Vojin Ćetković
Vojin Ćetković | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 22. avgust 1971. | ||||
Mesto rođenja | Kruševac, SFR Jugoslavija | ||||
Religija | pravoslavno hrišćanstvo[1] | ||||
Obrazovanje | Fakultet dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu | ||||
Zanimanje | glumac | ||||
Porodica | |||||
Supružnik | Nataša Milovanović (2001—2005) Sloboda Mićalović Ćetković (v. 2008) | ||||
Deca | 2 | ||||
Roditelji | Čedomir Ćetković Slobodanka Ćetković | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 1991—danas | ||||
Bitne uloge | Porodično blago — Goran Gagić Brando Zona Zamfirova — Mane kujundžija Montevideo, Bog te video! — Mihailo Andrejević Montevideo, Bog te video! — Mihailo Andrejević | ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Vojin Ćetković (Kruševac, 22. avgust 1971) srpski je filmski i pozorišni glumac.
Glumačku karijeru započeo je u Kruševačkom pozorištu, profesionalnu u Narodnom pozorištu u Beogradu, a nakon upisivanja Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, 1996. postao je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, koje ga je stipendiralo. Prvu TV ulogu ostvario je u filmu Raj, Petra Zeca 1993. kao Tomin drug, a prvu glavnu ulogu u filmu Zona Zamfirova 2002. godine kao Mane. Proslavio se ulogama Gorana Branda Gagića u TV seriji Porodično blago, kao i po ulogama Milomira Vranića u seriji Moj rođak sa sela i po ulozi Mihailo Andrejević u filmu i seriji Montevideo, Bog te video!, Montevideo, Bog te video! (TV serija) i u njegova dva nastavka. Nakon toga je dobio uloge u filmovima Tango je tužna misao koja se pleše, Stršljen, Pljačka Trećeg rajha, Klopka, Hadersfild, Čitulja za Eskobara.
Pozorišna publika širom Srbije imala je prilike da ga gleda u renomiranim predstavama Kruševačkog pozorišta „Zlatno runo” Borislava Pekića, „Prokleta Avlija” Ive Andrića i „Derviš i smrt” Meše Selimovića, sve tri u režiji Nebojše Bradića. Pored ovih, igrao je u predstavama „Bure baruta”, „Audijencija”, „Ljubavna pisma”, „Suze su O. K”, „Emigranti” i mnogim drugim.
Višestruko je nagrađivan za uloge u pozorištu i na filmu, a izdvajaju se dve Godišnje nagrade JDP, nagrada „Branka i Mlađa Veselinović”, Nagrada Raša Plaović i Nagrada Miloš Žutić.
Živi i radi u Beogradu, a od 2008. godine u braku je sa glumicom Slobodom Mićalović sa kojom ima ćerke bliznakinje Milu i Veru.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 22. avgusta 1971. godine u Kruševcu, gde je završio osnovnu školu i Kruševačku gimnaziju, na smeru za kulturu i informisanje.[2][3] Prvi put je na scenu kročio sa svega osam godina u „Teatru Za” u Kruševcu. Bio je član Kruševačkog pozorišta i dramske sekcije u rodnom gradu, gde je kao glumac amater proveo deset godina, a imao je i svoju radio emisiju.[2]
Strastveni je pecaroš, igrao je fudbal, a pre glume rukomet u „Obilićevu” i „Napretku” iz Kruševca.[4] Glumu je učio i u Pozorišnom studiju „Bata Miladinović” u Kruševcu, koji je vodio Rade Savić.[5][6] Bio je zainteresovan za književnost, ali se odlučio da studira glumu. U Beograd se iz Kruševca preselio 1990. godine, kako bi upisao Fakultet dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti.[7] Tokom druge godine studiranja doživeo je povredu i rešio da napusti studije, ali se vratio na nagovor rođaka Milovana koji je režiser.[8][9] Studirao je na klasi profesora Vladimira Jevtovića, zajedno sa Natašom Ninković, Nebojšom Glogovcem, Sergejom Trifunovićem, Nelom Mihajlović i Borisom Pingovićem.[10] Godine 1995. pojavio se u muzičkom spotu Ajmo u život, muzičke grupe K2.[11]
Učestvovao je u velikom broju humanitarnih akcija.[12][13] Privatno se druži sa Vanjom Grbićem, Nikolom Đuričkom i Vukom Kostićem.[14][15]
