Pređi na sadržaj

Bosna u ranom srednjem vijeku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bosna u sastavu ranosrednjovjekovne Kneževine Srbije, prema stanju koje je postojalo tokom 9. i 10. vijeka

Bosna u ranom srednjem vijeku, odnosno ranosrednjovijekovna Bosna (grč. χωρίον Βόσονα / zemljica Bosna) bila je srpska istorijska oblast, koja se tokom ranog srednjeg vijeka nalazila u sastavu tadašnjih srpskih država, prvobitne Kneževine Srbije (od 7. do 10. vijeka) i potonje države Vojislavljevića (11. vijek). Obuhvatala je središnji dio geografske oblasti Bosne u gornjem slivu rijeke Bosne, po kojoj je i sama oblast dobila ime.[1][2][3][4][5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Približan opseg prvobitne Bosne u ranom srednjem vijeku, sa pridodatim podacima o kasnijim župama i gradovima

Tokom antičkog perioda, sve oblasti oko gornjeg sliva rijeke Bosne pripadale su rimskoj provinciji Dalmaciji, čija je unutrašnjost tokom 5. i 6. vijeka teško postradala u vrijeme tadašnjih ratova. Doseljavanjem Južnih Slovena na Balkansko poluostrvo tokom 6. i 7. vijeka započeo je novi period u istoriji tih oblasti. U najvećem dijelu nekadašnje rimske provincije Dalmacije nastanili su se Srbi, a tadašnji opseg srpskog etničkog prostora prema zapadu posvjedočen je vijestima franačkog hroničara Ajnharda, koji je u svojim „Analima franačkog kraljevstva“ zabiljležio, pod 822. godinom,[6] da su Srbi narod koji drži veliki dio Dalmacije (lat. Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur).[7]

Prvobitna Bosna (označena najtamnijom nijansom) i potonji razvoj bosanske države tokom srednjeg vijeka

Prvi pomen Bosne kao oblasti u istorijskim izvorima sadržan je u istoriografskom djelu vizantijskog cara i pisca Konstantina VII Porfirogenita (945-959) pod naslovom O upravljanju Carstvom. U 32. poglavlju, koje nosi naslov „O Srbima i zemlji u kojoj sada stanuju“, pominje se i mala oblast, odnosno zemljica Bosna (grč. χωρίον Βόσονα) i to u sastavu tadašnje Kneževine Srbije. Isti izvor bilježi da se u oblasti Bosne nalaze dva grada: Katera (grč. Κάτερα) i Desnik (grč. Δεσνήκ). Za oba grada predložene su razne ubikacije na širem prostoru srednje Bosne.[8][9]

Posle raspada te srpske države u drugoj polovini 10. vijeka, pretpostavlja se da je Bosna zajedno sa ostalim srpskim zemljama privremeno potpala pod neposrednu ili posrednu vlast Samuilovog carstva (976-1018), a potom dolazi pod privremenu vlast Vizantije. Sredinom 11. vijeka, u vrijeme uspona države Vojislavljevića, tadašnji srpski vladari Mihailo i Bodin šire vlast i prema oblasti Bosne. Prema poznom Ljetopisu popa Dukljanina, Bodin je oko 1081. godine ili nešto docnije za upravitelja u Bosni postavio kneza Stefana. Isti Ljetopis sadrži i druge podatke koji se onose na istoriju Bosne u ovom periodu, pogotovo kada je riječ o oblasnim podjelama i dinastičkim odnosima, ali ta kazivanja nemaju uporište u drugim izvorima, te se stoga u nauci ne smatraju kao pouzdana.[10][11]

Krajem 11. i početkom 12. vijeka dolazi do uspona susjedne Kraljevine Ugarske, koja vremenom uspostavlja svoj uticaj i na Bosnu, kojom od 12. vijeka vladaju banovi, čime započinje novi period u istoriji ove oblasti.[12][13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćorović 1940.
  2. ^ Ćirković 1964.
  3. ^ Klaić 1989.
  4. ^ Mrgić-Radojčić 2004, str. 43-64.
  5. ^ Živković 2010, str. 149-161.
  6. ^ Scholz 1970, str. 111.
  7. ^ Pertz 1845, str. 83.
  8. ^ Ferjančić 1959, str. 58-59.
  9. ^ Moravcsik 1967, str. 160-161.
  10. ^ Kunčer 2009.
  11. ^ Živković 2009.
  12. ^ Živković 2004, str. 153-164.
  13. ^ Živković 2008, str. 49-60.

Izvori i literatura[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]