Palojce
Palojce | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Grad | Leskovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 453 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 52′ 17″ S; 22° 08′ 19″ I / 42.871333° S; 22.138666° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 794 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Palojce je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 453 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 484 stanovnika).
Položaj i tip[uredi | uredi izvor]
Selo leži u slivu Palojske rečice, desne pritoke J. Morave. Kuće su najvećim delom na levoj strani rečice koja je okrenuta severozapadu. Na pomenutoj uglavnom osojnoj strani doline, zemljište je blago i zato iskrčeno. Na desnoj strani doline zemljište je strmo i pod šumom. Voda za piće dobija se od čestih izvora. Poznatiji su izvori: Vrba, Šumanovac, Đokinski Kladenac, Mišinski Kladenac. Petlovska voda, Bačkalo, Velika Dolina, Staroselska Voda i dr. Pojedini krajevi atara oko sela nose ove nazive: Palojska Rosulja, Vrbak, Lozište, Ljutičina, Razbijeno Drvo, Kopotina, Šumanovac, Orište, Koševina, Šumanov Dren, Terzijin Rid, Petlovica, Anđelkov Čukar, Garine, Ćelije, Dimitričina Garina, Zdravkov Čukar, Odanica, Kale, Dekčina Garina, Lokvinje, Boškovo, Zla Dolina, Svinjarnice, Dugačka Ornica, Rudnja Poljana (sada pod malinama i jabukama), Utrina (sada je tamo šuma, oko 80 ha.) Palojce je razbijenog tipa. Razlikuju se mahale: Staro Selo, Ćelije, Đokinci, Cvetkovci, Petrovci i Šumanovac. Pri osnivanju mahala vodilo se računa da imanja budu što bliže. Zbog toga je selo veoma rastureno i iz njega se neprimetno prelazi u okolna naselja. U svemu Palojce ima 74 doma (1961. g.).
Starine i prošlost[uredi | uredi izvor]
Mesto Kale leži jugoistočno od Palojca na granici atara sa Ličin Dolom i Novim Selom. To mesto nekada je bilo samo palojsko. Međutim, 1922. g. „seoski kmetovi nekako su ga preprodali" susednom Navom Selu. 3emljište toga mesta sada je zasađeno zadružnim voćnjacima i malinjacima. Na ušću Palojske Rečice u J. Moravu, na potesu Palojska Rosulja, nalazi se jedno staro groblje. Mnogi od tih grobova su uništeni prilikom građenja autoputa. Seljaci govore, da je to groblje „rimsko" ili „latinsko". Tu je sada kuća seljaka Velimira Rakića. Najstariji deo Palojca leži na visokom zemljištu u izvorišnom delu Palojske Rečice. Taj deo zove se Staro Selo i sada u njemu ima 25 kuća. Mlađi delovi naselja osnovani su na nižem zemljištu sve do ušća rečnce u J. Moravu. Postoji predanje, da su nekada stanovnici Palojca „od Turaka" morali da beže u druga planinska sela, kao što su Baince i Ruplje. Kasnije su se vratili u selo. Mogućno da je to bilo 1878. g. Na potesu Palojska Rosulja jedan lokalitet nosi ime Ačište. Po pričanju, „tamo su sedeli Turci" : imali su han i dućan. Ostataka od starina sada tamo nema, jer je „voda sve odnela". Stanovnici Palojca o praznicima ranije su posećivali crkve u udaljenijim selima Oraovici ili Kozaru. Kasnije su počeli da posećuju crkvu u varošici Predejanu. Seoska slava je Spasovdan Tada dolaze gosti iz drugih sela. Glavno naselje je kod krsta u mahali Petlovci. 1950. g. u februaru sve stanovnike Palojca, kao i seljake okolnih naselja (Ličin Dola, Krpejca, sela Predejana, Bričevja i Suevja), državna vlast je preselila u vojvođansko naselje Buljkes. Ti preseljenici tamo dugo nisu ostali: u toku 1950. i 1951. g. njihov najveći deo vratio se u stara naselja. U novije vreme postoji težnja seljaka da se sa kućama spuste što bliže Moravi pored železničke pruge; tu sada vodi i autoput. Na tom mestu za poslednje tri godine osnovana je mahala Palojska Rosulja sa 15 kuća. One su tamo prešle iz starijih mahala.[1]
Mesna osnovna škola se od 1931. godine naziva "Stevan Nemanja".[2]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Palojce živi 389 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,6 godina (36,2 kod muškaraca i 39,1 kod žena). U naselju ima 142 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,41.
Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 1 | 1 | ||
80+ | 2 | 3 | ||
75—79 | 3 | 8 | ||
70—74 | 9 | 8 | ||
65—69 | 11 | 17 | ||
60—64 | 11 | 14 | ||
55—59 | 12 | 8 | ||
50—54 | 21 | 17 | ||
45—49 | 26 | 18 | ||
40—44 | 14 | 17 | ||
35—39 | 20 | 16 | ||
30—34 | 16 | 12 | ||
25—29 | 22 | 20 | ||
20—24 | 23 | 21 | ||
15—19 | 19 | 13 | ||
10—14 | 14 | 17 | ||
5—9 | 15 | 13 | ||
0—4 | 15 | 7 | ||
Prosek : | 36,2 | 39,1 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 210 | 71 | 128 | 9 | 2 | 0 |
Ženski | 193 | 37 | 133 | 20 | 3 | 0 |
UKUPNO | 403 | 108 | 261 | 29 | 5 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 80 | 6 | 0 | 0 | 8 |
Ženski | 17 | 3 | 0 | 0 | 5 |
UKUPNO | 97 | 9 | 0 | 0 | 13 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 3 | 44 | 2 | 2 | 2 |
Ženski | 0 | 4 | 4 | 0 | 0 |
UKUPNO | 3 | 48 | 6 | 2 | 2 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 1 | 2 | 1 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 1 | 2 | 1 | 0 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 9 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 10 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 138-139 strana
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1931. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.