Fudbalska reprezentacija Poljske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Poljska
NadimakCrveno-bijeli (Biało-czerwoni)
Orlovi (Orły)
SavezFSP
KonfederacijaUEFA (Evropa)
SelektorPortugalija Fernando Santos
KapitenRobert Levandovski
Najviše nastupaRobert Levandovski (138)
Najbolji strijelacRobert Levandovski (78)
Fifin kodPOL
Osnovna oprema
Rezervna oprema
Plasman na Fifinoj rang-listi
Trenutni 30 Pad 4 (21. 9. 2023)[1]
Najviši5. (avgust 2017)
Najniži78. (novembar 2013)
Prva međunarodna utakmica
 Mađarska 1 : 0 Poljska 
(Budimpešta, Mađarska; 18. decembar 1921)
Najveća pobjeda
 Poljska 10 : 0 San Marino 
(Kjelce, Poljska; 1. april 2009)
Najveći poraz
 Danska 8 : 0 Poljska 
(Kopenhagen, Danska; 26. jun 1948)
Svjetsko prvenstvo
Nastupi8 (prvi put 1938.)
Najbolji rezultat3. mjesto (1974. i 1982)
Evropsko prvenstvo
Nastupi3 (prvi put 2008.)
Najbolji rezultatčetvrtfinale (2016)

Fudbalska reprezentacija Poljske (polj. Reprezentacja Polski w piłce nożnej) nacionalni je fudbalski tim koji predstavlja Poljsku u fudbalskim takmičenjima i pod kontrolom je Fudbalskog saveza Poljske, vladajućeg tijela za fudbal u Poljskoj. Svoje utakmice igra na Nacionalnom stadionu u Varšavi.

Jednu od najboljih ekipa Poljska je imala sredinom sedamdesetih godina 20. vijeka. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1974, izborila je remi sa Engleskom na Vembliju i plasirala se na prvenstvo.[2] Na prvenstvu, Poljska je stigla do polufinala; u posljednjem meču grupne faze, u utakmici koja je odlučivala finalistu, poražena je od Njemačke 1:0, dok je u meču za treće mjesto savladala Brazil 1:0 i tako došla do najvećeg uspjeha u istoriji.[3][4] Napadač Poljske, Gžegož Lato, osvojio je Zlatnu kopačku za najboljeg strijelca, sa sedam postignutih golova.[5] Treće mjesto osvojila je i na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španiji, gdje je pobijedila Francusku 3:2 u meču za treće mjesto, nakon što je u polufinalu poražena od Italije 2:0.[6][7]

Na Olimpijskim igrama 1972. u Minhenu, Poljska je osvojila zlatnu medalju, pobjedom u finalu nad Mađarskom 2:1.[8] Na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu osvojila je srebrnu medalju, u finalu je poražena od Istočne Njemačke 3:1;[9] srebrnu medalju osvojila je i na Igrama 1992. u Barseloni, gdje je poražena 3:2 od Španije.[10]

Poljska se na Evropsko prvenstvo prvi put plasirala 2008, a zatim se automatski kvalifikovala na prvenstvo 2012. kao domaćin, zajedno sa Ukrajinom. Oba puta prvenstvo je završila na posljednjem mjestu u grupi. Prvu pobjedu na Evropskom prvenstvu ostvarila je 12. juna 2016. godine, protiv Sjeverne Irske.[11] Stigla je do četvrtfinala, što je najveći uspjeh reprezentacije na prvenstvu.[11]

Istorija[uredi | uredi izvor]

1919—1939: Početne godine[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Poljske 1921, prije utakmice sa Mađarskom.

Fudbalski savez Poljske (polj. Polski Związek Piłki Nożnej) osnovan je na sastancima održanim 20. i 21. decembra u Varšavi, 12 mjeseci nakon što je Poljska stekla nezavisnost poslije Prvog svjetskog rata.[12] Fudbalski savez je najstarija sportska organizacija u državi, a prvi predsjednik bio je Edvard Cetnarovski,[13] sa sjedištem saveza u Krakovu. Prvu međunarodnu utakmicu Poljska je igrala 18. decembra 1921. protiv Mađarske u Budimpešti,[14] gdje su poraženi 1:0.[15]

Prvu pobjedu ostvarila je protiv Švedske 28. maja 1922. rezultatom 2:1.[16] Godine 1923, Poljska je postala članica Fife,[17] dok su već naredne godine učestvovali na Olimpijskim igrama u Parizu, gdje su u prvoj rundi poraženi 5:0 od Mađarske.[18] Tokom tridesetih godina, ostvarili su velike uspjehe. Osvojili su četvrto mjesto na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. U prvoj rundi (osmini finala) savladali su Mađarsku 3:0,[19] a zatim su u četvrtfinalu pobijedili Ujedinjeno Kraljevstvo 5:4, nakon što su vodili 5:1;[20] u polufinalu su poraženi od Austrije 3:1,[21] dok su u utakmici za treće mjesto poraženi od Norveške 3:2.[22]

Meč Poljska – Brazil 1938 (5:6)

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1938. u Francuskoj, Poljska je u dvomeču pobijedila Jugoslaviju[23] (4:0 i poraz 0:1[24]). Prvenstvo 1938. igralo se po eliminacionom sistemu, bez grupa; Poljska je igrala protiv Brazila u osmini finala. Iako Brazil tada nije spadao u najbolje svjetske reprezentacije, nije se očekivalo da Poljaci, koji do tada nisu igrali na najvećim takmičenjima, mogu da pruže veći otpor. Utakmica je u regularnom dijelu završena 4:4,[25] a u produžecima Brazil je sa dva gola Leonidasa poveo 6:4;[25] Vilimovski je u 118. minutu postigao gol za 6:5, što je i bio konačni rezultat.[25] Ernest Vilimovski postigao je četiri gola,[26] a na drugoj strani je Leonidas dao tri.[26] Posljednju međunarodnu utakmicu do završetka Drugog svjetskog rata, Poljska je igrala protiv Mađarske 27. avgusta 1939. i poraženi su 4:2.[27]

1946—1972: Početak uspjeha[uredi | uredi izvor]

Kazimiž Gorski, selektor Poljske, 1970-1976

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, prvu prijateljsku utakmicu igrali su 11. juna 1947, protiv Norveške u Oslu; poraženi su 3:1.[28] Najveći poraz u dotadašnjoj istoriji zabilježili su 26. aprila 1948, kada su poraženi na gostovanju u Danskoj 8:0.[29] Iste godine učestvovali su na Kupu Balkana, koji su sa jednom pobjedom i dva remija, uz dva poraza, završili na šestom, pretposljednjem mjestu na tabeli.[30] Nakon što nije učestvovala u kvalifikacijama za prvo poslijeratno Svjetsko prvenstvo, 1950, Poljska je učestvovala na Olimpijskim igrama 1952. U preliminarnoj rundi savladala je Francusku 2:1;[31] dok su u prvoj rundi poraženi od Danske 2:0.[32] Prvobitno su uzeli učešće u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, 1954; trebalo je da igraju protiv Mađarske, ali su se povukli. Prve kvalifikacije koje su igrali nakon završetka rata bile su za Svjetsko prvenstvo 1958, kada su u grupi bili sa Sovjetskim Savezom i Finskom. Grupu su završili sa šest poena, koliko je imao i Sovjetski Savez, te su morali da igraju na neutralnom terenu, kako bi se odlučio putnik na prvenstvo. Utakmica je odigrana u Lajpcigu; Sovjetski Savez je trijumfovao 2:0 i plasirao se na prvenstvo.[33] Nakon uspješnih kvalifikacija za Olimpijske igre 1960, na turniru su bili u grupi sa Danskom, Argentinom i Tunisom. Savladali su Tunis na startu 6:1,[34] ali su zatim poraženi od Danske 2:1[35] i Argentine 2:0,[36] i završili su učešće na Igrama u grupnoj fazi.

Poljska na utakmici sa Brazilom na Svjetskom prvenstvu 1974

Godine 1954. osnovana je Evropska fudbalska unija — UEFA, koja je pokrenula takmičenje za evropske fudbalske reprezentacije — Evropsko prvenstvo.[37] U kvalifikacijama za prvo prvenstvo 1960, Poljska je igrala protiv Španije. U prvoj utakmici igranoj u Hožovu, Španija je slavila 4:2,[38] dok je u revanšu u Madridu Španija bila ubjedljiva 3:0 i prošla dalje.[39] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1962. u grupi su bili sa Jugoslavijom i Islandom, Island je prije početka odustao od učešća. U prvom meču u Beogradu, Jugoslavija je slavila 2:1,[40] dok je u revanšu bilo 1:1 i Poljska nije uspjela da se plasira na prvenstvo.[41] Najubjedljiviju pobjedu u dotadašnjoj istoriji, Poljska je ostvarila 4. septembra 1963, pobijedivši Norvešku 9:0.[42] Na toj utakmici debitovao je Vlođimjež Lubanjski, koji je kasnije postao predvodnik reprezentacije i najbolji strijelac. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1966, Poljska je ostvarila ubjedljivu pobjedu protiv Finske 7:0,[43] ali nije uspjela da se plasira na prvenstvo, završivši grupnu fazu na trećem mjestu, sa šest bodova.[44] Godine 1970, 1. decembra, za selektora Poljske postavljen je Kazimiž Gorski, sa kojim je reprezentacija ostvarila najveće uspjehe. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1970, Poljaci su bili najbliži plasmanu na prvenstvo, ali su završili drugi, bod iza Bugarske.[45] Na drugom mjestu su završili i u borbi za plasman na Evropsko prvenstvo 1972;[46] nakon čega su učestvovali na Olimpijskim igrama 1972. Poljska je u grupi bila sa Istočnom Njemačkom, Kolumbijom i Ganom. U prvom meču savladali su Kolumbiju 5:1,[47] nakon čega su i protiv Gane bili ubjedljivi sa 4:0;[48] dok su u posljednjem meču grupne faze savladali Istočnu Njemačku 2:1.[49] U drugoj rundi, u grupnoj fazi, igrali su protiv Sovjetskog Saveza, Danske i Maroka. Drugu rundu takmičenja otvorili su remijem 1:1 sa Danskom,[50] dok su u drugom kolu trijumfovali protiv Sovjetskog Saveza 2:1,[51] a zahvaljujući ubjedljivoj pobjedi 5:0 nad Marokom[52] osvojili su prvo mjesto u grupi i plasirali se u finale Olimpijskih igara. U finalu su igrali protiv Mađarske i trijumfovali 2:1, nakon preokreta u drugom poluvremenu, sa dva gola Kazimježa Dejne.[53]

1973—1986: Godine najvećih uspjeha[uredi | uredi izvor]

Gregorž Lato (lijevo)

