Petar Matić Dule

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
petar matić dule
Petar Matić Dule
Lični podaci
Datum rođenja(1920-07-06)6. jul 1920.(103 god.)
Mesto rođenjaIrig, Kraljevstvo SHS
Profesijavojno lice,
društveno-politički radnik
Porodica
SupružnikDušanka Matić
Delovanje
Član KPJ odjuna 1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411980.
Čingeneral-pukovnik
U toku NOBkomandant Treće vojvođanske udarne brigade
komandant Šeste vojvođanske udarne brigade
Predsednik SUBNOR Jugoslavije
Period14. jun — 21. septembar 1988.
PrethodnikBogdan Pecotić
NaslednikMetodije Kotevski (v.d)
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden jugoslovenske zvezde s lentom Orden ratne zastave Orden narodnog oslobođenja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden narodne armije sa lovorovim vencem
Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima
Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom Orden za hrabrost Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Petar Matić Dule (Irig, 6. jul 1920) učesnik je Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA, društveno-politički radnik SFRJ i poslednji živi narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. jula 1920. u Irigu. Potiče iz imućne zemljoradničke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu i do početka Drugog svetskog rata se bavio zemljoradnjom. Družeći se sa mladim radnicima i studentima, upoznao se sa idejama radničkog pokreta i juna 1940. godine je postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, Petar je, kao sekretar Mesnog komiteta, a potom i sekretar Sreskog komiteta KPJ za Irig i član Štaba za pripremanje ustanka, vrlo aktivno radio na organizovanju ustanka u Sremu. U avgustu 1941. bio je zadužen za prihvat robijaša-komunista pobeglih iz sremskomitrovačkog zatvora.[1] Kada je formirana Iriška partizanska četa, postao je njen prvi politički komesar. U leto 1942. godine za vreme velike neprijateljske ofanzive na Frušku goru, bio je tokom proboja ranjen u nogu. Po odlasku glavnine Trećeg sremskog partizanskog odreda u istočnu Bosnu, on je sa njegovim Četvrtim bataljonom ostao u Sremu. U prvo vreme je bio zamenik, a potom i komandant ovog bataljona.

Polovinom maja 1943. godine postavljen je za komandanta Treće grupe vojvođanskih udarnih bataljona, od kojih je kasnije formirana Treća vojvođanska udarna brigada. Zajedno sa Štabom brigade organizovao je veći broj zaseda, napada na naseljena mesta i komunikacije, koje su uspešno izvele jedinice brigade u Sremu i istočnoj Bosni. Nakon neuspelog napada na neprijateljski garnizon u Brčkom, novembra 1943. godine, vratio se u Srem, gde je preuzeo dužnost komandanta Sremskog partizanskog odreda.

Za komandanta Šeste vojvođanske udarne brigade postavljen je aprila 1944. godine. U borbama ove brigade sa Nemcima na Fruškoj gori 17. jula 1944. godine, bio je ranjen u grudi i ubrzo prebačen u Italiju, na lečenje. Po povratku u zemlju, bio je postavljen za komandanta Sremske operativne zone pri Glavnom štabu NOV i PO Vojvodine.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Petar Matić Dule, 1978. godine

Posle oslobođenja Beograda, novembra 1944. godine, upućen je na školovanje u Sovjetski Savez, gde je 1945. godine završio Višu vojnu akademiju „Vorošilov“. Po završetku školovanja i povratku u oslobođenu Jugoslaviju, završio je i Višu vojnu akademiju JNA, 1954. godine. Obavljao je razne odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) — bio je komandant 51. vojvođanske i Četvrte krajiške divizije, načelnik Štaba korpusa i načelnik odeljenja u Generalštabu, načelnik Ratne škole JNA, prvi zamenik Načelnika Generalštaba JNA, pomoćnik Saveznog sekretara za narodnu odbranu SFRJ i podsekretar u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO) i dr. Kasnije se nalazio na dužnosti predsednika Komisije za opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ) pri Predsedništvu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Penzionisan je 31. decembra 1980. godine u činu general-pukovnika JNA.

Za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, biran je od Osmog kongresa SKJ. Bio je i član Opunomoćstva CK SKJ za JNA. Biran je za narodnog poslanika Skupštine SR Srbije i Savezne skupštine SFRJ, u više saziva. Od 1982. do 1986. bio je član Predsedništva CK SKJ. U tom intervalu se nalazio na mestu člana Saveznog saveta za zaštitu ustavnog poretka SFRJ.[2]

U proleće 1988. izabran je za predsednika Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, a u oktobru iste godine je smenjen zbog sukoba sa rukovodstvom SR Srbije. Kasnije je podneo ostavku i na članstvo u CK SKJ.

Po raspadu SFRJ, aktivno je učestvovao u radu Društva za istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi i Jugoslaviji, i nalazio se na mestu predsednika njegovog Političkog saveta.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden jugoslovenske zvezde s lentom, Orden ratne zastave, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden narodne armije sa lovorovim vencem, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom i dva Ordena za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Cela porodica Petra Matića Duleta učestvovala je u ratu. Majka mu je streljana u Jasenovcu, 1942. godine, dok mu je otac do smrti mučen u nemačkom zatvoru i dve nedelje po puštanju iz zatvora preminuo je u rodnom Irigu. Sestra od strica, Anka Matić Grozda, poginula je 1944. tokom oslobođenja Beograda. Proglašena je za narodnog heroja Jugoslavije, 2. oktobra 1953. godine.[3][4][a]

Supruga Dušanka takođe je bila učesnica Narodnooslobodilačkog rata (NOR) i borbi tokom Beogradske operacije.[1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Intervju sa Petrom Matićem obavljen je u decembru 2016. godine, ali je 2018. objavljen na sajtu sa kojeg se citira.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]