Deda Mraz

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Статуа Дједа Мраза у Вологди у Русији

Дјед Мраз (рус. Дед Мороз, blr. Дзед Мароз, ukr. Дід Мороз) slovenski je izmišljeni lik koji donosi poklone djeci i često ih lično isporučuju u Novogodišnjoj noći. Lik je sličan britanskoj personifikaciji Božića.[1]

Djeda Mraza prati Snjeguročka, njegova unuka i pomoćnik, koja nosi dugu srebrno-plavu odjeću i krznenu kapu[2] ili krunu u obliku pahulje.[3] Ona je jedinstveni atribut Djeda Mraza, s obzirom da slični likovi u ostalim kulturama nemaju ženske saputnike.

Djed Mraz nosi krzneni kaput dug do peta, polukružnu krznenu kapu i na nogama valenki. On ima dugu sijedu bradu. Hoda uz pomoć magičnog štapa[4] i ponekad jaše trojku.

Prebivalištem Djedama Mraza u Rusiji se smatra grad Veliki Ustjug u Vologodskoj oblasti.[4] Prebivalište Djeda Mraza u Bjelorusiji je Bjalovješka šuma.

Razvoj lika[uredi]

Porijeklo lika Djeda Mraza prethodilo je hrišćanstvu kao slovenski čarobnjak zime, u nekim knjigama je sin boga Velesa i Mare.[5] U slovenskoj mitologiji, Mraz je sniježni demon.[6]

Pod uticajem pravoslavne tradicije, lik Djeda Mraza je transformisan. Od 19. vijeka osobine i legenda Djeda Mraza su oblikovane književnim uticajem. Komad „Snjeguročka” autora Aleksandra Ostrovskog bila je veoma uticajna, kao i „Snjeguročka — proljećna bajkaNikolaja Rimski-Korsakova sa libretom zasnovanim na komadu.[4][7] Na kraju 19. vijeka lik Djeda Mraza je postao veoma popularan.[8]

Poslije Ruske revolucije, božićna tradicija su aktivno obeshrabljivane jer su smatrane „buržoarskim i vjerskim”.[9] Slično tome, Djed Mraz je 1928. godine proglašen „saveznikom sveštenika i kulaka”.[10] Pored toga, slika Djeda Mraza je stekla svoj sadašnji oblik za vrijeme Sovjetskog Saveza, postavši glavni simbol Novogodišnjih praznika, time potiskujući Božić. Neke božićne tradicije su oživljene nakon čuvenog pisma Pavla Postiševa, koje je objavljeno u Pravdi 28. decembra 1935. godine.[5][9] Postišev je vjerovao da je porijeklo praznika, koji su bili predhrišćanski, bilo manje važno od koristi koje bi mogli donijeti sovjetskoj djeci.[10]

Djed Mraz u savremenoj Rusiji[uredi]

Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije u posjeti rezidenciji Djeda Mraza u Velikom Ustjugu 7. januara 2008. godine

Djed Mraz je veoma popularan u savremenoj Rusiji.[11] Gradonačelnik Moskve je 1998. godine grad Veliki Ustjug proglasio domom ruskog Djeda Mraza.[12] Između 2003. i 2010. godine, poštanska služba u Velikom Ustjugu je primila oko 2 miliona pisama iz cijele Rusije i svih dijelova svijeta koja su bila adresirana na Djeda Mraza.[12][13][14][4][15] Predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin je 7. januara 2008. godine posjetio rezidenciju Djeda Mraza u Velikom Ustjugu u sklopu proslave pravoslavnog Božića.[16]

Zapadni Santa Kloz ušao je u Rusiji tokom „turbulentnih” devedesetih godina 20. vijeka kada je zapadnjačka kultura prodrla u postsovjetsku Rusiju.[17][18] Oporavak Rusije početkom 21. vijeka doveo je do ponovnog naglaska na slovenski karakter Djeda Mraza.[19] To je uključivalo kurseve koje je sponzorisala Vlada Rusije i vlade njenih subjekata, a koji su se održavali svakog decembra, sa ciljem da se uspostavi odgovarajuća slovenska norma za uloge Djeda Mraza i Snjeguročku tokom Novogodišnjih praznika.[18][20][21] Ljudi koji se nalaze u ulogama Djeda Mraza i Snjeguročke obično nastupaju na dječijim zabavama tokom sezone zimskih praznika, davajući poklone i boreći se protiv zle vještice, Babe Jage, koja djeci navodno želi da ukrade poklone.[22]

