Tomas Sterns Eliot

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Tomas Sterns Eliot
T.S. Eliot, 1923.JPG
Tomas Sterns Eliot
Puno imeTomas Sterns Eliot
Datum rođenja(1888-09-26)26. septembar 1888.
Mesto rođenjaSent Luis, SAD
Datum smrti4. januar 1965.(1965-01-04) (76 god.)
Mesto smrtiLondon, Engleska
ŠkolaUniverzitet Sorbona, Univerzitet Harvard, Merton College, Univerzitet u Oksfordu, Milton Academy
NagradeNobelova nagrada za književnost

Potpis

Tomas Sterns Eliot (engl. T. S. Eliot; Sent Luis, 26. septembar 1888London, 4. januar 1965), bio je engleski pisac američkog porekla, jedan od najpoznatijih evropskih pesnika 20. veka, dobitnik mnogih nagrada, među njima Nobelove 1948. i Geteove 1954. Nosilac 16 počasnih doktorata.

Eliot je rođen u Sent Luisu. Studirao je na Harvardu, Sorboni i na Oksfordu.[1] Do kraja svog života ostao je u Engleskoj. Bio je pesnik, kritičar, izdavač, i više godina urednik vrlo uticajnog književnog časopisa Criterion. Od pojave poeme Pusta zemlja i nekih kritičarskih tekstova Eliot počinje da vrši snažan uticaj na englesku i američku poeziju. Eliot je takođe pisao i drame u stihu.

Važnije knjige: Prufrock and Other Observations (1917); Poems (1920); The Waste Land (1922); The Hollow Men (1925); Ash-Wednes-day (1930); Four Quartets (1943).

Biografija[uredi]

T. S. Eliot

Mladost i obrazovanja[uredi]

Rođen je u istaknutoj porodici u Sent Luisu u Misuriju. Njegov otac, Henri Vejr Eliot bio je uspešan biznismen. Njegova majka, Šarlot Šamp Sterns, je pisala poeziju i radila kao socijalna radnica. Eliot je bio najmanji od šestoro dece. Ime je dobio po dedi. Porodica i prijatelji su ga zvali Tom.

Eliot je od 1898. do 1905. pohađao akademiju Smit, školu za dečake, gde je studirao latinski, grčki, francuski i nemački. Od ranog detinjstva pokazivao je izvanrednu nadarenost za pisanje poezije. Isprva je pisao pod uticajem Omara Kajama. Nakon završetka akdemije, od 1906. je pohađao univerzitet Harvard i diplomirao nakon tri godine, umesto uobičajenih četiri.[2] Kasnije je radio kao asistent na univerzitetu. Počeo objavljivati svoje pesme u univerzitetskom časopisu, a kasnije postao i njegov urednik. U to vreme je počeo da čita o simbolističkom pokretu u književnosti i prvi se put upoznao sa imenima poput Remboa i Verlena. Tokom studija je prijateljevao s Konradom Aikenom. Od 1910. do 1911. je živeo u Parizu i na Sorboni slušao predavanja o filozofiji i jeziku. Između ostalih slušao je predavanja Henrija Bergsona i Alen-Furniera. 1911. se vratio na Harvard da bi doktorirao filozofiju. Proučavao je budizam, hinduizam i indijsku kulturu. Da bi mogao da čita religijske tekstove, naučio je sanskrit.

Godine 1914. je dobio stipendiju za Merton koledž na Oksfordu. Pre toga je posetio nemački grad Marburg, a nakon izbijanja Prvog svetskog rata je otišao u London te se vratio u Oksford. Početkom 1915. se sastao sa Vivijen Haj-Vud. Venčali su se 26. juna iste godine.[1]

Nakon kratke posete rodbini u SAD vratio se u London gde je počeo raditi kao predavač na Londonskom univerzitetu. Njegov prijatelj, filozof Bertrand Rasel, pokazivao je interesovanje za Vivijen te je moguće da su njih dvoje imali aferu.

Nakon što je napustio Merton, Eliot je radio kao učitelj u školi Hajgejt, a kasnije na kraljevskoj gimnaziji u Haj Vikombu. Godine 1917. prihvatio je položaj u Lojdsovoj banci. U avgustu 1920. godine je u Parizu u društvu Vindhema Levisa sreo Džejmsa Džojsa s kojim je ubrzo postao dobar prijatelj. 1925. je počeo raditi za izdavačku kuću Faber and Gwyer (kasnije poznatiju kao Faber and Faber), gde je proveo ostatak karijere, stekavši vremenom položaj direktora.

Kasniji život u Engleskoj[uredi]

Dana 29. juna 1927. godine je prešao na anglikanizam, a u novembru iste godine postao državljanin Ujedinjenog Kraljevstva.

