Gojko Subotić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gojko Subotić
Gojko Subotić
Lični podaci
Datum rođenja(1931-08-11)11. avgust 1931.(92 god.)
Mesto rođenjaBosanska Gradiška,

Gojko Subotić (Bosanska Gradiška, 11. avgust 1931) srpski je istoričar umetnosti, akademik i naučni savetnik Vizantološkog instituta SANU.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Bosanskoj Gradiški 11. avgusta 1931. godine, gde je proveo detinjstvo i pohađao osnovnu školu do izbijanja rata (1941). Niže razrede gimnazije je završio u Beogradu i rodnom mestu (1946), a više u Banjoj Luci (1950). Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je istoriju umetnosti i diplomirao (1955).[2] Nakon odsluženja vojne obaveze, tokom jeseni 1956. godine, radio je u stručnim ekipama na terenskom istraživanju i iskopavanjima u istočnoj Srbiji, a zatim u Publicističko-izdavačkom zavodu Jugoslavija. Aprila 1957. godine je na matičnoj katedri upisao postdiplomske studije i marta 1959. godine odbranio magistarski rad[2] sa temom Veze između srpskog srednjovekovnog slikarstva i književnosti. U junu iste godine izabran je za asistenta na Odeljenju za istoriju umetnosti. Nakon odbrane doktorske disertacije Ohridska slikarska škola XV veka, 1974. godine[2] izabran je za docenta na predmetu Istorija umetnosti jugoslovenskih naroda srednjeg veka. Januara 1978. godine je prešao na dužnost direktora Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu. Od oktobra 1979. godine do penzije, avgusta 1998. godine, radio je u Vizantološkom institutu Srpske akademije nauka i umetnosti. Bio je, istovremeno, dugogodišnji saradnik Instituta za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde je dve godine obavljao i dužnost upravnika. Za dopisnog člana SANU izabran je 27. oktobra 1994. godine, a 2003. za redovnog člana. Od 1997. do 2000. godine bio je direktor Galerije Srpske akademije nauka i umetnosti.[2]

U naučnim istraživanjima posvetio se proučavanju srpske umetnosti srednjega veka i njenim vezama sa Vizantijom i Zapadom, kao i umetničkom nasleđu Balkana u vreme turske vlasti. U ovim istraživanjima značajno mesto zauzimaju studije o spomenicima XIV veka u Svetoj gori, meteorima, Vodenu, Kastoriji, Ohridu i dr. Nedavno je objavio i pregled umetničkog stvaranja na Kosovu i Metohiji u XIII i XIV veku, gde su predstavljena monumentalna arhitektonska zdanja sa svojim plastičnim ukrasom i bogatim zidnim slikarstvom. Uporedo sa istorijsko-umetničkom i istorijskom analizom balkanskog nasleđa, posebnu pažnju je posvetio epigrafskoj građi koji danas čini zamašan korpus i predstavlja osnovu ne samo za temeljno poznavanje spomenika od XI do XVIII veka i uslova u kojima su oni nastajali nego i dragoceni izvor saznanja za istoriju, filologiju, paleografiju, pomoćne istorijske nauke i dr.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda (1981)[2], nagrade za kulturu Vukove zadužbine (1999) i više drugih priznanja za stručni rad u službi zaštite spomenika kulture.[2] Sinod Srpske pravoslavne crkve dodelio mu je Orden Svetoga Save prvog reda (1998), a Nomarhion Atike sa gradom Atinom počasnu titulu Ambasadora helenizma (1999).[2] Dobitnik je nagrade „Mihailo Miša Đorđević“, za knjigu Terra Sacra (2000).[2]

Počasni je član Hrišćanskog arheološkog društva u Atini (1998).[2]

Novembra 2023. dodeljena mu je Medalja SANU.[3]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]