U novembru i decembru 2010. godine, Djed Mraz je bio jedan od kandidata za maskotu Zimskih olimpijskih igara 2014. godine u Sočiju.[12]

Varijacije Djeda Mraza među nacionalnim manjinama u Rusiji[uredi]

Mnoge nacionalne manjine u Rusiju ima nazive na svojim maternjim jezicima za Djeda Mraza. Na primjer, na baškirskom i tatarskom jeziku, Djed Mraz je poznat kao Kiš Babaj. Na jakutskom jeziku je poznat kao Čis Kan, dok je na nentskom poznat kao Jamal Iri.[23]

Međunarodne veze Djeda Mraza[uredi]

Djed Mraz je u medijima predstavljen u stalnom detantu sa brojnim „duplikatima” iz raznih zemalja, kao što je estonski Jouluvana (est. Jõuluvana), finski Joulupuki (fin. Joulupukki) i ostale figure slične Santa Klozu, Ocu Božiću i Svetom Nikoli.[24][25][26][27] Pojedini ljudi takođe kažu da je Djed Mraz djed Santa Kloza. Detant napori uključivali su jedan-na-jedan sastanke, grupne sastanke i prijateljska takmičenja, kao što je godišnje Novembarsko Santa Kloz takmičenje u Celeu u Njemačkoj.[28][29][30]

Tradicionalni sastanak ruskog Djeda Mraza i finskog Joulupukija održan je 2015. godine uprkos pokušaja političke izolaciju Rusije na Zapadu zbog sukoba u Ukrajini.[31]

GLONASS praćenje Djeda Mraza[uredi]

U novembru 2009. godine, po prvi put, Ruska Federacija je napravila konkurenciju sistemu NORAD praćenje Santa Kloza sa sistemom GLONASS praćenje Djeda Mraza, koji je namjeravao da pomoću GLONASS-a prati Djeda Mraza tokom Novogodišnje noći.[32]

Veb-sajtovi na ruskom jeziku (jezik koji trenutno ne nurdi konkurentski NORAD praćenje Santa Kloza) uključili su ove mogućnosti: „praćenje u realnom vremenu” Djeda Mraza, „novosti” o Djedu Mrazu tokom cijele godine, obrazac za slanje imejla Djedu Mrazu, fotografije, video snimke, audio striming ruskih pjesama, pjesmica i stihova iz dječijih pisama upućenih Djedu Mrazu, informacije o Velikom Ustjugu u Volodskoj oblasti i o mogućnostima uključivanja u takmičenje i osvajanja nagrada.[33]

Regionalne razlike i kontroverze[uredi]

Postoje ekvivalenti Djeda Mraza i Snjegoručke širom bivšeg Sovjetskog Saveza, kao i u zemljama bivšeg Istočnog bloka i zemljama bivše Jugoslavije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, neke od ovih zemalja su uložile napore da se udalje od sovjetskog i ruskog nasljeđa kroz sopstvene drevne tradicije.

Azerbejdžan[uredi]

U Azerbejdžanu naziv za Djeda Mraza je Šahta Baba (azer. Şaxta Baba, a naziv za Snjeguročku je Kar Kizi (azer. Qar Qızı. U pretežno muslimanskoj, ali sekularnoj zemlji , gdje su hrišćani u velikoj manjini, ova tradicija opstaje kao veoma popularna. Šahta Baba donosi poklone djeci tokom proslave Nove godine, međutim Kar Kizi je veoma rijetko prisutna proslavama.

Bjelorusija[uredi]

U Bjelorusiji naziv za Djeda Mraza je Dzied Maroz. On nije istorijski lik iz bjeloruskog folklora.

Zvanična rezidencija bjeloruskog Djeda Mraza je Bjalovješka šuma.

