Živkovo

Koordinate: 43° 04′ 16″ S; 21° 56′ 04″ I / 43.071166° S; 21.9345° I / 43.071166; 21.9345
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Živkovo
Panorama sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 620
Geografske karakteristike
Koordinate43° 04′ 16″ S; 21° 56′ 04″ I / 43.071166° S; 21.9345° I / 43.071166; 21.9345
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina210 m
Živkovo na karti Srbije
Živkovo
Živkovo
Živkovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Živkovo je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 620 stanovnika.

Ovde se nalazi FK Mladi Borac Živkovo.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

U prošlosti je čitav ovaj kraj bio obrastao šumom, pa je bilo čak i stabala starih po nekoliko vekova. Feliks Kanic, putopisac koji je u 19. veku obilazio ove krajeve, zabeležio je: „Duž Jablanice, pored samog puta kod Dupljana, video sam divne hrastove čija su stabla imala u obimu od 5 do 7 metara”.[1] Dupljane je zapravo bilo staro ime Živkova, koje je važilo kao zvanično sve do 1947. godine. Naziv Dupljane vodi poreklo od starijeg imena naselja Dubljane, koji je pak nastao od reči dubiti. Naime, glavno zanimanje stanovništva u prošlosti bilo je vezano za obradu drveta - oni su dubili hrastova debla, praveći tao korita, karlice i sitnije posuđe.

Koliko dugo i od kada naselje ima ovo ime ne može se pouzdano utvrditi. Nastajalo je sponatano, kroz komunikaciju s drugim bližim ili daljim mestima, da im posluži kao određenje na koje se ljude nešto odnosi. U turskom popisu iz 1516. godine navodi se naselje Dupljane, odnosno Dupljani, pri čemu se u prvom redu misli na one od kojih su ubirali dažbine.[2][3]

Postoje još nekoliko teorija, mada manje prihvaćenih, o nastanku imena sela. Jedna tvrdi da je selo dobilo ime po dupljama (zemunicama) u kojima su živeli meštani, dok druga navodi da prvi meštani sela zapravo predstavljaju doseljenike iz Crne Gore, tačnije Duklje, po kojima je selo dobilo ime Dukljani, koje je kasnije postalo Dupljani.

Ime sela promenjeno je u Živkovo 9. aprila 1947. godine, u čast prvoborca NOR-a, Živka Cekića.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Na istočnom obodu Dobre Glave (471 metar), a u podnožju bregova Crepuljarka, Cerić, Poljački breg, Grobnička strana i Vanos, u Leskovačkom polju, nalazi se selo Živkovo. Zapadno od njega je Kaštavar, severno Pečenjevce, istočno i severoistočno Donja Lokošnica i Brejanovce, jugoistočno Bogojevce i južno Priboj. Od Leskovca je udaljeno 8–10 km, a od Pečenjevca 2–4 km. Leži na obalama reke Jablanice, koja ga pribija uz pomenute bregove. Prostire se pravcem sever-jug, u vazdušnoj liniji od 2,1 km, vrlo specifično, nalik na tri poluostrva, pa je zato selo sačinjeno od tri zaseoka: Gornje Živkovo, Srednje Živkovo (Donja Mahala) i Donje Živkovo (Čivlče). Selo je povezano sa glavnim putem preko mostova (jedan u Donjem, drugi u Gornjem Živkovu). Sredinom sela proteže se glavna, asfaltirana ulica, od koje polazi i u koju se uliva više sporednih ulica. Kuće su zbijene, gotovo prignječene jedna do druge, sa malim dvorištima, opterećenim pomoćnim zgradama.[4]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Atar sela obuhvata površinu od 641 hektar, od čega su najveći deo njive i vrtovi, a sasvim mali voćnjaci, vinogradi i šume. Reljefni oblici zemljišta omogućavaju poljoprivrednoj mehanizaciji lak pristup, a zahvataju brežni deo, sa nadmorskom visinom od 269 metara (Selište, Kosače), 311 metara (Vanos) i 329 metara (Vučjak), kao i drugi, dosta niži deo, istočno od sela, pored Jablanice i ka Južnoj Moravi, od 212 do 214 metara. Prelaz sa jedne zemljišne ravni u drugu je nagao, tako da ta osobenost delu naselja čini dobru branu od jakih severnih vetrova. Te strmine su pod tankim zemljišnim pokrivačem i poseduju kamene stene odličnog kvaliteta. Atar Živkova, kao deo Leskovačke kotline, poseduje svojstva izuzetne plodnosti. Zemljište je svrstano uglavnom u klasama, po bonitetu od jedan do tri. Manji deo je u četvrtoj i petoj klasi, i to u pojedinim rubnim delovima.