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1974. Poljska je završila na prvom mjestu u svojoj kvalifikacionoj grupi, napravivši veliko iznenađenje eliminisanjem Engleske i plasiranjem na prvo Svjetsko prvenstvo od 1938.[54] Na otvaranju prvenstva prvi meč igrali su protiv Argentine, reprezentacije koja je po šesti put učestvovala na prvenstvu. Gregož Lato je postigao gol u sedmom minutu, dok je već u osmom Andžej Šarmah postigao gol za 2:0; Argentina je smanjila u 60. minutu, ali je Lato dva minuta kasnije vratio prednost Poljskoj od dva gola; Karlos Babington je postigao drugi gol za Argentinu u 66. minutu, što je rezultat koji je ostao do kraja i Poljska je trijumfovala.[55] U drugom kolu savladali su Haiti 7:0, uz hetrik Šarmaha.[56] Posljednji meč u grupnoj fazi igrali su protiv Italije, drugoplasirane sa Svjetskog prvenstva 1970; Poljska je već bila obezbijedila plasman u drugu fazu, a bio im je potreban barem remi za prvo mjesto u grupi. Šarmah i Dejna postigli su golove u prvom poluvremenu, dok je za Italiju Fabio Kapelo postigao gol u 86. minutu za konačnih 2:1 i sve tri pobjede Poljske u prvoj fazi.[57] U drugoj fazi, Poljska je bila u grupi sa Švedskom, Jugoslavijom i Njemačkom. Prvi meč igrali su protiv Švedske, koja u grupnoj fazi nije postigla nijedan gol; slavili su 1:0 golom Lata.[58] U drugom meču savladali su Jugoslaviju 2:1; Poljska je povela golom Dejne iz penala; izjednačio je Stanislav Karasi u 43. minutu, dok je pobjedu Poljskoj donio Lato u 62. minutu.[59] I Njemačka je u prva dva kola ostvarila pobjede i duel u trećem kolu između Poljske i Zapadne Njemačke odlučivao je putnika u finale. Kiša je padala cijeli dan, a zbog lošeg vremena Poljaci su tražili da se utakmica pomjeri; austrijski sudija Erih Linemajer ovo nije dozvolio. U 53. minutu Uli Henes je promašio penal, dok je pobjedu Zapadnoj Njemačkoj donio Gerd Miler golom u 76. minutu.[60] Poljskoj je ostala utješna nagrada, borba za treće mjesto, u kojoj su bili bolji od Brazila 1:0, golom Lata[61] koji je tako sa sedam golova bio najbolji strijelac prvenstva.[62]

Nakon velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu, Poljska nije uspjela da se plasira na Evropsko prvenstvo, osvojivši drugo mjesto u kvalifikacionoj grupi, sa istim brojem bodova kao i Holandija ali slabijim međusobnim skorom.[63] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1978, sa pet pobjeda i remijem protiv Portugalije, Poljska se plasirala na prvenstvo, sa dva boda ispred Portugalije.[64] Na prvenstvu, Poljaci su u grupi bili sa Zapadnom Njemačkom, Tunisom i Meksikom. Prvenstvo je otvorila remijem bez golova sa Zapadnom Njemačkom,[65] dok je u drugom kolu savladala Tunis, golom Lata u 43. minutu.[66] U posljednjem kolu, savladali su Meksiko 3:1, sa dva gola Bonjeka i jednim pogotkom Dejne[67] za prolaz u drugu fazu sa prvog mjesta.[68] U drugoj fazi, rivali Poljske bili su Brazil, Argentina i Peru. Savladali su Peru 1:0,[69] ali su poraženi od Brazila i Argentine; nisu uspjeli da se plasiraju u borbu za medalju, završivši na trećem mjestu.[70] Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1980. još jednom Poljska je završila na drugom mjestu, bod iza Holandije.[71] U direktnom duelu u posljednjem kolu, odigrali su 1:1 u Amsterdamu.[72]

Zbignjev Bonjek, najbolji strijelac Poljske na Svjetskom prvenstvu 1982.

U okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1982, Poljska je gostovala Malti 7. decembra 1980.[73] Dolazak je bio zakazan za 29. novembar, tako da mogu da posjete trening kamp u Italiji i odigraju utakmicu sa timom koji predstavlja italijansku Seriju A.[74] U noći 28. novembra 1980, noć prije polaska tima u Italiju, golaman Jozef Mlinarčik i napadač Vlođimjež Smolarek napustili su hotel u Varšavi bez dozvole. Smolarek je izjavio da su to uradili da bi večerali, jer im se nije sviđala hrana u hotelu. U noćnom klubu Adrija sreli su prijatelja, sportskog novinara Vojčeha Zjelinskog. Glavna tema večeri bila je žena Zjelinskog koja se prostituisala u Varšavi, a zatim se preselila u Italiju.[75] Mlinarčik je u hotel došao ujutru, u lošem stanju; nije mogao da nosi svoje torbe, a pomoćni trener rekao je Smolareku da će Mlinarčik ostati.[76] Smolarek, Terlicki, Bonjek i Žmuda su ušli u sukob sa trenerom, zbog čega su i oni odstranjeni iz tima. Sukob su nastavili na aerodromu,[75] što je rezultovalo isključivanjem iz tima; Terlicki više nikada nije zaigrao za Poljsku.[75] Kvalifikacije su završili na prvom mjestu, sa sve četiri pobjede.[77] U prvoj fazi Svjetskog prvenstva igrali su sa Italijom, Kamerunom i Peruom. Prvenstvo su počeli sa dva remija bez golova, protiv Italije[78] i Kameruna,[79] dok su u posljednjem kolu savladali Peru 5:1 i prošli dalje sa prvog mjesta.[80] U drugoj fazi igrali su sa Sovjetskim Savezom i Belgijom. Belgiju su savladali 3:0, sa Sovjetskim Savezom odigrali neriješeno bez golova i plasirali se u polufinale.[81] Protivnik u polufinalau bila je reprezentacija Italije, koja je golovima Paola Rosija slavila 2:0 i Poljska je još jednom ostala bez finala.[82] U meču za treće mjesto savladali su Francusku 3:2, golovima Šarmaha, Majevskog i Kupseviča.[83]

U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1984, Poljska je bila u grupi sa Sovjetskim Savezom, Finskom i Portugalijom. Uprkos uspjesima na Svjetskom prvenstvu, Poljaci još jednom nisu uspjeli da se plasiraju na Evropsko, završivši kvalifikacije na trećem mjestu, sa samo jednom pobjedom, i to u prvom meču na gostovanju Finskoj.[84] Ciklus kvalifikacija nastavljen je u oktobru 1984, za Svjetsko prvenstvo 1986; Poljaci su se sa prvog mjesta plasirali na svoje četvrto uzastopno Svjetsko prvenstvo.[85] Na prvenstvu su bili u grupi sa Marokom, Engleskom i Portugalijom. Prvenstvo su startovali remijem bez golova sa Marokom,[86] nakon čega su savladali Portugaliju 1:0.[87] U posljednjem kolu ubjedljivo su poraženi od Engleske 3:0, a sve tri gola postigao je Gari Lineker.[88] Iako sa samo tri osvojena boda, Poljska se plasirala u osminu finala kao jedna od dvije najbolje trećeplasirane reprezentacije.[89] Zaustavljena je već u osmini finala, ubjedljivim porazom od Brazila — 4:0.[90] To je bilo posljednje učešće Poljske u velikim takmičenjima u 20. vijeku.

1987—2002: Period bez uspjeha[uredi | uredi izvor]

Nakon zlatne ere reprezentacije tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, uslijedila je rezultatska kriza; nisu uspjeli da se plasiraju na tri uzastopna Svjetska prvenstva, kao ni na Evropsko, gdje nisu nikada učestvovali. U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1988, Poljska je ostvarila tri pobjede, dva remija i tri poraza, uključujući i poraz od Mađarske 5:3.[91] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1990. i Evropsko 1992, oba puta bila je u grupi sa Engleskom i završila na trećem mjestu.[92] Kvalifikacije za Evropsko završila je sa samo jednim porazom, od Engleske 2:0.[93] U kvalifikacijama za naredna dva Svjetska prvenstva, Poljska je bila daleko od plasmana, dok je u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2000. završila treća, sa istim brojem bodova kao Engleska, koja se plasirala u baraž zbog boljeg međusobnog skora sa Poljskom.[94]

2002—2006: Povratak na Svjetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. osvojila je prvo mjesto, sa samo jednim porazom — 4:1 od Bjelorusije — izborivši plasman na Svjetsko prvenstvo prvi put nakon 1986. godine.[95] Iako niko nije očekivao da Poljska ponovi uspjehe iz 1974. i 1982, kada su osvojili treće mjesto, očekivanja javnosti su bila makar plasman u eliminacionu fazu. Na žrijebu — izvučeni su u grupi sa domaćinom Južnom Korejom, te Portugalijom i Sjedinjenim Američkim Državama.[96] Prvenstvo su otvorili porazom od Južne Koreje 2:0,[97] nakon čega su ubjedljivo poraženi od Portugalije 4:0 i ostali bez šansi za dalji plasman.[98] U posljednjoj utakmici savladali su SAD 3:1[99] i prvenstvo završili na posljednjem mjestu u grupi.[100]

Grupa D
Poz. Tim Igrano P R I GD GP GR Poeni
1.  Korea Republic 3 2 1 0 4 1 +3 7
2.  Sjedinjene Države 3 1 1 1 5 6 -1 4
3.  Portugalija 3 1 0 2 6 4 +2 3
4.  Poljska 3 1 0 2 3 7 -4 3

U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2004. ostvarila je četiri pobjede, ali je završila na trećem mjestu grupe, ne uspjevši da se plasira na prvenstvo.[101] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006, Poljska je bila u grupi sa Engleskom, Austrijom, Velsom, Sjevernom Irskom i Azerbejdžanom. U deset utakmica ostvarila je osam pobjeda, doživjevši poraz samo od Engleske — dva puta; u kvalifikacijama je ostvarila jednu od najubjedljivijih pobjeda u istoriji — 8:0 protiv Azerbejdžana.[102] Grupu je sa 24 boda završila na drugom mjestu, bod iza Engleske.[103] Na prvenstvu, Poljska je bila u grupi sa Njemačkom, Ekvadorom i Kostarikom. U prvoj utakmici poražena je od Ekvadora 2:0,[104] — a nakon poraza u drugom kolu od Njemačke 1:0, zlatnim golom Olivera Nevila u 90. minutu, ispala je sa prvenstva.[105] U posljednjem kolu, u duelu za treće mjesto, savladala je Kostariku 2:1[106] i završila grupnu fazu na trećem mjestu.[107]

Grupa A
Poz. Tim Igrano P R I GD GP GR Poeni
1.  Njemačka 3 3 0 0 8 2 +6 9
2.  Ekvador 3 2 0 1 5 3 +2 6
3.  Poljska 3 1 0 2 2 4 -2 3
4.  Kostarika 3 0 0 3 3 9 -6 0

2008: Prvo Evropsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Evropsko prvenstvo u fudbalu 2008.
Ebi Smolarek, postigao devet golova za Poljsku u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2008.

Pod vođstvom novog selektora, Lea Benhakera, koji je 2006. naslijedio Pavela Janasa, Poljska je počela kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2008. Kvalifikacije je počela kao domaćin, na stadionu Zavisa u Bidgošču, gdje je poražena 3:1 od Finske,[108] dok su u drugom meču remizirali sa Srbijom 1:1 u Varšavi.[109] Prvu pobjedu ostvarili su u trećoj utakmici, na gostovanju Kazahstanu 1:0, 7. oktobra 2006.[110] Sa samo četiri boda iz tri lakše utakmice, djelovalo je kao da Poljaci još jednom neće uspjeti da se plasiraju na Evropsko, ali nakon toga su ostvarili pet pobjeda zaredom: savladali su Portugaliju 2:1, sa dva gola Ebija Smolareka,[111] Belgiju u Briselu 1:0,[112] Azerbejdžan u Varšavi 5:0,[113] Jermeniju 1:0[114] i Azerbejdžan u Bakuu 3:1.[115] Uslijedile su tri utakmice bez pobjede; a na posljednje tri utakmice savladali su Kazahstan 3:1,[116] Belgiju 2:0,[117] dok su u posljednjem meču na gostovanju Srbiji remizirali 2:2; Poljska je vodila 2:0, ali je Srbija izjednačila u drugom poluvremenu golovima Nikole Žigića i Danka Lazovića.[118] Osvojili su prvo mjesto u grupi i kvalifikovali se na svoje prvo Evropsko prvenstvo, nakon 12 neuspjelih kvalifikacija.[119] Ebi Smolarek je sa devet golova bio treći strijelac kvalifikacija, iza Dejvida Hejlija iz Sjeverne Irske, sa 13 golova, i Eduarda da Silve iz Hrvatske sa deset golova.[120]

