Velike seobe Srba

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skoči na: navigacija, pretraga
Paja Jovanović, Seoba Srba
Glavna teritorija koju su naselili Srbi tokom velike seobe 1690. godine (predstavljena plavom bojom)

Velika seoba Srba odigrala se početkom 1690. godine, tokom Velikog bečkog rata, koji je trajao od 1683. do 1699. godine i završio se mirom u Sremskim Karlovcima.

Savez hrišćanskih sila i Sveta liga (Sveto rimsko carstvo, Poljska, Rusija i Mletačka republika) ratovali su protiv Osmanskog carstva. Austrijska vojska je uspešno ratovala, oslobodila je Ugarsku, Srbiju i prodrla do Makedonije. Prilikom prolaska kroz Srbiju, Srbi su podigli ustanak i priključili se austrijskoj vojsci 1690. godine. Tada je Francuska napala Austriju, pa se austrijska vojska povukla iz Srbije na levu obalu Dunava i Save. Na čelu je bio Pećki Patrijarh Arsenije III Čarnojević.

Godine 1690. u Beogradu je održan crkveno-narodni sabor. Srbi su postavili zahtev o nekom svom izabraniku, episkopu Isaiju Đakoviću i poslali su ga austrijskom caru Leopoldu I i tražili su od njega da da dozvolu da se nasele i da im garantuje crkveno-školsku autonomiju. Poslao im je povelju u kojoj im dozvoljava da se nasele sve do Budima i Komorana i garantovao im je crkveno-školsku autonomiju uz uslov da oni budu austrijski vojnici. Ovom poveljom je ozakonjen položaj Srba u Ugarskoj.[traži se izvor]

[uredi] Druga seoba Srba

Period austrijske vladavine potrajao je dve decenije (1718.-1739.). Naime, nakon novog austrijsko-turskog rata 1737.-1739., Beogradskim mirom, Turska je povratila izubljene teritorije i ponovo je granica upostavljena na Savi i Dunavu, a Beograd je postao središte pašaluka. Ponovno uspostavljanje turske vlasti dovelo Druge velike seobe Srba. Plašeći se turske odmazde, Srbi su na čelu sa patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem krenuli u Austriju 1740. godine.[1] Turci su na razne načine pokušavali da pridobiju Srbe u Beogradskom pašaluku, zbog blizine granice i zbog toga su im davali razne privilegije. Pritisak na srpsko stanovništvo u pašaluku bio je znatno manjeg intenziteta nego u drugim delovima Turske, a i Čitlučenje je bilo manje izraženo u Beogardskom pašaluku. Druga velika seoba Srba je po broju iseljenika i posledicama znatno manja.

[uredi] Reference

  1. ^ Čitanka prvog Srpskog ustanka, mart 2006., Izdavač: ‘‘NIP Dečje novine - Izdavačka delatnost d.o.o.‘’


istorija Ovaj nezavršeni članak Velike seobe Srba vezan je za istoriju.
Koristeći pravila Vikipedije, proširite ga.
Create a book