i dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama, obje u disciplini ekipna dohvatno, 2008 i 2012. Kao junior, osvojio je juniorski Pariz—Rube 2004, nakon čega je ostvario velike uspjehe kao profesionalac. Pobijedio je na drumskoj trci na nacionalnom prvenstvu Velike Britanije 2010, dok je predstavljajući Vels osvojio drumsku trku na Igrama Komonvelta 2014. Prvu veliku pobjedu ostvario je 2015. godine, kada je osvojio klasik E3 Harelbeke. Iste godine, Tomas se, radeći za Krisa Fruma, borio za generalni plasman na Tur de Fransu, gdje je zauzimao četvrto mjesto do etape 19, kada je izgubio 22 minuta i pao na 15 mjesto. Transformaciju u lidera na etapnim trkama nastavio je osvajanjem Pariz—Nice 2016. godine. Zajedno sa Mikelom Landom, bio je lider tima Skaj na Điro d’Italiji 2017, ali je zbog pada na devetoj etapi izgubio vrijeme i kasnije se povukao sa trke. Na Tur de Fransu 2017, pobijedio je na hronometru na prvoj etapi i tako postao prvi velšanin koji je obukao žutu majicu na Tur de Fransu; na devetoj etapi, dok je bio na drugom mjestu, pao je na spustu, zbog čega je morao da napusti Tur.

Godine 2018. osvojio je Kriterijum di Dofine, nakon čega je bio lider na Tur de Fransu, zajedno sa Krisom Frumom, koji je pokušao da osvoji i Điro i Tur u istoj godini. Tomas je uzeo žutu majicu na etapi 11, sačuvao je sve do kraja i osvojio Tur, postavši tako prvi Velšanin i treći Britanac koji je osvojio trku; takođe, postao je prvi britanski pobjednik Tur de Fransa koji je rođen u Britaniji, s obzirom na to da je Bredli Vigins rođen u Belgiji, a Kris Frum u Keniji. Godine 2019. završio je Tur de Frans na drugom mjestu, iza suvozača — Egana Bernala, koji je postao prvi kolumbijski pobjednik Tura.

Sezona 2020. bila je prekinuta od marta do avgusta zbog pandemije kovida 19. Zbog loše forme, Tomas je izostavljen iz tima za Tur 2020 i bio je lider tima Ineos na Điro d’Italiji, ali je zbog pada izgubio dosta vremena na trećoj etapi, nakon čega je napustio Điro. Godine 2021. osvojio je Tur de Romandi, što mu je bila prva osvojena trka nakon Tur de Fransa 2018. U nastavku sezone, bio je lider Ineosa na Turu, zajedno sa Ričardom Karapazom i Teom Gejgan Hartom, ali je zbog padova na početnim etapama izgubio dosta vremena i radio je za Karapaza do kraja trke. Godine 2022. osvojio je Tur de Svis, nakon čega je bio lider tima na Tur de Fransu, zajedno sa Danijelom Martinezom i Adamom Jejtsom. Na četiri etape završio je na četvrtom mjestu i Tur je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, iza Jonasa Vingegora i Tadeja Pogačara, što mu je bio treći Tur koji je završio na podijumu. Godine 2023. bio je lider tima na Điro d’Italiji, gdje je pred brdski hronometar na pretposlednjoj, etapi 20, bio lider sa 26 sekundi prednosti ispred Primoža Rogliča, ali je hranometar završio 40 sekundi iza Rogliča i završio je Điro na drugom mjestu u generalnom plasmanu.

Djetinjstvo i juniorska karijera

Rođen je u Kardifu, gdje je pohađao srednju školu Vajtčurč, istu školu koju su pohađali i fudbaler Garet Bejl i ragbista Sem Vorberton. U ranom djetinjstvu bavio se različitim sportovima, najviše plivanjem, a zatim je počeo da se bavi i biciklizmom; jedno vrijeme je trenirao oba sporta, nakon čega se opredijelio za biciklizam, kojim je počeo da se bavi sa 10 godina, u klubu Mendi Flejers, gdje je vozio zajedno sa Lukom Rouvom, budućim suvozačem u timu Skaj. Juniorsku karijeru je nastavio u lokalnim klubovima: Sajkling klub Kardif i Kardif džast in front; prvi bicikl koji je imao bio je plavi džajant.

Velike uspjehe ostvario je u konkurenciji do 14 i 16 godina. Na nacionalnom prvenstvu 2003, završio je treći u disciplini 1 km sprint, iza Marka Kevendiša i Metjua Kramptona; treći je završio i u disciplini skreč, iza pobjednika Brusa Edgara i Marka Kevendiša, dok je druga mjesta osvojio u disciplinama dohvatna individualno i na trci na poene. U julu iste godine, vozio je nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji za juniore, gdje je završio treći, iza Meta Bramejera i Marka Kevendiša.

Prvi veliki uspjeh ostvario je na Evropskom prvenstvu na pisti 2004. godine, kada je osvojio srebrnu medalju u trci na poene. Iste godine osvojio je i Pariz—Rube za juniore, 16 sekundi ispred Ijana Stanarda. Iste godine formirana je britanska biciklistička akademija, nalik na Harvard za talentovane bicikliste, kojoj se Tomas pridružio. U avgustu 2004, učestvovao je na Svjetskom prvenstvu za juniore na pisti, gdje je osvojio zlatnu medalju u disciplini skreč 10 km; Rus Pavel Korž napao je prvi, što je pratilo još pet vozača, uključujući i Tomasa, koji je u sprintu pobijedio Čileanca Luisa Mansilju i osvojio zlato. Svjetsko prvenstvo počeo je dan ranije, u kvalifikacijama za disciplinu dohvatna individualno, gdje je završio deveti, ne uspjevši da se kvalifikuje, za sekundu. Takmičio se u još dvije discipline; trku na poene 24 km završio je na 17. mjestu, dok madison, u paru sa Tomasom Valtersom, nije završio, jer je Valters pao i povrijedio rame.

U februaru 2005. doživio je težak pad dan pred trku na pisti u Australiji. Vozač ispred njega naletio je na parče metala na putu, koje je zatim odletjelo u Tomasov točak. Tokom pada, parče metala mu je ušlo u tijelo i povrijedilo slezinu. U bolnici je odbio da primi morfijum za bolove govoreći da sjutra ima trku, ali nakon što su utvrdili šta je u pitanju, primio je morfijum i slezina mu je uklonjena; zbog povrede je odsustvovao šest nedelja, taj događaj opisao je kao najteži u karijeri. Na dan 25. maja 2005, Tomas je na svoj 19 rođendan, zajedno sa drugim članovima akademije, Markom Kevendišem i Edom Klensijem, otišao da gleda finale Lige šampiona 2005, između Liverpula i Milana. Utakmica je riješena nakon penala, zbog čega su popili više nego što su očekivali; tadašnji direktor akademije — Dejv Brelsford, saznao je za to i kaznio je Tomasa tako što ga je izbacio iz tima za trku Fajv Valejs u Velsu. Umjesto trke poslati su da treniraju sa Bredlijem Viginsom i Stivom Kamingsom, što je Tomas opisao kao mnogo goru kaznu, "šest sati na maksimumu sa dvojicom profesionalaca". U avgustu, vozio je trku kroz Britaniju, koju je završio na 42 mjestu. Na nacionalnom prvenstvu na pisti za seniore održanom u oktobru, pobijedio je u dvije discipline. U disciplini dohvatna ekipno osvojio je prvo mjesto zajedno sa Markom Kevendišem, Edvardom Klensijem i Stivom Kamingsom, dok je u disciplini skreč pobijedio ispred Kevendiša i Bena Svifta.

Godine 2006, vozio je Tur de Lanjavi, koji je završio na 56 mjestu; Tur Britanije završio je na 40 mjestu. Prva drumska trka koju je osvojio bila je trka Fleče di Sud u Luksemburgu, koju je osvojio 13 sekundi ispred Volframa Vizea, uz jednu etapnu pobjedu. Sezonu na pisti počeo je u Australiji, gdje je osvojio dva treća mjesta, nakon čega je učestvovao na Svjetskom prvenstvu u Bordou. Takmičio se u disciplini dohvatna ekipno, sa Stivenom Kamingsom, Robom Hajlsom i Polom Maningom. Nakon što su u kvalifikacijama zauzeli prvo mjesto, u trci za zlatnu medalju poraženi su od Australije za 0.36 stotinki. U julu učestvovao je na Evropskom prvenstvu na pisti za vozače do 23 godine. U disciplini dohvatna ekipno, zajedno sa Edvardom Klensijem, Ijanom Stanardom i Endruom Tenantom, osvojio je zlatnu medalju, tri sekunde ispred Rusije. U disciplini skreč osvojio je srebrnu medalju, završivši iza Holanđanina Vima Stretinga.

Profesionalna karijera

2007—2009.

Tomas tokom prve etape na Tur de Fransu 2007.

Profesionalnu karijeru počeo je 2007. godine, u britanskom timu Barlvorld. Sezonu je počeo u januaru, na Tur daun ander trci u Australiji; najbolji rezultat ostvario je na četvrtoj etapi, koju je završio na 14. mjestu; u generalnom plasmanu završio je na 47. mjestu. U februaru, vozio je trke na pisti, na trci u Mančesteru, u disciplini madison, završio je drugi u paru sa Robertom Hejlsom. Na Svjetskom prvenstvu u disciplini dohvatna ekipno, bio je član britanskog tima koji je osvojio zlato; u timu su bili još Bredli Vigins, Edvard Klensi i Pol Maning. Sezonu je nastavio u Portugaliji, na Volta ao Alenteho trci, koju je završio na 107. mjestu. Tur de Pikadi trku završio je na 23. mjestu, što mu je bio najbolji rezultat u sezoni. Tim Barlvorld je dobio vajld kard pozivnicu za Tur de Frans 2007, Tomas je ušao u sastav tima, postavši tako prvi Velšanin na Turu još od 1967. godine, kada je Kolin Luis vozio Tur. Navijači Velsa pružili su mu veliku podršku na prvoj etapi, dok mu je nekoliko njih pružalo podršku i tokom cijele trke. Prvi Tur u karijeri završio je na 140. mjestu, od 141 vozača koliko ih je završilo. Nakon Tur de Fransa, vozio je Vuelta a Burgos trku, koju je završio na 82. mjestu. Sezonu na drumu završio je na domaćoj trci, Tur of Britejn. Trka je startovala hronometrom, koji je Tomas završio na sedmom mjestu; sprint na drugoj etapi završio je na petom mjestu, dok je u generalnom plasmanu završio na 59. mjestu. Sezonu je završio na pisti, gdje je u disciplini dohvatna ekipno osvojio prvo mjesto u Pekingu, zajedno sa Stivom Kamingsom, Edvardom Klensijem i Polom Maningom. Nominovan je za sportsku ličnost godine u Velsu, u izboru časopisa BBC; u javnom glasanju, bokser Džo Kalzage je dobio nagradu sa 77% glasova, drugo mjesto pripalo je golferki Beki Breuerton, dok je Tomas osvojio treće mjesto, ispred Rajana Gigsa.