Na pojedinim mestima, naročito tamo gde reka više meandrira, veći su nanosi peska pa se ta mesta tako i zovu. Od pribojske vodenice (donje) s obe strane reke, a naročito na desnoj obali, veliko je pesište koje se proteže sve do mesta zvanog Bankovsko bučalo. Sva ta pesišta teže podnose sušne periode od ostalih, pa je tu zemljište manje plodno.

Za razliku od brežnog, zemljište u ravnici obično se naziva poljem. Po tom obeležju, deo polja preko pruge, pa sve do bare, deli se na tri celine. Od nadvožnjaka, pa ka Matejinom brestu, središnji je deo, južno prema atarima sela Bogojevca i Priboja - Gornje polje i severno od središnjeg dela - Donje polje. Zemljište istočno od seoske pruge sadrži više gline, ali i humusa, a manje peska, pa je teže za obradu, ali je izdržljivije u sušnim godinama. Traži pravovremenu obradu, da se s jeseni na vreme poore, a s proleća zaseje onda kad se ocedi od suvišne vode. Uz dobru agrotehniku dobijaju se odlični prinosi svih kultura, počev od ratarskih i povrtarskih, do industrijskih.[4]

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Pravcem sever-jug, sa istočne strane, ulegnuće nekadašnje bare odvaja atare Živkova, Bogojevca i Donje Lokošnice. Dok je bara bila aktivna, do 60ih, 70ih godina prošlog veka, često se izlivala, naročito s proleća, plaveći prilično širok pojas, čime je odlagala radove u tom delu sela gotovo do juna meseca ili je nanosila direktnu štetu pšeničnim zasejima.

Glavne reke u selu su Jablanica i bezimeni potočić koji teče kroz gornji deo sela. Postoje još dva potočića, koja su veoma mala, a izviru na mestima koja nose ime Taskinska korija, odnosno Lekoviti kladenac, zapadno od Donjeg Živkova.[4]

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimatske prilike nose obeležja kontinentalne klime, sa jasno određenim godišnjim dobima i pružaju povoljne uslove za razvoj biljnog i životinjskog sveta. Poslednjih godina zapažaju se, međutim, tendencije ka povećanju srednje dnevne temperature i smanjenju padavina u toku godine, što se naročito loše odražava u letnjim danima, kad udare takozvani vrući vetrovi. U odnosu na ostala mesta u Srbiji, Leskovac i ovo područje imaju manje prosečnih padavina u toku godine i višu temperaturu u letnjem periodu.[5]

Nedostatak padavina u poljoprivrednoj proizvodnji donekle se nadoknađuje eksploatacijom podzemnih voda, koje se sa dubina od 7 do 10 metara izvlače pomoću motornih pumpi (ranije se do vode dolazilo na dubini od 5 do 6 metara). Retko će se naći njiva u polju koja nema u zemlju pobodenu cev za izvlačenje vode, jednu ili više.

Prosečna godišnja temperatura u Živkovu iznosi 11.5 °C. Najtopliji mesec u godini je jul, sa prosečnom temperaturom od 22.7 °C. Prosečna godišnja količina padavina iznosi 39.7 milimetara. Najviša dnevna temperatura ikad zabeležena je u Živkovu 31. jula 1985. godine i iznosila je 40 °C, dok je najniža temperatura od -30,3 °C zabeležena takođe 1985. godine. Najviše kiše palo je septembra 1978. godine, čak 154 litara po kvadratnom metru, a najveći snežni pokrivač bio je 17. februara 1991. godine, kada je napadalo 80 centimetara snega, a najduže se zadržao između 1984. i 1985. godine, čak 71 dan.[6]