Na žrijebu za Evropsko prvenstvo izvučeni su u grupi sa Hrvatskom, Njemačkom i Austrijom.[121] Prvenstvo je Poljska otvorila porazom od Njemačke 2:0,[122] dok je u drugom meču remizirala sa Austrijom 1:1; Poljska je golom Rodžera vodila od 30. minuta, ali je u 90. minutu izjednačio Ivica Vastić iz penala.[123] U posljednjem meču poraženi su 1:0 od Hrvatske[124] i debitantski nastup završili na posljednjem mjestu, sa jednim bodom.[125]

Grupa B
Poz. Tim Igrano P R I GD GP GR Poeni
1.  Hrvatska 3 3 0 0 4 1 +3 9
2.  Njemačka 3 2 0 1 4 2 +2 6
3.  Austrija 3 0 1 2 1 3 -2 1
4.  Poljska 3 0 1 3 1 4 -3 1

2010—2014: Bez plasmana na SP, domaćin EP[uredi | uredi izvor]

Poljska na utakmici sa Irskom 2013. godine

Nakon tri uspješna ciklusa kvalifikacija, Poljska je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010, prvo na tlu Afrike,[126] završila na pretposljednjem, petom mjestu, sa samo 11 osvojenih bodova.[127] Ostvarila je tri pobjede, od kojih i najubjedljiviju u istoriji, 10:0 protiv San Marina. Smolarek je postigao četiri gola, Bogurski dva, dok su po jedan pogodak dali Jelen, Saganovski, Marijuš i Robert Levandovski.[128]

Za organizaciju Evropskog prvenstva 2012, Poljska je podnijela kandidaturu zajedno sa Ukrajinom, dok su drugi kandidati bili: Hrvatska i Mađarska, Grčka, Italija, i Turska.[129] U novembru 2005, nakon razmatranja domaćinstva, odbijene su kandidature Grčke i Turske i ostala su tri kandidata.[130] U maju 2006, Uefa je posjetila sve kandidate, u okviru drugog kruga izbora za domaćina.[131] Konačna odluka trebalo je da bude saopštena 8. decembra 2006. u Nionu, ali je odložena, da bi se kandidatima dalo još vremena.[132] Na sastanku u Kardifu, 18. aprila 2007, izvršni komitet Uefe glasanjem je odabrao Poljsku i Ukrajinu za domaćine Evropskog prvenstva 2012.[133] Italija je bila favorit za dobijanje organizacije, ali incidenti sa navijačima i skandal o namještanju utakmica 2006. navedeni su kao glavni razlozi odbijanja.[134][135][136]

Iz Uefe su kasnije stizala upozorenja, zbog stadiona koji se nisu završavali u predviđenom roku; 2009. Uefa je potvrdila osam gradova-domaćina.[137][138] Tokom perioda priprema, Uefa je izrazila zabrinutost oko priprema i razmatrale su se alternativne opcije za domaćina;[139][140] ipak, na kraju je Uefa potvrdila njihov izbor.[141]

Poljska se kao jedan od domaćina kvalifikovala automatski, bez kvalifikacija. Na žrijebu, izvučena je u ravnopravnoj grupi sa Češkom, Grčkom i Rusijom.[142] Prvenstvo je počela sa dva remija, 1:1 sa Grčkom u prvom kolu[143] i 1:1 sa Rusijom u drugom.[144] U posljednjem, odlučujućem meču, poraženi su od Češke 1:0;[145] grupu su završili na posljednjem mjestu i završili učešće na prvenstvu.[146]

Grupa B
Poz. Tim Igrano P R I GD GP GR Poeni
1.  Češka 3 2 0 1 4 5 -1 6
2.  Grčka 3 1 1 1 3 3 0 4
3.  Rusija 3 1 1 1 5 3 +2 4
4.  Poljska 3 0 2 1 2 3 -1 2

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. ostvarila je tri pobjede; grupu je završila na četvrtom mjestu, sa 13 bodova; nije uspjela da se kvalifikuje na drugo Svjetsko prvenstvo zaredom.[147]

2016—danas: Uspjeh na Evropskom, neuspjeh na Svjetskom prvenstvu[uredi | uredi izvor]

Lukaš Pišček i Kristijano Ronaldo na utakmici Poljske i Portugalije 2016. godine

U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016, Poljska je bila u grupi sa Njemačkom, Irskom, Škotskom, Gruzijom i Gibraltarom. Kvalifikacije je počela pobjedom nad Gibraltarom 7:0, uz četiri gola Roberta Levandovskog,[148] nakon čega su golovima Milika i Mile savladali Njemačku 2:0.[149] Gibraltar su ubjedljivo pobijedili i u Varšavi — 8:1,[150] dok su jedini poraz u deset utakmica kvalifikacija doživjeli od Njemačke u Frankfurtu 3:1.[151] Protiv Škotske oba meča su igrali 2:2, dok su Gruziju dvaput savladali sa po 4:0; protiv Irske su remizirali u Dablinu 1:1, dok su u Varšavi slavili 2:1. Grupu su završili na drugom mjestu, bod iza Njemačke, i plasirali se na treće Evropsko prvenstvo zaredom.[152] Na žrijebu, Poljska je izvučena u grupi sa Njemačkom, Sjevernom Irskom i Ukrajinom. U prvom kolu pobijedila je Sjevernu Irsku 1:0,[153] dok je u drugom remizirala sa Njemačkom bez golova.[154] U posljednjem kolu, savladala je Ukrajinu i prvi put prošla grupnu fazu.[155] U osmini finala Poljska je trijumfovala nad Švajcarskom 5:4 nakon penala, a u regularnom dijelu bilo je 1:1;[156] penale su igrali i u četvrtfinalu protiv Portugalije, ali su poraženi 5:3.[157]

Grupa C
Poz. Tim Igrano P R I GD GP GR Poeni
1.  Njemačka 3 2 1 0 3 0 +3 7
2.  Poljska 3 2 1 0 2 0 +2 7
3.  Severna Irska 3 1 0 2 2 2 0 3
4.  Ukrajina 3 0 0 3 0 5 -5 0
Reprezentacija Poljske na utakmici sa Japanom na Svjetskom prvenstvu 2018.

Nakon najvećeg uspjeha na Evropskom, takmičenje je nastavila u ciklusu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018, gdje je bili u grupi sa Danskom, Rumunijom, Crnom Gorom, Jermenijom i Kazahstanom.[158] Poljska je kvalifikacije počela remijem na gostovanju Kazahstanu 2:2,[159] nakon čega je u derbiju grupe savladala Dansku 3:2.[160] Odlučujuću prednost stekla je pobjedama na gostovanjima protiv Rumunije 3:0[161] i Crne Gore 2:1.[162] Jedini poraz doživjela je od Danske u Kopenhagenu, 4:0.[163] Kvalifikacije je završila na prvom mjestu, sa 25 osvojenih bodova, pet više od Danske, i plasirala se na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.[164] Na žrijebu održanom 1. decembra 2017. godine, odlučeno je da Poljska u grupnoj fazi igra u grupi H, sa Kolumbijom, Japanom i Senegalom.[165] Prvu utakmicu igrala je protiv Senegala, koji je slavio 2:1, autogolom Tijaga Čoneka i golom Mbajea Nijanga, gol za Poljsku postigao je Gžegož Krihovjak.[166] U drugom kolu, poražena je od Kolumbije 3:0, golove su postigli Jeri Mina, Radamel Falkao i Huan Kuadrado; Poljska je tim porazom izgubila šanse za prolaz u nokaut fazu.[167] U poslednjem kolu pobijedila je Japan 1:0, golom Jana Bednareka,[168] i Svjetsko prvenstvo završila je na poslednjem mjestu, sa tri boda.[169] Nakon prvenstva, selektor Adam Navalka je otpušten,[170] a na njegovo mjesto je doveden Ježi Bženček.[171]

Grupa H[172]
Poz Tim Igrano P N Por. DG PG GR Poeni
1.  Kolumbija 3 2 0 1 5 2 +3 6
2.  Japan 3 2 0 1 4 4 -1 4
3.  Senegal 3 1 1 1 4 4 0 4
4.  Poljska 3 1 0 2 2 5 -3 3

Od sezone 2018, UEFA je pokrenula Ligu nacija. Žrijeb je održan u Lozani, 24. januara 2018. godine, Poljska je u okviru Divizije A izvučena u grupi sa Italijom i Portugalijom.<[173] Ostvarila je dva remija i dva poraza;[174] završila je na poslednjem mjestu i ispala je u Diviziju B.[175]

Žrijeb za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2020, održan je 2. decembra 2018. godine, u Dablinu. Poljska je izvučena u grupi sa Austrijom, Izraelom, Letonijom, Makedonijom i Slovenijom.[176] Reprezentacije igraju jedna protiv druge kući i na strani, po Bergerovom sistemu, dok će se dvije prvoplasirane reprezentacije plasirati na Evropsko prvenstvo.[177] U prvoj utakmici pobijedila je Austriju na gostovanju 1:0, golom Kžištofa Pjonteka.[178]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ime[uredi | uredi izvor]

Zvanična Fifina šifra za Poljsku je POL.[179] Šifra se koristi da bi se identifikovao tim u međunarodnim takmičenjima, pod okriljem Fife, Fife i drugih organizacija. Istu šifru koristi i Iso. Poljska fudbalska reprezentacija na poljskom jeziku piše se Reprezentacja Polski w piłce nożnej. Nadimci su Biało-czerwoni, što znači „Bijelo-crveni”; i Białe Orły, što se prevodi kao „Bijeli orlovi”.[180]

Nacionalni dresovi[uredi | uredi izvor]

Nacionalni dresovi fudbalske reprezentacije odražavaju boje zastave Poljske — bijela i crvena. Osim manjih izmjena (1920. godine, čarape na domaćim dresovima su bile prugaste), dizajn je isti od 1921. godine.[181] Domaći dresovi su bijela majica, crveni šorts i bijele čarape. Gostujući dresovi su u skroz crvenoj boji (ponekad su u kombinaciji sa bijelim šortsem). U slučaju da su i domaći i gostujući dresovi isti kao i dresovi protivnika, koriste se treći dresovi koji su obično crne ili plave boje.[182].

Dresovi kroz istoriju[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo 1974 — domaći dresovi
Svjetsko prvenstvo 1978 — domaći dresovi
Svjetsko prvenstvo 1982 — domaći dresovi
Svjetsko prvenstvo 1986 — domaći dresovi
1990 — domaći dresovi
 
Svjetsko prvenstvo 2002 — domaći dresovi
Svjetsko prvenstvo 2006 — domaći dresovi
Evropsko prvenstvo 2008.
2009 — domaći dresovi
Evropsko prvenstvo 2012.
2014 — domaći dresovi
Evropsko prvenstvo 2016.

Logo[uredi | uredi izvor]

Tokom dvadesetih godina, orao bez štita (koji nije bio tačan prikaz grba Republike Poljske), postavljen je na lijevu stranu dresa i pokrivao je cijelu površinu.[181] Tokom tridesetih godina 20. vijeka, veličina orla na dresu je smanjena; takođe je postao sličan zvaničnom statutarnom modelu. Tokom 1950-ih, simbol je sa visine srca pomjeren do centra torza. Od sredine 1990-ih, orao je naizmjenično postavljan na sredinu dresa ili na lijevu stranu. Tokom utakmice sa Holandijom 1975, Poljaci su nosili dres s crvenim orlom, zbog greške proizvođača.[183]

Grb Poljske, koji se koristi na dresovima reprezentacije.

