Apatin

Koordinate: 45° 40′ 12″ S; 18° 58′ 59″ I / 45.669956° S; 18.982975° I / 45.669956; 18.982975
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Apatin
Ulica srpskih vladara
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugZapadnobački
OpštinaApatin
Stanovništvo
 — 2022.14.613
 — gustina149/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 40′ 12″ S; 18° 58′ 59″ I / 45.669956° S; 18.982975° I / 45.669956; 18.982975
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina85 m
Površina116,4 km2
Apatin na karti Srbije
Apatin
Apatin
Apatin na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj25260
Pozivni broj025
Registarska oznakaSO

Apatin je gradsko naselje u Srbiji i sedište istoimene opštine u Zapadnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 14.613 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 17.411 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Apatin je smešten u severozapadnoj Bačkoj, na levoj obali Dunava, gde čini granicu sa Hrvatskom. Teritorija opštine zahvata površinu od 333 km², nalazi se između opština Sombor i Odžaci. Ostala naselja u opštini su Kupusina, Prigrevica, Svilojevo i Sonta. Kanal Dunav—Tisa—Dunav prelazi preko teritorije opštine i približava se Apatinu na tri kilometra. Prema svom položaju, opština privredno gravira Bačkoj Palanci i Somboru kao ekonomskim i kulturnim centrima regiona.

Apatinski rit[uredi | uredi izvor]

Područje Apatinskog rita predstavlja područje veličine preko 5.000 hektara koji se prostiru duž leve obale Dunava, nastavljajući se na Monoštorski rit, u šumsko-močvarnom pojasu nastalom radom reke Dunav, od Apatina do mosta kod naselja Bogojevo. Zajedno sa Monoštorskim ritom čini celinu Specijalnog rezervata prirode „Gornje Podunavlje“, danas tek dela nekada mnogo veće poplavne doline Dunava. Za razliku od svog „severnog“ suseda, koji je izgradnjom odbrambenog nasipa gotovo u celosti ostao odsečen od Dunava, Apatinski rit se svojim većim delom i danas nalazi u poplavnoj zoni, što ga čini jednim od retkih preostalih celovitih područja na kojima vladaju gotovo neizmenjeni hidrološki uslovi koji su i učinili ovo područje tako biološki raznoliko. Izlivajući se i povlačeći svake godine, Dunav nanosi plodni mulj iz koga se iznova rađa više nego bogat živi svet ovog područja. Čitavih 3.500 hektara Apatinskog rita pod direktnim je uticajem vodnog režima druge najveće evropske reke, bivajući periodično, najčešće u proleće, poplavljeno, noseći sa sobom velike količine otopljenog snega sa planina.

Gornje Podunavlje

Zbog zadržane izvornosti vodnog režima, na ovom području su se zadržala karakteristična ritska obeležja, kao što su poslednji veliki fragmenti prirodnih ritskih šuma, sastavljenih od vrba, topola i hrastova, kao i brojni rukavci, mrtvaje i bare, koji ovaj rit svrstavaju u red najznačajnijih mrestilišta na području čitavog toka Dunava. Nalazeći se upravo naspram Kopačkog rita, odnosno ušća Drave u Dunav, predstavlja jedinstvenu i neraskidivu ekološku celinu značajnu za opstanak mnogih vrsta vezanih za vlažna staništa, ponajviše ptica kao što su crna roda, orao belorepan i brojne čaplje. Osim kao izuzetno važno poplavno područje, Apatinski rit se, najzad, izdvaja i kao područje na kome su se održale neke od najlepših tradicionalnih vrednosti života u Podunavlju, poput brodotesarstva i ribolova. Iako ne u meri u kojoj su se ove delatnosti nekada odvijale, i danas je živa tradicija dunavskih alasa i pravljenja karakterističnih čamaca, tzv. „apatinaca“.

