Futog

Koordinate: 45° 14′ 17″ S; 19° 42′ 25″ I / 45.23802° S; 19.70685° I / 45.23802; 19.70685
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Futog
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
GradNovi Sad
Stanovništvo
 — 2022.18.018
 — gustina224/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 14′ 17″ S; 19° 42′ 25″ I / 45.23802° S; 19.70685° I / 45.23802; 19.70685
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina85 m
Površina80,3 km2
Futog na karti Srbije
Futog
Futog
Futog na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21410
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Futog je gradsko naselje koje se nalazi u sastavu grada Novog Sada u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 18.011 stanovnika.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Futog je varoš na levoj obali Dunava, na aluvijalnoj terasi, locirano na 82 m nadmorske visine, 6–7 km udaljen od Novog Sada. Nalazi se na jugu Bačke (Srbija). Smatra se da je dobio ime po tome što je bio smešten između dva potoka, utoke, zbog čega je nazvan Futtak (Futog). Nalazi se na sredini toka reke Dunav. Futog se graniči sa gradom Novim Sadom i Veternikom na istoku, Rumenkom na severoistoku, Kisačom i Stepanovićevom na severu, Bačkim Petrovcem na severozapadu i Begečom na zapadu, dok je južno od Futoga reka Dunav (sa druge strane Dunava locirana su naselja Beočin i Čerević). Atar Futoga dugačak je 8 km. Površina ove teritorije iznosi 8.561 ha. Broj stanovnika je 18.269.

Naselje Futog čine Stari i Novi Futog. U sastavu Futoga nalazi se i izgrađena zona južno od puta Novi Sad - Rumenka, u koju spadaju naselje Bangladeš i zapadni delovi Sajlova. Ovo područje, iako administrativno pripada Futogu, nema direktnu saobraćajnu vezu sa centralnim delom naselja Futog.

Reljef[uredi | uredi izvor]

Atar Futoga se prostire na lesnoj terasi, aluvijalnoj ravni i inundacionoj ravni. Kraj Futoga se nalaze dve ade, dok je jedan rukavac pretvoren u ribnjak. Klima je umerenokontinentalna, uslovljena blizinom Fruške gore i Dunava. Vetrovi su košava, zapadni i povetarac. Količina padavina iznosi 700 mm godišnje.

Biljne kulture[uredi | uredi izvor]

Na području Futoga se uzgajaju kukuruz, pšenica, industrijsko bilje, povrtarske biljke i kupus - po kome je ovo mesto i najpoznatije. 10% Futožana se bavi poljoprivredom. Životinje koje se mogu naći u futoškom ataru su zečevi, lisice, fazani, jarebice, kao i šarani u Dunavu.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Južno od Futoga protiče reka Dunav, a u naselju postoji i ribnjak.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najstarija prošlost[uredi | uredi izvor]

Arheološka nalazišta na području Futoga su lokaliteti Sesije, Gornje šume, Vodice, Bokternica i Pašnjak. Iako su Sloveni u Bačkoj prisutni od kasnoantičkog perioda, nalazi tragova Slovena datiraju iz IX veka. Staromađarski materijal potiče iz X veka.

Kasni srednji vek[uredi | uredi izvor]

Ovo je staro naselje koje se, kao utvrđenje, pominje još 1250. godine. Futog je bio posed porodice Futaki (XIV vek) i Joba Gorjanskog (sredina XV veka).

Osmansko carstvo[uredi | uredi izvor]

Naselje je bilo pod Osmanskom vlašću od 1528/9. do 1686/7. godine. U ovom razdoblju, Futog je posetio osmanski putopisac Evlija Čelebija, koji o Futogu piše: "To je sada vojvodaluk na teritoriji Segedinskog sandžaka. Tvrđava se nalazi na obali rijeke Dunava. To je četvorougaona palanka sa zidovima napravljenim od nasipa. Tu se nalazi zapovjednik grada (dizdar) sa osamdeset članova gradske posade, janjičarski serdar i naib bačkog kadiluka. Drugih vlasti nema. Tu postoje samo četiri muslimanske bogomolje. Jedna je Sulejman-hanova džamija, a ostalo su mesdžidi. Ima oko sto osamdeset ćeremitom pokrivenih sirotinjskih kuća".[1]

Novi vek[uredi | uredi izvor]

Futog postaje deo Habzburške monarhije od 1686/7. godine i administrativno je bio u sastavu Bačko-bodroške županije i Habzburške Kraljevina Ugarska. Od 1696. godine bira se futoški knez (sve do 1868.). Imao je simboličnu ulogu, biran je obično jedanput godišnje. Već početkom 18. veka, Futog postaje značajno trgovište, a uskoro je u njemu podignuta i vojna bolnica. Poznati su bili futoški novembarski vašari na koje su dolazili čak i persijski, turski, jermenski i makedonski trgovci. Neki autori ih porede i sa lajpciškim vašarima.

