Mrkovica

Koordinate: 42° 47′ 26″ S; 22° 10′ 13″ I / 42.7905° S; 22.170333° I / 42.7905; 22.170333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mrkovica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.1
Geografske karakteristike
Koordinate42° 47′ 26″ S; 22° 10′ 13″ I / 42.7905° S; 22.170333° I / 42.7905; 22.170333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1053 m
Mrkovica na karti Srbije
Mrkovica
Mrkovica
Mrkovica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Mrkovica je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bio je 1 stanovnik (prema popisu iz 2002. bilo je 14 stanovnika). Selo je na sastavu Goleme i Male Reke od kojih postaje Mutnica, pritoka Džepske Reke. Okolna naselja su Ljutež na zapadu, Lebed na jugoistoku, Crveni Breg na severoistoku.

Vode, zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Meštani koriste vodu za piće iz izvora. Bolji izvori, koji izbijaju u samom selu i na ataru su: Veličkova Česma, Kitina Noga, Kladenac, Samokovište, Milkina Ornica, Dvoriška Voda itd. Nazivi potesa na ataru su: Markova Polj ana ili Mrkovica, Samokov, Tri Buke ili Pešinica, Mrtvica, Golemi Rid, Kačarevac, Ornica, Površica, Dvoriška Dolina, Vučljak, Kamen, Ramnište i Krstatica.

Tip sela[uredi | uredi izvor]

Mrkovica je selo uglavnom zbijenog tipa. Deli se na sledeće mahale: Znepoljska, Sidžina, Ridarska, Beličova, Ljutičinska i Stošinska. U svakoj mahali su kuće samo jednog roda. Mahale međusobno nisu oštro izdvojene. U selu je 1961. godine bilo 36 domova.

Starine u selu i istorijat[uredi | uredi izvor]

Na potesu Tri Buke ili Pešinaca, istočno od sela, po narodnom predanju, bila je „rimljanska crkva“. Od te crkve do skoro su se poznavali ostaci od zidova. Tamo je bio kamen sa natpisom. On je upotrebljen prilikom zidanja jedne kuće u selu. Niže potesa Tri Buke je mesto Ramnište. Meštani kažu da je tamo bilo „rimljansko groblje“. Do 1918. godine groblje se poznavalo dosta dobro. Imalo je ploče i kamene krstove Po tome se vidi da je to bilo groblje starih srpskih stanovnika. Na ataru Mrkovice u XIX veku, do 1878. godine, nalazio se najvažniji centar za rudarstvo u Grdeličkoj Klisuri. To je bilo blizu potesa Mrkova Poljana u dolini Mrkovačke ili Goleme Reke na mestu zvanom Samokov. Po pričanju, tu se nalazila najveća livnica gvozdene rude u toj oblasti. U livnici sz radili Srbi iz ovog sela i drugih naselja. Ded današnjeg Stojanča (62 godine), bio kje pred kraj turske vladavine glavni majstor u livnici. Njemu je kuća bila blizu livnice. Ona je tamo imao i kafanu. Zapamtilo se da je jednom tu livnicu posetio vranjanski paša, inače vlasnik-gospodar livnice. Pored pomenute livnice, na mestu Srednja Mrkovica, danas postoje dva veštačka izgrađena brda (deponije) sastavljena od ostataka nekadašnje topljene rude – „šljaka“. Ceni se da tog materijala ima oko 1000 vagona. Od 1961. godine taj materijal se kolima vozi u Predejane a odatle železnicom transportuje u Zenicu gde se, kako kažu meštani, od 100 kilograma te šljake dobija 45 kilograma gvožđa. Drugo mesto sa pomenutim materijalom nalazi se u sastavu Goleme i Male Reke. Meštani govore, da se ruda koja se topila u pomenutoj livnici prenosila kolima negde sa planine Čemernika. Četrdeset „jarma volova“ dovukla bi u livnicu veliko bukovo stablo sa uzvišenja Kačer. U tom stablu bili su pričvršćeni čekići, koji su uz pomoć snage rečne vode „razbijali rudu“. Rečne vode ovde je bilo dovoljno preko cele godine. Po oslobađanju od Turaka 1878. godine srpska državna vlast produžila je rad u pomenutoj livnici samo još dve godine. Zatim su se ti radovi „batalili“. Na mestu gde su obavljani pomenuti radovi poznaju se zidovi od livničke zgrade. Nedaleko od nje su zidovi jednog hana.

Ime sela[uredi | uredi izvor]

Ovo selo se do 1934. godine zvalo Guzevje. Tada su meštani od državne valsti tražili da ono dobije ime Petrovac. Zahtev im nije bio ispunjen. Tada je selo dobilo ime Mrkovica po poznatom potesu Mrkova Poljana, koji leži istočno od naselja. Stanovnici iz drugih okolnih sela i danas Mrkovicu zovu njenim starim imenom.

Postanak sela[uredi | uredi izvor]

Po današnjem stanovništvu Mrkovica je relativno mlado naselje. Najpre su odnekuda došli preci današnjeg roda Ljutičinci. To je, po svoj prilici, bilo krajem XVIII ili početkom XIX veka. Potom su doseljeni i ostali današnji rodovi. U doba kada su se naselili Ljutičinci, priča se da su ovde nastale „rđave godine“. Zbog toga je nastupila gladna godina. Godine su bile vlažne i hladne. Meštani su tek oko 15. maja počinjali da oru. Tih godina oni su jeli „resu od leske i koru od bukve“. Kada su videli da „nama spasa“ pobegli su u selo Bričevje na potes zvani Kupinjski Rid. Posle su se vratili u Mrkovicu. Seoska slava je Đurđevdan a zavtina Sv. Petka. Na Đurđevdan dolaze gosti i ide se na sabor kod krsta u Beličevskoj Mahali. Seosko groblje nalazi se na potesu Krstatici, južno od naselja. O većim praznicima meštani su posećivali crkvu u Mačkatici.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mrkovica živi 14 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 69,4 godina (71,6 kod muškaraca i 67,2 kod žena). U naselju ima 8 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,75.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 277
1953. 250
1961. 265
1971. 257
1981. 77
1991. 27 27
2002. 14 14
2011. 1
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
14 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 122-124 strana
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]