Slobodna zona Apatina[uredi | uredi izvor]

Slobodna carinska zona, Robno-transportni centar i Luka sa pristaništem činiće privrednu celinu pod nazivom Slobodna zona Apatin, odnosno Logistički centar sa intermodalnim terminalom, koja zauzima površinu od 160 hektara zemljišta uz reku Dunav i predstavlja jedan od potencijalno najvećih kapitalnih privrednih poduhvata u regionu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Gradska kuća-Zgrada opštine Apatin

U severozapadnom delu prostranih bačkih ravnica, na levoj obali Dunava, smestio se Apatin, jedan od najlepših gradova Vojvodine.

Izuzetno povoljan geografski položaj, blizina reke i prirodna bogatstva ovog kraja (plodno zemljište, šume pored reke, obilje ribe po ritovima i rukavcima i divljač u šumama) oduvek su privlačili ljude da se ovde naseljavaju, pa se tako još u praistoriji smenjuju kulture Sarmata, Kelta, Gota i drugih naroda.

U 1. veku, za vreme rimskih osvajanja, naselje je pretvoreno u vojni šanac sa utvrđenjima i imalo je značajnu ulogu u odbrani provincije Panonije. U 6. veku dolaze Sloveni, a 896. godine Mađari i na ovom prostoru osnivaju svoju državu u kojoj su ipak Sloveni činili većinu stanovništva.

Apatin se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1011. godine, a ime je dobio po opatiji Kaločke biskupije.

U 14. i 15. veku na ovim prostorima su feudalna imanja, čiji su gospodari podigli dvorce oko kojih se naseljavaju ribari, lovci, lađari i vodeničari. Apatin se 1417. godine spominje kao posed Stefana Lazarevića. Pod tursku vlast pao je 1541. godine i bio pod njom punih 140 godina. Od 16. do 18. veka, kilometar uzvodno od Apatina je postojao Bukčinovac (Bokčenovići, Bogčinovac), „gusarsko naselje”.[1]

Deo doseljenika iz velike seobe pod Arsenijem Čarnojevićem 1690. godine naseljava se u Apatinu, Somboru i Prigrevici. 1748. godine u Apatin dolaze nemački kolonisti, a srpska naselja su silom raseljena, uglavnom u Stapar. Kolonisti su došli iz raznih krajeva. Sabirni centar je bio u Ulmu, a odatle su prevoženi Dunavom do Apatina, koji je postao glavna baza nemačke ekspanzije u Vojvodini, dobijajući pritom i posebnu podršku u razvoju. Nedaleko od pristaništa podignuta je crkva i izgrađen centar sa trgom. Podižu se javne zgrade, škole, ribarske stanice, zanatske radionice i stambene zgrade. Dvorska komora ubrzano podiže i privredne objekte: 1756. pivaru i pecaru, a 1764. jednu od najvećih tekstilnih radionica u Bačkoj. 1760. godine Apatin je proglašen za grad i stalno trgovište sa posebnim statusom.

Spomenik poginulim učesnicima ratova 1990—1999. na obali Dunava

Krajem 18. veka katastrofalna poplava prodrla je u stari centar, uništila ga sa svim objektima, te sa sobom odnela i pola naselja. Novi centar formiran je severoistočno od Pivare, čime je utemeljeno uobličavanje grada koje se u velikoj meri sačuvalo do danas. Tokom XVIII i prve polovine 19. veka Apatin je doživeo snažan ekonomski uspon, pre svega zahvaljujući zanatstvu, trgovini i brodogradnji.[2] Već 1869. godine osnovane su banke i štedionica, čime su otvorena vrata i ubrzanom industrijskom razvoju. Godine 1876. započeto sa zvaničnim merenjem vodostaja na reci Dunav. Veliki broj ciglana (36) proizvodio je ciglu i crep, a njima su građeni i pokriveni mnogi objekti u Beču i većina u Pešti. 1912. godine Apatin je povezan železničkom prugom sa Somborom i Sontom. 1920. godine osnovano je brodogradilište, koje je u novije vreme modernizovano i opremljeno specijalnim liftom za brzo izvlačenje brodova na dok.

