Petar Matić Dule
petar matić dule | |||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||
Datum rođenja | 6. jul 1920. | ||||||||||||||||
Mesto rođenja | Irig, Kraljevstvo SHS | ||||||||||||||||
Profesija | vojno lice, društveno-politički radnik | ||||||||||||||||
Porodica | |||||||||||||||||
Supružnik | Dušanka Matić | ||||||||||||||||
Delovanje | |||||||||||||||||
Član KPJ od | juna 1940. | ||||||||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1941 — 1980. | ||||||||||||||||
Čin | general-pukovnik | ||||||||||||||||
U toku NOB | komandant Treće vojvođanske udarne brigade komandant Šeste vojvođanske udarne brigade | ||||||||||||||||
Predsednik SUBNOR Jugoslavije | |||||||||||||||||
Period | 14. jun — 21. septembar 1988. | ||||||||||||||||
Prethodnik | Bogdan Pecotić | ||||||||||||||||
Naslednik | Metodije Kotevski (v.d) | ||||||||||||||||
Heroj | |||||||||||||||||
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. | ||||||||||||||||
Odlikovanja |
|
Petar Matić Dule (Irig, 6. jul 1920) učesnik je Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA, društveno-politički radnik SFRJ i poslednji živi narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 6. jula 1920. u Irigu. Potiče iz imućne zemljoradničke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu i do početka Drugog svetskog rata se bavio zemljoradnjom. Družeći se sa mladim radnicima i studentima, upoznao se sa idejama radničkog pokreta i juna 1940. godine je postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, Petar je, kao sekretar Mesnog komiteta, a potom i sekretar Sreskog komiteta KPJ za Irig i član Štaba za pripremanje ustanka, vrlo aktivno radio na organizovanju ustanka u Sremu. U avgustu 1941. bio je zadužen za prihvat robijaša-komunista pobeglih iz sremskomitrovačkog zatvora.[1] Kada je formirana Iriška partizanska četa, postao je njen prvi politički komesar. U leto 1942. godine za vreme velike neprijateljske ofanzive na Frušku goru, bio je tokom proboja ranjen u nogu. Po odlasku glavnine Trećeg sremskog partizanskog odreda u istočnu Bosnu, on je sa njegovim Četvrtim bataljonom ostao u Sremu. U prvo vreme je bio zamenik, a potom i komandant ovog bataljona.
Polovinom maja 1943. godine postavljen je za komandanta Treće grupe vojvođanskih udarnih bataljona, od kojih je kasnije formirana Treća vojvođanska udarna brigada. Zajedno sa Štabom brigade organizovao je veći broj zaseda, napada na naseljena mesta i komunikacije, koje su uspešno izvele jedinice brigade u Sremu i istočnoj Bosni. Nakon neuspelog napada na neprijateljski garnizon u Brčkom, novembra 1943. godine, vratio se u Srem, gde je preuzeo dužnost komandanta Sremskog partizanskog odreda.
Za komandanta Šeste vojvođanske udarne brigade postavljen je aprila 1944. godine. U borbama ove brigade sa Nemcima na Fruškoj gori 17. jula 1944. godine, bio je ranjen u grudi i ubrzo prebačen u Italiju, na lečenje. Po povratku u zemlju, bio je postavljen za komandanta Sremske operativne zone pri Glavnom štabu NOV i PO Vojvodine.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Posle oslobođenja Beograda, novembra 1944. godine, upućen je na školovanje u Sovjetski Savez, gde je 1945. godine završio Višu vojnu akademiju „Vorošilov“. Po završetku školovanja i povratku u oslobođenu Jugoslaviju, završio je i Višu vojnu akademiju JNA, 1954. godine. Obavljao je razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — bio je komandant 51. vojvođanske i Četvrte krajiške divizije, načelnik Štaba korpusa i načelnik odeljenja u Generalštabu, načelnik Ratne škole JNA, prvi zamenik Načelnika Generalštaba JNA, pomoćnik Saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ i podsekretar u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO) i dr. Kasnije se nalazio na dužnosti predsednika Komisije za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ) pri Predsedništvu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Penzionisan je 31. decembra 1980. godine u činu general-pukovnika JNA.
