Slovenci u Republici Srpskoj
Ukupna populacija | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
504 (2013) | |||||||
Regioni sa značajnom populacijom | |||||||
Banja Luka | 224(2013) | ||||||
Prijedor | 65(2013) | ||||||
Laktaši | 46(2013) | ||||||
Jezici | |||||||
Srpski jezik Slovenački jezik (238)[a] | |||||||
Religija | |||||||
Katolicizam | |||||||
Srodne etničke grupe | |||||||
Hrvati |
Slovenci u Republici Srpskoj (sloven. Slovenci v Republiki Srbski) građani su slovenačkog porijekla, koji žive i rade na teritoriji Republike Srpske. Slovenci su na prostorima današnje Republike Srpske prisutni još za vrijeme postojanja Otomanske imperije. Najveći broj Slovenaca dolazi tokom Bosansko-hercegovačkog ustanka kako bi se borio u ustaničkoj vojsci. Nakon austrougarske okupacije slovenački industrijalci naseljavaju prostore Srpske, zbog velikih šumskih bogatstava koja im koriste za pokretanje drvoprerađivačkih poslova. Slovenci su na teritoriji Republike Srpske aktivno prisutni i danas, a svoje aktivnosti usmjerene ka očuvanju jezika, kukture, običaja i tradicije uglavnom sprovode u okviru svojih udruženja, dok je krovno udruženje, Udruženje Slovenaca Republike Srpske „Triglav”.
Slovenci su jedna od sedamnaest službenih nacionalnih manjina u Republici Srpskoj, a njihove interese zastupaju predstavnici i delegati u Savjetu nacionalnih manjina, i Savezu nacionalnih manjina.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Prva doseljavanja Slovenaca na teritoriju današnje Republike Srpske, zabilježena su već sredinom 19. vijeka. Bogati šumom ovi predjeli su bili primamljiva zemlja za brojne slovenačke šumske radnike, ponajviše iz kranjske i primorske Slovenije. Prvi takvi radnici iz Slovenije radili su 1855. godine na planinama Kozari, Prosari i Motajici, oko Dervente, Banje Luke i Zvornika. Ali, sve su to bili sezonski radnici, koji se nisu duže zadržavali u našoj zemlji. Kad je krajem 19. vijeka prostor današnje Republike Srpske potpao pod Austrougarsku upravu u ove su se krajeve počeli doseljavati narodi iz drugih dijelova Monarhije; Austrijanci, Mađari, Česi, Italijani, pa tako i Slovenci. Glavni je razlog bila potreba za stručnjacima raznih profila. Dolazili su inženjeri, arhitekti, geometri, rudari, vojnici, ljekari, farmaceuti, profesori, trgovci.[1] Slovenski doseljenici su se, već od prvih godina doseljavanja na teritoriju današnje Republike Srpske, aktivno uključili u privredni i društveni život zemlje. Prvi uspješni vlasnik Sarajevske pivare, osnovane još davne 1864. godine, bio je Slovenac A. Gerdouc, koji je upravljao pivarom od 1870. do 1890. godine. U Višegrad se naselio Lokar Franc koji je u istoimenom gradu otvorio pilanu.
