Tirozin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tirozin
Nazivi
IUPAC naziv
Tyrosine
Drugi nazivi
2-Amino-3-(4-hidroksifenil)propanoinska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
Abrevijacija Tyr, Y
ECHA InfoCard 100.000.419
MeSH Tyrosine
  • N[C@@H](Cc1ccc(O)cc1)C(O)=O
Svojstva
C9H11NO3
Molarna masa 181,19 g·mol−1
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
DaY verifikuj (šta je DaYNeN ?)
Reference infokutije

Tirozin (Tyr ili Y) je neurotransmiter i aminokiselina koja podstiče moždanu aktivnost. Najviše ga ima u mlečnim proizvodima, bananama, mahunama, avokadu, susamu i bademima.[3][4]

Tirozin (Tyr ili Y) pospešuje pravilan rad štitne žlezde, hipofize i tiroidne žlezde. Osim toga podstiče oslobađanje hormona rasta i proizvodi noradrenalin, koji smanjuje potrebu za jelom. Sprečava potištenost, umor i razdražljivost, pa je zbog toga pogodan i za zavisnike koji žele da se odviknu od kokaina.

Dopune L-tirozina je najbolje uzimati sa obrokom koji obiluje ugljenim hidratima ili pre odlaska na spavanje.


Biosintetički putevi za kateholamine i trag amine u ljudskom mozgu[5][6][7]
Graphic of trace amine and catecholamine metabolism
L-Tirozin
primarni
put
manje
zastupljeni
put
The image above contains clickable links
Kod ljudi, kateholamini i fenetilaminergički trag amini su izvedeni iz aminokiseline L-fenilalanin.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava. Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 
  4. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 
  5. ^ Broadley KJ (2010). „The vascular effects of trace amines and amphetamines”. Pharmacol. Ther. 125 (3): 363—375. PMID 19948186. doi:10.1016/j.pharmthera.2009.11.005. 
  6. ^ Lindemann L, Hoener MC (2005). „A renaissance in trace amines inspired by a novel GPCR family”. Trends Pharmacol. Sci. 26 (5): 274—281. PMID 15860375. doi:10.1016/j.tips.2005.03.007. 
  7. ^ Wang X, Li J, Dong G, Yue J (2014). „The endogenous substrates of brain CYP2D”. Eur. J. Pharmacol. 724: 211—218. PMID 24374199. doi:10.1016/j.ejphar.2013.12.025. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava. Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]