Corpus separatum (Rijeka)

Koordinate: 45° 20′ N 14° 26′ E / 45.333° S; 14.433° I / 45.333; 14.433
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Corpus separatum
Fiume város és kerülete  (mađarski)
Stadt Fiume mit Gebiet  (nemački)
Città di Fiume e dintorni  (italijanski)
Grad Rijeka i okolica  (hrvatski)
Krilatica: Indeficienter
"Inexhaustible"
Teritorija Fjumea pre 1918. godine
Teritorija Fjumea pre 1918. godine
Glavni gradFjume (Rijeka)
Najveći gradFjume
Ostali jezici u upotrebiitalijanski, hrvatski, slovenački, mađarski, nemački
Vladavina
 — GuvernerJožef Majlat (1779–1783)
 — GuvernerZoltan Jekelfaluši (1917–1918)
Istorija
Istorijsko dobaNovi vek / WWI
(1779–1920)
Stvaranje[1]23. april 1779.
 — NezavisnostIz unije sa Švedskom
 — Francuska okupacija[1]5. april – 17. oktobar 1797.
 — Francuska okupacija[1]3. oktobar 1805 – 1806.
 — Inkorporacija u Hrvatsku[1]31. avgust 1848.
 — Hrvatsko-ugarska nagodba[1]17. novembar 1868.
 — Nestanak Austrougarske[1]29. oktobar 1918.
 — Prestala da postoji[1]4. jun 1920.
Geografija
Površina
 — ukupno21 km2
Stanovništvo
 — 1869[2]17.884
 — 1910[3]49,608
 — gustina851,62 st./km2
Ekonomija
ValutaGulden
(1779–1892)
Kruna
(1892–1918)
Ostale informacije
Vremenska zonaUTC +1 do +2
Corpus separatum Kr. Mađarska
Corpus separatum Ilirske pr. (1809–1816)
Corpus separatum Kr. Ilirija (1816–1822)
Corpus separatum Kr. Hrvatska (1849–1868)
Prethodnik Kr. Hrvatska
Naslednik Kvarner

Danas deo Hrvatska Hrvatske

Corpus separatum (prev. Posebno telo) je bilo ime za poseban pravni i politički status Rijeke, različit od njegovog okruženja pod vlašću Kraljevine Mađarske. Formalno poznat kao „grad Fjume” i njegov okrug (mađarski:Fiume város és kerülete[4]), ustanovila ga je carica Marija Terezija 1779. godine, određujući poluautonomni status Fijume u okviru Habzburške monarhije do pada Austrougarskog carstva 1918. godine.

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Marija Terezija je svojom suverenom odlukom od 2. oktobra 1776. odustala od poseda Fjume, koja je dugo vremena bila pod upravom susednih naslednih unutrašnje austrijskih feuda Habzburga u okviru Svetog rimskog carstva, i dala ga mađarskoj kraljevini, čija je takođe bila kraljica, u cilju podsticanja trgovine. Pošto je uža Mađarska bila neka 500 km (310 mi) daleko, grad je u početku bio pripojen Habzburškoj Kraljevini Hrvatskoj, čija je teritorija počinjala istočno od gradskih zidina. Hrvatska je vladala u personalnoj uniji sa Mađarskom od 1102. godine i sa njom je činila Zemlje krune Svetog Stefana.

Dve i po godine kasnije, Marija Terezija je, u svojstvu mađarske kraljice, kraljevskim reskriptom od 23. aprila 1779. godine, učinila da grad Fjume direktno potčini mađarskoj kruni kao korpus separatum (Corpus separatum) (ne kao deo Hrvatske koja je bila u personalnoj uniji sa Mađarskom). Pošto je Fjume morala da ima sličnu funkciju za Mađarsku kao Trst za habzburške zemlje, mađarski posedi (i verovatno kraljica) želeli su da daju Gradu sličan stepen institucionalne autonomije kao što je već imao Trst. Prema reskriptu Marije Terezije, Fjume je stvorena kao korpus separatum (corpus separatum), to jest, političko telo sa većom autonomijom od slobodnog carskog grada ili mađarske županije, i teritorija koja se može uporediti sa drugim partes adnekse (partes adnexae) koji čine zemlje krune Svetog Stefana. Položaj grada je stoga bio uporediv sa položajem kraljevine (regna): kako se Trst smatrao krunskom zemljom austrijskih naslednih zemalja (Erblande), tako se i Fjume smatrala pars adneksa (pars adnexa) kruni.