Na početku 1960-ih, na dres je stavljen natpis POLSKA,[181] koji je postavljen u grbu iznad orla. Natpis je tu bio do kraja 2005. godine. Tokom 2006. i 2007. na dresovima su bili motivi husara na prednjoj strani, a pored grba stavljen je logo: lopta i krilo, sa natpisom POLSKA ispod.[184]

Prvi put se grb nije našao na dresovima 1992, kada je tadašnji proizvođač — Admiral — zamijenio grb sa logom fudbalskog saveza, sa modifikovanim grafičkim dizajnom orla, koji je bio okrenut na lijevu stranu.[185] U novembru 2011, na stadionu u Vroclavu, predstavljen je novi model dresova, u kojima je reprezentacija trebalo da nastupa na Evropskom prvenstvu 2012. (dresovi su prvi put korišćeni na utakmici protiv Italije, 11. novembra u Vroclavu). Na novim dresovima, orao je zamijenjen logoom fudbalskog saveza, sa natpisom POLSKA (umjesto PZPN).[186] Novi dresovi, na kojima nije bilo državnog grba, izazvali su brojne kritike među navijačima, koji su najavili bojkot novih dresova.[187] Kao rezultat bojkota na utakmici protiv Italije i četiri dana kasnije protiv Mađarske u Poznanju, kada su navijači skandirali „Gdje je orao?”,[188] dresovi su promijenjeni i orao je vraćen.[189] Nekoliko mjeseci kasnije, stavljanje državnog grba na nacionalne dresove postalo je zakonska obaveza.[190]

Od 2014. godine, dresovi reprezentacije ne sadrže oznaku PZPN (poljski fudbalski savez).[191]

Domaći stadion[uredi | uredi izvor]

Stadion Poljske armije u Varšavi

Reprezentacija Poljske je svoje protivnike ugostila na 51 stadionu, u 30 gradova.[192] Najviše utakmica odigrano je na stadionu Poljske armije (72); prva utakmica na stadionu Poljske armije odigrana je 26. oktobra 1930. protiv Letonije, dok je posljednja utakmica odigrana 2. juna 2012. protiv Andore.

Drugo mjesto po broju odigranih utakmica zauzima Silisijski stadion u Hožovu, na kojem je Poljska odigrala 56 utakmica (prvu 22. jula 1956. protiv Istočne Njemačke, posljednju 27. marta 2018. protiv Južne Koreje). Ovaj stadion, koji je prije svega nacionalna arena, vezuje se za najveće uspjehe Poljske;[193] na njemu je pobijedila SAD (1957), Englesku (1973), Holandiju (1975. i 1979), Italiju (1985) i Portugaliju (1986); utakmicama na Silisijskom stadionu, obezbijedila je plasman na Svjetsko prvenstvo 1978, 1986. i 2002, kao i na Evropsko prvenstvo 2008. Na utakmici protiv Engleske 1973, engleski novinari nazvali su stadion „Vještičji kotao” (polj. Kocioł Czarownic), što je u upotrebi i dan-danas među novinarima i navijačima.[194] U periodu od 2009. do 2017, stadion se renovirao, a nakon otvaranja ima kapacitet 54.378 mjesta.[195]

Na stadionu u Varšavi, Poljska je odigrala 35 utakmica (prvu 28. oktobra 1956. protiv Norveške, posljednju 17. aprila 1983. protiv Finske). Nakon posljednje utakmice reprezentacije na njemu, stadion više nije korišćen u sportske svrhe. Godine 2008, stadion je srušen, a na njegovom mjestu izgrađen novi nacionali stadion — kapaciteta 58.500 mjesta.[196] Na novom stadionu, reprezentacija je odigrala preko 20 utakmica.

Silisijski stadion, odlukom Fudbalskog saveza Poljske od 10. jula 1993, ima status nacionalnog stadiona, kao jedini nacionalni stadion, iako nema naziv ’nacionalni’ u imenu.[197] S druge strane, stadion koji je izgrađen u te svrhe 2012 — Nacionalni stadion u Varšavi, prema odluci saveza nema status nacionalnog stadiona.[198][199]

Najmanje deset utakmica igrali su na Gradskom stadionu u Poznanju (15 utakmica u periodu 1986—2016), na Olimpijskom stadionu u Vroclavu (14 utakmica u periodu 1950—1987), Henrik Rejman stadionu u Krakovu (13 utakmica u periodu 1956—2016), stadionu LKS u Lođu (10 utakmica u periodu 1924—1983) i na stadionu u Bidgošču (10 utakmica u periodu 1972—2009).

Najveća posjećenost na utakmicama na domaćem terenu zabilježena je 28. juna 1959, na Silisijskom stadionu, kada je Poljska u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 1960. igrala protiv Španije; utakmicu je gledalo 100.000 navijača.[200] Na utakmicama koje je Poljska igrala na strani, najveća gledanost zabilježena je 8. juna 1966, protiv Brazila u Rio de Žaneiru, kada je utakmici prisustvovalo 130.000 navijača.[201]

Mediji[uredi | uredi izvor]

Poljski radio, emituje uživo prenose reprezentacije od 30-ih godina 20. vijeka.

Prvi izvještaji o Fudbalskoj reprezentaciji Poljske objavili su brojni magazini, među njima i Pžeglon sportovi (polj. Przegląd Sportowy), koji je u početku postojanja bio zvanično tijelo fudbalskog saveza.[202] Prvi radio-prenosi uživo utakmica Poljske počeli su tokom tridesetih godina 20. vijeka. Prijenose je sprovodio Poljski radio (polj. Polskie Radio). Jedan od novinara poljskog radija bio je Mihal Frank, koji je izvještavao sa utakmice Poljska—Brazil, u Strazburu, u okviru Svjetskog prvenstva 1938.[traži se izvor] Njegov prenos uživo preko prijemnika na ulicama i zvučnika instaliranih na stadionima, pratili su milioni ljudi u Poljskoj.[203][204] Poljski radio je godinama bio jedini koji je prenosio utakmice reprezentacije, a na prijelaz iz 20. u 21. vijek, glavni izvještavači bili su Tomaš Zimoh (do 2016) i Andžej Janiš.[205]

TVP1, prenosi utakmice Poljske od 1957.

Prvi televizijski prenos utakmice reprezentacije Poljske bio je duel sa Turskom, 19. maja 1957, na kanalu TVP1, komentatori su bili Stefan Žehot, Karol Hig i Zbignjev Smaževski.[206] Prijenosi utakmica reprezentacije u narednom periodu su rasle. Najveća popularnost među gledaocima bila je tokom uspjeha reprezentacije na Olimpijskim igrama i Svjetskom prvenstvu, tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka. Utakmicu na otvaranju Svjetskog prvenstva 1978, između Poljske i Njemačke, pratilo je 23 miliona gledalaca na poljskoj televiziji.[207] Glavni izvještavač u tom periodu bio je Jan Ćiševski, koji je komentarisao utakmicu između Engleske i Poljske u okviru kvalifikacija 1973, utakmice na Olimpijskim igrama 1972. i 1976, kao i utakmice na Svjetskim prvenstvima 1974, 1978. i 1982. Danas se on smatra najboljim poljskim sportskim komentatorom.[208]

Prva utakmica Poljske koju je prenosila neka druga televizija, a ne TVP, bila je utakmica između Poljske i Bugarske 6. septembra 1998, koju je prenosila televizija Vizja.[209] Vizja je utakmice prenosila do kraja 2001. godine, dok je TVP prenosio pojedine utakmice. Utakmicu između Poljske i Engleske 1999. godine, prenosila je televizija Kanal +.[209]

Polsat sport – prenosio utakmice Poljske 2002, 2006, 2008 i 2014—2017.

Utakmice Poljske na Svjetskim prvenstvima 2002. i 2006. prenosile su istovremeno televizije Polsat i TVP2 (drugi program televizije Poljske). Drugi program poljske televizije prenosio je utakmice reprezentacije u tom periodu, dok su na početku 2008. prenosi vraćeni na prvi program, izuzev Evropskog prvenstva 2008, gdje je pravo prenosa imala samo televizija Polsat.[210] U periodu od 2014. do 2017, sve utakmice u kvalifikacijama za Evropsko i Svjetsko prvenstvo prenosio je Polsat (uključujući i Polsat sport kanal), gdje je prvi komentator bio Mateuš Borek.[211] S druge strane, sve prijateljske utakmice prenosila je televizija TVP.[212] Utakmice Poljske na Evropskom prvenstvu 2016. istovremeno su prenosili i Polsat i TVP. Iste godine, poljska televizija (TVP) otkupila je prava prenosa utakmica reprezentacije za period 2018—2022.[213]

Rekordi i zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Najviše odigranih utakmica[uredi | uredi izvor]

Ažurirano: nakon utakmice odigrane 18. novembra 2020.

Aktivni fudbaleri su podebljani:[214][215]

Jakub Blaščikovski, drugi po broju odigranih utakmica za Poljsku, iza Roberta Levandovskog.
Pozicija Fudbaler Reprezentativna karijera Broj utakmica Broj golova
1. Robert Levandovski 2008— 116 63
2. Jakub Blaščikovski 2006— 108 21
3. Mihal Zevlakov 1998—2011. 102 3
4. Gžegož Lato 1971—1984. 100 45
5. Kazimjež Dejna 1968—1978. 97 41
6. Jacek Bonk 1993—2008 96 3
Jasek Kžinovek 1999—2009 96 15
8. Vladislav Žmuda 1973—1986. 91 2
9. Antoni Šimanovski 1970—1980. 82 1
10. Zbignjev Bonjek 1976—1988. 80 24
Kamil Grosicki 2008— 80 17

Najbolji strijelci[uredi | uredi izvor]

Ažurirano: nakon utakmice odigrane 18. novembra 2020.

Aktivni fudbaleri su podebljani:[214]

Robert Levandovski, najbolji strijelac Poljske.
Pozicija Fudbaler Reprezentativna karijera Broj golova Broj utakmica Prosječno
1. Robert Levandovski 2008— 63 116 0,54
2. Vlođimjež Lubanjski 1963—1980. 48 75 0,64
3. Gžegož Lato 1971—1984 45 100 0,45
4. Kazimjež Dejna 1968—1978. 41 97 0,42
5. Ernest Pol 1955—1965. 39 46 0,85
6. Andžej Šarmah 1973—1982 32 61 0,52
7. Gerard Ćeslik 1947—1958. 27 45 0,60
8. Zbignjev Bonjek 1976—1988. 24 80 0,30
9. Ernest Vilimovski 1934—1939. 21 22 0,96
Jakub Blaščikovski 2006– 21 108 0,20
11. Darijuš Đekanovski 1981—1990 20 63 0,32

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Vlođimjež Lubanjski je najmlađi igrač u istoriji Poljske, zaigrao je za reprezentaciju sa 16 godina i 188 dana;[216]
  • Ježi Dudek je najstariji fudbaler koji je igrao za reprezentaciju, nastupao je sa 40 godina i 73 dana;[216]
  • Vlođimjež Lubanjski je najmlađi strijelac u istoriji Poljske, postigao je gol na debiju, sa 16 godina i 188 dana;[217]
  • Lusjan Brihči je najstariji strijelac u reprezentaciji, postigao je gol sa 35 godina i 75 dana;[218]
  • Vlođimjež Lubanjski je igrač sa najdužim stažem u reprezentaciji, nastupao je u periodu 4. 9. 1963 — 24. 9. 1980, 17 godina i 21 dan;[219]
  • Najbolji rezultat Poljske je 13 utakmica zaredom bez poraza, u periodu 16. 8. 2000 — 1. 9. 2001 i 6. 6. 2016 — 10. 6. 2017;[220]
  • Najviše uzastopnih pobjeda koje je ostvarila je 7, u periodu 29. 5. 2005 — 7. 10. 2005;[221]
  • Zabilježila je pet uzastopnih remija (1. 2. 1993 — 31. 3. 1993),[221] 6 uzastopnih poraza (15. 10. 1933 — 9. 9. 1934)[221] i 13 utakmica bez pobjede (29. 6. 1995 — 9. 10. 1996).[222]