Klima Živkova (prosek 1973—1993)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 13,1
(55,6)
16,0
(60,8)
23,2
(73,8)
25,6
(78,1)
29,3
(84,7)
32,5
(90,5)
35,1
(95,2)
34,7
(94,5)
32,0
(89,6)
27,5
(81,5)
19,6
(67,3)
14,6
(58,3)
35,1
(95,2)
Prosek, °C (°F) 0,0
(32)
2,0
(35,6)
7,0
(44,6)
10,4
(50,7)
15,5
(59,9)
18,6
(65,5)
19,7
(67,5)
19,3
(66,7)
16,6
(61,9)
11,6
(52,9)
5,1
(41,2)
2,1
(35,8)
10,66
(51,19)
Apsolutni minimum, °C (°F) −15,2
(4,6)
−11,4
(11,5)
−5,9
(21,4)
−1,4
(29,5)
2,4
(36,3)
6,7
(44,1)
7,8
(46)
7,3
(45,1)
2,8
(37)
−3,1
(26,4)
−8,0
(17,6)
−11,9
(10,6)
−15,2
(4,6)
Količina padavina, mm (in) 37,5
(14,76)
39,1
(15,39)
44,8
(17,64)
53,3
(20,98)
60,3
(23,74)
72,5
(28,54)
45,6
(17,95)
46,2
(18,19)
43,9
(17,28)
40,1
(15,79)
67,3
(26,5)
50,2
(19,76)
600,8
(236,52)
Izvor: Meteorološka služba Leskovac

Istorija[uredi | uredi izvor]

Praistorija[uredi | uredi izvor]

Područje oko sela Živkovo oduvek je bilo pogodno za naseljavanje. Položaj zemljišta u odnosu na saobraćajnice, plodnost tla, obilje pašnjaka i šuma, veliki broj izvora i blizina vodotoka pružali su izuzetnu lokaciju za formiranje naseobine. Danas se, na osnovu materijalnih dokaza, može govoriti o postojanju dva lokaliteta na području seoskog atara, o takozvanim lokalitetima Selište i Grobnička strana. Jedan od drugog udaljeni su između 1 i 1,5 km. Svaki od njih ima sve uslove za dobru organizaciju života, a konfiguracija terena omogućavala je u prošlosti dobru međusobnu komunikaciju.

Selište[uredi | uredi izvor]

Ovaj lokalitet nalazi se jugozapadno od Živkova, u njegovoj neposrednoj blizini, a severnije od Priboja. Zahvata prostor od 10 do 15 hektara. Sam severni deo nosi naziv Selište, južni Kosače, a zajednički naziv za ova dva dela jeste Dunjarnik.[7] Zemljište je u ovoj oblasti ravno i širi se prema zapadu i severu. Sa južne strane iz oštrije strmine prelazi u blaži prevoj ka Priboju. Na istoku je strmina. Zemljište se spušta ka reci pod uglom od 45 stepeni. Na pedesetak koraka odatle, u blagoj udolini sa severne strane, nalazio se kladenac na kome se zahvatala voda, stočari su tu čuvali svoja goveda.

Vremenom, ovaj prostor polako je počeo da postaje prazan i pust, jer je stanovništvo odlazilo odatle. Razlozi za to mogu biti višestruki, mada su najprihvaćenija objašnjenja da je do toga došlo ili zbog širenja raznih bolesti, kojima u to doba nije bilo leka, ili da je došlo do nestašice vode, što je bio neophodan uslov za život.

Tražeći pogodniju lokaciju, sa dovoljno vode i zaklonom od vetrova, ljudi su se spuštali u podnožje brda, bliže reci, prihvatajući svesno borbu s njenim ćudima. Živeći dugo na mestu Selište, u praistoriji, a i kasnije, ostavili su određene tragove, pa se tako danas na tom području može naći razno obrađeno kamenje, ploče, ostaci grnčarije, pepela i slično.[8] U skorijoj prošlosti meštani Živkova su često u svojim dvorištima nalazili razne glinene posude, kao i keramičke cevi, koje su nađene pored izvora, pa je verovatno da su one imale ulogu nekakve vodovodne mreže u prošlosti. Još jedno zanimljivo otkriće koje potvrđuje da ovo područje bilo naseljeno u dalekoj prošlosti je i bunar, otkriven sasvim slučajno u seoskom ataru, koji je bio dubok preko deset metara, izgrađen od kamena, sa šestougaonom osnovom.

Grobnička strana[uredi | uredi izvor]

Kako i samo ime mesta kaže, na ovom brdu je otkriveno groblje, smešteno između zaseoka Čivlče i Donje Mahale. Na samom vrhu brda nalazi se jedan omanji ravni plato sa vidljivim tragom groba. Za to groblje tvrdi se da je staro, da potiče iz rimskog perioda, a neki tvrde da je latinsko. Ravni plato se sužava i prelazi u ogoleli kameni greben koji se spušta ka reci, odvajajući dve oštre strmine, obrasle kržljavim biljnim pokrivačem.

Na ovom lokalitetu pronađeni su brojni tragovi koji upućuju na postojanje naseobine još u praistoriji. Meštani su tako nalazili obrađivane kamene predmete prečnika 3,5 centimetara, dobre tvrdoće, koji potiču iz kamenog doba, oko 15 vekova pre nove ere, a verovatno su služili u borbi kao projektil koji se izbacuje iz praćke. Pored ovoga, nađeni su i delovi posuda od pečene gline, zavidne tvrdoće, veoma oštrih ivica u prelomu, blago zaobljenih stranica, glatke, debele 8 milimetara, nepravilnog trouglastog oblika, koji potiču iz perioda mlađeg metalnog doba.

Na ovom lokalitetu postoji mesto koje nosi naziv Lekoviti kladenac, verovatno jer je tu nekada postojao neki izvor lekovite vode. Na ovom mestu pronađeni su i metalni novčići iz ranog rimskog doba, koje su verovatno ostavljali ili bacali u izvor oni koji su dolazili ovde da se leče.[4]

Stari vek[uredi | uredi izvor]

Na prostorima ovog kraja ljudski tragovi sežu u davnu prošlost. Tu su živeli Dardani, veliki ilirski narod koji je naseljavao prostore zapadnog dela Balkanskog poluostrva, a potom Rimljani.[9] Život im je bio težak, nemiran i buran, ali, uprkos svemu, napredan u privrednom i kulturnom smislu. Za Ilire postoje dokazi da su živeli u pećinama i zemunicama, na planinskim visovima i šumovitim terenima, radi lakše odbrane od neprijatelja. Kasnije su napredovali, pa su počeli da grade udobnije naseobine. Bili su dobri stočari, a od vune i kože pravili su sebi odeću. Znali su za rude i umeli da ih tope. U ovom kraju Dardani su bili dobri proizvođači konoplje, čime su se uspešno bavili i Sloveni po doseljavanju u ove krajeve.

Kada su Rimljani osvojili ove krajeve, između 97. i 62. godine p. n. e, u doba cara Avgusta, Dardani su potpali pod njihov uticaj i tokom vremena bili su potpuno romanizovani.[10] Na kraju se podela na osvajače i zatečene potpuno izgubila. Rimsko carstvo širilo se i obuhvatilo čitav Balkan, deo Azije i Afrike. Kasnije je podeljeno na Istočno, odnosno Vizantijsko carstvo, i Zapadno rimsko carstvo. Ovi krajevi pripali su Vizantijskom carstvu, koje je svoj najveći uspeh doživelo za vreme vladavine cara Justinijana.[11]

Postepenim slabljenjem Rimskog carstva, kao i dolazak Slovena na Balkan tokom 5. do 7. veka doveo je do promene vlasti i samog stanovništva na ovim prostorima.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Živkovo živi 553 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,9 godina (42,7 kod muškaraca i 45,3 kod žena). U naselju ima 184 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,64.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[12]
Godina Stanovnika
1948. 808
1953. 876
1961. 832
1971. 832
1981. 802
1991. 760 747
2002. 669 686
2011. 620
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[13]
Srbi
  
667 99,70%
nepoznato
  
2 0,29%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kanic, Feliks (1999). Srbija: zemlja i stanovništvo od rimskog doba do kraja XIX veka. BMG. ISBN 978-86-7330-093-1. 
  2. ^ Jovan V. Jovanović, Leskovački zbornik 19, Leskovac, Narodni muzej
  3. ^ Leskovački zbornik 11 (1971), Leskovac, Narodni muzej
  4. ^ a b v g Dragoljub M. Mladenović, Živkovo, selo na tri poluostrva, Trend - Leskovac, 2004.
  5. ^ Leskovački zbornik 23, Leskovac, 1983.
  6. ^ Dr Vidak Jovanović, dr Vojislav Mišić, dr Anka Dinić, Klima Leskovca, Leskovački zbornik 23, Leskovac, 1983.
  7. ^ Prema legendi, ime verovatno potiče od dunja, kojima je čitavo područje bilo prekriveno.
  8. ^ Milija Cvetković, Caćkin; Sveska 1, pp. 166.
  9. ^ Konstantin Jiriček, Istorija Srba, 1952.
  10. ^ Trajković, Dragoljub (1977). Iz prošlosti Leskovca i okoline: studije i članci. Narodni muzej. 
  11. ^ Enciklopedija Prosveta, knj. 1, 2. izdanje
  12. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  13. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  14. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]