Geologija Srbije
Regionalna geologija Srbije opisuje geološku strukturu i istoriju unutar granica Srbije.
Srbija je u novije geološko vreme deo Evroazijske ploče, ali litologije temeljnih stena svedoče o raznolikoj geološkoj istoriji.[1] Srbija je u tektonskom smislu deo orogenog sistema koji se sastoji od alpskog, karpatskog i dinarskog orogenog pojasa.[2][3] Njena teritorija se može podeliti na pet geotektonskih celina različite geneze:[4][5]
- Panonska nizija, koja zauzima severni deo zemlje (pokrajina Vojvodina)
- Dinarski Alpi zauzimaju zapadni deo Centralne Srbije, prostiru se u opštem pravcu severozapad-jugoistok
- Vardarska zona je pojas istočno od Dinarskih Alpa, koji se nastavlja u centralnu Severnu Makedoniju. Sastoji se iz tri dela: Sremskog, Jadarskog i Kopaoničkog bloka, odvojenih ofiolitskim prelomima.
- Srpsko-makedonski masiv je pojas koji se prostire u pravcu sever-jug duž doline Velike i Južne Morave, u zapadnu Severnu Makedoniju i severnu Grčku (severno od Halkidikijskog poluostrva).
- Karpato-balkanski luk obuhvata istočnu Srbiju, u obliku luka. Njegov severni deo, Srpski Karpati, je produžetak Karpatskog lanca, a spaja se sa zapadnim delovima Balkanskih planina, čiji je glavni masiv u Bugarskoj.
Tektonske jedinice[uredi | uredi izvor]
Savska zona[uredi | uredi izvor]
Savska zona (nazvana po reci Savi) je okeanski šav koji se proteže otprilike od SZ do JI kroz Srbiju i uglavnom je na severu prekriven sedimentima Panonskog basena. Izdanci se nalaze na Fruškoj gori.[6] Ovde se nalazi jedinica sastavljena od plavih škriljaca i ofiolita. Na jugu izdanci zone Save javljaju se na Balkanskim planinama i Rodopima. To uključuje senonski fliš i stene koje izbijaju u prozoru Jastrepca.[6]
Jadarsko-kopaonički potisni lim[uredi | uredi izvor]
Naslon Jadar-Kopaonik je udarna jedinica SZ-JI u južnom podnožju Savske zone i severnom visećem zidu Drinsko-Ivanjičkog naboja.[6] Većina izdanaka su ofioliti iz zapadnog Vardarskog okeana, ali postoje prozori u podrum koji leži ispod. Jadarska jedinica u zapadnoj Srbiji (Jadarski region) je najveći prozor u jadranske celine jadarsko-kopaoničkog nagiba. Dva manja prozora izlaze dalje na jug. Studenička jedinica leži na zapadu, a Kopaonička jedinica na istoku od potisne ploče.[7]
Supragetičke nape[uredi | uredi izvor]
Supragetičke nape formiraju sever-jug markantni pojas u istočnoj Srbiji, gde izbijaju na Balkanskim planinama ( Stara planina ). One su deo paleogeografskog carstva Dakije. Supragetik je podeljen na jedinice Ranovca i Vlasine.[6]
Drinsko-ivanjički potisni lim[uredi | uredi izvor]
Drinsko-ivanjički nagib čini udarni potisak od severozapada do jugoistoka kroz jugozapadnu Srbiju. Sastoji se od paleozojskog podruma i mezozojskog pokrivača. Povrh toga leži obdukovani zlatiborski ofiolit (Zlatiborske planine), ostatak zapadnog Vardarskog okeana.[6]
Seizmička aktivnost[uredi | uredi izvor]
Srbija je sklona umerenoj do jakoj seizmičkoj aktivnosti, posebno u centralnim pojasevima Vardarske zone i srpskog masiva.[8] Najveći zemljotresi u 20. veku kretali su se od 5,0 do 6,0 (Lazarevac 1922) Rihterove skale. Poslednji veliki zemljotres jačine 5,4 stepena dogodio se kod Kraljeva 3. novembra 2010.[9]
Spisak velikih zemljotresa u 20. i 21. veku:[10][11]
- 1893. godine. Svilajnac – 5,7 Rihterove skale
- 1921. godine. Vitina – 5,7
- 1922. godine. Lazarevac – 5,9
- 1927. godine. Rudnik – 5,7
- 1980. Kopaonik – 5,7
- 1983. Kopaonik – 5,3
- 1998. Mionica – 5,7
- 2010. Kraljevo – 5,4
Moderna istorija[uredi | uredi izvor]
Srpsko geološko društvo osnovala je grupa profesora i studenata u Beogradu 10. februara 1891. godine pod vođstvom Jovana Žujovića.[12] Geološko istraživanje je pokrenuto 29. decembra 1930.[13]
Ekonomska geologija[uredi | uredi izvor]
Ekonomsku geologiju Srbije istražival su Melher i Rajhl 2017.[14]
Srbija je 18. najveći proizvođač uglja (7. u Evropi) koji se vadi iz velikih ležišta u Kolubarskom i Kostolačkom basenu; takođe je 23. najveći svetski (3. u Evropi) proizvođač bakra koji u blizini Majdanpeka vadi Zijin Bor Bakar, velika kompanija za rudarstvo bakra sa značajnom eksploatacijom zlata.[15][16][17][18] Godine 2018. kupio ga je kineski Zijin Mining, kojem je u aprilu 2021. godine vlada naredila da prekine aktivnost zbog „neusklađenosti sa ekološkim standardima“.[19]
Ležišta rude gvožđa Srbije su neznatna.[20][21] Na Suvoj Rudi i Suvom Rudištu pronađena su nalazišta gvožđa i bakra.[22] Najveće nalazište lateritnog nikla u Evropi nalazi se na Mokroj Gori, sa procenjenim na 1.000 miliona tona rude.[23]
Nalazište Jadar sadrži mineralizaciju bora i litijuma visokog kvaliteta u mineralu po imenu Jadarit, a Rio Tinto je uložio 200 miliona dolara za testiranje da li „ima potencijal da proizvodi i litijum karbonat za baterije i bornu kiselinu“. U martu 2021. objavljeni su izveštaji da će rudnik Jadar početi proizvodnju 2026.[24]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (Mapa). Arhivirano iz originala
|archive-url=
zahteva|url=
(pomoć)|archive-url=
zahteva|archive-date=
(pomoć). g. Nedostaje ili je prazan parametar|title=
(pomoć) - ^ Schmid, Stefan M.; Daniel Bernoulli; Bernhard Fügenschuh; Liviu Matenco; Senecio Schefer; Ralf Schuster; Matthias Tischler; Kamil Ustaszewski (2008). „The Alpine-Carpathian-Dinaridic orogenic system: correlation and evolution of tectonic units” (PDF). Swiss Journal of Geosciences. 101 (1): 139—183. doi:10.1007/s00015-008-1247-3.