Rezultati na međunarodnim takmičenjima[uredi | uredi izvor]

Svjetsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

  Prvak    Drugoplasirani    Trećeplasirani    Četvrtoplasirani  

Rezultati na Svjetskom prvenstvu Rezultati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo
Godina Kolo Pozicija I P N* PR DG PG I P N* I DG PG
Urugvaj 1930. Nije učestvovala Otkazala učešće
Italija 1934. Nije se kvalifikovala 1 0 0 1 1 2
Francuska 1938. Prva runda 11. 1 0 0 1 5 6 2 1 0 1 4 1
Brazil 1950. Nije učestvovala Otkazala učešće
Švajcarska 1954. Napustila kvalifikacije
Švedska 1958. Nije se kvalifikovala 5 3 0 2 9 7
Čile 1962. 2 0 1 1 2 3
Engleska 1966. 6 2 2 2 11 10
Meksiko 1970. 6 4 0 2 19 8
Zapadna Nemačka 1974. Treće mjesto 3. 7 6 0 1 16 5 4 2 1 1 6 3
Argentina 1978. Druga runda 5. 6 3 1 2 6 6 6 5 1 0 17 4
Španija 1982. Treće mjesto 3. 7 3 3 1 11 5 4 4 0 0 12 2
Meksiko 1986. Osmina finala 14. 4 1 1 2 1 7 6 3 2 1 10 6
Italija 1990. Nije se kvalifikovala 6 2 1 3 4 8
Sjedinjene Američke Države 1994. 10 3 2 5 10 15
Francuska 1998. 8 3 1 4 10 12
Južna Koreja Japan 2002. Grupna faza 25. 3 1 0 2 3 7 10 6 3 1 21 11
Njemačka 2006. 21. 3 1 0 2 2 4 10 8 0 2 27 9
Južnoafrička Republika 2010. Nije se kvalifikovala 10 3 2 5 19 14
Brazil 2014. 10 3 4 3 18 12
Rusija 2018. Grupna faza 25. 3 1 0 2 2 5 10 8 1 1 28 14
Katar 2022. Osmina finala 15. 3 1 1 2 3 5 11 7 2 2 32 11
Ukupno Treće mjesto 9/22 37 17 6 15 49 50 128 67 23 38 260 154

Evropsko prvenstvo[uredi | uredi izvor]

  Prvak    Drugoplasirani    Trećeplasirani    Četvrtoplasirani  

Rezultati na Evropskom prvenstvu Rezultati u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo
Godina Kolo Pozicija I P N* PR DG PG I P N* I DG PG
Francuska 1960. Nije se kvalifikovala 2 0 0 2 2 7
Španija 1964. 2 0 0 2 0 4
Italija 1968. 6 3 1 2 13 9
Belgija 1972. 6 2 2 2 10 6
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija 1976. 6 3 2 1 9 5
Italija 1980. 8 5 2 1 13 4
Francuska 1984. 6 1 2 3 6 9
Njemačka 1988. 8 3 2 3 9 11
Švedska 1992. 6 2 3 1 8 6
Engleska 1996. 10 3 4 3 14 12
BelgijaHolandija 2000. 8 4 1 3 12 8
Portugalija 2004. 8 4 1 3 11 7
AustrijaŠvajcarska 2008. Grupna faza 14. 3 0 1 2 1 4 14 8 4 2 24 12
PoljskaUkrajina 2012. Grupna faza 14. 3 0 2 1 2 3 Kvalifikovala se kao domaćin
Francuska 2016. Četvrtfinale 5. 5 2 3 0 4 2 10 6 3 1 33 10
Evropska unija 2020. Grupna faza 21. 3 0 1 2 4 6 10 8 1 1 18 5
Njemačka 2024. 10 4 3 3 15 11
Ukupno Četvrtfinale 5/17 14 2 7 5 11 15 120 56 31 33 197 126

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Dugi niz godina na Olimpijskim igrama su učestvovali amateri, a ne profesionalni fudbaleri. Međutim, neke reprezentacije su dolazile s najjačim timom, dok su druge bile znatno slabije. To je zavisilo od različitih odredbi kojima se reguliše pitanje amaterizma u različitim državama; Fifa je fudbalskim savezima prepustila pitanje prepoznavanja fudbalera kao amatera.[223] Takođe, učestvovali su brojni poluamateri, jer su nezvanično za nastupe primali novac. Fudbalski turnir na Olimpijskim igrama 1920. smatran je nezvaničnim Svjetskim prvenstvom.[224]

Po obnavljanju nezavisnosti, Poljska je na Olimpijskim igrama trebalo da debituje 1920, ali je zbog rata sa Boljševicima, mjesec dana pred početak Igara, Olimpijski komitet Poljske odlučio da neće učestvovati na Igrama.[225] Poljska je na Olimpijskim igrama debitovala 1924, kada je ispala u prvom krugu. Četiri godine kasnije, zbog malog broja reprezentativaca i obimnog kalendara u ligi, nije mogla da sastavi reprezentaciju koja bi nastupala na Igrama 1928. u Amsterdamu.[226] Povratak na Igre uslijedio je 1936, kada su, na čelu sa Jozefom Kalužajem, osvojili četvrto mjesto u Berlinu.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Poljska odlukom fudbalskog saveza nije učestvovala na Igrama 1948.[227] Na Igre se vratila 1952, kada je u osmini finala poražena od Danske; četiri godine kasnije, uvedene su kvalifikacije za plasman na Olimpijske igre, u kojima Poljska nije morala da učestvuje,[228] ali su odustali od puta u Melburn, vjerovatno iz političkih ili finansijskih razloga.[227] Na igrama 1960. je ispala u grupi, dok je u kvalifikacijama za Igre 1964. u Tokiju ispala od Italije. Međutim, Italija je diskvalifikovana zbog nastupa sa profesionalnim fudbalerima i MOK je ponudio Poljskoj da nastupa na Igrama, ali su Poljaci to odbili.[229][230] Nije se plasirala ni na Igre u Meksiku 1968.

Na naredna dva turnira ostvarila je najveće uspjehe; na Igrama 1972, na čelu sa trenerom Kazimižem Gorskim osvojila je zlato, dok je četiri godine kasnije osvojila srebro. Na Igre 1976, kao aktuelni pobjednik, plasirala se direktno — nije morala da učestvuje u kvalifikacijama.[231]

Do 1976, Poljska je igrala i u finalima i u kvalifikacijama. Zbog nejednake primjene pravila o amaterskim igračima, mnoge utakmice nisu se računale kao zvanične, zbog nastupa igrača različitih kategorija. U periodu 1980—1988, za reprezentaciju Poljske u kvalifikacijama za Olimpijske igre nastupao je drugi tim, a takođe je i selektor bio drugi; ispala je u kvalifikacijama za Igre 1980, 1984. i 1988.[232] Na Igrama 1992, prvi put je omogućeno profesionalnim fudbalerima da učestvuju, sa ograničenjem do 23 godine, uz izuzetak tri fudbalera koji mogu da budu iznad 23 godine.[233]

Posljednji put je učestvovala na Igrama 1992. i osvojila drugo mjesto.[234]

  Prvak    Drugoplasirani    Trećeplasirani    Četvrtoplasirani  

Olimpijske igre
Domaćin/Godina Rezultat I P N* PR DG PG
Kraljevina Grčka 1896. Nije učestvovala

(Poljska nije bila nezavisna)

Francuska 1900.
Sjedinjene Američke Države 1904.
Kraljevina Grčka 1906.
Ujedinjeno Kraljevstvo 1908.
Švedska 1912.
Belgija 1920. Nije učestvovala - - - - - -
Francuska 1924. 1. kolo 1 0 0 1 0 5
Holandija 1928. Nije se kvalifikovala
Sjedinjene Američke Države 1932.
Nacistička Njemačka 1936. 4. mjesto 4 2 0 2 11 10
Ujedinjeno Kraljevstvo 1948. Nije se kvalifikovala - - - - - -
Finska 1952. 1. kolo 2 1 0 1 2 3
Australija 1956. Nije se kvalifikovala - - - - - -
Italija 1960. Grupna faza 3 1 0 2 7 5
Japan 1964. Nije se kvalifikovala
Meksiko 1968.
Njemačka 1972. Pobjednik 7 6 1 0 21 5
Kanada 1976. Finalista 5 3 1 1 12 5
Sovjetski Savez 1980. Nije se kvalifikovala
Sjedinjene Američke Države 1984.
Južna Koreja 1988.
Španija 1992. Finalista 6 4 1 1 17 6
Sjedinjene Američke Države 1996. Nije se kvalifikovala
Australija 2000.
Grčka 2004.
Kina 2008.
Ujedinjeno Kraljevstvo 2012.
Brazil 2016.
Japan 2020. Slijedi
Ukupno 7/23 28 17 3 8 70 39
  • Od 1992, reprezentacijama na Olimpijskim igrama ograničeno je da vode najviše tri igrača starija od 23 godine.

Liga nacija[uredi | uredi izvor]

  Prvak    Drugoplasirani  

Liga nacija
Godina Divizija Kolo Poz. I P N* PR DG PG
2018/19 A Same position 3. 4 0 2 2 4 6
2020/21 A Same position 3. 6 2 1 3 6 6
2022/23 A Same position 3. 6 2 1 3 6 12
Ukupno Grupna faza
Liga A 		3/3 16 4 4 8 16 24
*Označava neriješene rezultate, koji uključuju utakmice eliminacione faze koji su odlučeni nakon izvođenja jedanaesteraca.

Uspjesi[uredi | uredi izvor]

  • Četvrtfinale (1) 2016.
  • Zlato (1) 1972 Olympics 1972.
  • Srebro (2) Olimpijske igre 1976. 1976 Olimpijske igre 1992. 1992.

Pozicije na Fifa rang listi[uredi | uredi izvor]

Pozicije reprezentacije Poljske na Fifa rang listi i Elo rang listi

Pred kraj 1990, Fifa je pokrenula rang listu za računanje pozicija fudbalskih reprezentacija za prethodnu godinu.[235] Lista je objavljena i za 1991. i 1992, dok je od avgusta 1993. počela da izlazi lista na mjesečnom nivou — uz rijetke izuzetke kada rang lista nije objavljivana.[236] Lista se koristi za određivanja pri žrijebanju za grupe za Svjetsko i Evropsko prvenstvo, kao i određivanje grupa u kvalifikacijama. Reprezentacija Poljske je najbolji plasman na Fifinoj rang listi ostvarila u avgustu 2017. godine, kada je zauzimala peto mjesto,[237] dok su najgore plasirani bili u novembru 2013 — kada su zauzimali 78. mjesto.[238]

Pozicije reprezentacije Poljske na Fifa rang listi:

Mjesec/Godina Januar Februar Mart April Maj Jun Jul Avgust Septembar Oktobar Novembar Decembar
1990. – – – – – – – – – – – 22
1991. – – – – – – – – – – – 22
1992. – – – – – – – – – – – 20
1993. – – – – – – – 20 22 23 26 28
1994. – 24 24 28 27 32 32 – 33 36 33 29
1995. – 32 – 34 36 29 32 28 28 27 33 33
1996 35 37 – 40 42 – 50 55 56 55 52 53
1997. – 56 – 52 57 57 51 53 50 45 47 48
1998. – 60 61 55 54 – 48 40 34 34 29 31
1999. 29 28 27 30 29 23 26 27 29 30 32 32
2000. 32 32 32 34 35 36 41 44 36 36 44 43
2001. 39 38 32 23 23 23 24 25 27 28 33 33
2002. 31 36 33 38 38 – 39 37 35 35 33 33
2003. 33 33 32 28 29 33 36 34 31 26 24 25
2004. 27 26 24 30 29 26 27 28 29 29 26 25
2005. 25 25 27 25 24 23 24 22 17 23 23 22
2006. 22 26 26 28 29 – 30 30 35 27 22 24
2007. 25 23 24 21 18 18 21 20 16 20 23 22
2008. 23 20 24 28 27 28 32 29 30 30 32 34
2009. 31 28 29 41 40 39 41 40 36 56 56 58
2010. – 57 59 58 58 – 56 56 66 69 71 73
2011. 72 71 70 71 71 67 69 65 65 64 66 66
2012. 68 70 75 65 65 62 54 54 56 54 54 55
2013. 56 59 61 63 63 65 75 72 65 69 78 76
2014. 77 70 73 72 72 69 61 61 70 44 40 41
2015. 41 40 34 35 35 32 30 33 34 43 38 34
2016. 35 34 31 27 27 27 16 16 17 15 15 15
2017. 15 14 12 11 11 10 6 5 6 6 7 7
2018. 7 7 6 10 10 8 — 18 18 21 20 20
2019. — 20 — 20 — 19 20 — 22 21 19 19
2020. — 19 — 19 — 19 19 — 19 18 19 19