Harvard mu je ponudio posao profesora za akademsku godinu 1932/33. koju je prihvatio i otišao u SAD, ostavivši suprugu samu u Engleskoj. Tada je već bio svestan njenih psihičkih problema. Fizičko stanje joj se takođe pogoršavalo tako da su je mučile glavobolja, nesanica, iscrpljenost i visoka temperatura. Uz sve to, psihička bolest je sve više napredovala, pa je za vreme Eliotovog boravka u Americi morala biti smeštena u bolnici u Nortumerlendu gde je naposletku i umrla 1947. Eliot je nije posećivao, ali su sve vreme zvanično bili u braku.

Od 1946. do 1957. godine je živeo s prijateljem Džonom Dejvijem Hajvardom koji je prikupljao i arhivirao njegove radove.

Eliotov drugi brak je bio srećan, ali je kratko trajao. 1957. je oženio Esmu Valeri Flečer. Za razliku od prve supruge, Eliot je Valeri dobro poznavao jer mu je od 1949. radila kao sekretarica u izdavačkom društvu Faber and Faber. Njihov brak je bio tajan, a venčanju su prisustvovali samo roditelji mlade. Valeri je bila 37 godina mlađa od njega.

Umro je 4. januara 1965. godine u Londonu od plućnog emfizema.[1]

Radovi[uredi]

Najraniji radovi[uredi]

  • Proza
    • "The Birds of Prey" (kratka priča; 1905)[3]
    • "A Tale of a Whale" (kratka priča; 1905)
    • "The Man Who Was King" (kratka priča; 1905)[4]
    • "The Wine and the Puritans" (pregled, 1909)
    • "The Point of View" (1909)
    • "Gentlemen and Seamen" (1909)
    • "Egoist" (pregled, 1909)
  • Poeme
    • "A Fable for Feasters" (1905)
    • "[A Lyric:]'If Time and Space as Sages say'" (1905)
    • "[At Graduation 1905]" (1905)
    • "Song: 'If space and time, as sages say'" (1907)
    • "Before Morning" (1908)
    • "Circe's Palace" (1908)
    • "Song: 'When we came home across the hill'" (1909)
    • "On a Portrait" (1909)
    • "Nocturne" (1909)
    • "Humoresque" (1910)
    • "Spleen" (1910)
    • "[Class] Ode" (1910)

Poezija[uredi]

Pozorišni komadi[uredi]

Dokumentarna literatura[uredi]

Posthumne publikacije[uredi]

  • To Criticize the Critic (1965)
  • The Waste Land: Facsimile Edition (1974)
  • Inventions of the March Hare: Poems 1909–1917 (1996)

Kritička izdanja[uredi]

  • Collected Poems, 1909–1962 (1963), odlomak i pretraživanje teksta
  • Old Possum's Book of Practical Cats, Illustrated Edition (1982), odlomak i pretraživanje teksta
  • Selected Prose of T.S. Eliot, edited by Frank Kermode (1975), odlomak i pretraživanje teksta
  • The Waste Land (Norton Critical Editions), edited by Michael North (2000) odlomak i pretraživanje teksta
  • Selected Essays (1932); uvećana verzija (1960)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and Hugh Haughton, Volume 1: 1898–1922 (1988, revised 2009)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and Hugh Haughton, Volume 2: 1923–1925 (2009)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and John Haffenden, Volume 3: 1926–1927 (2012)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and John Haffenden, Volume 4: 1928–1929 (2013)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and John Haffenden, Volume 5: 1930–1931 (2014)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and John Haffenden, Volume 6: 1932–1933 (2016)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and John Haffenden, Volume 7: 1934–1935 (2017)
  • The Letters of T. S. Eliot, edited by Valerie Eliot and John Haffenden, Volume 8: 1936–1938 (2019)

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 „Tomas Sterns Eliot”. Srednje škole - Edukacija. Pristupljeno 21. 1. 2019. 
  2. ^ „Tomas Sterns Eliot”. Sećanja. Pristupljeno 21. 1. 2019. 
  3. ^ The three short stories published in the Smith Academy Record (1905) have never been recollected in any form and have virtually been neglected.
  4. ^ As for a comparative study of this short story and Rudyard Kipling's "The Man Who Would Be King", see Tatsushi Narita, T. S. Eliot and his Youth as "A Literary Columbus" . Nagoya: Kougaku Shuppan.2011., 21–30.