Posle kraljevskog reskripta od 23. aprila 1779. godine, postavljena je scena za sve političke obračune koji su se u Rijumi dešavali više od jednog i po veka. U izvesnom smislu, može se reći da je cela istorija koja je usledila bila duga fusnota o tome kako tumačiti dva akta iz 1776. i 1779. Taj akt je predstavljao presedan za mađarsku ustavnu praksu, jer je prvi put da deo Sveto rimsko carstvo (i nasledni feud Habzburga) dato je ugarsko-hrvatskom kraljevstvu. Dakle, pošto su hrvatski i mađarski posjedi imali veoma različite interese u pogledu Rijeke, proizveli su vrlo različita tumačenja reskripta. Hrvati su odbili da prihvate mađarsko čitanje dokumenta - negirali su da je Grad mogao biti isključen sa okolne teritorije, koja je već bila uobličena u komitu.

Tokom Napoleonovih ratova, grad je nakratko bio deo Ilirskih provincija, čime je okončan status korpus separatuma. Fjume se 1822. godine vratila „mađarskoj kruni”, nakon Revolucija 1848—1849. i donošenja austrijskog martovskog ustava grad je uključen u autonomnu hrvatsku kraljevinu kao sedište komitasusa (comitatus) bez posebne autonomije.

Mađarsko hrvatski dogovor[uredi | uredi izvor]

Godine 1868, nakon Austrougarskog kompromisa iz 1867. kojim je stvorena Austrougarska, Hrvatskoj je bilo dozvoljeno da pregovara o sopstvenom sporazumu sa Mađarskom. Konačna hrvatsko-mađarska nagodba ostavila je posed Fjume nerešenim, čekajući buduće pregovore u skladu sa članom 66, kako je izgledalo u hrvatskoj verziji, dok je u mađarskoj verziji Fjume proglašena „Korpus separatum” (Corpus separatum) direktno povezan sa zemljama krune Svetog Stefana i stoga ne spada u domen Hrvatske autonomije u okviru Kraljevine, već u domenu zajedničkog mađarskog parlamenta i vlade. Razumljivo, svaki parlament je potpisao svoj ugovor i kada su dve verzije otišle Caru Francu Jozefu I na potpisivanje, parče papira, kriptik, (the Kriptic) koji je sadržao hrvatski prevod mađarske tvrdnje na Rijeku, bio je zalepljen preko hrvatske verzije.[5] Grad je definisan kao provizoran. Za konačno rešenje, bio je neophodan sporazum Mađarske, Hrvatske i Fjume koji nikada nije postignut sve do raspada Austrougarske u oktobru 1918.

Corpus separatum (1870–1918)[uredi | uredi izvor]

Upravljanje Korpus separatumom je regulisano Statutom koji je 17. aprila 1872. dao Mađarski ministar unutrašnjih poslova]]. Na vrhu Fjume i njenog okruga (mađ. Fiume város és kerülete) nalazila se Guvernera imenovanih direktno od kralja na predlog Mađarski premijer. Guverner Fjume je imao pravo na članstvo u Magnatskoj kući. Opštinska samouprava poverena je „Rapresentanzi“ (Rappresentanza)od 56 članova čiji je mandat trajao 6 godina. Građani su imali pravo da biraju svog predstavnika u Zastupničkom domu. Od 1896. godine mađarska vlada je smanjila obim opštinske autonomije koja je praktično okončana 1913. godine.

Fjume i okrug kojim se upravlja kao Korpus separatum imali su ukupnu površinu od 21 km² i činili su grad sa tri sela:

  • Cosala (italijanski naziv) ili Kozala (hrvatski)
  • Drenova (italijanski i hrvatski naziv)
  • Plasse (italijanski naziv) ili Plase (hrvatski)

Posle 1918. godine[uredi | uredi izvor]

Teritorija Fjume nakon završetka Prvog svetskog rata bila je uključena u niz događaja koji su, posle raznih vojnih okupacija (najdugotrajnija je bila ona koju je predvodio Gabrijele D'Anuncija, takođe zvano italijansko namesništvo Karnaro), došlo do stvaranja efemernog entiteta naslednika u Slobodnoj državi Fjume.

