Pređi na sadržaj

Grdelica (selo)

Koordinate: 42° 54′ 06″ S; 22° 04′ 12″ I / 42.9017° S; 22.07° I / 42.9017; 22.07
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lua greška in package.lua at line 80: module 'Module:Other uses' not found.

Grdelica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2022.Pad 871
Geografske karakteristike
Koordinate42° 54′ 06″ S; 22° 04′ 12″ I / 42.9017° S; 22.07° I / 42.9017; 22.07
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Grdelica na karti Srbije
Grdelica
Grdelica
Grdelica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Grdelica je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bio je 871 stanovnik.

Ovde se nalazi Železnička stanica Grdelica.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Grdelica je oduvek bilo strateški važnom mestu, oko kojeg su se mnoge bitke vodile tokom 19. i 20. veka. Sudarali su se vojni i diplomatski interesi velikih sila. Srbija je na kraju definitivno uspostavila svoju vlast nakon Prvog svetskog rata.

Postojala je u Grdelici od 1898. godine Podružnica Srpskog Poljoprivrednog društva, čije je sedište bilo u Beogradu. Selo se nalazilo nekoliko kilometara od "Srpskog Mančestera" tj. Leskovca. Tu je pored drumskog, bio razvijen i željeznički saobraćaj. Radilo se godinama na jačanju privrede u tom kraju.[1] Početkom 20. veka postojala je tu manufaktura za izradu užadi (gajtana). Nju su 1903. godine pokrenuli udruženi Lekskovčani sa početkim kapitalom od 15.000 dinara. Tu se prvo proizvodilo: gajtan, šijak i sukno. Kada kraj bude definitivno oslobođen od Turaka, doživeće će procvat. U međuratnom periodu od sela postaje lepa varošica sa razvijenom industrijom. Tu je radio pogon za preradu vune, pod nazivom "Fabrika štofa Jovanović, Popović i komp." (pominje se i 1913).[2] Ta impozantna fabrika čiji je kapital narastao na više miliona dinara, je radila danonoćno, unajmivši 700 tekstilnih radnika.[3]

Grdelica vekovima nije imala pravoslavni hram, a akcija gradnje prve bogomolje otegla se preko 60 godina. Najbliža crkva bila je daleko sedam kilometara. Industrijalac Jovanović je svojim imetkom podigao veliku crkvu u vizantijskom stilu, i poklonio Grdelici. Projektant hrama bio je arh. Momir Korunović, a freske je radio akademski slikar Diki. Gradnja je koštala milion dinara a ikonostas od orahovog drveta u duborezu, rad majstora Nestora iz Galičnika - 200.000 dinara. U mestu je 7. jula 1935. godine osvećen temelj pravoslavne zadužbene crkve posvećene Sv. Jovanu, ktitora fabrikanta Jovana L. Jovanovića. Posle tri godine rada završena je ista u leto 1937. godine. U porti je zadužbinar podigao i parohijski dom, u maniru manastirskih konaka. Na zvoniku kompletno opskrbljene crkve su zabrujala tri nova crkvena zvona, tokom osvećenja o Ivandanu.[4]

Pominje se u školskom izveštaju iz 1878. godine muška škola u mestu. Bila je u jednoj maloj sobici u okviru mehane na Dervenu, koju su Turci uništili. Učitelj je bio iz Oraovice (pojao je u leskovačkoj crkvi) a imao je 40 đaka. Školu su izdražavala godišnjim prilogom sva mesta (pet) koja su slala decu.[5] U osnovnoj školi su 1898. godine radile dve učiteljice. Tzv. Produžna škola u Grdelici je otvorena januara 1910. godine. Predavač Cvetko Ljubenović je pokazao vrlo-dobar uspeh učeći 14 đaka. Pored redovne održavana je nedeljna i praznična škola za decu starijeg uzrasta.[6] Narodna osnovna škola u Grdelici je 1939. godine imala pet odeljenja, a pripadala su joj i isturena odeljenja u okolini: po dva u Palojcu i Seljanici.[7]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Grdelica (selo) živi 933 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,2 godina (39,0 kod muškaraca i 43,6 kod žena). U naselju ima 369 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,18.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.000
1953. 978
1961. 1.137
1971. 1.255
1981. 1.305
1991. 1.228 1.188
2002. 1.172 1.234
2011. 1.058
2022. 871
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
1.171 99,91%
Mađari
  
1 0,08%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Trgovinsko-zanatlijski šematizam Kraljevine Srbije", Beograd 1905. godine
  2. ^ "Službeni vojni list"; Beograd 1925. godine
  3. ^ "Pravda", Beograd 1936. godine
  4. ^ "Pravda", Beograd 1937. godine
  5. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  6. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1910. godine
  7. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1939. godine
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]