Katolicizam
| Deo serijala članaka Hrišćanstvo |
|
|
Osnivanje Istorija Tradicije Teologija Upražnjavanje Sveto Pismo |
|
- Za ostale upotrebe, pogledajte Katolicizam (višeznačna odrednica).
Katolicizam (lat. catholicismus; od grč. καθολικός — sveopšti, saglasno svemu) je najveća hrišćanska vjeroispovijest na planeti. Utvrđena je u 11. vijeku na teritoriji bivšeg Zapadnog rimskog carstva.
Katolicizam je nastao kao rezultat Velikog raskola (1054) između Carigradske i Rimske patrijaršije. Istočna hrišćanska crkva je zadržala naziv Pravoslavna, dok zapadna hrišćanska crkva danas nosi naziv Katolička crkva. Prekidi evharistijskog opštenja Carigrada i Rima bivali su još od sredine 10. vijeka.
Sadržaj |
[uredi] Katolička crkva
| Za više informacija pogledajte članak Katolička crkva |
Katolička crkva se sastoji iz 23 zasebne crkve — Zapadne crkve i 22 istočne katoličke crkve. Na čelu Katoličke crkve se nalazi rimski biskup — papa. On ima nad Crkvom apsolutnu vlast. Pri upravljanju Crkvom pomažu mu nadleštva Rimske kurije. Istu vlast imaju i svi biskupi sazvani na ekumenskom saboru.
Osnovna administrativna podjela svih autonomnih crkava je podjela na biskupije, koje se kod istočnih katoličkih crkava nazivaju eparhije. Biskup u svojoj biskupiji ima uglavnom svu vlast, ograničenu jedino crkvenim pravom i papskom vlašću.
[uredi] Doktrina
Doktrina katolicizma zasniva se na Bibliji i Svetom predanju, koje uključuje određena pravila vaseljenskih sabora. Osnovna pravila su izložena u Katehizisu Katoličke crkve, a sve ostalo kanonsko pravo je sistematizovano i izloženo u Kodeksu kanonskog prava.
[uredi] Osnovne odlike
Katolička crkva ima razna doktrinalna pravila, od kojih su neka zajednička sa drugim hrišćanskim vjeroispovijestima, a neka specifična za katolike.
- vjera u direktno i neprekinuto organizaciono nasleđe od prvobitne Crkve koju je osnovao Isus Hristos;
- vjera da je Crkva nosilac jedinstva i sveukupnosti učenja Isusa i njegovih apostola;
- korišćenje svetih slika, sveća, muzike i svete vode u obredima;
- vera da je evharistija istinski tijelo i krv Hristovo;
- razlikovanje dve vrste divljenja prema svetima: latria je klanjanje Bogu, a dulia svecima;
- vera u mogućnost „isterivanja duhova“ (egzorcizam);
- vera u nepogrešivost pape (dogmat o papskoj nezabludivosti);
- dogmat o bezgrešnom začeću Djeve Marije;
- veliko poštovanje Djeve Marije (hyperdulia);
- neraskivost svete tajne braka; postoji samo mogućnost priznanja o nevaženju braka;
- poštovanje mučenika, svetaca i blaženika razlikujući način obožavanja;
- učenje o čistilištu;
- učenje o indulgencijama;
- centralizovana crkvena organizacija, nasuprot pravoslavnim autokefalnim i autonomnim crkvama;
- monarhistička vlast rimskog pape nad cijelom Crkvom;
[uredi] Obredi
U Katoličkoj crkvi postoji sedam svetih tajni:
- krštenje;
- brak;
- miropomazanje (konfirmacija);
- evharistija;
- ispovijed;
- osvećenje ulja;
- sveštenstvo.
Postoji nekoliko bogoslužbenih obreda: latinski obred, drugi zapadni obredi i istočni liturgijski obredi. Latinski obred koristi Zapadna crkva.
[uredi] Odlike latinskog obreda
Odlike latinskog obreda su:
- obavezni celibat sveštenstva;
- krštenje, u većini slučajeva, obavlja se polijevanjem vode na glavu, a ne pogruženjem glave u vodu;
- miropomazanje može vršiti jedino biskup (sveštenik može vršiti tu svetu tajnu samo u izuzetnim slučajevima, npr. u slučaju nečije smrtne opasnosti);
- pri evharistiji se, po pravilu, koristi beskvasni hljeb;
- pričešćivanje mirjana ili tijelom, ili tijelom i krvlju Hrista — i prvo i drugo se smatra za potpuno pričešće; pričešćivanje sveštenstva se vrši uvijek tijelom i krvlju;
- dodavanje „i od Sina“ (filiokve) u Simbol vjere. Katoličko učenje uči da Sveti duh ishodi i od Oca i od Sina, nasuprot pravoslavnom učenju da Sveti duh ishodi samo od Oca;
- naglašava se značenje riječi Hrista u anafori umjesto epiklezi;
- krsti se slijeva na desno, a ne sdesna na lijevo kako je u vizantijskom obredu (pravoslavlju); i s pet prstiju kao simbol pet rana Hristovih.
[uredi] Rasprostranjenost
Katolicizam je najveća (po broju vjernika) hrišćanska vjeroispovijest. Prema podacima iz 2011, u svijetu postoji oko 1,18 milijardi katolika.
Katolicizam je osnovna religija u mnogim evropskim državama (Francuska, Italija, Španija, Portugal, Austrija, Belgija, Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Irska, Malta i dr). U 21 državi Evrope, katolici čine većinu stanovništva, a u Njemačkoj, Holandiji i Švajcarskoj — polovinu.
Na zapadnoj hemisferi, katolicizam je rasprostranjen u cijeloj Južnoj i Centralnoj Americi, u Meksiku, na Kubi, u Kanadi i SAD.
U Aziji, katolici preovlađuju na Filipinima i u Istočnom Timoru, a veliki broj katolika je i u Vijetnamu, Južnoj Koreji i Kini.
Na Bliskom istoku, katolici su prisutni u Libanu (maroniti i dr.).
U Africi, prema raznim ocjenama, živi od 110 do 175 miliona katolika.
Grkokatolicizam (ili katolicizam vizantijskog obreda) rasprostranjen je među Bjelorusima, Slovacima, Mađarima, Rumunima, Ukrajincima, Zakarpatskim Rusinima itd.; a takođe manjim dijelom i među Albancima, Grcima, Bugarima, Srbima i Rusima. Katolici drugih istočnih obreda žive u Indiji, na Bliskom istoku, Egiptu, Etiopiji, Eritreji, Iraku itd.
[uredi] Kritika pravoslavnih
Kritika pravoslavnih teologa najbolje je iskazana rečima svetog Jovana Kronštatskog u njegovom delu ”Misli o crkvi”:[traži se izvor od 04. 2012.] „Uzrok svih laži rimokatoličke crkve je gordost i priznanje pape za stvarnu glavu Crkve, i to još nepogrešivu. Odatle sve ropstvo zapadne crkve. Ropstvo misli i vere, lišenost istinske slobode u veri i životu, jer je papa na sve stavio svoju tešku ruku: odatle - lažni dogmati, odatle - dvoličnost i lukavstvo u mišljenju, rečima i delovanju, odatle - razna lažna pravila i ustanove prilikom ispovedanja greha, odatle indulgencije; odatle - unakažavanje dogmata; odatle - fabrikovanja svetaca u zapadnoj crkvi, kao i nepostojećih moštiju, Bogom neproslavljenih; odatle - ustajanje na poznanje Božje (II Kor. 10, 5) i sve vrste protivljenja Bogu pod vidom borbe za veću slavu Božju." „Pape i papisti su se tako pogordili i poneli da su umislili da kritikuju samoga Hrista, Samu Ipostasnu Premudrost Božju i (pod izgovorom razvoja dogmata) u svojoj gordosti, tako daleko došli da su promenili neke od Njegovih reči, zapovesti i ustanova, koje ne smeju biti promenjene do kraja sveta i veka, naprimer, reč o Duhu Svetom, zapovest o Čaši Prečiste Krvi Njegove, Koje su lišili mirjane, ni u šta ne računajući reči apostola Pavla: „Jer kad god jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju objavljujete, dokle ne dođe" (I Kor. 11, 26); umesto kvasnog hleba koriste presan".