Posle kapitulacije Jugoslavije 1941. godine Apatin je ušao u sastav Hortijeve Mađarske. Za vreme Batinske bitke front se protezao sve do Apatina i Bogojeva, a sam grad je postao prava ratna baza. Partizanske jedinice oslobodile su Apatin 24. oktobra 1944. godine.

Prema planu kolonizacije, novembra 1945. godine, u Apatin su stigle prve boračke porodice iz Like i nacionalni sastav grada je promenjen. Do 1953. godine ukupno je naseljena 1.061 porodica sa 6.258 članova. Grad se dodatno razvija, sve do 1990-ih. Tokom raspada SFRJ, grad su bombardovale hrvatske snage sa položaja na desnoj obali Dunava (na početku rata u Hrvatskoj).

Demografija[uredi | uredi izvor]

Etnički sastav 1910.[3][uredi | uredi izvor]

Nemci Mađari Jevreji Srbi
11661 1061 126 71

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Apatin živi 15639 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,2 godina (38,6 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 6730 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,84.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 13.195
1953. 14.465
1961. 17.191
1971. 17.565
1981. 18.320
1991. 18.389 17.938
2002. 19.320 19.933
2011. 17.411
Etnički sastav prema popisu iz 2011.[5]
Srbi
  
12.830 73,69%
Rumuni
  
1.013 5,82%
Mađari
  
732 4,20%
Hrvati
  
557 3,20%
Romi
  
405 2,32%
Nemci
  
163 0,93%
Jugosloveni
  
126 0,72%
Crnogorci
  
64 0,36%
Makedonci
  
29 0,16%
Bunjevci
  
26 0,15%
Slovaci
  
20 0,11%
Muslimani
  
17 0,09%
Albanci
  
13 0,07%
Slovenci
  
8 0,04%
Rusi
  
5 0,03%
Rusini
  
5 0,03%
Bošnjaci
  
3 0,01%
Goranci
  
3 0,01%
Ukrajinci
  
2 0,01%
Bugari
  
1 0,00%
Vlasi
  
1 0,00%
ostali
  
49 0,28%
Regionalna pripadnost
  
184 1,05%
neizjašnjeni
  
976 5,60%
nepoznato
  
179 1,03%
ukupno: 17.411


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

U opštini Apatin izvoz je u prvih deset meseci protekle godine bio veći od uvoza i to sa indeksom od 107,12%. Konkretnije, apatinska opština izvezla je robe u vrednosti od 11.863.867 $, dok je za isti period uvezeno robe u vrednosti od 11.074.962 $. U Apatinu se nalazi najveća srpska pivara, Apatinska pivara, sagrađena 1756. godine.

Privatizacija[uredi | uredi izvor]

Putem javne aukcije i tendera u apatinskoj opštini privatizovano je 10 preduzeća i to „Apateks“, brodogradilište „Apatin“, „Apos“, „Hladnjača“, „Korpara“, „Metal“, „Podunavlje“, „Prvi maj“, „Vojvodina“, svi iz Apatina i društveno preduzeće „Sonta“ iz Sonte. Prodajna cena svih navedenih preduzeća iznosila je 162.283.000 din, dok je minimum investicija u ova preduzeća 146.382.000 din. Ukupan broj zaposlenih u privatizovanim preduzećima, u momentu njihove prodaje, bio je 1.456.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Apatin je popularna turistička destinacija sa zanimljivim i u svetskim razmerama bogatim turističkim potencijalom zbog blizine šuma i Dunava. Svake godine, početkom jula, održavaju se „Apatinske ribarske večeri“. Obično traju sedam dana i održavaju se već 47 godina, a na kojima su najatraktivnija nadmetanja u takmičenju sportskih ribolovaca za Zlatnu ribicu i za Zlatni kotlić, koji tradicionalno osvaja najbolji kuvar ribljeg ili fiš paprikaša.

