Stoicizam — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: уклоњен шаблон: Link GA
Нема описа измене
Ред 1: Ред 1:
[[Датотека:Zenon iz Kitije.jpg|мини|[[Zenon iz Kitijuma|Zenon]], osnivač stoicizma]]
[[Датотека:Zeno of Citium pushkin.jpg|мини|[[Zenon iz Kitijuma|Zenon]], osnivač stoicizma]]
[[Датотека:Stoa in Athens.jpg|десно|мини|Atalova [[stoa]] u Atini.]]
[[Датотека:Stoa in Athens.jpg|десно|мини|Atalova [[stoa]] u Atini.]]
'''Stoicizam''' (ili '''stoa''') je pravac [[Antička filozofija|antičke filozofije]] popularan od [[4. vek pne.|4.]] do [[2. vek pne.|2. veka pne]], posebno među obrazovanom elitom [[Antička Grčka|antičke Grčke]] i [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]]<ref>H.D. Amos and A.G.P. Lang, "These Were the Greeks"</ref><ref>Gilbert Murray, ''The Stoic Philosophy'', 1915, p. 25. In Bertrand Russell, ''History of Western Philosophy'', 1946.</ref>. Stoicizam je izveden iz [[Kinici|kinizma]] i deli se na staru, srednju i novu stoičku školu.
'''Stoicizam''' (ili '''stoa''') je pravac [[Antička filozofija|antičke filozofije]] popularan od [[4. vek pne.|4.]] do [[2. vek pne.|2. veka pne]], posebno među obrazovanom elitom [[Antička Grčka|antičke Grčke]] i [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]]<ref>H.D. Amos and A.G.P. Lang, "These Were the Greeks"</ref><ref>Gilbert Murray, ''The Stoic Philosophy'', 1915, p. 25. In Bertrand Russell, ''History of Western Philosophy'', 1946.</ref>. Stoicizam je izveden iz [[Kinici|kinizma]] i deli se na staru, srednju i novu stoičku školu.

Верзија на датум 20. мај 2016. у 21:34

Zenon, osnivač stoicizma
Atalova stoa u Atini.

Stoicizam (ili stoa) je pravac antičke filozofije popularan od 4. do 2. veka pne, posebno među obrazovanom elitom antičke Grčke i Rimskog carstva[1][2]. Stoicizam je izveden iz kinizma i deli se na staru, srednju i novu stoičku školu.

Osnivač ovog pravca je grčki filozof Zenon (333-264. pne.)[3][4], iz današnje Larnake. Ostali predstavnici su: Hrizip, Seneka, Epiktet i car Marko Aurelije.

Stoici su se organizovali u Atini oko 310. pne. i objasnili kako je svet satkan u skladu sa zakonima logike, fizike i etike. Tvrdili su da svetom vlada logos (svetski um, sudbina) i zbog toga je sve određeno. Centralni problem kojim se bave je etika, koji je i najpoznatiji u moderno vreme.

Osnovni moto stoika je „život u skladu s prirodom“. Mudar čovek živi u skladu s prirodom i sopstvenim razumom, jer tako postiže mir duše. Najznačajnije vrline su razumnost, pravednost i umerenost. Smatrali su da čovek treba da se suprotstavlja impulsima koje stvaraju ljubav, strast, mržnja, strah, bol itd. Druga poznata stoička izreka je „blažen je onaj koji je zadovoljan onim što ima“.

Stoicizam je promovisan kao način života koji se ne dokazuje rečima, već delima[5].

Stoičku školu zabranio je 529. godine vladar Justinijan I obrazloženjem da potiče iz paganizma i da nije u skladu sa hrišćanstvom[6].

Reference

  1. ^ H.D. Amos and A.G.P. Lang, "These Were the Greeks"
  2. ^ Gilbert Murray, The Stoic Philosophy, 1915, p. 25. In Bertrand Russell, History of Western Philosophy, 1946.
  3. ^ http://depthome.brooklyn.cuny.edu/classics/dunkle/athnlife/poikile.htm
  4. ^ The Stoa Poikile or Painted Porch
  5. ^ John Sellars. Stoicism, p. 32.
  6. ^ Agatija, Histories, 2.31.

Vidi još