Donji Bunibrod

Koordinate: 42° 57′ 34″ S; 22° 01′ 01″ I / 42.959333° S; 22.017° I / 42.959333; 22.017
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Donji Bunibrod
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 553
Geografske karakteristike
Koordinate42° 57′ 34″ S; 22° 01′ 01″ I / 42.959333° S; 22.017° I / 42.959333; 22.017
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina229 m
Donji Bunibrod na karti Srbije
Donji Bunibrod
Donji Bunibrod
Donji Bunibrod na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Donji Bunibrod je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 553 stanovnika.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Postoje dve legende o postanku imena Bunibrod. Obe legende vezuju se za Tulovsku reku i turski period.

Prema prvoj legendi, u tursko doba na Tulovskoj reci nije postojala nijedna ćuprija, već se ista prelazila preko posebnih greda, od kojih se jedna nalazila na mestu gde se sada izlazi iz Donjeg Bunibroda i ide za Badince. Jednog dana, kada je bula bunibrodskog gospodara išla iz sela, reka je bila nabujala, pa se bula, prelazeći preko grede, okliznula i utopila u talasima nabujale reke. Po ovom događaju, selo je prvo nazvano Bulin Brod, od čega je kasnije nastalo ime Bunibrod.

Prema drugoj legendi, u selu je u tursko doba živela lepa devojka Bunka, koju je turski gospodar želeo da poturči i odvede u harem. Međutim, ona to nije želela, tako da, kad su je jednog dana Turci videli kako se šeta po polju, pokušali su da je uhvate i zarobe. Ona je, bežeći, stigle do nabujale Tulovske reke i bacila se u nju. Nasuprot verovanju Turaka da će se utopiti, ona je isplivala i izašla na drugu obalu. Turci nisu smeli da je isprate, već su ostali na obali, a Bunka im je pobegla. Zahvaljujući ovom podvigu, selo je po Bunki dobilo ime Bunin Brod, što je kasnije prešlo u Bunibrod.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Donji Bunibrod živi 505 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (39,5 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 171 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,77.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 755
1953. 748
1961. 745
1971. 739
1981. 696
1991. 678 658
2002. 644 667
2011. 553
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
636 98,75%
Makedonci
  
2 0,31%
Bugari
  
1 0,15%
nepoznato
  
5 0,77%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Jovan V. (1979). Leskovačko polje i Babička gora. Leskovac: Narodni muzej. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]