Sezonu 2008. počeo je na pisti. Na takmičenju Svjetskog kupa, u Kopenhagenu, bio je član britanskog tima u disciplini dohvatna ekipno, gdje je zajedno sa Stivenom Burkijem, Edvardom Klensijem i Polom Maningom osvojio prvo mjesto. Na Svjetskom prvenstvu u Mančesteru, u istoj disciplini, bio je član britanskog tima, zajedno sa Maningom, Klensijem i Bredlijem Viginsom. Osvojili su zlatnu medalju, tri sekunde ispred Danske, uz novi svjetski rekord — 3:56.322. Sezonu na drumu počeo je u aprilu, na portugalskoj trci Volta ao Alenteho, koju je završio na 50. mjestu. U maju vozio je Điro d’Italiju po prvi put. Điro je počeo ekipnim hronometrom, koji je Tomasov tim Barlvorld završio na petom mjestu. U nastavku trke gubio je vrijeme, a najbolji rezultat ostvario je na hronometru na poslednjoj etapi, gdje je završio na 12 mjestu. U generalnom plasmanu završio je na 118. mjestu, tri sata i 23 minuta iza pobjednika — Alberta Kontadora. Nakon Đira vozio je Ster Elektrer trku, koju je završio na 118. mjestu u generalnom plasmanu. U avgustu, ušao je u sastav britanskog tima za Olimpijske igre 2008, u Pekingu, gdje je učestvovao u disciplini dohvatna ekipno. Tomas je zajedno sa Viginsom, Klensijem i Maningom osvojio zlatnu medalju, sedam sekundi ispred Danske, postavivši novi svjetski rekord — 3.53.314. U septembru, vozio je Tur of Britejn trku, koju je završio na 71. mjestu. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio drumsku trku, ali je nije završio.

Tomas na Tur of Britejn trci 2009.

Sezonu 2009. počeo je na pisti, u januaru. Prvenstvo Britanije u madisonu, u paru sa Lukom Rouvom, završio je drugi, iza Marka Kristijana i Pitera Kenoa. Sezonu na drumu počeo je na klasiku u Italiji — Kosta delji Etruki, koji je završio na 110. mjestu; nakon čega je vozio Tur Mediterana, ali ga nije završio. U martu, vozio je Tireno—Adrijatiko, koji je morao da napusti zbog pada na petoj etapi. Vratio se nakon mjesec dana, vozio je Điro del Trentino, koji je završio na 116. mjestu u generalnom plasmanu, od 120 vozača koliko ih je završilo trku. Najbolji rezultat u sezoni ostvario je na italijanskom klasiku Kopa Bernoki. Na poslednjem usponu, Tomas je napao zajedno sa Stivom Kamingsom, Lukom Paolinijem i još četiri vozača; Tomas je radio za suvozača — Kamingsa, i u sprintu završio je peti. U septembru vozio je domaću trku, Tur of Britejn. Sve etape bile su pretežno ravne, Tomas je treću završio na desetom mjestu, sedmu na šestom i u generalnom plasmanu završio je na šestom mjestu. Sezonu na drumu završio je na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio drumsku trku, ali je nije završio; Kadel Evans osvojio je Svjetsko prvenstvo. Sezonu je završio na pisti, gdje je osvojio prvenstvo Britanije u disciplini dohvatna vožnja individualno.

2010.

Na kraju 2009, Tomas je prešao u novoformirani britanski tim Skaj, zajedno sa Krisom Frumom i Bredlijem Viginsom. Sezonu je počeo na Tur of Katar trci, na kojoj je tim Skaj pobijedio na ekipnom hronometru na otvaranju. Nakon nekoliko etapnih trka u kojima nije bio konkurentan, vozio je kaldrmisane klasike. Gent—Vevelgem nije završio; Ronde van Flanderen završio je na 33, dok je Pariz—Rube završio na 64. mjestu. Na Kriterijumu di Dofine završio je u prvih 10 na prve četiri etape, zahvaljujući čemu je bio lider klasifikacije po poenima na tri etape (drugoj, četvrtoj i šestoj). U klasifikaciji po poenima na kraju je završio na petom mjestu, dok je u generalnom plasmanu završio na 21. mjestu, 11 minuta i 50 sekundi iza pobjednika — Janeza Brajkoviča.

Tomas na Tur de Fransu 2010, u bijeloj majici, kao lider klasifikaciji za najboljeg mladog vozača.

Na nacionalnom prvenstvu Velike Britanije, pobijedio je suvozača iz Skaja, Pitera Kenoa i ostvario prvu profesionalnu pobjedu. U julu, Tomas je ušao u sastav tima za Tur de Frans, to je bilo prvo učešće tima Skaj na trci u Francuskoj, na kojoj je Bredli Vigins bio lider tima. Tur je startovao prologom, koji je Tomas završio na petom mjestu, 23 sekunde iza Fabijana Kančelare. Na trećoj etapi vožene su sekcije po kocki, Rajder Hesedal je napao i odvojio se od grupe, nakon čega je Tomas napao zajedno sa Kančelarom, Torom Hushovdom, Andijem Šlekom i Kadelom Evansom; dostigli su Hesedala i stigli su zajedno na cilj. Hushovd je trijumfovao u sprintu, dok je Tomas završio drugi. Zahvaljujući dobrom rezultatu, Tomas je došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, dok su vrijeme izgubili Vigins, Alberto Kontador i Lens Armstrong. Na prvoj brdskoj, sedmoj etapi, Tomas je završio pet minuta iza pobjednika — Silvana Šavanela i pao je na 31. mjesto u generalnom plasmanu. Na osmoj etapi izgubio je 28 minuta i ispao iz borbe za generalni plasman, kao i iz borbe za najboljeg mladog vozača: na etapi je takođe Lens Armstrong izgubio 12 minuta, dok su lideri tima Skaj, Bredli Vigins i Tomas Lefkvist završili etapu dva minuta iza. Tomas je Tur završio na 67. mjestu, dva sata iza pobjednika — Alberta Kontadora; lideri tima Skaj nisu završili u top 10; Tomas Lefkvist završio je 20 minuta iza Kontadora, dok je Bredli Vigins završio 39 minuta iza.

Prvenstvo Britanije u vožnji na hronometar održano je u septembru, vozači tima Skaj zauzeli su prva tri mjesta. Tomas je završio treći, minut i 40 sekundi iza Bredlija Viginsa i 13 sekundi iza Krisa Fruma. Sezonu je završio na Tur of Britejn trci, koju je završio na 12. mjestu u generalnom plasmanu. Krajem septembra trebalo je da putuje u Delhi, na Igre Komonvelta 2010, ali se povukao, kao i nekoliko drugih biciklista, zbog zabrinutosti za svoje zdravlje. Denga groznica je bila jedna od stvari zbog koje su brinuli. Bolest je bila posebno rizik za Tomasa, koji je uklonio slezinu 2005. godine. Nakon odluke da se povuče, izjavio je: „Ovo je veliko razočarenje, mogu da vozim za Vels jednom svake četiri godine, ali to je odluka koju sam morao da donesem.”

2011.

Tomas u majici nacionalnog šampiona 2011. godine.

Sezonu 2011. počeo je na Tur daun Ander trci, koju je završio na 68. mjestu u generalnom plasmanu. Na Pariz—Nicu došao je kao pomoćnik Bredlija Viginsa, koji je završio treći, dok je Tomas završio na 83. mjestu. Proljećne klasike počeo je na Milano—Sanremu, gdje nije bio konkurentan, nakon čega je ostvario dobre rezultate. Klasik Sarda završio je šesti. Klasik Dvars dor Flanderen završio je drugi. Tomas i Nik Nojens napali su iz glavne grupe na 20 km do cilja i dostigli trojicu vozača koji su bili već ispred; Frederik Amorizon je bio jedini koji se zadržao sa njima, ali je i on otpao na kilometar do cilja. Nojens i Tomas su napravili 20 sekundi prednosti, ali u finišu je glavna grupa smanjila prednost i došli su na cilj sekundu ispred grupe, Nojens je odsprintao Tomasa, koji je tako ostvario najbolji rezultat na klasicima. Ronde van Flanderen završio je na desetom mjestu, u grupi koja je na cilj došla pet sekundi iza Nojensa. U maju osvojio je prvu etapnu trku, Bajern—Rundfart. Prve borbe vođene su na trećoj etapi, nakon prve dvije sprinterske etape. Nakon dostizanja dvojice vozača koji su bili ispred grupe, drugi vozači su napali, što je pratio i Tomas; došli su na cilj ispred grupe i Tomas je u sprintu osmorice završio drugi, došavši tako do drugog mjesta u generalnom plasmanu, sedam sekundi iza Mikela Albasinija. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na petom mjestu, minut iza suvozača, Bredlija Viginsa i preuzeo je lidersku majicu. Poslednja etapa bila je sprinterska, nije bilo promjena i Tomas je osvojio trku. Nakon Kriterijuma di Dofine, gdje je bio jedan od vozača koji su pomogli Viginsu da osvoji trku, Tomas je na nacionalnom prvenstvu u drumskoj vožnji završio drugi, iza Viginsa. Vigins je napao na poslednjem usponu i došao do solo pobjede, 20 sekundi ispred Tomasa, koji je odsprintao Pitera Kenoa za drugo mjesto.

Tomas na Tur de Fransu 2011.

Tomas je ušao u sastav tima za Tur de Frans 2011, na kojem je Vigins bio lider tima Skaj i veliki favorit za osvajanje. Tur je startovao sprinterskom etapom, na kojoj je zbog pada mnogo vozača izgubilo vrijeme; Tomas je završio na šestom mjestu i uzeo bijelu majicu za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača. Na drugoj etapi vožen je ekipni hronometar, Skaj je završio treći, četiri sekunde iza Garmina, Tomas je tako propustio priliku da uzme žutu majicu, ali je zadržao bijelu majicu. Sedma etapa bila je loša za Tomasa i tim Skaj; Bredli Vigins je pao na 40 km do cilja i povrijedio rame. Tomas i ostali suvozači su ga čekali, ali povreda je bila teška i morao je da napusti Tur. Tomas je izgubio tri minuta i bijelu majicu preuzeo je Robert Hesink. Na etapi 12, dugoj 212 km, dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača, nakon napada od drugog kilometra etape. Na spustu sa uspona La Urkitje d’Ansizan, dvaput je izgubio kontrolu nad biciklom i pao je. Etapu je završio na 36. mjestu, nakon što je dostignut od strane glavne grupe, 7 km prije početka poslednjeg uspona; pao je na 25. mjesto u generalnom plasmanu. Nakon etape 16 potpisao je novi trogodišnji ugovor sa timom Skaj. Tur je završio na 31. mjestu u generalnom plasmanu.

Nakon Tur de Fransa vozio je Eneko Tur, koji je završio na 57. mjestu. Tur of Britejn trku završio je na 12. mjestu, uz osvojenu klasifikaciju po poenima. Tomas je bio drugi do šeste etape, kada je pao i izgubio dva minuta. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu u drumskoj vožnji, gdje je bio dio tima Velike Britanije koji je pomogao Marku Kevendišu da osvoji prvenstvo.

2012.

Fokus sezone za Tomasa bile su Olimpijske igre 2012. u Londonu, izjavio je da će razmotriti povlačenje sa takmičenja na pisti nakon Igara. Sezonu 2012 počeo je na Tur daun Ander trci u januaru; završio je na 46. mjestu u generalnom plasmanu. U martu, bio je dio tima koji je pomogao Viginsu da osvoji Pariz—Nicu. U aprilu, Tomas je bio dio britanskog tima na Svjetskom prvenstvu na pisti. Na dan 4. aprila, Tomas je sa Edom Klensijem, Piterom Kenoom i Stivenom Burkijem osvojio zlato u disciplini dohvatna vožnja ekipno, sa novim svjetskim rekordom — 3:53.295. To je bilo prvo zlato za britanski tim od 2008. godine. U paru sa Benom Sviftom, osvojio je srebrnu medalju u disciplini madison. Nakon Svjetskog prvenstva, vratio se drumskim trkama. Pobijedio je na prologu na Tur de Romandi trci i uzeo lidersku majicu. Na drugoj etapi izgubio je sedam minuta i pao je u generalnom plasmanu; na četvrtoj etapi napustio je trku.