Posednik Futoga je bila Kraljevska Komora 1686/7-1703, a zatim General baron Jozef Nehem 1703-1721. Potom je naselje bilo u posedu grofa Batlera, a nakon toga grofa Cernhausa. 1726. je pod Komorom. Posednici Futoga u narednom periodu bili su: Jozef Odvajer (1727-1731), Grof Frifrih Lorenc Kavrijan (1731-1744), Mihailo Čarnojević (1744-1769), Grof Andraš Hadik (1769-1801), Grof Brunsvik (1801-1852) i Grof Kotek 1852-1921.

Grof-maršal Andraš Hadik koji je sagradio dvorac koji je danas pretvoren u Poljoprivrednu školu[1]
Srednja poljoprivredna škola sa domom učenika u Futogu

Prva zvanična škola u Futogu, po zabeleženim podacima, počela je da radi već 1707. godine. Prvi učitelj tada otvorene škole bio je pop Janko, koji je pored učenja crkvenog pojanja podučavao svoje učenike i osnovama pismenosti. Škola je okupljala manji broj mladića iz mesta, a po zabeleženim podacima, pop Janko je imao upisanog i jednog učenika iz sremskog mesta Čerević sa druge strane Dunava.

U drugoj polovini 18. veka počela je kolonizacija Nemaca u Futog, koja je završena 1774. godine. Bečki dvor je svojom politikom nastojao da u ovim krajevima ojača svoj uticaj te je pored ostalih značajnih vojvođanskih mesta odabrao i Futog kao mesto u koje bi naselio svoje verne podanike. Kako bi pridošlice — koje su starosedeoci primali sa otporom i nepoverenjem — što čvršće vezali za novi kraj, austrijska vlast im je činila mnoge povlastice i davala svakovrsne pomoći. Sprovodeći ovakvu politiku u delo, futoški vlastelin grof Hadik je 1778. godine doseljenim Nemcima sagradio školu.

Da bi se suprotstavili sve većem uticaju Nemaca, Srbi koji su živeli u Futogu počeli su da vode računa o kulturno-prosvetnom uzdizanju svog življa. Mala škola, koja je okupljala nekoliko mladića, proširena je i na taj način je stvorena mogućnost elementarnog opismenjavanja većeg dela lokalnog stanovništva. Započelo je i postupno odvajanje škole i njenog rada od crkve. Učiteljskim pozivom i radom u školi počinju se baviti ljudi kojima je to životni poziv, dok se uticaj crkve i sveštenika zadržao u domenu pouke o veri. Proširenje škole podrazumevalo je povećanje školskog prostora te je podignuto nekoliko školskih zgrada.

Veći deo doseljenih Nemaca živeo je u novoformiranom naselju koje je nazvano Novi Futog (na zapadu), dok su Srbi pretežno živeli u Starom Futogu (na istoku). Zato su, počev od kolonizacije pa sve do kraja Drugog svetskog rata, u mestu radile dve škole. Nemci su se ovde zadržali do kraja Drugog svetskog rata, kada napuštaju Jugoslaviju.

Južnoslovenske države[uredi | uredi izvor]

25. 11. 1918. Futog je zajedno sa ostatkom Bačke, Banatom i Baranjom postao deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odlukom Velike Narodne skupštine u Novom Sadu. 1921. godine izvršena je agrarna reforma.

Do pred Drugi svetski rat u Futogu je živelo preko 9.000 ljudi, od čega oko 4.000 Nemaca.

Prema podacima iz 1940. godine u mestu je radilo 12 učitelja sa 12 odeljenja u kojima je bilo oko 400 dece. Prvi dani nakon oslobođenja krajem oktobra 1944. godine zatekli su Futog više nego poluprazan. U januarskim danima 1945. godine, još dok su trajale borbe na Sremskom frontu, formirana su nova školska odeljenja i tako je počela da radi nova škola. U tim danima škola je imala mali broj dece, ali se radilo mnogo i za kratko vreme ostvareni su značajni rezultati. Tokom 1945. i 1946. godine, novom kolonizacijom, u Futog su stigle porodice iz Srema i Bosne, tako da se brojno stanje učenika u odeljenjima vratilo na predratno stanje. Tih dana u Futogu je osnovana i prva srednja škola - progimnazija, koja je imala tri razreda.