Opštinsko veće opštine Apatin je na svojoj sednici od 21. jula 2010. godine ustanovilo opštinsku manifestaciju LIČKA OLIMPIJADA sa ciljem negovanja tradicionalnih starih sportova (bacanje kamena sa ramena, pretezanje konopca, obaranje ruke, skok iz mesta u vis i u dalj, penjanje uz stožinu i dr., kao i kulture, običaja, folklora i uspomena ličkog naroda, njegovih potomaka i prijatelja. U budućnosti Lička olimpijada biće povod i mesto za druženje, bratimljenje i produbljivanje prijateljskih veza sa ličkim življem iz drugih krajeva, enklava i dijaspora Srpskog naroda od Apatina, glavnog i najvećeg grada Ličana u Srbiji i bratskog Nevesinja, pa sve do američkog Čikaga, najvećeg ličkog grada u svetu. Apatinska Lička olimpijada održavaće se svake godine 28. avgusta na veliki hrišćanski praznik Velika Gospojina. Ove godine na 1. Ličkoj olimpijadi u Apatinu, koja će se održati u Banji Junaković, takmičiće se preko dvadeset ekipa iz: Novog Sada, Bačke Palanke, Subotice, Užica, Bačkog Gračaca, Sombora, Prigrevice, Budisave, Plandišta, Bačkog Brestovca, Apatina, Beograda i dr. Glavni pokrovitelj 1. Ličke olimpijade je Apatinska pivara Apatin. Pored Apatinske Ličke olimpijade, održava i manifestacija Lički višeboj.

Međunarodna Marina Apatin

Međunarodna Marina Apatin[uredi | uredi izvor]

Krajem jula 2009. godine, otvorena je Međunarodna marina u Apatinu, koja spada u red najsavremenijih marina na Dunavu. Prostire na 1,4 hektara površine, kapacitet joj je oko 400 plovila, od toga 120 jahti. Na svakom pontonskom vezu obezbeđeni su za svako, u lučki prostor prispelo plovilo priključci: za struju, vodu i gorivo. U sklopu Marine izgrađena je moderna benzinska pumpa sa prvim pokretnim objektom u Srbiji za transfer i tankovanje plovila gorivom — direktno na vodi. Apatinska Marina jedina je na celom toku Dunava sa pontonima od lakog plivajućeg betona, izrađenih po švedskoj tehnologiji.

Marinu, kao zaštitni znak krasi bronzana skulptura Boginje Nike sa Andrejevim krstom u jednoj ruci i stilizovanim krilom umesto druge ruke. Skulptura je sa postamentom visoka 8 metara, a rad je Dragana Radenovića, poznatog savremenog srpskog vajara iz Beograda. U kompleksu Marine nalazi se i velelepno zdanje Doma sportskih ribolovaca. Marina na svojoj obali raspolaže i sa zgradom u kojoj se nalazi 10 apartmana, 100 kabina i veliki broj kupatila, kao i drugih marketinških sadržaja za potrebe i smeštaj njenih nautičkih gostiju i korisnika. Marina je ove 2010. godine bila i ciljno odabrana luka, odnosno adresa za preko 130 učesnika 55-te TID-ove kajakaške regate, najveće rečne regate na svetu.

Pristan za belu flotu u Apatinu

Pristan za belu flotu[uredi | uredi izvor]

Nakon više od sto godina kada je Apatin imao pristanište na Dunavu, sa koga se izvozila pšenica za Ameriku, izgrađen je apatinski Pristan za putničke brodove, stacioniran na samo nekoliko stotina metara od Međunarodne marine, na živom Dunavu ispred ulaza u zimovnik. a u blizini pravoslavnog Hrama Sabor svetih apostola i Čarde Zlatna kruna. U toku je utvrđivanje obale kod Pristana, sa idejom, da se uz pomoć Evropske unije isti izgradi do lokacije Međunarodne marine i tim graditeljskim potezom Apatin konačno izađe na levu obalu svog Dunava.