Tomas u liderskoj majici na Tur de Romandi 2012.

U maju, vozio je Điro d’Italiju. Điro je počeo hronometrom, koji je Tomas završio na drugom mjestu, devet sekundi iza Tejlora Finija. U nastavku trke, bio je lid aut Marku Kevendišu, pomogavši mu da ostvari tri etapne pobjede. Hronometar na poslednjoj etapi završio je drugi, 39 sekundi iza Marka Pinotija; Điro je završio na 80. mjestu u generalnom plasmanu, dok su lideri tima — Rigoberto Uran i Serhio Enao završili na sedmom, odnosno devetom mjestu. Odlučio je da propusti Tur de Frans, da bi se što bolje pripremio za Olimpijske igre. Tur je osvojio njegov suvozač — Bredli Vigins, koji je postao prvi britanski pobjednik Tura.

U avgustu bio je dio britanskog tima na Olimpijskim igrama, gdje je vozio u disciplini dohvatna vožnja ekipno; vozio je zajedno sa vozačima sa kojima je osvojio Svjetsko prvenstvo u aprilu — Edom Klensijem, Stivenom Burkijem i Piterom Kenoom. Britanski tim je već u prvom krugu postavio novi svjetski rekord — 3:52.499. U finalu vozili su protiv Australije. Britanci su postavili novi svjetski rekord — 3:51.659, završivši skoro tri sekunde ispred Australije; Tomas je tako osvojio drugu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama.

Sezonu je nastavio na trci kroz Dansku, koju je završio na 108. mjestu. U septembru vozio je klasike u Kanadi, Gran pri sajkliste de Kvebek i Gran pri sajkliste de Montreal, ali nije nijedan završio. Na Svjetskom drumskom prvenstvu vozio je ekipni hronometar, koji je tim Skaj završio na devetom mjestu. Krajem septembra vozio je Eurometropola Tur u Belgiji, koji je završio na 115. mjestu u generalnom plasmanu. U oktobru vozio je klasike Pariz—Burž i Pariz Tur, ali ih nije završio.

2013.

Tomas na Tur de Fransu 2013.

Sezonu 2013 počeo je na Santos Tur daun Ander trci u Adelejdu. Na drugoj etapi napao je na usponu Korkskru, na 10 km do cilja; na spustu pridružila su mu se trojica vozača, ali ih je Tomas odsprintao i osvojio etapu, zahvaljujući čemu je preuzeo lidersku majicu. Majicu je zadržao sve do odlučujuće, pete etape, kada na usponu Vilunga hil nije imao snage da isprati napade i završio je 28 sekundi iza, zbog čega je pao na peto mjesto. U sprintu na poslednjoj, šestoj etapi, grupa se razdvojila, Tomas je završio šesti, četiri sekunde ispred grupe, zahvaljujućo čemu je trku završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, uz osvojenu sprint klasifikaciju. Sezonu je nastavio na Tur of Katar trci, koja je bila namijenjena pretežno za sprintere. Trku je osvojio Mark Kevendiš, uz četiri etapne pobjede, dok je Tomas završio na desetom mjestu.

Dobio je ulogu lidera tima na klasicima; najbolji rezultat bilo mu je četvrto mjesto na klasicima Omlop het Nevsblad i EZ Harelbeke, dok je na Milano—Sanremu pao i nije ga završio. Ronde van Flanderen završio je na 41. minutu, tri minuta iza pobjednika — Fabijana Kančelare. Pariz—Rube završio je na 79. mjestu, dok Gent—Vevelgem nije završio. Sezonu je nastavio u Njemačkoj, na Bajern—Rundfarh trci. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na trećem mjestu, zahvaljujući čemu je došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu. Poslednja etapa bila je sprinterska i trku je završio na drugom mjestu, 23 sekunde iza Adrijana Malorija. Sezonu je nastavio na Kriterijum di Dofineu, gdje je radio za Krisa Fruma. Frum je osvojio Dofine, dok je drugi vozač Skaja — Riči Port završio drugi; Tomas je završio na 15. mjestu.

Ušao je u sastav tima za Tur de Frans, gdje je lider bio Kris Frum umjesto Bredlija Viginsa. Već na prvoj etapi, Tomas je pao; startovao je drugu etapu, koju je završio na 196. mjestu od 198 vozača, 17 minuta iza pobjednika — Jana Bakelantsa. Nakon etape otišao je ponovo u bolnicu, gdje je utvrđeno da je povrijedio karlicu. Uprkos povredi nastavio je trku, pomogao je Frumu da osvoji prvi Tur, dok je on završio na 140. mjestu u generalnom plasmanu.

Sezonu je nastavio u septembru, na klasicima. Nakon što nije završio klasik u zapadnoj Francuskoj, klasik Gran pri sajkliste de Kvebek u Kanadi završio je na 97. mjestu. Gran pri sajkliste de Montreal nije završio, a sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu. Sa timom Skaj osvojio je bronzanu medalju na ekipnom hronometru; Skaj je završio 22 sekunde iza Omega Farma loto tima i Orika GrinEdž tima, koji su završili sa manje od sekunde razlike. Vozio je i drumsku trku, ali je nije završio.

2014.

Tomas na Tur de Fransu 2014.

Sezonu 2014 počeo je na Santos Tur daun Ander trci, gdje je radio za Ričija Porta; završio je na osmom mjestu, dok je Port završio na četvrtom mjestu. Mjesec dana kasnije vozio je Vuelta a Andaluziju, gdje je prolog na otvaranju završio na petom mjestu, 14 sekundi iza Alehandra Valverdea. Valverde je dominirao trkom, osvojio je uz tri etapne pobjede, dok je Tomas završio na 11. mjestu, minut i po iza. U martu vozio je Pariz—Nicu; prvobitno je na trku došao kao pomoćnik za Ričija Porta, ali nakon što se Frum povrijedio, iz tima su odlučili da ga Port zamijeni na Tireno—Adrijatiku, dok je Tomas bio lider na Pariz—Nici. Na četvrtoj etapi, Tom Jelte Slagter napao je pri vrhu posledljeg uspona, na 14 km do cilja; Tomas je krenuo za njim i dostigao ga na spustu. Slagter i Tomas su uspjeli da ostanu ispred glavne grupe; Tomas je prvi počeo da sprinta, ali ga je Slagter obišao i pobijedio. Tomas je završio drugi, pet sekundi ispred glavne grupe i zahvaljujući sekundama bonifikacije preuzeo je lidersku majicu, tri sekunde ispred Džona Degenkolba. Na šestoj etapi, na usponu Mur de Huj, dugom 1,5 km, Tomas nije mogao da reaguje na napad Karlosa Betankura, koji je osvojio etapu. Tomas je završio četvrti, tri sekunde iza, ali zahvaljujući bonifikaciji od 10 sekundi, Betankur je preuzeo lidersku majicu, dok je Tomas pao na drugo mjesto. Na sedmoj etapi je pao i povrijedio se, ali je uspio da završi etapu, sedam minuta iza glavne grupe, zbog čega je ispao iz borbe za generalni plasman. Uprkos tome što je završio prethodnu, poslednju, osmu etapu, nije startovao.

Sezonu je nastavio na klasicima. Milano—Sanremo nije završio, nakon čega je završio treći na E3 Harelbekeu. Na Karnemelkbekstratu Peter Sagan je napao, pratili su Niki Terpstra, Štajn Vandenberg i Tomas; Sagan je u trijumfovao u sprintu, dok je Tomas završio treći, iza Terpstre. Predvodio je tim na Ronde van Flanderenu, gdje je završio osmi, 37 sekundi iza pobjednika — Fabijana Kančelare. Nakon što je otpao na usponu Tajenberg, uspio je da završi Pariz—Rube na sedmom mjestu, 20 sekundi iza Terpstre. U maju, vozio je Bajern—Rundfarh. Na hronometru na četvrtoj etapi pobijedio je i preuzeo je lidersku majicu. Majicu je sačuvao do kraja i osvojio je trku, drugi put u karijeri. Kriterijum di Dofine završio je na 46. mjestu; nacionalno prvenstvo u vožnji na hronometar završio je na drugom mjestu, minut i osam sekundi iza Bredlija Viginsa, dok je nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji završio na osmom mjestu.

Na Tur de Frans, Tomas je došao kao jedan od pomoćnika za Krisa Fruma, koji je pokušavao da osvoji Tur drugu godinu zaredom. Na petoj etapi, Frum je napustio Tur nakon pada, nakon čega je Port preuzeo ulogu lidera. Na etapi 13, Tomas i Port su izgubili osam minuta; Port je pao na 16, a Tomas na 18 mjesto. Tomas je Tur završio kao najbolje plasirani vozač tima Skaj, na 22. mjestu, 59 minuta iza pobjednika — Vinčenca Nibalija, a dva minuta ispred Porta, koji je završio na 23. mjestu.

Tomas na Igrama Komonvelta, gdje je osvojio bronzanu medalju na hronometru.

Sezonu je nastavio na Igrama Komonvelta u Glazgovu, gdje je predstavljao Vels. U vožnji na hronometar osvojio je bronzanu medalju, 14 sekundi iza Aleksa Dauseta, dok je srebrnu medalju osvojio Roan Denis. Na drumskoj trci, Tomas je bio u bijegu sa Džekom Bauerom i Skotom Tvajtsom, nakon čega je napao na 11 km do cilja; ubrzo je stekao 40 sekundi prednosti, a na 6 km do cilja pukla mu je guma na prednjem točku. Međutim, nakon promjene točka ubrzao je i osvojio zlato minut i 21 sekundu ispred Bauera.

Na hronometru na trećoj etapi Eneko Tura, Tomas je završio treći, 10 sekundi iza Toma Dimulena, zahvaljujući čemu je došao do šestog mjesta u generalnom plasmanu. Na šestom mjestu je i završio trku, 38 sekundi iza Tima Velensa. Na kraju sezone vozio je klasike u Kanadi; Gran pri sajkliste de Kvebek završio je na 116. mjestu, dok je Gran pri sajkliste de Montreal, održan dan kasnije, završio na 90. mjestu. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio ekipni hronometar, koji je tim Skaj završio na četvrtom mjestu, dvije sekunde iza trećeplasirane Omega Farme. Drumsku trku nije završio.

U decembru, u javnom glasanju, dobio je nagradu za sportistu godine Velsa; nagradu je osvojio ispred gimnastičarke Frenki Džouns i Manon Karpenter, vozačice u brdskom biciklizmu. Trofej mu je uručio Ser Bredli Vigins.

2015.

Sezonu 2015 počeo je na Santos Tur daun Ander trci, koju je završio na 32. mjestu u generalnom plasmanu, nakon čega je Dubai Tur, namijenjen sprinterima, završio na 38. mjestu. Krajem februara vozio je Volta ao Algarve trku u Portugaliji. Na drugoj etapi, pratio je napad Rejna Taramajea na poslednjem usponu, nakon čega je napao i odvojio se, na spustu je zadržao prednost i pobijedio je sa 19 sekundi ispred Taramajea i 23 sekunde ispred glavne grupe, zahvaljujući čemu je preuzeo lidersku majicu. Hronometar na trećoj etapi završio je na trećem mjestu, tri sekunde iza Tonija Martina i tako povećao prednost u generalnom plasmanu, na 30 sekundi ispred Martina, koji je došao do drugog mjesta. Na kraljevskoj, četvrtoj etapi, završio je četvrti, devet sekundi iza suvozača — Ričija Porta, šest sekundi iza Mihala Kvjatkovskog, koji je došao do drugog mjesta. Poslednja etapa bila je ravna i Tomas je osvojio trku 27 sekundi ispred Kvjatkovskog.