Važne promene nastaju nastaju od šezdesetih godina 20. veka, kada Novi Sad do Futoga širi urbanu zonu i Futog postaje tipično prigradsko naselje u kojem se sve manje stanovnika bavi poljoprivredom, a sve više ih se zapošljava u Novom Sadu. Vremenom grad ovamo izmešta i neke svoje urbane funkcije, tako da Futog postaje i grad sekundarnog značaja unutar novosadske urbane zone. Godine 1953. poljoprivredom se bavilo 72,9% aktivnog stanovništva, a 2002. samo 5,5%.

Istorija školstva[uredi | uredi izvor]

U posleratnim godinama škola je obavila veliku i značajnu misiju. Pored rada sa decom redovnog uzrasta, radilo se i sa velikim brojem dece i omladine čije je školovanje bilo ometeno ratom. Veći broj polupismenih i nepismenih meštana bio je obuhvaćen analfabetskim tečajevima na kojima je savladao osnove pismenosti. Život Futoga je u to vreme bio obeležen zamahom obrazovanja i vaspitanja. Pored školskih zadataka učinjeni su napori i ostvareni značajni rezultati na opštem kulturnom polju. Takav razvoj situacije doveo je do stvarnog ostvarivanja građana na osnovno obrazovanje, ali i do povećanog obima zahteva i poslova koje je škola trebalo da realizuje. Zato je u Futogu 1950. godine od osnovne četvororazredne škole i Progimnazije stvorena jedinstvena osmorazredna škola kojom je obezbeđeno školovanje sve dece u trajanju od osam godina. Zvanično, škola je osnovana aktom Skupštine opštine Novi Sad, br. 9994-22 od 22. 08. 1950. godine, i upisana je u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Novom Sadu Rešenjem br. 338 od 1979. godine, Registar. list br. 1-237. Do 1954. i 1955. radilo se sa 15 odeljenja i sa oko 600 učenika, a sve do 1956. godine ova škola nije imala ime. Tada je, na predlog kolektiva, Školski odbor odlučio da škola dobije ime narodnog heroja Pinkija.

Godine 1968. izgrađena je savremena školska zgrada sa fiskulturnom salom na lokaciji na kojoj se škola sada nalazi. U tom periodu, u ovoj školi se školovalo gotovo 1700 učenika što je — uprkos novoj zgradi — predstavljalo ozbiljan problem. Ipak, 1985. godine izgrađena je u Futogu još jedna školska zgrada u koju su se preselili deo učenika i deo kolektiva. Tako je Futog dobio još jednu osnovnu školu — OŠ „Miroslav Antić“.

Istorija privrede[uredi | uredi izvor]

Dragomir Lalin je podigao dve fabrike u Futogu, "Garant" i "Milan Vidak" 1951 godine. "Milan Vidak" je bila fabrika žice i žičanih proizvoda koja je snabdevala Balkan sledećih 40 godina, posebno poznata po tome što je snabdevala gradnju čitavog Novog Beograda. Požrtvovanim radom, Dragomir Lalin je isto tako podigao fabriku "Aroma" u klasu kolektiva koji su bili cenjeni na celom području Jugoslavije. Potrebno je pomenuti saradnju sa američkom kompanijom General Foods koja je donela bezalkoholno piće, praškasti sok "Tang" na jugoslovensko tržište.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Futog živi 14667 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,7 godina (36,7 kod muškaraca i 38,6 kod žena). U naselju ima 5493 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,32.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 5.366
1953. 6.049
1961. 8.256
1971. 10.614
1981. 14.664
1991. 16.048 15.569
2002. 18.582 19.276
2011. 18.641
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
16.828 90,56%
Mađari
  
279 1,50%
Jugosloveni
  
226 1,21%
Hrvati
  
152 0,81%
Slovaci
  
147 0,79%
Romi
  
107 0,57%
Crnogorci
  
68 0,36%
Rusini
  
38 0,20%
Makedonci
  
31 0,16%
Nemci
  
24 0,12%
Ukrajinci
  
17 0,09%
Muslimani
  
15 0,08%
Rusi
  
11 0,05%
Slovenci
  
9 0,04%
Rumuni
  
9 0,04%
Česi
  
8 0,04%
Bugari
  
6 0,03%
Goranci
  
4 0,02%
Bunjevci
  
4 0,02%
Bošnjaci
  
1 0,00%
Albanci
  
1 0,00%
nepoznato
  
200 1,07%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Industrija[uredi | uredi izvor]

Od industrije, u Futogu postoje: «Milan Vidak», fabrika žice i žičanih proizvoda, «Aroma», fabrika začina, «Garant», fabrika delova za motore, «Futožanka», fabrika stočne hrane, «Vagar», izrada i servis vaga.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Kroz Futog prolaze put Novi SadBačka Palanka i železnička pruga Novi Sad – Sombor, dok je reka Dunav (u smislu plovnog puta) locirana južno od naselja.

