Milosav Milosavljević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milosav milosavljević
Milosav Milosavljević
Lični podaci
Datum rođenja(1911-10-27)27. oktobar 1911.
Mesto rođenjaLeušići, kod Gornjeg Milanovca, Kraljevina Srbija
Datum smrti1. decembar 1986.(1986-12-01) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1934.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Milosav Milosavljević (Leušići, kod Gornjeg Milanovca, 27. oktobar 1911Beograd, 1. decembar 1986) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 27. oktobra 1911. godine u selu Leušićima, kod Gornjeg Milanovca. Posle završene osnovne škole, izučio je papudžijski zanat i njime se bavio sve do 1941. godine.

Radničkom pokretu prišao je kao mladi radnik u Čačku i istakao se u mnogim radničkim akcijama i demonstracijama. Krajem 1934. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a već 1935. izabran za člana Mesnog komiteta KPJ za Čačak. Jula 1937. je uhapšen; Državni sud za zaštitu države osudio ga je na šest meseci strogog zatvora.

Posle izlaska iz zatvora 1938. godine odlazi u Užice, gde postaje sekretar Okružnog komiteta KPJ. Iz Užica, zbog policijskih progona 1940. odlazi u Valjevo, gde je izabran za sekretara OK KPJ za Valjevo. Ovde se našao u danima priprema za oružani ustanak i rukovodio akcijama oko prikupljanja oružja.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Na savetovanju OK KPJ za Valjevo, održanom u selu Zlatariću, 22. juna 1941. godine, posebno se zalagao za bezuslovno sklanjanje svih članova Partije da ne bi pali u ruke neprijatelja. Na dan 25. jula 1941. godine formiran je Valjevski partizanski odred i Milosav je postao politički komesar Odreda.

Kada se Vrhovni štan NOPOJ-a, sa glavninom partizanskih snaga, povukao u pravcu Sandžaka, Milosav je sa Valjevskim partizanskim odredom ostao u zapadnoj Srbiji. Odred je vodio danonoćne borbe i vešto manevrišući nanosio je neprijatelju značajne gubitke. Međutim i Valjevski partizanski odred je trpeo velike gubitke. U toku neprestanih borbi, Odred se brojno smanjivao gubitkom poginulih, ranjenih i promrzlih boraca.

U selu Vujinovači, 4. marta 1942. godine, pod rukovodstvom Milosava Milosavljevića i Zdravka Jovanovića, komandanta Valjevskog partizanskog odreda, doneta je odluka da se Odred prebaci u Bosnu u sastav proleterskih brigada.

Posle toga Milosav je u raznim jedinicama NOV I POJ obavljao odgovorne političke dužnosti. Bio je politički komesar odreda, potom zamenik političkog komesara brigade, član Političkog odeljenja (Politodela) Prve proleterske brigade i politički komesar Druge proleterske divizije. Juna 1944. godine izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, a avgusta meseca iste godine postavljen je za vršioca dužnosti političkog komesara Glavnog štaba NOV i PO Srbije.

U toku Narodnooslobodilačkog rata bio je većnik Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) od njegovog drugog zasedanja i poslanik Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije (ASNOS).

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Posle oslobođenja Jugoslavije, nalazio se na raznim odgovornim političkim dužnostima. Početkom 1945. godine preuzeo je dužnost sekretara Okružnog komiteta KPJ za Valjevo. Krajem iste godine izabran je za člana Glavnog odbora Saveza sindikata Srbije i predsednika Pokrajinskog odbora Saveza sindikata Vojvodine i za člana Biroa Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu. Završio je Višu partijsku školu „Đuro Đaković“ i jedno vreme bio sekretar Partijskog komiteta te škole.

Na osnivačkom kongresu Komunističke partije Srbije, maja 1945. godine u Beogradu, izabran je za člana Centralnog komiteta, a na Petom kongresu KPJ, jula 1948. izabran je za člana Revizione komisije Centralnog komiteta KPJ. Bio je i član Glavnog odbora SSRN Srbije i predsednik Nadzornog odbora SSRN Jugoslavije. Više puta je biran za republičkog i saveznog narodnog poslanika. Bio je i član Saveta federacije.

Umro je 1. decembra 1986. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine

Literatura[uredi | uredi izvor]