Tomas nakon pobjede na E3 Harelbeke klasiku 2015.

Sezonu je nastavio u martu, na Pariz—Nici. Trka je počela prologom, koji je Tomas završio na desetom mjestu, 14 sekundi iza Kvjatkovskog. Na kraljevskoj, četvrtoj etapi, Tomas je zajedno sa suvozačem, Ričijem Portom, napao na 2 km do cilja; Port je trijumfovao, a Tomas završio drugi, zahvaljujući čemu je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, tri sekunde iza Kvjatkovskog. Na šestoj etapi, Toni Galopen je trijumfovao, dok je Tomas završio u grupi, minut iza; na spustu je pao, ali je uspio da dostigne grupu. Galopen je preuzeo lidersku majicu, dok je Tomas pao na četvrto mjesto, 38 sekundi iza, ali dvije sekunde iza Porta i jednu iza Kvjatkovskog. Na poslednjoj, sedmoj etapi vožen je hronometar, koji je završio na sedmom mjestu, 39 sekundi iza Porta i Pariz—Nicu završio je na petom mjestu, 41 sekundu iza pobjednika — Ričija Porta. Nedelju dana kasnije vozio je Milano—Sanremo. Napadao je nekoliko puta tokom trke, najznačajniji napad uputio je na spustu sa uspona Čipresa; solo je prešao i uspon Pođo, ali je nakon toga dostignut i završio je na 31. mjestu, u glavnoj grupi. Pet dana kasnije vozio je belgijski klasik E3 Harelbeke. Na 41 km do cilja, Tomas je napao zajedno sa Peterom Saganom i Zdenjekom Štibarom na jednoj od kaldrmisanih sekcija — Kvaremontu. Na 4 km do cilja, Tomas je napao i došao do solo pobjede, 25 sekundi ispred Štibara, dok je Sagana dostigla glavna grupa. Tomas je tako postao prvi britanski pobjednik trke. Sezonu klasika nastavio je dva dana kasnije, vozio je Gent—Vevelgem. Trka je vožena po teškim vremenskim uslovima; Tomas je zajedno sa manjom grupom vozača napao na nešto više od 40 km do cilja; pao je ali je uspio da dostigne grupu. Na 5 km do cilja, Luka Paolini je napao i niko nije mogao da ga dostigne; Tomas je završio treći, 11 sekundi iza Paolonija; u borbi za drugo mjesto odsprintao ga je Niki Terpstra.

Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci u maju, na kojoj je radio za Fruma i završio je na 87. mjestu u generalnom plasmanu. U junu, vozio je Tur de Svis trku. Trka je počela prologom, koji je završio na desetom mjestu, sedam sekundi iza Toma Dimulena. Na petoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Retenbah, sa nadmorskom visinom 2.669 m, Tomas je završio peti, 43 sekundi iza Tiba Pinoa i došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, 47 sekundi iza Pinoa. Na naredne tri etape nadoknadio je 13 sekundi i pred poslednju etapi zaostajao je 34 sekunde. Na poslednjoj, devetoj etapi vožen je hronometar. Tomas ga je završio na petom mjestu, 36 sekundi iza Dimulena, minut i 30 sekundi ispred Pinoa, ali je izgubio 18 sekundi od Simona Špilaka, koji je osvojio trku; Tomas je tako završio drugi, pet sekundi iza.

Tomas tokom etape 21 na Tur de Fransu 2015.

U julu, vozio je Tur de Frans, gde je bio pomoćnik Krisu Frumu. Tur je startovao hronometrom, koji je završio na 12. mjestu, 33 sekunde iza Roana Denisa. Na drugoj etapi glavna grupa se podijelila, zbog jakog vjetra; Tomas i Frum su završili minut i po ispred drugih favorita i Tomas je došao do petog mjesta u generalnom plasmanu. Na trećoj etapi Hoakim Rodrigez i Frum su odlučivali o pobjedi, dok je Tomas izgubio minut i 10 sekundi. Cilj osme etape bio je na usponu Mur de Bretanj; Tomas je, nakon što je radio za Fruma, otpao na 2 km do cilja i izgubio minut, zbog čega je pao na 15. mjesto u generalnom plasmanu. Na devetoj etapi vožen je ekipni hronometar, koji je tim Skaj završio na drugom mjestu, zahvaljujući čemu je Tomas na prvi dan odmora otišao sa osmog mjesta. Deseta etapa bila je prva prava brdska etapa. Tim Skaj je kontrolisao trku, a Frum je napao na 6,4 km do cilja i trijumfovao; Tomas je završio šesti, dva minuta iza i došao je do petog mjesta u generalnom plasmanu, jer su drugi vozači izgubili više vremena. Na etapi 14 izgubio je 30 sekundi od Alberta Kontadora i pao je na šesto mjesto. Na etapi 16 je pao, nakon što je Voren Bargi izgubio kontrolu na spustu i pokupio ga; ipak, izbjegao je ozbiljniju povredu i završio je etapu, izgubivši samo 38 sekundi. Na etapi 17, drugoplasirani Tidžej van Garderen zbog bolesti je morao da napusti Tur, dok je Alberto Kontador zbog pada izgubio minut i po, zahvaljujući čemu je Tomas došao do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu, šest sekundi ispred Kontadora. Na etapi 19, Tomas je otpao već na usponu Kol de la Kroa de Fer, na preko 50 km do cilja; završio je etapu 22 minuta iza grupe i pao je na 15. mjesto u generalnom plasmanu. Na etapi 20 izgubio je još pet minuta, dok na poslednjoj etapi nije bilo vremenskih razlika i završio je Tur na 15. mjestu, 31 minut iza Fruma, koji je osvojio svoj drugi Tur.

Nakon Tur de Fransa vozio je Vuelta a Espanju u avgustu, gdje je takođe radio za Fruma. Vuelta je počela ekipnim hronometrom, koji je bio neutralizovan za generalni plasman, te ga je tim Skaj završio na 20. mjestu od 22 tima. Na drugoj etapi, Esteban Čavez je pobijedio, dok je Tomas završio skoro šest minuta iza. U nastavku trke gubio je vrijeme, a najbolji rezultat ostvario je na hronometru na etapi 17, završio je na 12. mjestu, dva i po minuta iza Toma Dimulena. Vueltu je završio na 69. mjestu u generalnom plasmanu, dva i po sata iza pobjednika — Fabija Arua, nakon čega je završio sezonu.

2016.

Tomas na Pariz—Nici 2016.

Sezonu 2016 počeo je na Santos Tur daun Ander trci, koju je završio na 39. mjestu, tri minuta iza Sajmona Geransa. U februaru vozio je Volta ao Algarve trku u Portugaliji, koju je osvojio prethodne sezone. Prve borbe vođene su na drugoj etapi, čiji je cilj bio na usponu; Tomas je završio drugi, sekundu iza Luisa Leona Sančeza i došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu. Na trećoj etapi vožen je hronometar, koji je završio na trećem mjestu, 28 sekundi iza Fabijana Kančelare i 25 sekundi iza Tonija Martina, koji je preuzeo lidersku majicu, Tomas je ostao drugi, tri sekunde iza. Na poslednjoj, petoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Alto de Malao, završio je peti, 28 sekundi iza Kontadora i osvojio je trku 19 sekundi ispred Jona Izagirea.

U martu bio je lider tima Skaj na Pariz—Nici. Trka je počela prologom, koji je završio na sedmom mjestu, sedam sekundi iza Majkla Metjuza. Nakon nekoliko sprinterskih etapa i otkazane treće etape zbog snijega, prve borbe za generalni plasman vođene su na petoj etapi, na kojoj je voženo pet uspona. Aleksej Lucenko je trijumfovao, dok je Tomas završio u grupi i ostao na šestom mjestu u generalnom plasmanu. Šesta etapa bila je prva čiji je cilj bio na usponu. Rafal Majka je napao na 5,5 km do cilja, što su pratila četiri vozača; u poslednjem kilometru, Ilnur Zakarin, Kontador i Tomas su se odvojili od ostalih. Zakarin je pobijedio u sprintu, dok je Tomas završio drugi i preuzeo lidersku majicu, 15 sekundi ispred Kontadora. Na poslednjoj etapi, Kontador je napao na poslednjem usponu, a Tomas nije mogao da prati; završio je pet sekundi iza, dok je Kontador uzeo šest sekundi bonifikacije za drugo mjesto i nadoknadio ukupno 11 sekundi, što nije bilo dovoljno i Tomas je osvojio Pariz—Nicu, četiri sekunde ispred Kontadora, ostvarivši najveći uspjeh u dotadašnjoj karijeri.

Sezonu je nastavio na Milano—Sanremu, gdje nije bio konkurentan, nakon čega je vozio Vuelta a Katalunju. Nakon prve dvije sprinterske etape, cilj treće bio je na brdu. Tomas je radio za Fruma i etapu je završio na 12. mjestu, 18 sekundi iza pobjednika — Danijela Martina. Nakon što je izgubio 14 minuta na četvrtoj etapi, povukao se sa trke, ističući da se ne osjeća najbolje i da mu je potreban odmor pred Ronde van Flanderen. Ronde je završio na 12. mjestu, u grupi koja je na cilj stigla 49 sekundi iza Sagana. U aprilu vozio je Tur de Romandi. Trka je počela prologom, koji je završio na četvrtom mjestu, sedam sekundi iza Jona Izagirea. Na drugoj etapi, čiji je cilj bio na usponu, Nairo Kintana i Ilnur Zakarin napali su na 5 km do cilja; Tomas je distanciran i od druge grupe i izgubio je skoro minut. Na hronometru na trećoj etapi izgubio je još minut i u generalnom plasmanu zaostajao je skoro dva minuta. Na četvrtoj etapi definitivno je ispao iz borbe za generalni plasman; završio je u velikoj grupi koja je na cilj došla 27 minuta iza Fruma i trku je završio na 51. mjestu, 29 minuta iza Kintane. U maju 2016, objavljeno je da je potpisao novi dvogodišnji ugovor sa Skajem, do kraja 2018. godine, ali je tokom juna Tomas izjavio da je ipak potpisao jednogodišnji ugovor, sa opcijom produžetka na još jednu sezonu. Sezonu je nastavio u junu, na Tur de Svis trci. Trka je startovala prologom, koji je završio na 14. mjestu, 12 sekundi iza Kančelare. Bio je na osmom mjestu u generalnom plasmanu sve do poslednje, devete etape. Na etapi su vožena dva brdska cilja ekstra kategorije; Tomas je završio 11 minuta iza i trku je završio na 17. mjestu u generalnom plasmanu, 12 minuta iza Migela Anhela Lopeza.

Tomas na Tur de Fransu 2016.