Futog je sa Novi Sadom povezan linijama javnog autobuskog prevoza br. 53, 54, 55 i 56., kao i međugradskim autobusima iz pravca Bačke Palanke.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Poljoprivredna škola sa domom učenika u Futogu

U Futogu postoje sledeće obrazovne ustanove: OŠ «Desanka Maksimović», OŠ «Miroslav Antić» i Poljoprivredna škola sa domom učenika. Većina Futožana srednje obrazovanje pohađa u Bačkoj Palanci i Novom Sadu.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Od Kulturnih ustanova u Futogu postoji KC «Mladost», te galerije i gradska biblioteka.

Javne ustanove[uredi | uredi izvor]

Od javnih ustanova, u Futogu se nalaze Mesna zajednica "Futog", Dom zdravlja, policijska stanica, Vatrogasni dom, Starački dom (Marianum), Dom učenika (Rudolfinum).

Sport[uredi | uredi izvor]

U Futogu deluju sledeći sportski klubovi:

  • ŽOK Futog
  • OK Futog
  • FOK Futog
  • OK Futog Vest
  • RK Metalac
  • OFK Futog
  • FK Sofeks
  • Klub Borlilačkih Sportova Futog
  • Klub Realnog Aikidoa Futog
  • Karate Klub Metalac
  • KK Tehnomer Futog
  • KK Basketbal Stars

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

U Futogu postoje sledeći značajni objekti:

  • Srpska pravoslavna crkva Sveti Vrači Kozma i Damjan iz 1776. Barokni stil.
  • Futoški dvorac, danas Poljoprivredna škola. Barokno-klasicistički stil. Sagradio ga je grof Andrija Hadik 1777. U njemu su nekoliko dana pre Sarajevskog atentata boravili nadvojvoda Franc Ferdinand i njegova supruga Sofija Kotek.
  • Stari župni dvor iz 1777. Pripada građanskoj arhitekturi XVIII veka.
  • Srpska pravoslavna crkva Svetog Blagoveštenja 1781-1947. Stil seoskog baroka.
  • «Rudolfinum» ili «Bastilja» iz 1893. Stil eklektika. Danas Dom učenika.
  • «Marianum» iz 1894. Stil istoricizam. Danas Gerontološki centar.
  • Rimokatolička crkva «Sveto Srce Isusovo» iz 1908. Neogotička katedrala.
  • Vatrogasni Dom iz 1909 sa tornjem iz 1932.
  • Rimokatolička crkva «Sveto Trojstvo» iz 1940. Ne vrši duhovnu ulogu.

Znameniti Futožani[uredi | uredi izvor]

  • Draženko Ninić
  • Marko Jelesić
  • Miloš Jezdimirović
  • Đorđe Đorđević
  • Vasilije Nikolić
  • Lazar Knežević
  • Stevan Šijački
  • Petar Karađorđević
  • Mladen Šovljakov
  • dr Svetislav Stefanović
  • Dezider Salai
  • dr Milan Kostić
  • dr Borislav Kostić
  • dr Svetislav Kostić
  • dr Milan Nikolić
  • Stevan Dunđerov
  • dr Milan Dunđerov
  • Hana Dunđerov
  • dipl. inž. Dušan Dunđerov
  • dr Dušan Jelesić
  • dr Zdravko Jelesić
  • dr Đorđe Topalov
  • Sreten J. Bogdanović
  • Stevan i Nestor Bošnjak
  • Milan Vidak Vidakov
  • Franc Huterer
  • Miloš Bugarin
  • Borivoje Mirosavljević
  • dr Miloš Bjegović Bjega
  • dr Ljuba Šovljakov
  • prof. Marinko Pašić Hadžija
  • dr Ognjen Hađi-Zuluf Mandić
  • Velimir Brletić
  • Žarko Škorić
  • Nikola Škorić
  • Đorđe Kockarević
  • pukovnik Radovan Babić
  • kapetan Dragan Kraljevski
  • Vida Pavlović
  • Dragomir Lalin
  • Barbara Bobak
  • Bojan Simonović

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dvorac Hadik, Futog”. www.dvorci.info. Pristupljeno 23. 8. 2019. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Sreten Bogdanović: Selo Futog;
  • Miloš Bugarin: Crkva Svetih Vračeva u Futogu 1980.;
  • Mara Šovljakov: Varoš Futog 2004.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]