Sastav Poljske[uredi | uredi izvor]

Ažurirano nakon utakmice protiv Slovenije 19. novembra 2019..[239][240]
Ime Datum rođenja Broj nastupa Broj golova Klub
Golmani
Vojćeh Ščensni 18. 4. 1990. 46 0 Italija Juventus
Lukaš Skorupski 5. 5. 1991. 3 0 Italija Bolonja
Radoslav Majecki 16. 11. 1999. 0 0 Poljska Legija Varšava
Odbrambeni fudbaleri
Kristijan Bjelik 4. 1. 1998. 3 0 Engleska Derbi kaunti
Kamil Glik 3. 2. 1988. 73 5 Francuska Monako
Lukaš Pišček 3. 6. 1985. 66 3 Njemačka Borusija Dortmund
Artur Jendžejčik 4. 11. 1987. 40 3 Poljska Legija Varšava
Jan Bednarek 12. 4. 1996. 21 1 Engleska Sauthempton
Tijago Čonek 21. 4. 1986. 21 0 Italija SPAL
Tomaš Kendzjora 11. 6. 1994. 16 0 Ukrajina Dinamo Kijev
Arkadjuš Resa 17. 6. 1995. 8 0 Italija SPAL
Fudbaleri sredine terena
Kamil Grosicki 8. 6. 1988. 73 13 Engleska Vest Bromvič albion
Gžegož Krihovjak 8. 5. 1993. 69 4 Rusija Lokomotiva Moskva
Pjotr Zjelinjski 20. 5. 1994. 51 6 Italija Napoli
Mateuš Klih 13. 6. 1990. 26 2 Engleska Lids junajted
Jacek Goralski 21. 9. 1992. 13 1 Azerbejdžan Kairat
Pžemislav Frankovski 12. 4. 1995. 10 1 Sjedinjene Američke Države Čikago fajer
Sebastijan Šimanjski 10. 5. 1999. 5 1 Rusija Dinamo Moskva
Damjan Kondzjor 16. 6. 1992. 4 1 Hrvatska Dinamo Zagreb
Dominik Furman 6. 7. 1992. 3 0 Poljska Visla Plok
Kamil Jožvjak 22. 4. 1998. 1 0 Poljska Leh Poznanj
Napadači
Robert Levandovski 21. 8. 1988. 112 61 Njemačka Bajern Minhen
David Kovnacki 14. 3. 1997. 6 1 Njemačka Fortuna Diseldorf
Kžištof Pjontek 1. 7. 1995. 10 5 Njemačka Herta Berlin

Kapiteni i selektori[uredi | uredi izvor]

Spisak kapitena[uredi | uredi izvor]

Kazimjež Dejna je kapitensku traku nosio rekordnih 57 utakmica.[241]

Trenutni kapiten je Robert Levandovski, koga je za kapitena postavio selektor Adam Navalka 2014. godine.[242]

Spisak kapitena fudbalske reprezentacije Poljske, koji su kapitensku traku nosili na najmanje deset utakmica:[241]

Kapiten Godine
Jozef Kaluža 1925—1928
Ježi Bulanov 1931—1935
Vladislav Ščepanjek 1934—1947
Tadeuš Parpan 1947—1950
Gerard Ćešlik 1950—1958
Edmund Zjentara 1956—1961
Lusjan Brihči 1960—1969
Henrik Ščepanski 1961—1965
Stanislav Ošlizlo 1966—1971
Bernar Blaut 1968—1971
Vlođimjež Lubanjski 1970—1980
Kazimjež Dejna 1973—1978
Antoni Šimanovski 1975—1979
Gžegož Lato 1976—1980
Vladislav Žmuda 1980—1985
Zbignjev Bonjek 1985—1988
Valdemar Prusik 1987—1991
Zbignjev Kačmarek 1990—1991
Ježi Bžeček 1992—1999
Roman Kosecki 1993—1995
Tomaš Valdoh 1993—2002
Tomaš Lapinski 1994—1999
Jasek Zjelinski 1996—2003
Jacek Bonk 2002—2008
Tomaš Klos 2004—2005
Mihal Ževlakov 2006—2011
Masjej Žuravski 2006—2008
Jakub Blaščikovski 2010—2013
Robert Levandovski 2013—

Spisak selektora[uredi | uredi izvor]

Samo su četvorica stranaca bili selektori Poljske.