U julu, ušao je u sastav tima Skaj za Tur de Frans, gdje je radio za Fruma. Nakon nekoliko sprinterskih etapa, na kojima je dominirao Mark Kevendiš sa tri pobjede, prve borbe za generalni plasman odvijale su se na osmoj etapi; Frum je trijumfovao na etapi čiji je cilj bio na spustu, dok je Tomas završio minut i po iza. Etapa 12 vožena je do Mon Ventua. Frum, Riči Port i Bauke Molema su oboreni od strane motoriste na Ventuu, ali su dobili isto vrijeme kao pobjednik etape, dok je Tomas završio pet i po minuta iza i pao je na 16. mjesto u generalnom plasmanu. Na etapi 13 vožen je hronometar, koji je završio na sedmom mjestu, dva minuta iza Toma Dimulena i napredovao na 15. mjesto u generalnom plasmanu. Na etapi 17, izgubio je osam minuta, ali je ostao na 15. mjestu, 20 minuta iza Fruma. Na etapi 18 vožen je brdski hronometar, koji je završio na 23. mjestu, dva minuta iza Fruma, koji je pobijedio na etapi. Na etapi 19, Frum je pao na spustu prije poslednjeg uspona, Tomas mu je dao svoj bicikl, dok je on ostao da čeka timski automobil. Automobil ga je prošao, ali je stao nakon nekoliko stotina metara i dali su Tomasu drugi bicikl; etapu je završio šest minuta iza Fruma i grupe, ali je zadržao poziciju u generalnom plasmanu. Tur je završio na 15. mjestu, drugu godinu zaredom, 28 minuta iza Fruma, koji je osvojio svoj treći Tur.

Zajedno sa Frumom, izabran je da vozi na Olimpijskim igrama 2016; vozio je i drumsku trku i trku na hronometar. Na drumskoj trci pao je na spustu sa poslednjeg uspona, na oko 10 km do cilja, u trenutku kada je bio pri vrhu grupe, sa mogućnošću da se bori za medalju. Nastavio je trku i završio je na 11. mjestu, dva i po minuta iza Grega van Avermata, koji je osvojio zlatnu medalju. Nakon trke izjavio je da nije gledao rezultate niti pregled trke. Za hronometar nije bio planiran da vozi, ali je pozvan na manje od 48 sati prije starta, zbog čega nije imao dovoljno vremena da se pripremi; završio je na devetom mjestu, dva minuta i 37 sekundi iza Fabijana Kančelare, koji je osvojio zlatnu medalju. Mjesec nakon Igara vozio je klasike u Kanadi, nakon čega je vozio Eneko Tur, koji je završio na 32. mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta iza Nikija Terpstre. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je sa timom Skaj osvojio četvrto mjesto na ekipnom hronometru, 54 sekunde iza Etiks Kvik—Stepa. Vozio je i drumsku trku, gdje je radio za Kevendiša, koji je osvojio srebrnu medalju, dok Tomas nije završio trku.

2017.

Početkom januara, tim Skaj je objavio da će Tomas i Mikel Landa biti lideri tima na Điro d’Italiji; to je bio prvi put da je Tomas dobio ulogu lidera na nekoj grand tur trci. Sezonu 2017 počeo je na Santos Tur daun Ander trci, koju je završio na 49. mjestu u generalnom plasmanu, šest i po minuta iza Ričija Porta. U martu, vozio je Tireno—Adrijatiko. Trka je počela ekipnim hronometrom, na kome je Đani Moskon pao, kada mu se prednji točak iskrivio pri velikoj brzini; ipak, uspio je da nastavi trku. Nakon etape, Tomas je izjavio da su još dvojica vozača iz tima imali nezgodu sa točkovima; etapu su završili minut i 41 sekundu iza BMC-a. Na drugoj etapi, na 5,5 km do cilja, Tomas i Bob Jungels su napali na dionici sa 16 procenata nagiba, što su pratili Tim Velens, Tidžej van Garderen i Damijano Karuzo. Nakon što je Tomas ponovo napao, Nairo Kintana je krenuo za njim iz druge grupe, ali je Tomas bio nedostižan i pobijedio je devet sekundi ispred Toma Dimulena. Na četvrtoj etapi, Kintana je napao na 5 km do cilja, pratili su Adam Jejts i Tomas; Kintana je napao ponovo na 2 km do cilja, što niko nije mogao da prati. Tomas je završio drugi, 18 sekundi iza i došao je do osmog mjesta u generalnom plasmanu. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na osmom mjestu, 16 sekundi iza Roana Denisa i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, 58 sekundi iza Kintane. Krajem marta vozio je Vuelta a Katalunju. Tim Skaj je ekipni hronometar na drugoj etapi završio na drugom mjestu, 44 sekunde iza BMC-a; dok je dobrom vožnjom na prvoj brdskoj, trećoj etapi, došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu. Na šestoj etapi, timovi Movistar i Trek radili su na čelu i grupa se razdvojila; nijedan vozač tima Skaj nije bio u vodećoj grupi od oko 50 vozača. U početku su održavali zaostatak od minut, ali on je rastao, dok nisu odustali od potjere i završili su etapu 26 minuta iza prve grupe. Trku je završio na 34. mjestu u generalnom plasmanu, 32 minuta iza Alehandra Valverdea.

Tomas u žutoj majici na Tur de Fransu 2017.

U aprilu vozio je Tur of Alps trku (koja se ranije zvala Điro del Trentino). Na prvoj etapi bio je dio šestočlanog bijega koji je na cilj stigao ispred grupe; uprkos više pokušaja da dođe do solo pobjede, nije uspio i u sprintu je Mikele Skarponi trijumfovao, dok je Tomas završio drugi. To je bila prva pobjeda Skarponija od 2013. godine i prva pobjeda na vorld tur trci od 2011. Na trećoj etapi, Mikel Landa i Domeniko Pocovivo su napali na 5 km do cilja, Tomas ih je dostigao u poslednjem kilometru, nakon čega je napao, što je pratio Landa; Tomas je pobijedio i preuzeo lidersku majicu, 16 sekundi ispred Pocoviva. Majicu je sačuvao do kraja i osvojio je trku, sedam sekundi ispred Tiba Pinoa; Tomas je tako postao prvi britanski pobjednik trke. Mikele Skarponi, koji je trku završio na četvrtom mjestu, ubijen je dan nakon završetka trke, kada ga je kamion udario na treningu. U maju, vozio je Điro d’Italiju, gdje je zajedno sa Landom bio lider tima Skaj. Nakon tri sprinterske etape, četvrta je vožena do Mon Etne; Ilnur Zakarin jedini je vozač za generalni plasman koji je završio ispred grupe, dok je Tomas završio etapu na trećem mjestu. Prve borbe za generalni plasman vođene su na devetoj etapi, čiji je cilj bio na usponu prve kategorije — Blokaustu. Kako se grupa približavala poslednjem usponu, na 20 km do cilja, Vilko Kelderman je udario u policijski motor, koji je bio parkiran sa desne strane ulice. Nakon Keldermana pali su i Adam Jejts, kao i Skajev duo — Mikel Landa i Tomas. Landa je odmah ustao i nastavio trku, ali je ubrzo osjetio bol i na kraju je izgubio 27 minuta; suvozači su se vratili do Tomasa, koji je na kraju etapu završio pet minuta iza Kintane i pao je na 17. mjesto u generalnom plasmanu. Na desetoj etapi, nakon dana odmora, vožen je 39,8 km dug hronometar, koji je Tomas završio na drugom mjestu, 49 sekundi iza Dimulena i napredovao je na 11. mjesto u generalnom plasmanu. Ipak, na etapama 11 i 12 izgubio je ukupno dva minuta i povukao se sa Đira, nije startovao etapu 13.

U julu ušao je u sastav tima Skaj za Tur de Frans, gdje je radio za Fruma, koji je pokušao da osvoji četvrti Tur. Prva etapa bio je hronometar dug 14 km, na kojem je Tomas trijumfovao i postao prvi Velšanin koji je obukao žutu majicu na Turu. Na petoj etapi, Frum je napao na 2 km do cilja, što nije mogao Tomas da prati, završio je 20 sekundi iza Fruma, odnosno 40 iza Fabija Arua, koji je pobijedio na etapi; Frum je preuzeo žutu majicu, dok je Tomas pao na drugo mjesto, 12 sekundi iza. Borbe za generalni plasman nastavljene su na devetoj etapi. Na 100 km do cilja, Tomas je na spustu sa Kol de la Bišea pao, zbog čega je morao da napusti Tur.

Sezonu je nastavio u septembru, na Tur of Britejn trci. Prve četiri etape bile su sprinterske, dok je na petoj vožen hronometar, koji je Tomas završio na osmom mjestu, 17 sekundi iza Larsa Buma. Preostale tri etape bile su takođe sprinterske i trku je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu, 24 sekunde iza Larsa Buma. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio samo ekipni hronometar, na kojem je tim Skaj osvojio bronzanu medalju, 22 sekunde iza tima Sanveb.

2018.

Tomas na Lijež—Bastonj—Liježu 2018.

Sezonu 2018 počeo je u februaru, na Volta ao Algarve trci. Cilj druge etape bio je na 15 km dugom usponu, na kojem je tim Skaj kontrolisao trku, a na 3 km do cilja napali su i Tomas i drugi vozači. Mihal Kvjatkovski je trijumfovao, dok je Tomas završio treći u sprintu grupe i preuzeo lidersku majicu. Na trećoj etapi vožen je 20,3 km dug hronometar, na kojem je Tomas pobijedio i povećao prednost na 22 sekunde. Na poslednjoj, petoj etapi, grupa od 31 vozača, uključujući i njegovog suvozača — Kvjatkovskog, otišla je u bijeg na početku etape i stigla na cilj prije grupe. Kvjatkovski je trijumfovao minut i 50 sekundi ispred Tomasa i osvojio je trku minut i 31 sekundu ispred Tomasa, koji je završio drugi. U martu vozio je Tireno—Adrijatiko. Trka je počela ekipnim hronometrom, koji je tim Skaj završio na trećem mjestu, devet sekundi iza BMC-a. Na trećoj etapi vožena su brda; Skaj je kontrolisao trku, ali napad Primoža Rogliča nisu mogli da isprate; Tomas je završio četvrti, sedam sekundi iza Rogliča i preuzeo je lidersku majicu. Na četvrtoj etapi, na 1,5 km do cilja na usponu Sarnano—Sasoteto, imao je problem sa lancem i morao je da promijeni bicikl, zbog čega je izgubio 40 sekundi i pao na peto mjesto u generalnom plasmanu, 28 sekundi iza Damijana Karuza. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na 13. mjestu, 22 sekunde iza Roana Denisa i trku je završio na trećem mjestu, 32 sekunde iza suvozača — Mihala Kvjatkovskog. U aprilu vozio je Pariz—Rube, koji je morao da napusti zbog pada na prvoj sekciji kaldrme, na 160 km do cilja; nakon pada je nastavio trku, ali nedugo kasnije je odlučio da je napusti. Od klasika vozio je još ardenski klasik, Lijež—Bastonj—Lijež, koji je završio na 56. mjestu, tri i po minuta iza Boba Jungelsa.

Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci. Trka je startovala prologom, koji je Tomas završio na šestom mjestu, pet sekundi iza Majkla Metjuza. Hronometar na trećoj etapi završio je na 27. mjestu, dva i po minuta iza suvozača, Egana Bernala i pao je na 19. mjesto u generalnom plasmanu. Na kraljevskoj, četvrtoj etapi izgubio je pet i po minuta, dok je Bernal ostao na drugom mjestu. Na poslednjoj etapi nije bilo promjena i trku je završio na 33. mjestu u generalnom plasmanu. U junu, bio je lider tima Skaj na Kriterijumu di Dofine, u odsustvu Fruma, koji je osvojio Điro d’Italiju nedelju ranije. Dofine je startovao prologom, na kojem je Tomas pao i završio ga je na 43. mjestu, 21 sekundu iza Kvjatkovskog. Na trećoj etapi vožen je ekipni hronometar, na kojem je tim Skaj pobijedio i Tomas je došao do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu, dok su na prve tri pozicije takođe bili vozači iz Skaja. Na prvoj brdskoj, četvrtoj etapi, Danijel Martin je napao na poslednjem kilometru, pratili su Žilijen Alafilip, Romen Barde i Tomas; Alafilip je trijumfovao, dok je Tomas završio treći i došao je do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, šest sekundi iza suvozača, Đanija Moskona. Na petoj etapi Danijel Martin je napao na 3 km do cilja, Tomas je kasno reagovao i nije uspio da ga stigne, završio je drugi, četiri sekunde iza i preuzeo je lidersku majicu, minut i 10 sekundi ispred Damijana Karuza. Na šestoj etapi, Peljo Bilbao je otišao u bijeg zajedno sa još 26 vozača, opstao je do kraja i pobijedio na etapi. U grupi favorita, Danijel Martin je napao prvi i pratila su četiri vozača; Tomas je napao na poslednjem kilometru, niko nije mogao da prati i završio je drugi, 21 sekundu iza Bilbaa, povećavši prednost u generalnom plasmanu na minut i po ispred Adama Jejtsa, koji je došao do drugog mjesta. Na poslednjoj etapi, Barde je napadao više puta, Tomas je imao dvaput mehaničkih problema, ali se zadržao uz ostale favorite, sve do poslednjeg kilometra, kada je Adam Jejts napao i trijumfovao na etapi, dok je Tomas završio 20 sekundi iza i osvojio je Dofine minut ispred Jejtsa.

Tomas na etapi 19, na Tur de Fransu 2018.

U julu, bio je lider tima Skaj na Tur de Fransu 2018, zajedno sa Krisom Frumom, koji je osvojio Điro d’Italiju i pokušao je da ostvari Điro—Tur dabl. Tomas je izjavio da se osjeća bolje nego što se ikad ranije osjećao pred Tur de Frans i da će se liderska pozicija u timu odlučiti u Alpima. Na prvoj etapi, Frum je pao i završio 51 sekundu iza glavne grupe, u kojoj je završio Tomas; osim Fruma, vrijeme su izgubili Adam Jejts, Riči Port i Nairo Kintana. Na trećoj etapi vožen je ekipni hronometar, koji je tim Skaj završio na drugom mjestu, četiri sekunde iza BMC-a i Tomas je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu. Cilj šeste etape bio je na usponu Mur de Bretanj. Danijel Martin je napao na poslednjem kilometru i trijumfovao; Tomas je završio u grupi koja je stigla na cilj tri sekunde nakon Martina, dok je Frum završio dodatnih pet sekundi iza. Na devetoj etapi vožene su sekcije kaldrme koje se voze na Pariz—Rubeu; mnogi vozači su imali mehaničkih problema, dok je Riči Port napustio Tur zbog pada. Tomas je završio u glavnoj grupi, koja je na cilj došla 27 sekundi iza vodeće trojke i došao je do drugog mjesta u generalnom plasmanu. Nakon devete etape slijedio je dan odmora, na kome su počele spekulacije oko liderske pozicije u timu. Tomas je odgovarao diplomatski, ističući da još nije vožen nijedan pravi uspon i da će nakon Alp d’Iza situacija biti jasnija. Prva velika brdska etapa bila je etapa 11, čiji je cilj bio na usponu La Rozjer. Tomas je napao iz grupe favorita na 6 km do cilja, ali je Tom Dimulen predvodio grupu i dostigao ga. Ponovo je napao na poslednjem kilometru, distancirao Dimulena, a zatim dostigao i Mikela Nievea, koji je bio u bijegu veći dio etape; pobijedio je na etapi 20 sekundi ispred Dimulena i Fruma i preuzeo je žutu majicu. Na etapi 12 voženo je nekoliko uspona, dok je cilj bio na Alp d’Iezu, dugom 13,8 km. Stiven Krojsvajk je napao iz grupe favorita na 85 km do cilja, stvorio je veliku prednost, što je tim Skaj uspio da dostigne u finišu. Na početku uspona, napadali su Vinčenco Nibali, Nairo Kintana i Mikel Landa, ali ih je Egen Bernal na tempo dostizao. Nakon što su dostigli Krojsvajka na 4 km do cilja, Dimulen je napao, pratili su Tomas, Frum, Barde i Landa i stigli su zajedno do poslednjeg kilometra; Tomas je napao na 300 m do cilja i trijumfovao dvije sekunde ispred Dimulena, povećavši prednost u generalnom plasmanu na minut i 39 sekundi ispred Fruma. Tomas je tako postao prvi vozač koji je u žutoj majici trijumfovao na Alp d’Izu, kao i prvi britanski pobjednik na tom usponu. Nakon etape izjavio je da ne vjeruje da može da osvoji Tur i da je Frum lider tima. Nakon što na prvoj etapi u Pirinejima nije bilo napada, borbe su vođene na etapi 17, koja je bila duga samo 65 km; toliko kratka etapa na Turu nije vožena od 1988. godine. Nairo Kintana, koji je bio dosta daleko u generalnom plasmanu, napao je zajedno sa Danijelom Martinom na poslednjem usponu, Kol di Porteu; uspio je da distancira sve i da pobijedi na etapi. U grupi favorita, Dimulen i Primož Roglič su više puta napadali, ali je Tomas pratio svaki napad, u finišu je sam napao i završio pet sekundi ispred, dok je Frum završio 48 sekundi iza. Tomas je povećao prednost u generalnom plasmanu na minut i 59 sekundi ispred Dimulena, dok je Frum pao na treće mjesto, dva i po minuta iza. Na poslednjoj brdskoj, etapi 19, Roglič je napao na poslednjem usponu, Kol de Obisku, što je Tomas pratio. Na spustu je Roglič uspio da se odvoji i da trijumfuje 20 sekundi ispred Tomasa, koji je uzeo šest sekundi bonifikacije za drugo mjesto i povećao prednost ispred Dimulena na dva minuta i pet sekundi. Na etapi 20 vožen je 31 km dug hronometar. Tomas je na prva dva prolazna cilja imao bolje vrijeme od Dimulena, dok je u finišu popustio i završio etapu na trećem mjestu, 14 sekundi iza Dimulena. Na poslednjoj etapi nije bilo promjena i Tomas je osvojio Tur minut i 51 sekundu ispred Dimulena, dok je Frum završio treći, dva i po minuta iza. Tomas je tako postao treći Britanac i prvi Velšanin koji je osvojio Tur; takođe, prvi je britanski pobjednik Tura koji je rođen u Britaniji.

Nakon osvajanja Tura, u Kardifu su ga dočekale hiljade ljudi, a Tomas je u šali izjavio da se plašio da će doći samo njegova žena i pas. Sezonu je nastavio na kriterijumima u Njemačkoj i Holandiji, trijumfovao je na oba. Na Sprakasen Điro Bohum kriterijumu pobijedio je ispred Rika Cabela; dok je na Profronde van Surhistervenu pobijedio ispred Toma Dimulena. Početkom septembra vozio je Tur of Britejn trku, koju je završio na 36 mjestu, devet minuta iza pobjednika — Žilijena Alafilipa. Nakon trke, Tomas je odbacio mogućnost da vozi Svjetsko prvenstvo i završio je sezonu. Jutro prije poslednje etape Tur of Britejn trke, produžio je ugovor sa timom Skaj na još tri godine, do 2021. godine. Tomasu je ukraden trofej sa Tur de Fransa tokom biciklističkog šoua u Birmingemu, na kojem je tim Skaj izložio Frumove trofeje sa Tura, Đira i Vuelte i Tomasov trofej sa Tura. Replika trofeja, koju je izradila Amori sportska organizacija, dodijeljena mu je tokom ceremonije proglašavanja sportiste godine Ujedinjenog Kraljevstva, pod nazivom Bi-Bi-Si sportista godine; Tomas je osvojio nagradu ispred Luisa Hamiltona i Harija Kejna. Početkom decembra osvojio je po drugi put nagradu za sportistu godine u Velsu, nakon što je u glasanju pobijedio 2014. godine. Nagradu je osvojio ispred snukeraša Marka Vilijamsa i takmičarke u skeletonu, Laure Diz. Na dan 12. decembra 2018. godine, kompanija Skaj je objavila da se povlači iz biciklizma na kraju 2019. godine, ostavljajući tim bez glavnog sponzora.

2019

Tomas na Tur de Romandi trci 2019.

Nakon slavlja zbog osvajanja Tura 2018, pred start 2019. imao je problema sa prekomjernom težinom. Sezonu 2019. počeo je u februaru, na Vuelta a la Komunidad Valensijana trci, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na 13 mjestu, 20 sekundi iza Boson Hagena. U nastavku trke gubio je vrijeme i završio je na 44 mjestu u generalnom plasmanu, četiri i po minuta iza Jona Izagirea. U martu, vozio je Strade Bjanke. Na oko 50 km do cilja, bio je u drugoj grupi, morao je da promijeni točak, nakon čega je završio na 12 mjestu, skoro tri minuta iza Alafilipa. Sezonu je nastavio na Tireno—Adrijatiku, ali je morao da napusti trku tokom četvrte etape zbog stomačnih problema. U aprilu, vozio je Vuelta al Pais Basko, gdje je hronometar na prvoj etapi završio na devetom mjestu, 30 sekundi iza Maksimilijana Šahmana. Na trećoj etapi izgubio je preko pet minuta i trku je završio na 40 mjestu u generalnom plasmanu, 35 minuta iza Jona Izagirea.

Sezonu je nastavio na Tur de Romandi trci, gdje je prolog završio na petom mjestu, četiri sekunde iza Jana Tratnika. Na trećoj etapi, favoriti za osvajanje trke borili su se za etapnu pobjedu, Tomas se skoro sudario sa Majklom Vudsom i završio je tri sekunde iza. Na četvrtoj etapi, na 3 km do cilja, Roglič je napao, ostali su pratili; Roglič i Tomas su napali na 2 km do cilja, ali su dostignuti; Roglič je pobijedio u sprintu, dok je Tomas završio na trećem mjestu i došao je do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu, 26 sekundi iza Rogliča. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na desetom mjestu, 46 sekundi iza Rogliča i trku je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, minut i 12 sekundi iza Rogliča, koji je osvojio trku. U junu, vozio je Tur de Svis, gdje je bio lider zajedno sa Eganom Bernalom, dok je Frum bio lider na Kriterijumu di Dofine. Tokom Tur de Svisa, tim Skaj je postao tim Ineos, nakon povlačenja Skaja kao sponzora. Hronometar na prvoj etapi završio je na 13 mjestu, 17 sekundi iza Roana Denisa. Na četvrtoj etapi, na 30 km do cilja, pao je i morao je da napusti trku.

Tomas na na Tur de Fransu 2019.