Bugarska[uredi]

U Bugarskoj naziv za Santa Klausa je Djado Koleda (bug. Дядо Коледа), dok je Djado Mraz (bug. Дядо Мраз) sličan ruskom liku koji nema hrišćansku konotaciju i bio je popularan tokom komunističke vlasti. Međutim, on je u velikoj mjeri odbačen od 1989. godine, kada se Djado Koledo vratio kao popularnija figura.

Kazahstan i Kirgistan[uredi]

Naziv za Djeda Mraza u Kazahstanu i Kirgistanu je Ajaz Ata.

Poljska[uredi]

Iako nema tradicionalne analogije Djeda Mraza u poljskom folkloru, bilo je pokušaja da se on uvede kao Điadek Mroz (polj. Dziadek Mróz tokom komunističkog perioda. Komunisti, protivni religiji uopšte, smatrali su Božić i tradicionalnog Svetog Nikolu „ideološkim neprijateljima”. Zbog toga su propagandnim aktivnostima pokušali da zamijene Điadekom Mrozom. Vlasti su često insistirale na uvođenju figure u predškolskim i školskim ustanovama, kao i na događajima za djecu. Time je se takođe trebala stvoriti iluzija o kulturnim vezama sa Sovjetskim Savezom.

Rumunija[uredi]

Godine 1948, nakon što su komunisti došli na vlast u Rumuniji, odlučeno je da proslava Božića bude zabranjena. Decembar 25. i 26. su postali radni dani i zvanična proslava nije održavana. Kao zamijena za Moš Kračun (rum. Moş Crăciun), uvedena je nova figura, Moš Gerila (rum. Moş Gerilă). On je djeci poklone donosio 31. decembra.

Zvanično, proslava Nove godine počinjala je 30. decembra, kada se proslavljao Dan Republike, s obzirom da je na taj dan kralj Mihaj I abdicirao 1947. godine.

Nakon Rumunske revolucije 1989. godine, Moš Gerila je izgubio uticaj, a na njegovo mjesto ponovo dolazi Moš Kračun.

Tadžikstan[uredi]

U Tadžikistanu je nastavljena tradicija Djeda Mraza, koji u Tadžikistanu nosi naziv Boboi Barfi (tadž. Boboi Barfi), dok Snjeguročka nosi naziv Barfak (tadž. Barfak).

Godine 2012, mladić obučen u kostim Djeda Mraza izboden je do smrti u Dušanbeo dok je masa uzvikivala „Nevjerniče!”. Ubistvo je bilo motivisano vjerskom mržnjom, kako je navela tadžikistanska policija.

Dana 11. decembra 2013, Saidali Sidikov, prvi zamijenik šefa Komiteta za emitovanje TV i radija u Vladi Tadžikistana, u intervjuu je naglasio „Djed Mraz i njegova pomoćnica Snjeguročka i Novogodišnje drvo neće se pojaviti na državnoj televiziji ove godine, jer ove ličnosti i osobine koje imaju nemaju direktnu vezu sa našim nacionalnim tradicijama, iako u njima nema ništa štetno”. Međutim, sljedećeg dana ova izjava je osuđena i planirane proslave su uključivale ove ličnosti, iako su pojedini vjerske ličnosti to negodovale.

Ukrajina[uredi]

Ukrajina je 2014. godine pokušala da zamijeni Djeda Mraza sa Svetim Nikolom, koji je popularniji u zapadnoj Ukrajini.

Uzbekistan[uredi]

Godine 2012. Uzbekistan kao pretežno muslimanske zemlja, udaljila se od proslave Božića i njegovih istorijskih likova.