- ^ Milena Zlokolica-Mandic. „Structural-Tectonic Elements as a Factor in Cave Development”. Serbian Academy of Sciences and Arts. Arhivirano iz originala 27. 7. 2011. g. Pristupljeno 3. 11. 2010.
- ^ Mica Martinovic; Mihailo Milivojevic (25. 4. 2010). „Serbia Country Update” (PDF). Proceedings of World Geothermal Congress 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 7. 2011. g.
- ^ Eldridge M. Moores; Rhodes Whitmore Fairbridge (1997). Encyclopedia of European and Asian regional geology. Springer. str. 786—789. ISBN 978-0-412-74040-4.
- ^ a b v g d Schmid, Stefan M.; Daniel Bernoulli; Bernhard Fügenschuh; Liviu Matenco; Senecio Schefer; Ralf Schuster; Matthias Tischler; Kamil Ustaszewski (2008). „The Alpine-Carpathian-Dinaridic orogenic system: correlation and evolution of tectonic units” (PDF). Swiss Journal of Geosciences. 101 (1): 139—183. doi:10.1007/s00015-008-1247-3.
- ^ Vasković, Nada; Vesna Matović (2010). Ophiolites of the Vardar Zone and the Dinarides:Central and West Serbia. ISBN 978-963-306-056-8.
- ^ „Seismic Activity on the Territory Of Serbia --Overview Of Relevant Data” (PDF). First Workshop for the NATO Science For Peace Project. 7. 11. 2007. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 7. 2011. g.
- ^ „Snažan zemljotres za ove prostore”. B92. 3. 11. 2010.
- ^ „Dve žrtve zemljotresa u Kraljevu”. RTS. 11. 3. 2010.
- ^ M. Marović; et al. (2002). „Neotectonics and seismicity of the southern margin of the Pannonian basin in Serbia”. EGU Stephan Mueller Special Publication Series. 3: 277—295. doi:10.5194/smsps-3-277-2002 .
- ^ „Short History”. Serbian Geologic Society. Pristupljeno 21. 9. 2013.
- ^ „Istorijat Geološkog zavoda Srbije”. Geoloski zavod Srbije. Pristupljeno 21. 9. 2013.
- ^ Melcher, Frank; Reichl, Christian (2017). „Economic Geology of the Eastern and South-eastern European (ESEE) Region”. BHM Berg- und Hüttenmännische Monatshefte. 162 (7): 238—244. doi:10.1007/s00501-017-0625-4.
- ^ „Mineral deposits and mining districts of Serbia Compilation map and GIS databases” (PDF). Republic of Serbia - Ministry of Mining and Energy. mart 2002.
- ^ "Mineral resources of Serbia" August 2008 Geologica Carpathica 59 (4): 345–361
- ^ „2015 Minerals Yearbook: Serbia” (PDF). USGS. Pristupljeno 3. 4. 2021.
- ^ Melcher, Frank; Reichl, Christian (2017). „Economic Geology of the Eastern and South-eastern European (ESEE) Region”. BHM Berg- und Hüttenmännische Monatshefte. 162 (7): 238—244. doi:10.1007/s00501-017-0625-4.
- ^ „Serbia orders Zijin Mining to cease work at copper mine”. Verdict Media Limited. Mining Technology. 15. 4. 2021.
- ^ ROESLER, MAX (1921). „THE IRON-ORE RESOURCES OF EUROPE” (PDF). Bulletin of the USGS. USGS. 706.
- ^ Schumacher, Friedrich (1954). „The ore deposits of Jugoslavia and the development of its mining industry”. Economic Geology. 49 (5): 451—492. doi:10.2113/gsecongeo.49.5.451.
- ^ Antonijevic I. (1983) Lezista gvozda Srbije [Translated Title: The iron ore deposits of Serbia]. Vesnik, Zavod za Geoloska i Geofizicka Istrazivanja, Serija A: Geologija, 41, p. 5-40.
- ^ Horn, S.; Gunn, A.G.; Petavratzi, E.; Shaw, R.A.; Eilu, P.; Törmänen, T.; Bjerkgård, T.; Sandstad, J.S.; Jonsson, E. (2021). „Cobalt resources in Europe and the potential for new discoveries”. Ore Geology Reviews. 130: 103915. doi:10.1016/j.oregeorev.2020.103915 .
- ^ Ralev, Radomir (4. 3. 2021). „Rio Tinto to complete construction of Serbia's Jadar lithium mine in 2026 - report”. SeeNews.