Do početka 20. vijeka najviše Slovenaca doselilo se na prostor Banje Luke. Vremenom, promjenom državno političkih uređenja u Bosni i Hercegovini postupno se smanjivalo naseljavanje Slovenaca. U periodu posle Drugog svjetskog rata i naseljavanje Slovenaca se svelo na pojedinačne slučajeve onih koji su dolazili radi službe i tu ostali živjeti.[2]
Među naučne radnike ubraja se profesor Miran Mol sa Tehničkog fakulteta u Banjoj Luci, koji je napisao nekoliko udžbenika i naučnih radova iz područja elektrotehnike. Prvi doktor filmske pedagogije u Evropi bio je Miroslav Vrabec. Najpoznatiji Slovenac koji je ostavio dubok trag u istoriji Republike Srpske bio je Rudi Čajavec prvi partizanski pilot u vrijeme Drugog svjetskog rata.[3]
Ustanak u Bosni
[uredi | uredi izvor]Narodna skupština u Jamnici je prva Skupština ustaničkih vođa tokom Ustanka u Bosni, a održana je na pravoslavni Božić 1876. u srpskoj školi u selu Jamnica[b], kod Dvora na Uni, na Baniji, održana u cilju definisanja samog toka ustanka, kao i biranja ustaničkih vođa. Na ovoj skupštini je za komandanta ustaničke vojske izabran Slovenac Miroslav Hubmajer zvani Crni. Veliki broj dobrovoljaca tokom Ustanka u Bosni došao je u ustanak iz Slovenije. Slovenaca je bilo sa Miroslavom Hubmajerom (Aleksandar Toman, Anton Sušnik, Karel Simončić, Janko Stibil, neki Zalar i Mercel), kao i u četi Petra Mrkonjića (Viktor Merlak, Janez Mejač,Valentin Česen, A. Kovačič, M. Zaplotnik i Pogačnik).[4]
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
[uredi | uredi izvor]U periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Kraljevine Jugoslavije, sa teritorija Primorske, Gorice, Brda, Vipavske doline, Sežane i Krasa, koji su Rapalskim sporazumom pripali Italiji, Slovenci se u velikom broju sele u Kraljevinu Jugoslaviju. Veliki broj Slovenaca se odlučuje na Vrbasku banovinu, gdje se u Banjaluku i Slatinu, naselje poznato kao banjsko lječilište, seli prva slovenačka porodica, 1925. godine. Anton Štrekelj, profesor u Poljoprivrednoj školi u Banjaluci, pomogao je Slovencima pri seobama, posebno u Slatini, gdje je posjedovao velike zemljišne posjede.[5] Samo u Slatini, pred Drugi svjetski rat boravilo je, prema procjenama, oko 250 Slovenaca. U pomenutom naselju, Slovenci su osnovali udruženje Istra i hor Soča, gdje su učestvovali i Srbi i Česi. Slovenci su svojim znanjem i iskustvom iz područja poljoprivrede, umnogome osavremenili Slatinski kraj, gdje su takođe otvorili veliki broj zanatskih radnji.[6]
Religija
[uredi | uredi izvor]Slovenci u Republici Srpskoj, kao i većina njihovih sunarodnika, u matičnoj zemlji, kao i širom svijeta su katoličke vjeroispovijesti.
Udruženja
[uredi | uredi izvor]Dolaskom na područje Banje Luke i Slatine, Slovenci su osnovali Slovensko društvo „Triglav“ 1923. godine u Banjoj Luci, Sportsko društvo „Sokol“,takođe u Banjoj Luci 1936. godine, koje je imalo i odjeljenje u Slatini i Kulturno društvo „Istra“ između 1928 - 1930 godine. Pri društvu „Istra“ osnovano je Kulturno-umjetničko društvo „Soča“, koje je imalo dramsku, tamburašku sekciju i zbor. U Banjoj Luci je 1938. godine otvorena i slovenska narodna kuhinja, koja je postala i omiljenim sastajalištem Slovenaca.[7]
U Republici Srpskoj, postoje tri udruženje, koja okupljaju pripadnike slovenačkog naroda, kao i poštovaoce slovenačke, istorije i kulture.Jedno je Udruženje Slovenaca Republike Srpske „Triglav“ Banja Luka. Udruženje je od 1998. godine registrovano kao nevladina, neprofitabilna organizacija, s ciljem okupljanja Slovenaca i njihovih potomaka koji žive na području Banjaluke i okoline, kako bi im pomoglo pri rješavanju egzistencijalnih pitanja.[8] Vremenom su se ciljevi Udruženja promijenili, tako da je njegova današnja uloga očuvanje i poštovanje prava i interesa Slovenaca kao manjine na području Srpske, očuvanje identiteta i nacionalne svijesti, podsticanje saradnje sa Republikom Slovenijom na kulturnom, umjetničkom i sportskom području, te povezivanje slovenačkih udruženja iz čitavog svijeta. Udruženje Slovenaca je u proteklih 13 godina postalo aktivno na mnogim poljima, prije svega se iskazalo na području kulture. U tom vremenu se u njega uključivalo sve više Slovenaca, tako da danas broj članova prelazi 1400.
