Jelašnica (Leskovac)

Koordinate: 43° 02′ 23″ S; 22° 00′ 19″ I / 43.039833° S; 22.005166° I / 43.039833; 22.005166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jelašnica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 242
Geografske karakteristike
Koordinate43° 02′ 23″ S; 22° 00′ 19″ I / 43.039833° S; 22.005166° I / 43.039833; 22.005166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina502 m
Jelašnica na karti Srbije
Jelašnica
Jelašnica
Jelašnica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Jelašnica je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 242 stanovnika.

Atar sela oivičen je atarima sela Kumarevo, Grajevce, Donja Kupinovica, Orašac i Velika Biljanica.

Položaj i tip sela[uredi | uredi izvor]

Selo je podignuto sa obe strane Jelašničke reke, iznad samog ušća iste u Južnu Moravu. Većina kuća sagrađena je na zapadnoj ivici najniže diluvijalne ravni koja ovde dopire do desne obale Južne Morave dok neke seoske kuće leže na aluvijalnoj ravni Jelašničke reke. Jelašnica je udaljena 8 km ka istoku od Leskovca.

Pripada selima zbijenog tipa. Sastoji se iz dve mahale koje nose nazive Selo i Novo selo. Mahala Novo selo smeštena je uzvodno od Sela.[1]

Hidrografske odlike[uredi | uredi izvor]

Selo je bogato tekućim vodama. Sa zapadne strane selo i aluvijalnu ravnicu između njega i Južne Morave zapljuskuju vode Južne Morave dok kroz selo protiče Jelašnička reka. Jelašnička reka nastaje spajanjem Kupinovačke i Jarsenovačke ili Goljačke reke iznad sela.

Jelašnica je bogata i izdanskom vodom te Jelašničani imaju bunare duboke od 8 do 15 m sa dobrom vodom. Sem bunara u Jelašnici postoji nekoliko vodovoda nastalih tako što je grupa domaćinstava dovela vodu sa nekoliko lokaliteta.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Desna obala Južne Morave bogata je nalazištima iz praistorije. Na lokalitetu „Pod lojze” pronađen je predmet iz neolita. Crkva „Golema sveta Nedelja” koja je sagrađena na zapadnoj ivici jezerske terase, iznad školskog dvorišta, podignuta je na temeljima stare vizantijske crkve. Postoje tragovi koji ukazuju i na postojanje nekog antičkog naselja u blizini crkve ali i „latinskog groblja”.

Život u Jelašnici nastavio se i po dolasku Slovena. Selo Jelašnica, iako malo, kao srpsko naselje potiče sa početka stare srpske države. U turskom sumarnom popisu naselja u nahiji Dubočica, s početka XVI veka, pominje se kao timarsko selo Gornja Jelašnica ali i selo Vranovce-Gornja Jelašnica. S obzirom na postojanje Gornjeg morala je da postoji i Donja Jelašnica. Smatra se da se Donja Jelašnica nalazila na Južnoj Moravi odnosno na mestu današnje Jelašnice. Postojanje turskog bunara u Jelašnici ukazuje na to da je selo postojalo u vreme njihove vladavine ovim krajevima. Neki izvori tvrde da se na tom mestu nalazila i gospodarska kula. Kada su ovi predeli oslobođeni od Turaka Jelašnica je bila malo selo sa 15 kuća..[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 1953. godine u selu je živelo 594 stanovnika u 90 kuća dok je prema popisu iz 1971. broj stanovnika smanjen na 476 a broj kuća povećan na 97.[1]

U naselju Jelašnica živi 250 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 49,6 godina (48,5 kod muškaraca i 50,8 kod žena). U naselju ima 91 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,18.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 566
1953. 594
1961. 543
1971. 476
1981. 439
1991. 375 375
2002. 289 289
2011. 242
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
288 99,65%
Makedonci
  
1 0,34%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Jelašničani se najviše bave zemljoradnjom i stočarstvom. Od žita najviše se gaje pšenica i kukuruz, od povrća pasulj, paprika, kupus a od industrijskih kultura duvan. Proizvode vinovu lozu za vino i šljivu za rakiju.

U selu postoji četvororazredna osnovna škola kao istureno odeljenje osmogodišnje osnovne škole u Manojlovcu. Ovu školu pohađaju đaci iz Grajevca i Jelašnice.[1]

Saobraćajne veze[uredi | uredi izvor]

Jelašnica je povezana sa Leskovcem asfaltnim putem. Ovaj asfaltni put odvaja se od puta Leskovac-Orašac u selu Bratmilovcu, prolazi kroz selo Kumarevo i dopire do Južne Morave. Preko Morave postoji most koji se nalazi na stotinak metara uzvodno od Jelašnice. Od mosta ovaj put povija se uz breg ka severu i ulazi u samo selo.

Neasfaltirani put povezuje Jelašnicu i nizvodno Grajevce. Poljski putevi postoje ka selima Kupinovnica i Jašunja.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Jovanović V. J., (1979): Leskovačko polje i Babička gora, Izdanja Narodnog muzeja u Leskovcu, Leskovac
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]