Za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, biran je od Osmog kongresa SKJ. Bio je i član Opunomoćstva CK SKJ za JNA. Biran je za narodnog poslanika Skupštine SR Srbije i Savezne skupštine SFRJ, u više saziva. Od 1982. do 1986. bio je član Predsedništva CK SKJ. U tom intervalu se nalazio na mestu člana Saveznog saveta za zaštitu ustavnog poretka SFRJ.[2]
U proleće 1988. izabran je za predsednika Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, a u oktobru iste godine je smenjen zbog sukoba sa rukovodstvom SR Srbije. Kasnije je podneo ostavku i na članstvo u CK SKJ.
Po raspadu SFRJ, aktivno je učestvovao u radu Društva za istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi i Jugoslaviji, i nalazio se na mestu predsednika njegovog Političkog saveta.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden jugoslovenske zvezde s lentom, Orden ratne zastave, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden narodne armije sa lovorovim vencem, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom i dva Ordena za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Cela porodica Petra Matića Duleta učestvovala je u ratu. Majka mu je streljana u Jasenovcu, 1942. godine, dok mu je otac do smrti mučen u nemačkom zatvoru i dve nedelje po puštanju iz zatvora preminuo je u rodnom Irigu. Sestra od strica, Anka Matić Grozda, poginula je 1944. tokom oslobođenja Beograda. Proglašena je za narodnog heroja Jugoslavije, 2. oktobra 1953. godine.[3][4][a]
Supruga Dušanka takođe je bila učesnica Narodnooslobodilačkog rata (NOR) i borbi tokom Beogradske operacije.[1]
Napomene[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b PETAR MATIĆ DULE, POSLEDNJI ŽIVI NARODNI HEROJ JUGOSLAVIJE: Svet opasno liči na onaj pred rat;kurir.rs, 2019
- ^ Savezni savet za zaštitu ustavnog poretka u kontroli službi bezbednosti nekadašnje Jugoslavije (1975–1992) (prof. dr Radojica Lazić, Fakultet za diplomatiju i bezbednost, Beograd, časopis „Bezbednost”, 2/2022)
- ^ POSLEDNJI NARODNI HEROJ Komandovao je akcijom po kojoj je SNIMLJEN FILM, a i danas ima snažan politički stav;blic.rs, 2018
- ^ Razgovor sa Petrom Matićem, poslednjim živim narodnim herojem u Srbiji;partizani.info, 2018
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija (knjiga peta). Beograd 1973. godina
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Danas.rs: Zaboravljeni devedesetogodišnjaci (26. XII 2011)
- Blic.rs: POSLEDNjI NARODNI HEROJ Komandovao je akcijom po kojoj je SNIMLjEN FILM, a i danas ima snažni politički stav (11. III 2018)
- Kurir.rs: PETAR MATIĆ DULE, POSLEDNjI ŽIVI NARODNI HEROJ JUGOSLAVIJE: Svet opasno liči na onaj pred rat (1. IX 2019)
- Alo.rs: POSLEDNjI HEROJ SFRJ Ovako je proslavio 100. rođendan (6. VII 2020)
- Politika.rs: Stogodišnjem Petru Matiću ponovo uručen orden narodnog heroja (6. VII 2020)
- BEZ CENZURE — Svetozar Oro, Vitomir Sudarski, Petar Matić Dule i dr Mladenko Colić
- Rođeni 1920.
- Irižani
- Komunisti Vojvodine
- Komunisti Srbije
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Vojvodina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Članovi Organizacije SKJ u JNA
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Višestruko odlikovani Ordenom za hrabrost (SFRJ)
- Narodni heroji - M
- General-pukovnici JNA
- Diplomci Više vojne akademije JNA
- Članovi Saveznog saveta za zaštitu ustavnog poretka SFRJ
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Poslanici Skupštine SR Srbije
- Poslanici Skupštine SFRJ
- Stogodišnjaci iz Srbije
- Nosioci Ordena ratne zastave