Selektori reprezentacije Poljske[243] Od Do
Mađarska Jesa Posoni 18. decembar 1921. 18. decembar 1921.
Jozef Školnikovski 12. mart 1921. 14. maj 1922.
Jozef Lustgarten 14. maj 1922. 3. septembar 1922.
Kazimjež Glabiš 3. jun 1923. 1. novembar 1923.
Adam Obrubanjski 10. avgust 1924. 31. avgust 1924.
Tadeuš Kuhar 19. jul 1925. 19. jul 1925.
Tadeuš Sinovjec 30. avgust 1925. 19. jun 1927.
Tadeuš Kuhar 10. jun 1928. 10. jun 1928.
Stefan Lot 1. jul 1928. 25. oktobar 1928.
Jozef Kaluža 29. maj 1932. 27. avgust 1939.
Henrik Rejman 11. jun 1947. 31. avgust 1947.
Andžej Pževorski 14. septembar 1947. 26. oktobar 1947.
Zigmund Alfus 4. april 1948. 19. septembar 1948.
Andžej Pževorski 10. oktobar 1948. 17. oktobar 1948.
Mječislav Šimkovjak 8. maj 1949. 6. novembar 1949.
Mječislav Šimkovjak 1. maj 1950. 22. oktobar 1950.
Rišar Konsevič 10. maj 1953. 22. jul 1956.
Alfred Novakovski 26. avgust 1956. 26. avgust 1956.
Česlav Krug 28. oktobar 1956. 16. novembar 1956.
Henrik Rejman 19. maj 1957. 5. oktobar 1958.
Česlav Krug 20. maj 1959. 28. novembar 1962.
Vjeslav Motočinski 15. maj 1963. 1. novembar 1965.
Rišar Konsevič 5. januar 1966. 5. januar 1966.
Antoni Bžezančik 3. maj 1966. 5. jul 1966.
Alfred Novakovski 11. septembar 1966. 22. oktobar 1966.
Mihal Matijas 17. novembar 1966. 29. oktobar 1967.
Rišar Konsevič 24. april 1968. 25. oktobar 1970.
Kazimjež Gorski 5. maj 1971. 31. jul 1976.
Jasek Gmoh 16. oktobar 1976. 6. septembar 1978.
Rišar Kuleša 11. oktobar 1978. 7. decembar 1980.
Antoni Pjehniček 25. januar 1981. 16. jun 1986.
Vojćeh Lazarek 7. oktobar 1986. 3. jun 1989.
Andžej Strejlau 23. oktobar 1989. 22. septembar 1993.
Leslav Ćmikjevič 13. oktobar 1993. 17. novembar 1993.
Henrik Apostel 9. februar 1994. 15. novembar 1995.
Vladislav Stahurski 19. februar 1996. 1. maj 1996.
Antoni Pjehniček 2. jun 1996. 31. maj 1997.
Kžištof Pavlak 14. jun 1997. 14. jun 1997.
Januš Vojćik 6. septembar 1997. 9. oktobar 1999.
Ježi Engel 26. januar 2000. 14. jun 2002.
Zbignjev Bonjek 15. jul 2002. 20. novembar 2002.
Pavel Janas 12. februar 2003. 20. jun 2006.
Holandija Leo Benhaker 11. jul 2006. 10. septembar 2009.
Stefan Majevski 17. septembar 2009. 28. oktobar 2009.
Franćišek Smuda 29. oktobar 2009. 16. jul 2012.
Valdemar Fornalik 10. jul 2012. 16. oktobar 2013.
Adam Navalka 26. oktobar 2013. 3. jul 2018.
Ježi Bženček 12. jul 2018. 18. januar 2021.
Portugalija Paulo Souza 21. januar 2021. 29. decembar 2021.
Česlav Mihnjevič 31. januar 2022. 22. decembar 2022.
Portugalija Fernando Santos 24. januar 2023.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The FIFA/Coca-Cola World Ranking”. FIFA. 21. 9. 2023. Pristupljeno 21. 9. 2023. 
  2. ^ „WC Qualifiers Europe 1972/1973 » Group 5”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  3. ^ „World Cup 1974 Germany » Group B » Poland - Germany 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  4. ^ „World Cup 1974 Germany » 3td place » Brazil - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  5. ^ „World Cup 1974 finals”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  6. ^ „World Cup 1982 Spain » 3td place » Poland - France 3:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  7. ^ „World Cup 1982 Spain » Semi-finals » Poland - Italy 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  8. ^ „Olympic Games 1972 » Final » Poland - Hungary 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  9. ^ „Olympic Games 1976 » Final » GDR - Poland 3:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  10. ^ „Olympic Games 1992 » Final » Poland - Spain 2:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  11. ^ a b UEFA.com. „Poland defeat Northern Irish for first EURO win - UEFA EURO - News - UEFA.com”. uefa.com. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  12. ^ „Back to the future for Poland”. uefa.com. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  13. ^ „Presidents of PZPN”. PZPN. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  14. ^ Di Maggio, Roberto. „Poland - International Matches - Overview”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  15. ^ „Football MATCH: 18.12.1921 Hungary v Poland”. eu-football.info. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  16. ^ „Football MATCH: 28.05.1922 Sweden v Poland”. eu-football.info. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  17. ^ „Polish Football Association”. fifa.com. Arhivirano iz originala 05. 11. 2012. g. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  18. ^ „Olympic Games 1924 » 1. Round » Hungary - Poland 5:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  19. ^ „Olympic Games 1936 » Round of 16 » Poland - Hungary 3:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  20. ^ „Olympic Games 1936 » Quarter-finals » Poland - Great Britain 5:4”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  21. ^ „Olympic Games 1936 » Semi-finals » Poland - Austria 1:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  22. ^ „Olympic Games 1936 » Third place » Norway - Poland 3:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  23. ^ Courtney, Barrie. „WORLD CUP 1938 - QUALIFYING”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  24. ^ Miladinovic, Misha. „Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  25. ^ a b v „World Cup 1938 France » Round of 16 » Brazil - Poland 6:5”. worldfootball.net. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  26. ^ a b „Leonidas ignites legendary fire”. fifa.com. Arhivirano iz originala 19. 02. 2018. g. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  27. ^ „27 August 1939. Poland 4, Hungary 2. The last game before the war”. rightbankwarsaw.com. 5. 9. 2016. Arhivirano iz originala 04. 12. 2020. g. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  28. ^ „Poland » Fixtures & Results 1947”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  29. ^ „Poland » Fixtures & Results 1948”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  30. ^ De Dekker, Guy; Stokkermans, Karel (23. 11. 2006). „Balkan Cup (for Nations)”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  31. ^ „Olympic Football Tournament Helsinki 1952”. fifa.com. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  32. ^ „Olympic Games 1952 » Round of 16 » Denmark - Poland 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  33. ^ Jarreta, Sergio Henrique; Stokkermans, Karel (2. 9. 2015). „World Cup 1958 Qualifying”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  34. ^ „Olympic Games 1960 » Group 3 » Poland - Tunisia 6:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  35. ^ „Olympic Games 1960 » Group 3 » Denmark - Poland 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  36. ^ „Olympic Games 1960 » Group 3 » Argentina - Poland 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  37. ^ „UEFA European Football Championship origins”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 21. 12. 2011. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  38. ^ „History”. uefa.com. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  39. ^ „History”. uefa.com. Pristupljeno 18. 4. 2018. 
  40. ^ „World Cup 1962: THE QUALIFICATION ROUNDS”. planetworldcup.com. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  41. ^ Jarreta, Sergio Henrique; Stokkermans, Karel (14. 1. 2016). „World Cup 1962 Qualifying”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  42. ^ „Poland » Fixtures & Results 1963”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  43. ^ Jarreta, Sergio Henrique; Stokkermans, Karel (31. 12. 2005). „World Cup 1966 Qualifying”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  44. ^ „WC Qualifiers Europe 1964/1965 » Group 8”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  45. ^ Jarreta, Sergio Henrique; Stokkermans, Karel (13. 11. 2006). „World Cup 1970 Qualifying”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  46. ^ Tabeira, Martín; Stokkermans, Karel (31. 1. 2007). „European Championship 1972”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  47. ^ „Olympic Games 1972 » Group 4 » Poland - Colombia 5:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  48. ^ „Olympic Games 1972 » Group 4 » Poland - Ghana 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  49. ^ „Olympic Games 1972 » Group 4 » Poland - GDR 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  50. ^ „Olympic Games 1972 » 2. Round Group B » Denmark - Poland 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  51. ^ „Olympic Games 1972 » 2. Round Group B » USSR - Poland 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  52. ^ „Olympic Games 1972 » 2. Round Group B » Poland - Morocco 5:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  53. ^ „Olympic Games 1972 » Final » Poland - Hungary 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  54. ^ „WC Qualifiers Europe 1972/1973 » Group 5”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  55. ^ „World Cup 1974 Germany » Group 4 » Poland - Argentina 3:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  56. ^ „World Cup 1974 Germany » Group 4 » Haiti - Poland 0:7”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  57. ^ „World Cup 1974 Germany » Group 4 » Poland - Italy 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  58. ^ „World Cup 1974 Germany » Group B » Sweden - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  59. ^ „World Cup 1974 Germany » Group B » Poland - Yugoslavia 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  60. ^ „World Cup 1974 Germany » Group B » Poland - Germany 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  61. ^ „World Cup 1974 Germany » 3td place » Brazil - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  62. ^ „World Cup 1974 Germany » Top Scorer”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  63. ^ „EURO Qualifiers 1974/1975 » Group 5”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  64. ^ „WC Qualifiers Europe 1976/1977 » Group 1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  65. ^ „World Cup 1978 Argentina » Group 2 » Germany - Poland 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  66. ^ „World Cup 1978 Argentina » Group 2 » Poland - Tunisia 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  67. ^ „World Cup 1978 Argentina » Group 2 » Poland - Mexico 3:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  68. ^ „World Cup 1978 Argentina » Group 2”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  69. ^ „World Cup 1978 Argentina » Group B » Poland - Peru 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  70. ^ „World Cup 1978 Argentina » Group B”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  71. ^ „EURO Qualifiers 1978/1979 » Group 4”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  72. ^ „EURO Qualifiers 1978/1979 » Group 4 » Netherlands - Poland 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  73. ^ „Poland: Fixtures and Results”. FIFA. Arhivirano iz originala 22. 02. 2015. g. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  74. ^ Dobrowolski, Piotr (17. 12. 2000). „(Re)prezentacja skandalistów” (PDF). Słowo Ludu (na jeziku: poljski). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 2. 2012. g. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  75. ^ a b v Majchrzak, Grzegorz (22. 7. 2012). „Banda czworga, czyli afera na Okęciu” [Gang of Four, the Okęcie incident]. Uważam Rze (na jeziku: poljski). Presspublica: 84—87. ISSN 2082-8292. Pristupljeno 25. 4. 2018. [Pretplata neophodna (pomoć)]. 
  76. ^ Błoński, Robert (14. 11. 2005). „Terlecki: Życie zaczyna się po 50-tce”. Sport.pl (na jeziku: poljski). Agora SA. Arhivirano iz originala 17. 2. 2012. g. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  77. ^ „WC Qualifiers Europe 1980/1981 » Group 7”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  78. ^ „World Cup 1982 Spain » Group 1 » Italy - Poland 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  79. ^ „World Cup 1982 Spain » Group 1 » Poland - Cameroon 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  80. ^ „World Cup 1982 Spain » Group 1”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  81. ^ „World Cup 1982 Spain » Group A”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  82. ^ „World Cup 1982 Spain » Semi-finals » Poland - Italy 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  83. ^ „World Cup 1982 Spain » 3td place » Poland - France 3:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 25. 4. 2018. 
  84. ^ „EURO Qualifiers 1982/1983 » Group 2”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  85. ^ „WC Qualifiers Europe 1984/1985 » Group 1”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  86. ^ „World Cup 1986 Mexico » Group F » Morocco - Poland 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  87. ^ „World Cup 1986 Mexico » Group F » Poland - Portugal 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  88. ^ „World Cup 1986 Mexico » Group F » England - Poland 3:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  89. ^ „World Cup 1986 Mexico » Group F”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  90. ^ „World Cup 1986 Mexico » Round of 16 » Brazil - Poland 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  91. ^ „EURO Qualifiers 1986/1987 » Group 5”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  92. ^ „WC Qualifiers Europe 1988/1989 » Group 2”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  93. ^ „EURO Qualifiers 1990/1991 » Group 7”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  94. ^ „EURO Qualifiers 1998/1999 » Group 5”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  95. ^ „WC Qualifiers Europe 2000/2001 » Group 5”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  96. ^ „History Of The World Cup (2002)”. yanksarecoming.com. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  97. ^ „World Cup 2002 Japan/South Korea » Group D » South Korea - Poland 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  98. ^ „World Cup 2002 Japan/South Korea » Group D » Portugal - Poland 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  99. ^ „World Cup 2002 Japan/South Korea » Group D » Poland - USA 3:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  100. ^ „World Cup 2002 Japan/South Korea » Group D”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  101. ^ „EURO Qualifiers 2002/2003 » Group 4”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  102. ^ „WC Qualifiers Europe 2004/2005 » Group 6 » Poland - Azerbaijan 8:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  103. ^ „WC Qualifiers Europe 2004/2005 » Group 6”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  104. ^ „World Cup 2006 Germany » Group A » Poland - Ecuador 0:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  105. ^ „World Cup 2006 Germany » Group A » Germany - Poland 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  106. ^ „World Cup 2006 Germany » Group A » Costa Rica - Poland 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  107. ^ „World Cup 2006 Germany » Group A”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  108. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Finland 1:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 27. 4. 2018. 
  109. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Serbia 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  110. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Kazakhstan - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  111. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Portugal 2:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  112. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Belgium - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  113. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Azerbaijan 5:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  114. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Armenia 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  115. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Azerbaijan - Poland 1:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  116. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Kazakhstan 3:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  117. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Poland - Belgium 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  118. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Group A » Serbia - Poland 2:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  119. ^ Wüst, Benjamin (20. 5. 2008). „Otac poljskog uspjeha je Nizozemac”. dw.com. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  120. ^ „EURO Qualifiers 2006/2007 » Top Scorer”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  121. ^ „Draw sets up heavyweight contests”. uefa.com. 2. 12. 2007. Arhivirano iz originala 3. 12. 2007. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  122. ^ „EURO 2008 Austria/Switzerland » Group B » Germany - Poland 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  123. ^ „EURO 2008 Austria/Switzerland » Group B » Austria - Poland 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  124. ^ „EURO 2008 Austria/Switzerland » Group B » Poland - Croatia 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  125. ^ „EURO 2008 Austria/Switzerland » Group B”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  126. ^ „Počelo prvo Svetsko prvenstvo na afričkom tlu”. rts.rs. 11. 6. 2010. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  127. ^ „WC Qualifiers Europe 2008/2009 » Group 3”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  128. ^ „WC Qualifiers Europe 2008/2009 » Group 3 » Poland - San Marino 10:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  129. ^ „Bidding for the Final Tournament 2012” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 7. 11. 2005. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  130. ^ „Uefa reveals Euro 2012 shortlist”. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 8. 11. 2005. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  131. ^ „Euro bidders state cases”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 31. 5. 2006. Arhivirano iz originala 22. 4. 2007. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  132. ^ „EURO 2012 dossiers delivered”. UEFA. 15. 2. 2007. Arhivirano iz originala 21. 4. 2007. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  133. ^ „Euro joy for Poland and Ukraine”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. 4. 2007. Arhivirano iz originala 21. 5. 2007. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  134. ^ „Poland and Ukraine host Euro 2012”. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 18. 4. 2007. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  135. ^ Cresswell, Peterjon (12. 4. 2007). „Why Euro 2012 could go east”. The Guardian. London. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  136. ^ „Poland and Ukraine to host Euro 2012”. soccernet.espn.go.com. 18. 4. 2007. Arhivirano iz originala 20. 11. 2007. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  137. ^ „Selection of host cities for UEFA Euro 2012”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 14. 5. 2009. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  138. ^ „Four Ukraine host cities confirmed”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 12. 12. 2009. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  139. ^ „Scots eye Euro 2012 rescue plan”. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 5. 6. 2008. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  140. ^ „Germany and Hungary could replace Ukraine as Euro 2012 host”. Sport Business. 11. 5. 2010. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  141. ^ „Platini: Ukraine nearly ready for Euro 2012”. Kyiv Post. 27. 9. 2011. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  142. ^ „EURO draw throws up fascinating group tests”. uefa.com. 2. 12. 2011. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  143. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group A » Poland - Greece 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  144. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group A » Poland - Russia 1:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  145. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group A » Czech Republic - Poland 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  146. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group A”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  147. ^ „WC Qualifiers Europe 2012/2013 » Group H”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  148. ^ „EURO Qualifiers 2014/2015 » Group D » Gibraltar - Poland 0:7”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  149. ^ „EURO Qualifiers 2014/2015 » Group D » Poland - Germany 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  150. ^ „EURO Qualifiers 2014/2015 » Group D » Poland - Gibraltar 8:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  151. ^ „EURO Qualifiers 2014/2015 » Group D » Germany - Poland 3:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  152. ^ „EURO Qualifiers 2014/2015 » Group D”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  153. ^ „EURO 2016 in Frankreich » Group C » Poland - Northern Ireland 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  154. ^ „EURO 2016 in Frankreich » Group C » Germany - Poland 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  155. ^ „EURO 2016 in Frankreich » Group C » Ukraine - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  156. ^ „EURO 2016 in Frankreich » Round of 16 » Switzerland - Poland 4:5”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  157. ^ „EURO 2016 in Frankreich » Quarter-finals » Poland - Portugal 3:5”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  158. ^ „Crna Gora izbjegla najjače selekcije: Protivnici Poljska, Danska, Rumunija…”. cdm.me. 25. 7. 2015. Arhivirano iz originala 01. 05. 2018. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  159. ^ „WC Qualifiers Europe 2016/2017 » Group E » Kazakhstan - Poland 2:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  160. ^ „WC Qualifiers Europe 2016/2017 » Group E » Poland - Denmark 3:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  161. ^ „WC Qualifiers Europe 2016/2017 » Group E » Romania - Poland 0:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  162. ^ „WC Qualifiers Europe 2016/2017 » Group E » Montenegro - Poland 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  163. ^ „WC Qualifiers Europe 2016/2017 » Group E » Denmark - Poland 4:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  164. ^ Todorović, Nebojša (8. 10. 2017). „BORBA ZA MUNDIJAL Crna Gora ne ide u Rusiju, Poljska na SP, Slovaci na čekanju za baraž”. sport.blic.rs. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  165. ^ „Srbija protiv Brazila, Hrvatska na Argentinu, Rusija - Saudijska Arabija na otvaranju”. vijesti.me. 1. 12. 2017. Arhivirano iz originala 10. 06. 2018. g. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  166. ^ „World Cup 2018 Russia » Group H » Poland - Senegal 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  167. ^ „World Cup 2018 Russia » Group H » Poland - Colombia 0:3”. worldfootball.net. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  168. ^ „World Cup 2018 Russia » Group H » Japan - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  169. ^ „World Cup 2018 Russia » Group H”. worldfootball.net. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  170. ^ Fraser, Dave (3. 7. 2018). „World Cup 2018: Poland sack boss Adam Nawalka after disastrous campaign in Russia”. worldfootball.net. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  171. ^ „Poland names former captain Brzeczek as new coach”. uk.reuters.com. 12. 7. 2018. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  172. ^ „World Cup 2018 Russia » Groups”. fifa.com. Arhivirano iz originala 03. 07. 2018. g. Pristupljeno 7. 8. 2018. 
  173. ^ „UEFA Nations League 2018/19 League Phase draw”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 24. 1. 2018. Pristupljeno 22. 3. 2019. 
  174. ^ „Nations League A 2018/2019 » Group 3”. worldfootball.net. Pristupljeno 22. 3. 2019. 
  175. ^ telegraf.rs. 18. 10. 2019 https://www.telegraf.rs/sport/fudbal/2999406-imamo-prvo-ispadanje-u-ligi-nacija-gol-u-92-minutu-rastuzio-i-najseksi-navijacicu-evrope-foto-video. Pristupljeno 22. 3. 2019.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  176. ^ „UEFA EURO 2020 qualifying draw made in Dublin”. UEFA.com. Union of European Football Associations. 2. 12. 2018. Pristupljeno 22. 3. 2019. 
  177. ^ „Regulations of the UEFA European Football Championship 2018–20” (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 9. 3. 2018. Pristupljeno 22. 3. 2019. 
  178. ^ „EURO Qualifiers 2019/2020 » Group G » Austria - Poland 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 22. 3. 2019. 
  179. ^ Jeffree, Iain (2. 6. 2016). „FIFA Country Codes”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  180. ^ „Team Nickname Guide”. nytimes.com. 8. 6. 2006. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  181. ^ a b v Murawski, Robert (22. 12. 2015). „Historia reprezentacyjnej koszulki” (na jeziku: poljski). polsatsport.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  182. ^ „Nike przedstawia nowe stroje reprezentacji Polski” (na jeziku: poljski). Łączy Nas Piłka. 17. 3. 2016. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  183. ^ Bugajski, Antoni (10. 9. 2015). „Holendrzy ugotowani w kotle. To był najlepszy mecz w historii polskiej kadry” (na jeziku: poljski). przegladsportowy.pl. Arhivirano iz originala 10. 9. 2015. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  184. ^ Piłkarskie Mistrzostwa Europy. Warszawa: Ringier Axel Springer Polska. 2012. str. 21—25. ISBN 978-83-7813-270-7. 
  185. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 239.
  186. ^ Długosz, Artur (8. 11. 2011). „Nowe stroje piłkarskiej reprezentacji Polski (foto)” (na jeziku: poljski). Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  187. ^ „Walczyli o orła. Kto?” (na jeziku: poljski). fakt.pl. 14. 11. 2011. Pristupljeno 30. 4. 2018. [mrtva veza]
  188. ^ Zimkowski, Bartosz (13. 11. 2011). „"Gdzie jest orzeł?" - kibice nie odpuszczają, piłkarze łamią się, PZPN knebluje usta” (na jeziku: poljski). sportowefakty.wp.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  189. ^ „Orzeł ląduje na koszulkach!” (na jeziku: poljski). fakt.pl. 23. 11. 2018. Pristupljeno 30. 4. 2018. [mrtva veza]
  190. ^ „Dz.U. 2012 poz. 490” (na jeziku: poljski). prawo.sejm.gov.pl. Arhivirano iz originala 02. 05. 2019. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  191. ^ „Nowe koszulki reprezentacji Polski w piłce nożnej” (na jeziku: poljski). wykop.pl. 1. 9. 2015. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  192. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 402.
  193. ^ Azyan, Andrzej (3. 7. 2016). „Śląski Stadion pamięta: Te mecze Polaków przeszły do historii” (na jeziku: poljski). dziennikzachodni.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  194. ^ Sroka, Jacek (26. 5. 2017). „Kocioł Czarownic straszył Anglików” (na jeziku: poljski). dziennikzachodni.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  195. ^ „Stadion Śląski z legendą w przyszłość” (na jeziku: poljski). stadionslaski.pl. Arhivirano iz originala 30. 03. 2018. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  196. ^ „Protokół weryfikacji boiska” (pdf) (na jeziku: poljski). stadionnarodowy.org.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  197. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 403.
  198. ^ „Gdzie jest Stadion Narodowy? W Warszawie czy Chorzowie?” (na jeziku: poljski). sport.dziennik.pl. 29. 4. 2011. Arhivirano iz originala 19. 06. 2018. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  199. ^ Stolarczyk, Maciej (28. 4. 2011). „Awantura o Narodowy. Jeden jest w Chorzowie, drugi w Warszawie” (na jeziku: poljski). polskatimes.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. [mrtva veza]
  200. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 79.
  201. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 104.
  202. ^ Radomski, Jakub (21. 5. 2017). „SZEŚCIU ZAŁOŻYCIELI. TAK POWSTAWAŁ "PS"” (na jeziku: poljski). przegladsportowy.pl. Arhivirano iz originala 17. 01. 2018. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  203. ^ Jarosz, Leszek. „Retro TVP: Polska – Brazylia czyli uczta niezrównana (MŚ 1938)” (na jeziku: poljski). sport.tvp.pl. Arhivirano iz originala 17. 1. 2018. g. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  204. ^ Gajzler, Przemysław (22. 12. 2015). „Niewidzialny mecz, który porwał całą Polskę” (na jeziku: poljski). sport.onet.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  205. ^ „Tomasz Zimoch, Andrzej Janisz i Henryk Sytner odznaczeni przez prezydenta” (na jeziku: poljski). polskieradio.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  206. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 73.
  207. ^ Skórzewski, Mirosław (2. 6. 1978). „Najwyższe noty dla Deyny, Nawałki, Maculewicza i Gorgonia. Bezbramkowy remis na otwarcie mundialu '78. Biało-czerwoni byli lepsi”. Przegląd Sportowy. 
  208. ^ Dobek, Dariusz. „Człowiek, który stał się legendą za życia” (na jeziku: poljski). sport.onet.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  209. ^ a b Nosal, Bartosz. „Przygody polskich drużyn piłkarskich z transmisjami telewizyjnymi” (na jeziku: poljski). zczuba.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  210. ^ Droździel, Arkadiusz (12. 6. 2008). „Polsat nie zarobi na EURO 2008” (na jeziku: poljski). money.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  211. ^ „TVP traci reprezentację. Eliminacje i Euro 2016 w Polsacie!” (na jeziku: poljski). pomorska.pl. 12. 12. 2013. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  212. ^ Pallus, Patryk (13. 11. 2014). „Mecz piłkarski Polska-Szwajcaria w TVP. Będą kolejne?” (na jeziku: poljski). wirtualnemedia.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  213. ^ Gałęzewski, Michał. „Oficjalnie: TVP z prawami do reprezentacji w latach 2018-2022” (na jeziku: poljski). sportowefakty.wp.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  214. ^ a b Mamrud, Roberto; Stokkermans, Karel; Arnhold, Matthias. „Poland - Record International Players”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  215. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 422.
  216. ^ a b Andrzej Gowarzewski 2017, str. 422
  217. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 423
  218. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 423
  219. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 425
  220. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 291
  221. ^ a b v „Statystyki meczów reprezentacji Polski” (na jeziku: poljski). hppn.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  222. ^ Andrzej Gowarzewski 2017, str. 263
  223. ^ Stokkermans, Karel (23. 11. 2017). „VIII. Olympiad Paris 1924 Football Tournament”. rsssf.com. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  224. ^ Stokkermans, Karel (21. 7. 2016). „IX. Olympiad Amsterdam 1928 Football Tournament”. rsssf.com. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  225. ^ Dwernicki, Bartosz (5. 5. 2017). „Polska na igrzyskach #1: Trudne początki” (na jeziku: poljski). rfbl.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  226. ^ Dwernicki, Bartosz (5. 6. 2017). „Polska na igrzyskach #2: Pierwszy sukces” (na jeziku: poljski). rfbl.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  227. ^ a b Dwernicki, Bartosz (7. 7. 2017). „Polska na igrzyskach #3: Powrót do życia” (na jeziku: poljski). rfbl.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  228. ^ Gerrard, Russell (16. 4. 2015). „Games of the XVI. Olympiad. Football Qualifying Tournament (Melbourne, Australia, 1956)”. rsssf.com. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  229. ^ Jönsson, Mikael (10. 4. 2015). „Games of the XVIII. Olympiad. Football Qualifying Tournament (Tokyo, Japan, 1964)”. rsssf.com. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  230. ^ Dwernicki, Bartosz (6. 8. 2017). „Polska na igrzyskach #4: Stracone pokolenie” (na jeziku: poljski). rfbl.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  231. ^ Elbech, Søren (16. 4. 2015). „Games of the XXI. Olympiad. Football Qualifying Tournament (Montreal, Canada, 1976)”. rsssf.com. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  232. ^ Dwernicki, Bartosz (6. 11. 2017). „Polska na igrzyskach #7: Ostatnie takie lato” (na jeziku: poljski). rfbl.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  233. ^ „Piłka nożna na igrzyskach olimpijskich” (na jeziku: poljski). opiłcenożnej.pl. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  234. ^ van Haren, Hans; Bobrowsky, Josef (15. 11. 1999). „Games of the XXV. Olympiad”. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  235. ^ „ranking” (na jeziku: poljski). gia.pl. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  236. ^ Gowarzewski, Andrzej; Cierpatka, Jerzy; Szmel, Bożena Lidia (2016). Biało-Czerwoni. Dzieje reprezentacji Polski (6) 2008-2015. Wydawnictwo GiA. str. 211. ISBN 978-83-88232-48-0. 
  237. ^ „Polska na 5. miejscu w rankingu FIFA. Tak wysoko nie byliśmy jeszcze nigdy w historii, a już we wrześniu możemy znaleźć się w pierwszej trójce najlepszych reprezentacji świata” (na jeziku: poljski). newsweek.pl. 10. 8. 2017. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  238. ^ „Ranking FIFA: Polska na 78. miejscu” (na jeziku: poljski). pilkanozna.pl. 28. 11. 2013. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  239. ^ „Poland”. transfermarkt.com. Pristupljeno 17. 8. 2018. 
  240. ^ „Poland”. national-football-teams.com. Pristupljeno 30. 4. 2018. 
  241. ^ a b Andrzej Gowarzewski 2017, str. 424.
  242. ^ „Adam Nawałka: Robert kapitanem, czekam na powrót Kuby”. laczynaspilka.pl. 9. 12. 2014. Pristupljeno 1. 5. 2018. 
  243. ^ „Managers history” (na jeziku: poljski). Pristupljeno 1. 5. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Фудбалска_репрезентација_Пољске&oldid=27522911”