Pređi na sadržaj

Ivica Marušić Ratko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ivica marušić ratko
Ivica Marušić Ratko
Lični podaci
Datum rođenja(1912-03-06)6. mart 1912.
Mesto rođenjaGrab, kod Sinja, Austrougarska
Datum smrtiseptembar 1942.(1942-09-00) (30 god.)
Mesto smrtiDrinić, kod B. Petrovca, ND Hrvatska
Delovanje
Član KPJ od1932.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem

Ivica Marušić Ratko (Grab, kod Sinja, 6. mart 1912Drinić, kod Bosanskog Petrovca, septembar 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. marta 1912. u selu Grabu, kod Sinja. Ivica je sa roditeljima boravio u više mesta. Najpre je živeo u Omišu, kod Splita. Tu je rano došao u dodir sa komunistima, počeo da se druži sa njima i da učestvuje u njihovim akcijama. Zbog toga je proteran iz gimnazije. Godine 1932. došao je u malo rudarsko mesto Ugljevik, u severoistočnoj Bosni, gde mu je radio brat inženjer Drago Marušić, da bi, privatno, nastavio školovanje u Bijeljini, gde se odmah uključio u organizaciju bijeljinskih komunista. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1932. godine.[1]

U aprilu 1933. godine, kada je u Bijeljini formiran Mesni komitet KPJ, izabran je za prvog sekretara. Polovinom iste godine, uhapšen je i osuđen na dve i po godine zatvora i tri godine gubitka građanskih prava zbog „komunističke propagande“. Posle izdržane kazne u Sremskoj Mitrovici nastanio se u Zagrebu, gde je nastavio još intenzivnije da deluje. Krajem decembra 1937. godine ponovo je uhapšen i dugo je maltretiran, a juna 1939. je proteran je u selo Busovaču, ali se odatle ubrzo vraća u Zagreb.[1]

Posle još jednog hapšenja u toku 1939. otišao je na odsluženje vojnog roka u Sarajevo. Učestvovao je u Aprilskom ratu i nakon kapitulacije Jugoslovenske vojske uspeo da izbegne zarobljavanje i ode u okupirani Zagreb, gde jedno vreme živeo ilegalno.[1]

Juna 1941. Ivica dolazi na Kozaru, koja je tada predstavljala centar partizanskih jedinica tog dela Bosne. Bio je jedan od rukovodilaca ustanka na Kozari. Kada su se ustaničke grupe, prerasle u partizanske odrede na Kozari, septembra 1941. godine, Ivica Marušić je postavljen za komandira Treće čete Drugog krajiškog partizanskog odreda. Bio je vešt diverzant. Noću, između 5. i 6. januara 1942. godine, organizovao je napad na nemački oklopni voz na pruzi PrijedorBosanski Novi. Preobučen u domobransku uniformu na stanici Donja Dragotinja zaustavlja voz i ulazi u njega. Sa svojim borcima uspeva da razoruža ustašku posadu i većim delom pobije, a potom da iskoči iz voza. Partizani su iskočili iz voza i pritom nosili jednog poginulog druga. Krajem 1941. godine Ratko je kao komandant bataljona paralisao prugu PrijedorBosanski Novi, koja je tada predstavljala važnu komunikacionu žilu za Nezavisnu Državu Hrvatsku.[1]

Januara 1942. godine zarobio je oko 100 neprijateljskih vojnika. Minirao je vijadukt KostajnicaVolinja. Učestvovao je i u borbama za oslobođenje Prijedora, maja 1942. godine. Kada je 21. maja 1942. formirana Prva krajiška udarna brigada postavljen je za njenog komandanta.[2]

Ranjen je 2. septembra 1942. u selu Dujakovcima na Manjači, kada su neprijateljski avioni bombama pogodili Štab brigade. Od posledica ranjavanja umro je nakon nekoliko dana u partizanskoj bolnici u Driniću, kod Bosanskog Petrovca.[2]

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) 26. jula 1945. posthumno je odlikovan Ordenom zasluga za narod prvog reda.[3] Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Narodni heroji 1 1982, str. 509.
  2. ^ a b v Narodni heroji 1 1982, str. 510.
  3. ^ „Službeni list FNRJ 95/45” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 7. 12. 1945. str. 1025. 

Literatura[uredi | uredi izvor]