Literatura[uredi]

  • Ackroyd, Peter. T. S. Eliot: A Life (1984).
  • Ali, Ahmed. Mr. Eliot's Penny World of Dreams: An Essay in the Interpretation of T.S. Eliot's Poetry, Published for the Lucknow University by New Book Co., Bombay, P.S. King & Staples Ltd, Westminster, London, 1942, 138 pp.
  • Asher, Kenneth T. S. Eliot and Ideology (1995).
  • Bottum, Joseph, "What T. S. Eliot Almost Believed", First Things 55 (August/September 1995): 25–30.
  • Brand, Clinton A. "The Voice of This Calling: The Enduring Legacy of T. S. Eliot", Modern Age Volume 45, Number 4; Fall 2003 online edition, conservative perspective.
  • Brown, Alec. The Lyrical Impulse in Eliot's Poetry, Scrutinies, vol. 2.
  • Bush, Ronald. T. S. Eliot: A Study in Character and Style (1984).
  • Bush, Ronald, 'The Presence of the Past: Ethnographic Thinking/ Literary Politics'. In Prehistories of the Future, ed. Elzar Barkan and Ronald Bush, Stanford University Press (1995).
  • Crawford, Robert. The Savage and the City in the Work of T. S. Eliot (1987).
  • ---. Young Eliot: From St Louis to "The Waste Land" (2015).
  • Christensen, Karen. "Dear Mrs. Eliot", The Guardian Review (29 January 2005).
  • Dawson, J. L., P. D. Holland & D. J. McKitterick, A Concordance to "The Complete Poems and Plays of T.S. Eliot" Ithaca & London. Cornell University Press.1995..
  • Forster, E. M. Essay on T. S. Eliot, in Life and Letters, June 1929.
  • Gardner, Helen. The Art of T. S. Eliot (1949).
  • Gordon, Lyndall. T. S. Eliot: An Imperfect Life (1998).
  • Guha, Chinmoy. Where the Dreams Cross: T. S. Eliot and French Poetry (2000, 2011).
  • Harding, W. D. T. S. Eliot, 1925–1935, Scrutiny, September 1936: A Review.
  • Hargrove, Nancy Duvall. Landscape as Symbol in the Poetry of T. S. Eliot. University Press of Mississippi (1978).
  • ---. T. S. Eliot's Parisian Year. University Press of Florida (2009).
  • Julius, Anthony. T. S. Eliot, Anti-Semitism, and Literary Form. Cambridge University Press (1995).
  • Kenner, Hugh. The Invisible Poet: T. S. Eliot (1969).
  • ---, editor, T. S. Eliot: A Collection of Critical Essays, Prentice-Hall (1962).
  • Kirk, Russell Eliot and His Age: T. S, Eliot's Moral Imagination in the Twentieth Century (Introduction by Benjamin G. Lockerd Jr.). Wilmington: Intercollegiate Studies Institute, Republication of the revised second edition, 2008.
  • Kojecky, Roger. T.S. Eliot's Social Criticism, Faber & Faber, Farrar, Straus, Giroux, 1972, revised Kindle edn. 2014.
  • Lal, P. (editor), T. S. Eliot: Homage from India: A Commemoration Volume of 55 Essays & Elegies, Writer's Workshop Calcutta, 1965.
  • The Letters of T. S. Eliot. Ed. Valerie Eliot. Vol. I, 1898–1922. San Diego [etc.], Vol. 2, 1923–1925. Edited by Valerie Eliot and Hugh Haughton, London: Faber, 2009. 1988. ISBN 978-0-571-14081-7.
  • Levy, William Turner and Victor Scherle. Affectionately, T. S. Eliot: The Story of a Friendship: 1947–1965 (1968).
  • Matthews, T. S. Great Tom: Notes Towards the Definition of T. S. Eliot (1973)
  • Maxwell, D. E. S. The Poetry of T. S. Eliot, Routledge and Kegan Paul (1960).
  • Miller, James E., Jr. T. S. Eliot. The Making of an American Poet, 1888–1922. The Pennsylvania State University Press.2005..
  • North, Michael (ed.) The Waste Land (Norton Critical Editions). New York: W.W. Norton, 2000.
  • Raine, Craig. T. S. Eliot. Oxford University Press (2006).
  • Ricks, Christopher.T. S. Eliot and Prejudice (1988).
  • Robinson, Ian "The English Prophets", The Brynmill Press Ltd (2001)
  • Schuchard, Ronald. Eliot's Dark Angel: Intersections of Life and Art (1999).
  • Scofield, Dr. Martin, "T.S. Eliot: The Poems", Cambridge University Press (1988).
  • Seferis, George. "Introduction to T. S. Eliot" in Modernism/modernity 16:1 ([1] January 2009), 146–60.
  • Sencourt, Robert. T. S. Eliot: A Memoir (1971)
  • Seymour-Jones, Carole. Painted Shadow: A Life of Vivienne Eliot (2001).
  • Sinha, Arun Kumar and Vikram, Kumar. T. S. Eliot: An Intensive Study of Selected Poems, New Delhi: Spectrum Books Pvt. Ltd (2005).
  • Spender, Stephen. T. S. Eliot (1975)
  • Spurr, Barry, Anglo-Catholic in Religion: T. S. Eliot and Christianity, The Lutterworth Press (2009)
  • Tate, Allen, editor. T. S. Eliot: The Man and His Work (1966; republished by Penguin, 1971).

Spoljašnje veze[uredi]

Biografija[uredi]

Radovi[uredi]

Veb sajtovi[uredi]

Arhive[uredi]

Razno[uredi]