Zbog povrede na Tur de Svisu i vremena koje je bilo potrebno za oporavak, dovedene su u pitanje njegove performanse, ali je ostao jedan od glavnih favorita za osvajanje Tur de Fransa. Nakon povrede Fruma na Kriterijumu di Dofine, zbog koje je morao da propusti Tur, Bernal i Tomas su imenovani za udružene lidere tima Ineos, ali su neki mediji prenijeli da očekuju borbu unutar tima između njih dvojice. Bernal je trebalo da bude lider na Điro d’Italiji, ali je slomio ključnu kost, zbog čega je morao da propusti Điro. Tur je startovao sprinterskom etapom u Briselu. Na drugoj etapi, vožen je ekipni hronometar, koji je Ineos završio na drugom mjestu, 20 sekundi iza Jumbo—vizme i Tomas je došao do osmog mjesta u generalnom plasmanu, 30 sekundi iza Mika Teunisena. Na trećoj etapi, Žilijen Alafilip je napao na 15 km do cilja i pobijedio, dok je Tomas završio 31 sekundu iza, a pet sekundi iza grupe u kojoj je bio Bernal; nakon treće etape, zaostajao je 45 sekundi iza Alafilipa u generalnom plasmanu. Na šestoj etapi, samo je Kvjatkovski ostao uz lidere Ineosa na poslednjem usponu, a nakon napada Lande, otpao je i on. Tomas je napao i završio je na četvrtom mjestu, dvije sekunde ispred Alafilipa, a devet sekundi ispred Bernala. Na osmoj etapi, Alafilip i Tibo Pino su napali na 300 metara do vrha brdskog cilja, a zatim radili zajedno i završili 20 sekundi ispred grupe; Tomas je završio na desetom mjestu i došao je do petog mjesta u generalnom plasmanu, minut i 12 sekundi iza Alafilipa. Na ravnoj, desetoj etapi, usljed jakog vjetra, grupa se razdvojila i mnogi vozači su izgubili vrijeme, zahvaljujući čemu je Tomas došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu, iza Alafilipa, a ispred Bernala. Na prvoj etapi u Pirinejima nije bilo borbi za generalni plasman, nakon čega je honometar na etapi 13 završio na drugom mjestu, 14 sekundi iza Alafilipa i zaostajao je minut i 26 sekundi iza Alafilipa u generalnom plasmanu, dok je bio minut i po ispred Bernala. Na etapi 14, voženoj do uspona Kol di Turmale, na čelu grupe su radili David Godu za Pinoa, kao i Laurens de Plus i Džordž Benet za Krojsvajka i vozači su otpadali od grupe, a u poslednjem kilometru otpao je i Tomas. Pino je napao na 500 metara do cilja i pobijedio, dok je Tomas završio 36 sekundi iza; ostao je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i dvije sekunde iza Alafilipa. Na etapi 15, Pino je napao na 6 km do cilja, pratili su samo Bernal, Emanuel Bukman i Alafilip. Pino je nastavio sa napadima, a prvi je otpao Alafilip, zatim i Bukman i Bernal, koji su do cilja radili zajedno. Tomas je prestigao Alafilipa i završio je 50 sekundi iza Pinoa, 31 sekundu iza Bernala, a 27 sekundi ispred Alafilipa i zaostajao je minut i 35 sekundi iza Alafilipa u generalnom plasmanu. Na etapi 18, Bernal je napao na 3 km do vrha uspona Kol de Galibije; brzo je napravio veliku iprednost, ali je pred vrh uspona Tomas napao grupu i predanost Bernala je opala. Tomas i Alafilip su završili u istoj grupi, 32 sekunde iza Bernala, zbog čega je Tomas pao na treće mjesto u generalnom plasmanu, pet sekundi iza Bernala, koji je došao do drugog mjesta. Na etapi 19, na 6 km do vrha pretposlednjeg uspona — Kol de l’Izerana, Tomas je napao, a Alafilip se mučio. Kilometar kasnije, Bernal je napao i distancirao sve, stekavši preko dva minuta prednosti ispred Alafilipa do vrha Izerana, a minut ispred Tomasa. Alafilip je na spustu smanjio zaostatak, ali je javljeno da se etapa prekida zbog sniježne lavine, zbog koje nije moguće ići do cilja u Tižnu. Nije proglašen pobjednik etape, a vremena su uzeta sa prolaza preko Izerana, zahvaljujući čemu je Bernal uzeo žutu majicu prvi put u karijeri, 48 sekundi ispred Alafilipa, dok je Tomas pao na treće mjesto, minut i 16 sekundi iza Bernala. Iz istog razloga, etapa 20 je skraćena na samo 59 kilometara. Na etapi 20, napadali su Krojsvajk i Bukman, ali su ih Bernal i Tomas pratili i prešli su kroz cilj zajedno, 17 sekundi iza Nibalija, dok je Alafilip izgubio još tri minuta i pao na peto mjesto, zahvaljujući čemu je Tomas došao do drugog mjesta. Poslednja etapa je bila sprinterska, nije bilo promjena i Tomas je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 11 sekundi iza Bernala,. koji je postao prvi kolumbijski pobjednik Tura.

Jedinu pobjedu u sezoni ostvario je na Kriterijumu Hanover, koji je bio dug 48 km, a vožen je dan pred početak Dojčland Tura; pobijedio je ispred Nilsa Polita i Andrea Grajpela. Sezonu je nastavio krajem avgusta, na Dojčland Turu, koji je završio na 65 mjestu u generalnom plasmanu, 22 minuta iza Jaspera Stojvena. U septembru je vozio klasike u Kanadi; Gran pri sajkliste de Kvebek je završio na 97 mjestu, dok Gran pri sajkliste de Montreal nije završio. Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je vozio drumsku trku, ali je nije završio.

2020

Sezonu 2020. počeo je na Volta ao Algarve trci, koju je osvajao dvaput. Na drugoj etapi, otpao je od grupe na 3 km do cilja i završio je minut iza Remka Evenepola. Na četvrtoj etapi, ponovo je otpao od grupe i završio je skoro dva i po minuta iza Migela Anhela Lopeza, koji je pobijedio četiri sekunde ispred Evenepola. Hronometar na poslednjoj, petoj etapi, završio je na 12 mjestu, 53 sekunde iza Evenepola i trku je završio na 21 mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta iza Evenepola.

Krajem februara, nakon pete etape na UAE Turu, nekoliko vozača je bilo pozitivno na pandemije kovida 19, zbog čega je trka prekinuta, a nakon Pariz—Nice, koja je prekinuta prije poslednje etape, 14. marta, prekinuta je čitava sezona u biciklizmu, a trke su ili odložene ili otkazane. UCI je objavio novi kalendar za sezonu 2020, po kojem je start Tura pomjeren za 29. avgust, dok su Điro d’Italija i Vuelta a Espanja pomjerene za oktobar. Sezona je nastavljena 1. avgusta, a planirano je da Tomas, Frum i Bernal budu udruženi lideri na Tur de Fransu, zbog čega su vozili zajedno pripremne trke. Sezonu su nastavili na Tur de l’En trci; Tomas je bio u lošoj formi i završio je na 34 mjestu u generalnom plasmanu, 21 minut iza Rogliča. Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine, gdje takođe nije bio u formi i završio je na 37 mjestu u generalnom plasmanu, 53 minuta iza Danijela Martineza.

Zbog loše forme, Frum i Tomas su izostavljeni iz tima Ineos za Tur, dok je Bernal izabran za lidera, zbog čega je Tomas promijenio fokus na Điro. U septembru vozio je Tireno—Adrijatiko. Na trećoj etapi, Vuds je napao na vrhu poslednjeg uspona; Aleksandar Vlasov, Fuglsang i Tomas su pokušavali da ga dostignu, pridružilo im se još vozača i Tomas je završio na desetom mjestu, u grupi vozača koji su na cilj stigli 20 sekundi iza Vudsa. Na četvrtoj etapi, Sajmon Jejts je napao na 13 km do cilja, pratili su Vuds, Tomas, Vlasov i Rafal Majka, ali ih je na spustu dostigla veća grupa. Tomas je završio na petom mjestu, u grupi koja je stigla na cilj deset sekundi iza Lukasa Hamiltona. Na petoj etapi, Jejts je napao na 4.5 km do cilja; Majka, Vlasov i Tomas su pokušavali da ga dostignu, ali nisu uspjeli i Tomas je završio na drugom mjestu, 35 sekundi iza Jejtsa, zahvaljujući čemu je došao do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, 39 sekundi iza Jejtsa. Hronometar na poslednjoj, osmoj etapi, završio je na četvrtom mjestu, 28 sekundi iza suvozača — Filipa Gane i završio je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 17 sekundi iza Jejtsa.

Nakon Tireno—Adrijatika i nakon etape 15 na Tur de Fransu na kojoj je Bernal izgubio sedam minuta, bivši Tomasov suvozač i konsultant Eurosporta — Bredli Vigins, izjavio je da je bila greška što Tomas nije ušao u sastav tima za Tur de Frans, istakavši da bi on, čak i u lošoj formi, bio kandidat za top 10 u generalnom plasmanu i da bi mogao da se drži sa favoritima na etapi 15. Tomas nije htio da komentariše Viginsovu izjavu, već je izjavio da nije bio 100 posto spreman za Tur i nije htio da učestvuje na Turu u nekoj drugoj ulozi. Sezonu je nastavio na Svjetskom prvenstvu, gdje je po prvi put u karijeri vozio trku na hronometar. Završio je na četvrtom mjestu, 37 sekundi iza Gane, koji je osvojio zlatnu medalju i sedam sekundi iza Stefana Kinga, koji je osvojio bronzanu medalju. U oktobru je vozio Điro d’Italiju, gdje je bio jedan od najvećih favorita, uz Sajmona Jejtsa, Stivena Krojsvajka, Vinčenca Nibalija i Jakoba Fuglsanga. Điro je startovao hronometrom, koji je završio na četvrtom mjestu, 23 sekunde iza Gane, ali 26 sekundi ispred Jejtsa i preko minut ispred Nibalija. Na trećoj etapi, voženoj do Mount Etne, pao je u neutralnoj zoni, prije početka etape. Na 35 km do cilja, otpao je od grupe i izgubio je 12 minuta, a zbog povrede zadobijene u padu, napustio je Điro i nije startovao četvrtu etapu. Nakon povlačenja sa Đira, završio je sezonu, a tim Ineos Grenadirs je ostvario najbolji rezultat na nekoj grand tur trci od osnivanja, Teo Gejgan Hart je osvojio Điro, a tim je ostvario sedam etapnih pobjeda, osvojio je timsku klasifikaciju i nagradu Čima Kopi. Tomas je izjavio da je srećan zbog Gejgana Harta, ali da mu je bilo teško da ga gleda kako osvaja Điro i da često nije gledao trku uživo. U decembru je povrijedio rame prilikom pada na treningu, ali nije imao preloma.

2021

Prije početka sezone, izjavio je da su mu cilj u sezoni 2021. Tur de Frans i Olimpijske igre, ali da će možda voziti Điro. Prije starta sezone, tim Ineos Grenadirs je objavio da će Bernal voziti Điro d’Italiju, a da će Tomas, Karapaz i Teo Gejgan Hart, koji je osvojio Điro 2020. biti udruženi lideri na Tur de Fransu. Sezonu je počeo u februaru, na trci u Francuskoj — Etoil de Besež, gdje je vozio zajedno sa Bernalom. Na trećoj etapi, Bernal je bio u bijegu, ali je završio minut iza pobjednika — Tima Velensa, dok je Tomas završio u glavnoj grupi, koja je došla na cilj tri minuta iza. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na 23 mjestu, 58 sekundi iza Filipa Gane i završio je na 49 mjestu u generalnom plasmanu, pet minuta iza Velensa. Nakon trke, rekao je da je hronometar bio šok za njegovo tijelo i da je skoro stao i išao pješke na usponu bio, izjavivši: „bilo bi brže da sam trčao“. Sezonu je nastavio na Tur di Var trci. Na drugoj etapi, izgubio je skoro dva minuta, dok je na poslednjoj, trećoj etapi izgubio četiri minuta i završio je na 26 mjestu u generalnom plasmanu, pet i po minuta iza Đanluke Brambile.

U martu, zajedno sa Bernalom, vozio je Tireno—Adrijatiko, glavni rivali bili su im Pogačar, Nibali, Kintana, Sajmon Jejts, Landa i Van Art, koji je htio da se oproba kao lider tima na etapnim trkama. Nakon prve dvije etape, na kojima su po pobjedu ostvarili Van Art i Alafilip, Van der Pul je ostvario pobjedu na trećoj etapi, dok su Bernal i Tomas izgubili vrijeme jer su bili zadržani u padu na 3.3 km do cilja i završili su 18 sekundi iza. Cilj četvrte etape bio je na usponu Prati di Tivo. Bernal je napao na 7.8 km do cilja, pratili su Pogačar i Fuglsang, a zatim su ih dostigli ostali, nakon čega je Tomas napao, ali je brzo dostignut. Tomas je ponovo napao na 6.8 km do cilja i ostao je ispred grupe, nakon čega je Pogačar napao na 5.5 km do cilja i brzo je dostigao Tomasa, koga su zatim dostigli i vozači iz grupe iza, koji su radili zajedno, pokušavajući da dostignu Pogačara, a nakon što je Jejts napao, Tomas je otpao i, zajedno sa Bernalom, završio je 58 sekundi iza Pogačara, koji je pobijedio na etapi i preuzeo lidersku majicu. Na petoj etapi, Van der Pul je napadao nekoliko puta, zbog čega se grupa prepolovila u više manjih grupa; Bernal je napao na 56 km do cilja, nakon čega je Van der Pul napao na 52 km do cilja; stekao je tri minuta prednosti, nakon čega je Pogačar napao iz glavne grupe, na 17 km do cilja, nakon čega je Tomas otpao i završio je na 66 mjestu, 13 minuta iza. Hronometar na poslednjoj, sedmoj etapi, završio je na 11 mjestu, 28 sekundi iza Van Arta i završio je na 24 mjestu u generalnom plasmanu, 17 minuta iza Pogačara. Nakon trke, našao se na 11 mjestu u analizi sajta cyclingnews, u renkingu forme vozača za Tur de Frans. Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je hronometar na drugoj etapi, završio na desetom mjestu, 47 sekundi iza suvozača — Roana Denisa. Na trećoj etapi, Adam Jejts, Kus i Valverde su napali na poslednjem usponu; Jejts je pobijedio, dok je Tomas završio na četvrtom mjestu, 31 sekundu iza i došao je do četvrtog mjesta u generalnom plasmanu, 53 sekunde iza Jejtsa. Na četvrtoj etapi, Esteban Čavez je napao na 7 km do cilja, vozači Ineosa — Denis, Ričard Karapaz i Port su radili na čelu grupe u pokušaju da ga dostignu. Čavez je pobijedio na etapi, sedam sekundi ispred grupe, koju je odsprintao Majkl Vuds, dok je Tomas završio na trećem mjestu i došao je do trećeg mjesta u generalnom plasmanu, iza suvozača — Jejtsa i Porta. Na poslednjoj, sedmoj etapi, tim Movistar je radio na čelu, u pokušaju da Valverde dođe do podijuma. Svi vozači Ineosa su otpali iz grupe, osim tri lidera, nakon čega je Valverde napao na tri kruga do kraja, ali su ga pratili. Tomas je završio na trećem mjestu, 49 sekundi iza Adama Jejtsa i šest sekundi iza Porta, čime je Ineos završio sa tri vozača na podijumu na nekoj trci po prvi put u istoriji tima.

U aprilu, vozio je Tur de Romandi. Prolog na prvoj etapi završio je na drugom mjestu, devet sekundi iza Denisa, sa istim vremenom kao Port. Na trećoj etapi, Mark Soler je napao na poslednjem usponu, ostvario je pobjedu, 22 sekunde ispred glavne grupe i preuzeo je lidersku majicu. Denis je pao u finišu, zbog čega je je ispao iz top 10, dok je Tomas ostao na drugom mjestu, 14 sekundi iza Solera. Na četvrtoj etapi, Lukas Hamilton, Ben O Konor i Majkl Vuds su napali na 5 km do cilja; Tomas je prvobitno vozio zajedno sa Solerom i Portom, ali je zatim napao na 3 km do cilja, prestigao Hamiltona i O Konora i dostigao Vudsa, sa kojim je vozio do cilja. Na 200 metara do cilja, Vuds je napao, ali je Tomas pratio. U sprintu, na 50 metara do cilja, ustao je sa sjedišta, pokušao je da promijeni brzinu, ali mu je desna ruka skliznula sa ručke i pao je. Vuds je pobijedio, dok je Tomas završio na trećem mjestu, 21 sekundu iza, a prestigao ga je O Konor. Vuds je preuzeo lidersku majicu, dok je Tomas ostao na drugom mjestu, 11 sekundi iza. Hronometar na poslednjoj, petoj etapi, završio je na trećem mjestu, 17 sekundi iza Remija Kavanje, ali 54 sekunde ispred Vudsa i osvojio je trku, 28 sekundi ispred Porta.

Privatni život

Tomas i njegova žena, Sara Elen Tomas, upoznali su se preko zajedničkih prijatelja. Žive u Monaku, a vjenčali su se u Kardifu u oktobru 2015. godine

U oktobru 2015, objavio je autobiografiju The World of Cycling According to G. U martu 2016. odobren mu je zahtjev da kuću u Monmutširu pretvori u salu za vjenčanja, iako su se mještani protivili, tvrdeći da povećan saobraćaj u uskim ulicama i buka kasno noću mogu da izazovu probleme.

Na dan 4. oktobra 2019. objavljeno je da je dobio sina.

U popularnoj kulturi

Velški navijači Tomasa, počeli su da mu pjevaju verziju pjesme Titw Tomos Las, koju je snimila grupa Hogia'r Wyddfa, popularni velški kvintet iz 60-ih i 70-ih godina 20. vijeka. Pjesma je o plavoj senici (Titw Tomos Las na velškom) i akcentuje Tomasovo prezime, koje se piše Tomos na velškom.

Radio Bi-Bi-Si snimio je novu verziju pjesme, koju su otpjevali dva člana grupe Hogia'r Wyddfa, zajedno sa grupom Sidi, bendom Band Pres Llareggub i lokalnom djecom. Pjesma je emitovana u jutarnjem programu nacionalne televizije Velsa, nakon čega je podijeljena na društvene mreže.

Velški pjevač tekstopisac — Maks Bojs, napisao je poemu u čast Tomasovog osvajanja Tur de Fransa, pod nazivom „Momak koji se popeo na planinu“, a Bojs je otpjevao na ceremoniji proslave u Kardifu, u avgustu 2018.

U decembru 2019, BBC je objavio dokumentarni film pod nazivom „Gerent Tomas: put će odlučiti“, koji traje sat vremena. Film prati Tomasovo osvajanje Tur de Fransa i osjećanja njegove žene.

Rezultati na trkama

Rezultati na grand tur trkama

Grand tur trke	2007	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	2020	2021
Điro d’Italija	—	118	—	—	—	80	—	—	—	—	DNF	—	—	DNF
Tur de Frans	140	—	—	67	31	—	140	22	15	15	DNF	1	1	—
Vuelta a Espanja	—	—	—	—	—	—	—	—	69	—	—	—	—	—

Rezultati na glavnim etapnim trkama

Etapne trke	2007	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	2020	2021
Pariz—Nica	—	—	—	86	83	DNF	—	DNF	5	1	—	—	—	—	—
Tireno—Adrijatiko	—	—	121	—	—	—	—	—	—	—	5	3	DNF	2	24
Vuelta a Katalunja	—	—	—	—	—	—	—	—	—	DNF	34	—	—	—	3
Vuelta al Pais Basko	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	40	—	—
Tur de Romandi	—	—	—	—	88	DNF	—	—	87	51	—	33	3	—	1
Kriterijum di Dofine	—	—	—	21	DNF	—	15	46	—	—	—	1	—	37
Tur de Svis	—	—	—	—	—	—	—	—	2	17	—	—	DNF	—

Rezultati na klasicima

Monumentalni klasici	2007	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	2020	2021
Milano—Sanremo	—	—	—	—	60	—	DNF	DNF	31	169	—	—	—	—	—
Ronde van Flanderen	—	—	—	33	10	—	41	8	14	12	—	—	—	—	—
Pariz—Rube	—	—	—	64	OTL	—	79	7	DNF	—	—	DNF	—	—
Lijež—Bastonj—Lijež	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	56	—	—	—
Điro di Lombardija	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Ostali klasici	2007	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	2020	2021
Omlop het Niuvsblad	—	—	—	—	—	—	4	—	—	—	—	—	—	—	—
Kurne—Brisel—Kurne	—	—	—	DNF	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Strade Bjanke	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	12	—	—
E3 Binkbank	—	—	—	50	—	—	4	3	1	—	—	—	—	—	—
Gent—Vevelgem	—	—	—	DNF	124	—	—	112	3	—	—	—	—	—	—
Dvars dor Flanderen	—	—	—	32	2	—	19	—	—	—	—	—	—	—	—
Šeldeprajs	—	24	—	—	—	—	129	142	152	—	—	—	—	—	—
Amstel gold rejs	—	—	—	—	—	—	—	DNF	—	—	—	—	—	—	—
Fleš Valon	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Klasik San Sebastijan	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—
Bretanje klasik	—	—	—	—	75	—	DNF	—	—	—	—	—	—	—
Gran pri sajkliste de Kvebek	—	—	—	—	—	DNF	98	116	—	73	—	—	97	—
Gran pri sajkliste de Montreal	—	—	—	—	—	DNF	DNF	90	—	66	—	—	DNF	—
Milano—Torino	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—

Rezultati na Svjetskom prvenstvu

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji	2007	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	2020	2021
Drumska trka	—	DNF	DNF	—	81	—	DNF	DNF	—	DNF	—	—	DNF	—
Vožnja na hronometar	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	—	4
Ekipni hronometar	—	—	—	—	—	9	3	4	—	4	3	—	—	—
Svjetsko prvenstvo na pisti	2007	2008	2009	2010	2011	2012	—
Dohvatna vožnja individualno	—	—	—	—	—	5
Dohvatna vožnja ekipno	1	1	—	—	—	1
Medison	—	—	—	—	—	2

Rezultati na Olimpijskim igrama

Drumske trke	2008	2012	2016
Drumska trka	—	—	11
Trka na hronometar	—	—	9
Trke na pisti	2008	2012	—
Dohvatna vožnja ekipno	1	1	—

Rezultati na nacionalnom prvenstvu

Prvenstvo Ujedinjenog Kraljevstva	2007	2008	2009	2010	2011	2012	2013	2014	2015	2016	2017	2018	2019	2020	2021
Drumska trka	—	—	—	1	2	—	—	8	—	—	—	DNS	—	—
Vožnja na hronometar	—	—	—	—	—	—	—	2	—	—	—	1	—	—

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio
DSQ	Diskvalifikovan

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio

Svjetski rekordi

Disciplina	Rekord	Datum	Takmičenje	Velodrom	Ref
Dohvatna vožnja ekipno	3:56.322	27. mart 2008.	Svjetsko prvenstvo	Velodrom u Mančesteru
	3:55.202	17. avgust 2008.	Olimpijske igre	Laošan (Peking)
	3:53.314	18. avgust 2008.
	3:53.295	4. april 2012.	Svjetsko prvenstvo	Hisens arena (Melburn)
	3:52.499	2. avgust 2012.	Olimpijske igre	Li Valej (London)
	3:51.659	3. avgust 2012.

Literatura

• Thomas, Geraint (2015). The World of Cycling According to G. London: Hachette. ISBN 978-1-7842-9639-1. 

Spoljašnje veze

• Zvanični veb sajt
• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu tima Skaj
• Profil na sajtu britishcycling.org.uk