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. „Our Kazakhstan Journey: Ded Moroz and Snyegurochka”. Our Kazakhstan Journey. 13. 12. 2009. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  2. „Snegurochka Is a Part of the Russian Christmas Tradition”. TripSavvy (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  3. „Christmas in Ukraine - Ukrainian Christmas Eve Celebrations - Christmas Traditions & Customs in Ukraine”. www.worldofchristmas.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 „Ded Moroz is Russia's Famous Version of Santa Claus”. TripSavvy (na jeziku: engleski). 
  5. 5,0 5,1 „Meet Russia's Antidote To Santa” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2007. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  6. Dixon-Kennedy, Mike (1998). Encyclopedia of Russian & Slavic Myth and Legend (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. ISBN 9781576070635. 
  7. „How to Celebrate Christmas in Eastern Europe”. TripSavvy (na jeziku: engleski). 
  8. „Ded Moroz – Russiapedia Of Russian origin”. russiapedia.rt.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  9. 9,0 9,1 „V Moskve štraf za elku bez čeka budet do 5000 doll”. vz.ru (na jeziku: ruski). 25. 11. 2005. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  10. 10,0 10,1 Petrone, Karen (2000). Life Has Become More Joyous, Comrades: Celebrations in the Time of Stalin (na jeziku: engleski). Indiana University Press. str. 85. ISBN 0253337682. 
  11. „Father Frost and the Snow Maiden deliver Russia's winter warmer”. The Independent (na jeziku: engleski). 31. 12. 1996. 
  12. 12,0 12,1 12,2 Taplin, Phoebe (15. 12. 2010). „Reveling in Russian Santa’s fairytale home” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  13. Tilipman, Anton (17. 1. 2005). „Velikiй Ustюg”. www.towns.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  14. „Velikiй Ustюg - rodina Deda Moroza” (na jeziku: ruski). 8. 10. 2007. Arhivirano iz originala na datum 17. 3. 2016. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  15. „Veliky Ustyug - Homeland of Father Frost < Tourism < Vologda” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala na datum 3. 7. 2010. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  16. „Putin and his deputy show off Russian Christmas traditions - Monsters…” (na jeziku: engleski). 7. 1. 2008. Arhivirano iz originala na datum 28. 1. 2013. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  17. „Russia's Grandfather Frost fights the invading Santas - Europe, World - The Independent” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2000. Arhivirano iz originala na datum 10. 9. 2011. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  18. 18,0 18,1 „Meet Russia's Antidote To Santa” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2007. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  19. „Santa Claus is an 'illegal immigrant' declares top Kremlin official in Christmas 'Cold War'. Mail Online (na jeziku: engleski). 5. 12. 2008. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  20. „Ded Moroz Is No Santa Claus video - CNET TV” (na jeziku: engleski). 24. 12. 2007. Arhivirano iz originala na datum 16. 7. 2011. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  21. „Moscow school set to instruct a new generation of Santas”. en.rian.ru (na jeziku: engleski). 6. 12. 2005. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  22. „Father Frost”. russiansantas.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  23. „Chys Khan, the master of cold, and snow maiden Khaarchana from Yakutia”. gov.karelia.ru. 1. 12. 2010. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  24. „Santa Claus Shakes Hands With Father Frost”. RadioFreeEurope/RadioLiberty (na jeziku: engleski). 1. 1. 2006. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  25. „Russian Father Frost expects to celebrate Christmas in London”. www.interfax-religion.com (na jeziku: engleski). 24. 11. 2010. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  26. „Father Frost and Santa Claus meet in Minsk”. www.belarus.by (na jeziku: engleski). 23. 11. 2010. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  27. „Ded Maroz ("Father Frost") meets Santa Claus in Turku, Finland” (na jeziku: engleski). 31. 12. 2008. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  28. „Vologda / Press Releases of the Oblast Government” (na jeziku: engleski). 27. 11. 2009. Arhivirano iz originala na datum 22. 7. 2011. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  29. „Vologda / Press Releases of the Oblast Government” (na jeziku: engleski). 27. 11. 2008. Arhivirano iz originala na datum 22. 7. 2011. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  30. „Santa Claus Championships hit Switzerland and Germany CCTV-International”. english.cctv.com (na jeziku: engleski). 3. 12. 2009. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  31. „Father Frost and Joulupukki Will Meet at Russian-Finnish Border”. sputniknews.com (na jeziku: engleski). 15. 12. 2015. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  32. „What on earth is happening with "Russia's GPS"?”. Fortune (na jeziku: engleski). 1. 12. 2009. Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  33. „Putešestviя Deda Moroza”. dmglonass.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi]