Pređi na sadržaj

Jezici Evrope

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Većina jezika Evrope pripada indoevropskim jezicima. Drugi po redu slede ugrofinski jezici a nakon njih ostale skupine.

Jezici u Evropi
Jezici u Evropi 1907.
Pisma u Evropi:
Pisma u Evropi 1901.

Od priznatih jezika Evrope njihov broj po državama iznosi: Albanija (7; ukupno 7), Andora (3; ukupno 5), Austrija (9; ukupno 20), Belgija (10; ukupno 29), Belorusija (2; ukupno 11), Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8), Bugarska (11; ukupno 16), Crna Gora (4; ukupno 4), Češka (10; ukupno 20), Danska (7; ukupno 13), Estonija (2; ukupno 18), Finska (12; ukupno 23), Francuska (23; ukupno 62), Gibraltar (2; ukupno 3), Grčka (14; ukupno 24), Hrvatska (7; ukupno 22), Irska (5; ukupno 5), Island (2; ukupno 2), Italija (33; ukupno 42), Latvija (5; ukupno 13), Lihtenštajn (3; ukupno 4), Litva (4; ukupno 12), Luksemburg (3; ukupno 6), Mađarska (9; ukupno 17), Makedonija (9; ukupno 10), Malta (4; ukupno 4), Moldavija (5; ukupno 13), Nizozemska (15; ukupno 38), Norveška (10; ukupno 20), Nemačka (27; ukupno 69), Poljska (14; ukupno 20), Portugal (8; ukupno 9), Rumunjska (15; ukupno 23), Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123), San Marino (2; ukupno 2), Slovačka (10; ukupno 13), Slovenija (4; ukupno 10), Srbija (14; ukupno 21), Španija (14; ukupno 21), Švedska (12; ukupno 30), Švajcarska (12; ukupno 26), Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45), Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56), Ukrajina (13; ukupno 42), Vatikan (1; ukupno 1)[1].

Altajski jezici[uredi | uredi izvor]

Mongolski jezici[uredi | uredi izvor]

  • kalmički

Turkijski jezici[uredi | uredi izvor]

Ogurski jezici[uredi | uredi izvor]

  • čuvaški

Oguski jezici[uredi | uredi izvor]

Kipčački jezici[uredi | uredi izvor]

  • krimski tatarski
  • karačaj-balkarski
  • karaimski
  • kazaški
  • kumički
  • nogajski
  • tatarski
  • urumski

Baskijski[uredi | uredi izvor]

Baskijski jezik je izolovani jezik na severu Pirinejskog poluostrva, i kao takav nije povezan niti s jednim od navedenih jezika.

Ugrofinski jezici[uredi | uredi izvor]

Ugrofinski jezici su podporodica uralskih jezika.

  • inarski laponski
  • kildinski laponski
  • luleski laponski
  • severni laponski
  • piteski laponski
  • skoltski laponski
  • južni laponski
  • terski laponski
  • umeski laponski
  • udmurtski
  • vepski
  • võro
  • votički

Severni kavkaski jezici[uredi | uredi izvor]

Severozapadni kavkaski jezici[uredi | uredi izvor]

  • abazinski
  • abhaski
  • adigejski
  • kabardinski

Severoistočni kavkaski jezici[uredi | uredi izvor]

  • avarski
  • bats
  • čečenski
  • darginski
  • inguški
  • lakski
  • lezginski
  • tabasaranski
  • cezki
  • udi

Malteški[uredi | uredi izvor]

To je semitski jezik koji se govori na Malti i povezan je s arapskim, ali se piše latiničnim pismom. Kao službeni jezik, njime govori najmanje stanovnika Evropske unije.

Južni kavkaski jezici[uredi | uredi izvor]

Indoevropski jezici[uredi | uredi izvor]

Većina jezika Evrope su indoevropski jezici. Ova velika porodica jezika razvila se iz jezika koji se govorio pre više hiljada godina, a stručno se naziva protoindoevropski jezik.

Baltički jezici[uredi | uredi izvor]

  • kuronski
  • latgalijski
  • latvijski
  • litvanski
  • staropruski (izumro)
  • žemaitski (po nekima je narečje litvanskog)

Keltski jezici[uredi | uredi izvor]

Britonski[uredi | uredi izvor]

  • kornijski - oživljen
  • kumbrijski - izumro
  • bretonski
  • velški

Gelski[uredi | uredi izvor]

Germanski jezici[uredi | uredi izvor]

Severni germanski[uredi | uredi izvor]

Zapadni germanski[uredi | uredi izvor]

  • visokonemački jezici
  • nisko frankonijski jezici
  • niskonemački jezici
    • zapadni niskonemački
    • istočni niskonemački
      • plautdietsch (menonitski niskonemački)
  • anglo-frizijski jezici
    • frizijski
      • zapadni frizijski
      • saterlandski frizijski (istočni frizijski)
      • severni frizijski
    • angliski jezici
      • engleski
      • škotski engleski (scots)
      • zapadnoindijski engleski
      • yola (izumro u 19. stoljeću)
      • tok pisin
      • hiberno-engleski
      • šelta (pomješan s irskim)

istočni germanski[uredi | uredi izvor]

  • gotski (izumro)
  • burgundijski (izumro)
  • krimski gotski (izumro u 19. stoljeću)
  • lombardijski (izumro)
  • vandalski (izumro)

Italski jezici[uredi | uredi izvor]

Romanski jezici[uredi | uredi izvor]

Romanski jezici su nastali iz vulgarnog latinskog jezika koji se govorio širom Rimskog carstva.

Iberoromanski jezici i dijalekti[uredi | uredi izvor]
  • aragonski
  • asturski
    • mirandski
  • katalonski
    • istočni katalonski
      • alguerški
      • balearski
      • središnji katalonski
      • severni katalonski
    • zapadni katalonski
      • severozapadni katalonski
      • valensijski
  • fala (Ekstremadura)
  • galicijski
    • eonavijski (galicijsko narečje s tragovima asturijskog)
  • ladino
  • mozarabski jezik (izumro)
  • portugalski
  • portuñol
  • Španski jezik
    • estramadurski jezik
    • aljama
Galoromanski jezici[uredi | uredi izvor]
  • frankoprovansalski
  • langue d'oïl
    • burgundijski
    • champenois
    • Franc-Comtois
    • француски
      • белгијски француски
      • швајцарски француски
    • гало
    • lorrain
    • нормански
      • jèrriais
      • dgèrnésiais
    • pikardijski
    • Poitevin-Saintongeais
    • valonski
  • oksitanski
    • gaskonjski
      • Aranese
    • Auvergnat
    • Languedocien
    • Limousin
    • provansalski
      • šuadit (judeo-provansalski) (izumro 1977)
Italoromanski jezici[uredi | uredi izvor]
  • korzikanski
  • dalmatski
  • italijanski
    • emilijano-romanjolo
    • judeotalijanski
    • ligurski
      • monegaški
    • lombardski
    • napuljski
    • pijemontski
  • sardinski jezici
    • kampidanski
    • galurski
    • logudorski
    • sasarski
  • sicilijanski
  • venecijanski
Retoromanski jezici[uredi | uredi izvor]
Istočnoromanski jezici[uredi | uredi izvor]

Slovenski jezici[uredi | uredi izvor]

Zapadnoslovenski jezici[uredi | uredi izvor]

  • češki
  • kašupski
  • poljski
  • polapski (izumro)
  • pomeranijski (izumro)
  • slovinački
  • lužičkosrpski
    • donjolužičkosrpski
    • gornjolužičkosrpski

Istočnoslovenski jezici[uredi | uredi izvor]

Južnoslovenski jezici[uredi | uredi izvor]

Istorija pisama[uredi | uredi izvor]

Pisani sistem u Evropi temelji se na fonografsko-azbučnom načelu. Njegov izvor je severnosemitski (2000-1700 s. e.), zatim prenesen u Evropu preko Grka i od tamo predstavljen Rimljanima u 6. stoleću stare ere. Latinski se alfabet razvio na nekoliko načina. U srednjem veku, karolinška minuskula bila je najvažnija varijacija latinskog pisma. Iz nje su se razvile dve grane: gotička koja se upotrebljavala u Nemačkoj i italijansko-antičko-latinska koja se i danas upotrebljava. (U Irskoj se upotrebljava i posebni irski tip.)

Neke nacije Evrope su i prije toga razvile svoja vlastita pisma, npr. Germani su upotrebljavali rune (3. do 17. st.).

Jezici po evropskim državama :

1. Albanija (7; ukupno 7): gegijski jezik (1,800.000; 2007), toskijski jezik (2,900.000; 1989), vlaški romski (60.000; 1991), makedorumunski (10.000; Salminen 1993), srpski (297.000; 2007).), makedonski (150.000), grčki (60.000; 1989)[2]
2. Andora (3; ukupno 5): katalonski (31.000; 1990), francuski (2.400; 1986), španski (24.600; 1986)[3].
3. Austrija (9; ukupno 20),
4. Belgija (10; ukupno 29),
5. Belorusija (2; ukupno 11),
Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8),
Bugarska (11; ukupno 16),
Crna Gora (4; ukupno 4),
Češka (10; ukupno 20),
Danska (7; ukupno 13),
Estonija (2; ukupno 18),
Finska (12; ukupno 23),
Francuska (23; ukupno 62),
Gibraltar (2; ukupno 3),
Grčka (14; ukupno 24),
Hrvatska (7; ukupno 22),
Irska (5; ukupno 5),
Island (2; ukupno 2),
Italija (33; ukupno 42),
Kosovo (albanski, srpskohrvatski, turski, romski)
Latvija (5; ukupno 13),
Lihtenštajn (3; ukupno 4),
Litvanija (4; ukupno 12),
Luksemburg (3; ukupno 6),
Mađarska (9; ukupno 17),
Makedonija (9; ukupno 10),
Malta (4; ukupno 4),
Moldavija (5; ukupno 13),
Nizozemska (15; ukupno 38),
Norveška (10; ukupno 20),
Nemačka (27; ukupno 69),
Poljska (14; ukupno 20),
Portugalija (8; ukupno 9),
Rumunjska (15; ukupno 23),
Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123),
San Marino (2; ukupno 2),
Slovačka (10; ukupno 13),
Slovenija (4; ukupno 10),
Srbija (14; ukupno 21),
Španija (14; ukupno 21),
Švedska (12; ukupno 30),
Švajcarska (12; ukupno 26),
Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45),
Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56),
Ukrajina (13; ukupno 42),
Vatikan (1; ukupno 1): italijanski; jedan je izumro: latinski.

Reference[uredi | uredi izvor]