U sklopu ovog udruženja djeluje i mješoviti hor „Davorin Jenko“ koji je formiran januara 2001. godine. Prvi nastup je imao na Martinovanju iste godine, a prvi veći javni nastup februara 2002. godine u Kulturnoj dvorani Banskog dvora, na proslavi Prešernovih dana. Repertoar hora čine uglavnom slovenačke narodne i umjetničke pjesme. Udruženje takođe od 1998. godine redovno organizuje i dodatnu nastavu slovenačkog jezika.[9] Udruženje Slovenaca Republike Srpske "Triglav" Banja Luka, od 2009. godine redovno organizuje „Slovenačke dane“ u Slatini, nekada najvećem slovenačkom naselju. Ova manifestacija predstavlja sjećanje na mnoge doseljene Kraševce, Primorce, Goričane i ostale, koji su se davne 1923. godine zbog terora, vojnih dešavanja, nacionalne mržnje počeli doseljevati na to područje. Brdovito slatinsko područje ih je podsjećalo na domovinu, koju su morali napustiti.[10] Članovi Udruženja Slovenaca Republike Srpske „Triglav“ iz Banje Luke, već sedamnaest godina proslavljaju stari slovenački običaj krštenja vina, Martinovanje.[11]
Drugo udruženje je udruženje Slovenaca regiona Doboj „Prežihov Voranc“ osnovano je 1998. godine i okuplja više od 200 Slovenaca i građana slovenačkog porijekla, kao i simpatizera iz Doboja i Teslića, zatim iz Dervente, Modriče i Broda.
Treće udruženje koje djeluje u Republici Srpskoj je udruženje Slovenaca „Lipa“ Prijedor. Rad ovog udruženja u velikoj mjeri podržava Kancelarija vlade Republike Slovenije za Slovence u inostranstvu kao i Grad Prijedor. Udruženje ima raznovrsne aktivnosti zavisno o projektima u tekućoj godini, kao što su: folklor, pjevanje, gluma, recitovanje, istraživanje i slično.[12]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Po popisu stanovništva 2013. u Bosni i Hercegovini, a prema podacima koje je izdao Republički zavod za statistiku, i koji su jedini validni za Republiku Srpsku, u Republici Srpskoj je živjelo 504 Slovenaca.[13] Slovenci nastanjuju sljedeće opštine i gradove:
Slovenci, po opštinama i gradovima, prema popisu stanovništva 2013. u Republici Srpskoj | ||||||
jedinica lokalne samouprave | ukupno | |||||
ukupno | 504 | |||||
Banja Luka | 224 | |||||
Bijeljina | 20 | |||||
Brod | 1 | |||||
Višegrad | 1 | |||||
Gacko | 1 | |||||
Gradiška | 13 | |||||
Derventa | 1 | |||||
Doboj | 6 | |||||
Zvornik | 3 | |||||
Istočna Ilidža | 4 | |||||
Istočni Stari Grad | 1 | |||||
Istočno Novo Sarajevo | 5 | |||||
Kneževo | 2 | |||||
Kozarska Dubica | 7 | |||||
Kostajnica | 1 | |||||
Kotor Varoš | 1 | |||||
Laktaši | 46 | |||||
Modriča | 7 | |||||
Mrkonjić Grad | 1 | |||||
Nevesinje | 1 | |||||
Novi Grad | 8 | |||||
Novo Goražde | 2 | |||||
Oštra Luka | 1 | |||||
Pale | 5 | |||||
Pelagićevo | 1 | |||||
Prijedor | 65 | |||||
Prnjavor | 20 | |||||
Ribnik | 2 | |||||
Sokolac | 2 | |||||
Srbac | 8 | |||||
Teslić | 14 | |||||
Trebinje | 5 | |||||
Ugljevik | 4 | |||||
Foča | 13 | |||||
Han Pijesak | 1 | |||||
Čelinac | 4 | |||||
Šamac | 2 | |||||
Šekovići | 1 | |||||
Šipovo | 1 |
Značajne ličnosti
[uredi | uredi izvor]- Dare Valič, jugoslovenski i slovenački filmski i pozorišni glumac, rođen u Banja Luci.