Obalski prostor Pristana, kao zaštitni znak, krasi skulptura Sive čaplje nazvane Anja, a izrađene od prohroma, rad Nikole Simijanovića, likovnog umetnika iz Novog Sada. Na apatinski Pristan za belu flotu, odmah po otvaranju uplovili su i pristali austrijski putnički brod Mocart i nemački Der kleiner Prince — Mali princ. Pod velikim naletom leda pristan je teško oštećen sredinom januara 2017. godine i više nije u funkciji. Lokalne vlasti su najavile obnovu pristana, ali ona još uvek nije započeta. U neposrednoj blizini apatinskog Pristana nalazi se rečno Brodogradilište Apatin, poznato po sinhro liftu — helingu sa kojim funkcionalno raspolaže, a u kome mogu da se remontuju putnički i teretni brodovi.

Banja[uredi | uredi izvor]

Četiri kilometra od grada Apatina nalazi se Banja „Junaković“ koja nudi rehabilitacione zdravstvene usluge, organizovanje seminara i simpozijuma, organizovani oporavak radnika i penzionera i smeštaj lovaca. Sadrži kompleks spoljnih bazena, terene za mali fudbal, rukomet i tenis, atletsku stazu, teretanu, zatvoreni terapijski bazen i dve saune, koje omogućavaju organizovanje priprema sportista. Za svoj rad Banja „Junaković“ je dobila mnoga priznanja.

Sport[uredi | uredi izvor]

Apatin ima dugu sportsku tradiciju. Najpoznatiji sportista sa ovih prostora je Željko Rebrača, mada su i mnogi drugi zastupali Jugoslaviju i Srbiju na međunarodnim takmičenjima. Prvi sportski klub koji je u Apatinu osnovan još krajem 19. veka bilo je Udruženje klizača na ledu. Između dva svetska rata, u gradu su nekoliko godina postojali i teniski i vaterpolo klub, a 1928. godine osnovan je FK "Tri zvezde" čiji pokrovitelj je bila istoimena fabrika čarapa - jedna od najvećih u međuratnoj Jugoslaviji - u vlasništvu apatinskog Jevrejina Adalberta Šefera. U dva navrata - 1931. i 1932. godine - taj klub je igrao kvalifikacije za tadašnju Prvu jugoslovensku fudbalsku ligu, ali u nju nije uspeo da se plasira. U prvom pokušaju, rivali su mu bili BSK i Jugoslavija iz Beograda, pa su na stadionu pored Dunava, pred do tada nezapamćenih više od 11.000 gledalaca (Apatin je tada imao manje od 10.000 stanovnika), igrali i Blagoje - Moša Marjanović i Aleksandar Tirnanić - Tirke. U drugom, takođe neuspelom pokušaju da se plasira u elitno jugoslovensko fudbalsko takmičenje, rival "Tri zvezde" bio je NK Split (Josef Senz: Sport in Apatin, Straubing 1972).

Sumrak "Tri zvezde" počeo je sredinom tridesetih godina, posle dolaska Adolfa Hitlera na vlast u Nemačkoj, kada je Apatin postao jedan od najznačajnijih centara Kulturbunda u Jugoslaviji, a gradsko rukovodstvo koje je sledilo tu ideologiju od Šefera preuzelo klub i preimenovalo ga u FK Apatin.

Poznatiji sportski klubovi iz Apatina u periodu posle Drugog svetskog rata su FK Mladost, RK Apatin, Kajakaški klub Panonija, Karate klub Partizan, Atletski klub Apatin, ORK Apatin i Bokserski klub Mladost.