Slobodna država je zvanično postojala 4 godine, pre nego što je vojno okupirana i na kraju pripojena Kraljevini Italiji kao deo „Pokrajine Fjume” 1924. godine, aneksijom koja je označila kraj istorijske autonomije Fjuma.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Godine 1900. Fjume je imao 38.955 stanovnika, a do 1910. godine broj stanovnika se povećao na 49.608. Prema popisu koji je sproveo Italijanski nacionalni savet Fjume (ital. :Consiglio Nazionale Italiano di Fiume) u decembru 1918. godine, nakon što je italijanska vojska zauzela grad Fjume. Posle Prvog svetskog rata broj stanovnika je pao na 45.885. Imao je sledeći sastav identifikovan udruženjem sa jezičkim zajednicama:[6][7][8]

Jezički sastav u Korpus separatumu
Nacionalnost 1900 1910 1918
Italijanski* N/A 23.283 (46,94%) 28.911 (62,5%)
Hrvatski** 7.497 (19,3%) 15.731 (31,71%) 9.092 (19,6%)
Slovenački* N/A 3.973 (7,94%) 1.674 (3,6%)
Mađarski 2.842 (7,3%) 3.619 (7,29%) 4.431 (9,6%)
Nemački 1.945 (5,0%) 2.476 (4,99%) 1.616 (3,5%)
Engleski* N/A 202 (0,41%) N/A
Češki-Moravski* N/A 185 (0,37%) N/A
Srpski 55 (0,1%) 70 (0,14%) N/A
Francuski* N/A 40 (0,08%) N/A
Poljski* N/A 36 (0,07%) N/A
Rumunski 23 (0.0%) 29 (0,06%) N/A
Slovački 29 (0,0%) N/A N/A
Ostali* 26.564 (68,2%) N/A N/A
*Popis iz 1900. ne identifikuje jezičke grupe koje su posebno označene zvezdicom
**Popis stanovništva iz 1910. identifikuje grupu Hrvata−Ilira

Prema popisu stanovništva iz 1900. godine, okrug su činile sledeće verske zajednice:[9]

Ukupno:

Prema popisu stanovništva iz 1910. godine, okrug su činile sledeće verske zajednice:[9]

Ukupno:

Fotografije[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e „Croatia – Fiume”. worldstatesmen.org. Pristupljeno 9. 9. 2012. 
  2. ^ Magyar statistikai évkönyv (na jeziku: mađarski). Budapest: Országos Magyar Királyi Statistikai Hivatal. 1893. str. 17. 
  3. ^ A Magyar Szent Korona Országainak Helységnévtára (na jeziku: mađarski). Budapest: Magyar Királyi Központi Statisztikai Hivatal. 1913. str. 584. 
  4. ^ See for example Act XIX of 1836, Act XXX of 1868, Act IX of 1901, Act XVII of 1911, Statistical Yearbooks of Hungary (1885–1910)[mrtva veza], „1910 Census of the Lands of the Crown of Saint Stephen”. Pristupljeno 9. 9. 2012. 
  5. ^ Michael Arthur Ledeen, D'Annunzio: the first duce, p. 19.
  6. ^ „KlimoTheca :: Könyvtár”. Kt.lib.pte.hu. Arhivirano iz originala 02. 06. 2015. g. Pristupljeno 2012-12-06. 
  7. ^ A.J.P. Taylor: The Habsburg Monarchy, 1809–1918, University of Chicago Press, Paperback edition. 1976. ISBN 0-226-79145-9. str. 269.
  8. ^ Patafta, Daniel (2004). „Promjene u nacionalnoj strukturi stanovništva grada Rijeke od 1918. do 1924. godine” [Changes in the National Structure of the Population of the City of Rijeka from 1918 to 1924]. Journal of Contemporary History (na jeziku: Croatian). Zagreb, Croatia: Hrvatski institut za povijest. 36 (2): 683—700. ISSN 0590-9597. 
  9. ^ a b „KlimoTheca: Könyvtár”. Kt.lib.pte.hu. Arhivirano iz originala 06. 05. 2021. g. Pristupljeno 2012-12-06. 
45° 20′ N 14° 26′ E / 45.333° S; 14.433° I / 45.333; 14.433