- Janez Vidmar, potpukovnik Vojske Republike Srpske.[14]
- Miroslav Galič, potpukovnik Vojske Republike Srpske.[14]
- Valentin Incko, austrijski diplomata slovenačkog porekla. Rođen je u porodici Koruških Slovenaca. Trenutno obavlja dužnost visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
- Franc Lokar, vlasnik prve pilane u Višegradu.
- Miran Mol, profesor sa Tehničkog fakulteta u Banjoj Luci, koji je napisao nekoliko udžbenika i naučnih radova iz područja elektrotehnike.
- Volfgang Petrič, austrijski diplomata i pripadnik nacionalne manjine koruških Slovenaca, koji je između 1999. i 2002. bio visoki predstavnik Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
- Franc Sošnja, delegat u trećem sazivu Vijeća naroda Republike Srpske iz reda ostalih naroda.
- Miroslav Hubmajer, komandant ustaničke vosjke, za vrijeme Ustanka u Bosni 1875. godine.
- Rudi Čajavec, prvi partizanski pilot u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Broj stanovnika Republike Srpske kojima je Slovenački jezik, maternji jezik.
- ^ Selo je do 1948. nosilo ime Jamnica, kada je promijenjeno u Javnica.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Izvještaj 2015, str. 123.
- ^ „Otkud Slovenci u Bosni i Hercegovini?”. Slovenci. Arhivirano iz originala 19. 08. 2016. g. Pristupljeno 19. 7. 2016.
- ^ Izvještaj 2015, str. 125.
- ^ Luković 1977, str. 78.
- ^ Papež Adamič, Vera (2009). Od predaka do potomaka Slovenci u Slatini i Banjaluci 1923-2008. Banja Luka: Društvo Slovencev "Triglav" Banja Luka. str. 107. ISBN 978-99938-53-30-5.
- ^ Popović, Vaso (2002). Slatinski kraj u prošlosti. Laktaši: Prosvjeta. ISBN 86-7524-005-8. OCLC 813621277.
- ^ Izvještaj 2015, str. 127.
- ^ „Ko su nacionalne manjine u Republici Srpskoj?”. manjine.ba. Arhivirano iz originala 06. 02. 2017. g. Pristupljeno 19. 7. 2016.
- ^ „O udruženju”. Udruženje Slovenaca „Triglav“ Banja Luka. Pristupljeno 19. 7. 2016.
- ^ Riječ 2016, str. 25.
- ^ Riječ 2016, str. 28.
- ^ Riječ 2016, str. 21.
- ^ „Rezultati Popisa 2013, Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. Republički zavod za statistiku. Pristupljeno 22. 3. 2017.
- ^ a b „Spisak profesionalnih vojnika 30. kadrovskog centra” (PDF). Kliks. Pristupljeno 8. maj 2023.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vijeće nacionalnih manjina BiH (2015). „Nacionalne manjine u BiH”. Izvještaj.
- Luković, Petko (1977). Nekoliko podataka o bitnijim obeležjima partizanskog ratovanja ustanika u Hercegovini i Bosni. Sarajevo.
- Savez nacionalnih manjina Republike Srpske (2016). „Riječ nacionalnih manjina”. 1: 68.