U FK Mladost koja se nekoliko sezona takmičila u Prvoj fudbalskoj ligi SR Jugoslavije, svojevremeno je poniklo više fudbalera koji su, kasnije, bili višegodišnji standardni prvotimci jugoslovenskih prvoligaških klubova, kao što su Miloš Cetina (FK Spartak iz Subotice i FK Borac iz Banjaluke), Savo Filipović (RFK Novi Sad i NK Rijeka), Dragoslav Dubajić (FK Rad iz Beograda i FC Linc iz Austrije), Aleksandar Smiljanić (FK Hajduk iz Kule), Mićo Smiljanić (FK Spartak iz Subotice) i Slobodan Bačić (FK Hajduk iz Kule).

Istovremeno, RK Apatin je takođe dao niz kasnije afirmisanih prvoligaških rukometaša, među kojima su najistaknutiji Đuro Jelača (RK Jugović iz Kaća), Zoran Ćalić (RK Crvenka i RK Jugović iz Kaća, kasnije internacionalac u Francuskoj gde i danas živi), Branislav Medić (RK Crvenka) i Branislav Novaković (RK Crvena zvezda) koji je nastupao i za reprezentaciju Jugoslavije.

Tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, izuzetno uspešan i veoma popularan bio je i Bokserski klub Mladost (kasnije OBK Apatin) koji se jedno vreme takmičio u Prvoj bokserskoj ligi tadašnje Jugoslavije. Taj klub je dao dva seniorska prvaka (Labud Škorić i Adam Pašić) i više omladinskih državnih prvaka (Boro Mudrinić, Ilija Rodić, Stevo Jovanić, Đorđe Gajčin, Branislav Adžić, Milan Rašeta, Milan Opala, Mladen Kaurin i Dragan Bajak).

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

  • Milan Lemaić (1956), karatista (4. dan) i karate sudija
  • Pal Abraham (1892—1960), kompozitor
  • Adam Berenc (1898—1968), katolički sveštenik, novinar i protivnik nacizma
  • Jovan Lakatoš (*1944), ornitolog
  • Đula Partoš (1845—1916), arhitekta
  • Ferenc Rajhl (1869—1960), arhitekta
  • Željko Rebrača (*1972), košarkaš
  • Ervin Šinko (1898—1967), pisac
  • Kaspar Fišer (1772—1829), graditelj orgulja
  • Miodrag Borisavljević (1893—1978), književnik i pripovedač
  • Labud Škorić (1943—2012), prvak Jugoslavije u boksu
  • Zoran M. Mandić (1950), pesnik i književni kritičar
  • Goran Čegar (1977), sportista
  • Mariana Čegar Lukić (1979), sportista
  • Dušan Radivojević (1954), pesnik
  • Sava Filipović (1951), fudbaler
  • Dušan Hirks (1964-2013), fudbaler
  • Đorđe Vukmirović (1954), novinar i publicista
  • Prof. dr Milorad Đukić (1953), profesor Univerziteta u Novom Sadu
  • Milorad Blanuša - Micin (1949), slikar
  • Miloš Cetina (1950), fudbaler
  • Dr Živorad Smiljanić (1942—2019), lekar, političar i predsednik Skupštine Vojvodine
  • Prof. dr Tihomir Vejnović (1959), ginekolog, profesor Univerziteta u Novom Sadu
  • Slobodan Bursać (1941—1993), dirigent
  • Mara Vuković (1972), pisac
  • Zlatko Vasić (1973), pisac
  • Marina Gajčin (2001), FIDE majstor, sedma šahistkinja na rejting listi ŠSS (2.244 poena)

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 16. maj 1940.
  2. ^ Kad kalfe marširaju („Politika“, 11. april 2016)
  3. ^ Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, I. knjiga., Zagreb : Bibliografski zavod d.d., 1925, str. 67
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Geografske karte[uredi | uredi izvor]