Član je Udruženja dramskih umetnika Srbije. Pre nego što je 1996. godine prešao u Jugoslovensko dramsko pozorište, bio je član ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu.[16]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Odrastao je u patrijarhalnoj porodici, Slobodanke iz Kruševca i Čedomira Ćetkovića iz Kolašina, a ime je dobio po dedi.[12] Ima mlađeg brata Bojana koji živi u Kruševcu.[17] Po narodnosti se izjašnjava kao Srbin,[18] a po zavičajnom poreklu kao Crnogorac.[19]
Godine 2001. oženio se novinarkom Natašom Milovanović, sa kojom je bio u braku do 2005. godine.[20][21] Svoju sadašnju suprugu, glumicu Slobodu Mićalović, upoznao je na snimanju filma Zona Zamfirova 2001. godine, međutim par je tek nakon nekoliko godina stupio u vezu, a venčali su se u maju 2008. godine.[22][23] U januaru 2010. godine dobili su ćerke Milu i Veru.[24]
Venčani i kumovi dece Slobodi Mićalović i Ćetkoviću su Nikola Đuričko i Nataša Ninković.[25] Ćetković je kumovao prvom braku Nebojše Glogovca, kum je i njegove dece iz prvog braka, kao i kum sina Nataše Ninković.[26][25][27]
Glumačka karijera[uredi | uredi izvor]
1993—1999[uredi | uredi izvor]
Ćetković je glumačku karijeru započeo tokom rane mladosti u Kruševačkom pozorištu, čiji je bio član.[2] Tokom studiranja na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu imao je uloge u nekoliko pozorišnih predstava. Prvu televizijsku ulogu imao je 1993. godine u filmu Raj, Petra Zeca, a 1995. godine je igrao u ulozi Dimitrija u TV filmu Simpatija i antipatija Zdravka Šotre.[28] Godine 1996. dobio je nagradu „Bora Mihajlović” i postao član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je dobio uloge u predstavama Bure baruta kao Gele, U potpalublju kao Dejan i Audijencija kao Sladek u okviru Ateljea 212.[29][30] U sporednoj ulozi Rokija našao se na filmu Tango je tužna misao koja se pleše iz 1997. godine, a 1998. je glumio u filmu Stršljen kao taksista, TV filmu Dosije 128 kao slikar Miroslav Bojić i u filmu Raskršće (segment Važno je da si tu).[31]
U seriji Porodično blago, Ćetković je 1998. godine dobio ulogu Gorana Branda Gagića, nakon koje je postao poznat široj javnosti i za koju je sa partnerkom Minom Lazarević dva puta dobio Nagradu TV Novosti Glumački par godine, 1999. i 2002. godine.[32][33] Godine 1999. imao je manju ulogu Nikšićanina Ljube u filmu Nož, a iste godine dobio je i nagradu „Stojan Dečermić — mladi prvak” od strane Jugoslovenskog dramskog pozorišta.[34]
2000—2009[uredi | uredi izvor]
Godine 2000. glumio je u ulozi Branda u TV filmu A sad adio, koji je baziran na TV seriji Porodično blago. Kao Zgodni se 2001. pojavio u filmu Bumerang, a iste godine i u TV filmu Treći kanal od Sunca. Prvu glavnu ulogu na filmu ostvario je 2002. godine kao Mane kujundžija u filmu Zona Zamfirova, reditelja Zdravka Šotre i za tu ulogu sa partnerkom Katarinom Radivojević dobio je još jednu Nagradu TV Novosti Glumački par godine, 2003. godine, a snimio je i pesmu Pobegulja za potrebe filma.[35][36][37][38] Na 38. Filmskim susretima u Nišu 2003. godine, zajedno sa Nebojšom Glogovcem bio je u sastavu žirija festivala.[39] Na glumačkim svečanostima Milivoje Živanović u aprilu 2004. godine dodeljena mu je nagrada od strane žirija publike za ulogu Hasana u pozorišnoj predstavi Derviš i smrt.[40]
Ulogu Nemca Franca Bemea odigrao je u filmu Pljačka Trećeg rajha, kao i ulogu Đorđa Vučinića 2005. godine u TV seriji Vila Marija. Iste, 2005. godine, Ćetković se pojavio u ulozi Fizikusa u filmu Ivkova slava i ulozi Srećka u filmu Zvezde ljubavi, za koju je dobio Nagradu za najboljeg glumca treće festivalske večeri, na 40. Filmskim susretima u Nišu.[41]
U Zenici mu je 2006. godine na Petom festivalu bosanskohercegovačke drame dodeljena nagrada za najboljeg glumca.[42] Godine 2007. glumio je u filmovima Klopka kao Vlada, u jednoj epizodi TV serije Pozorište u kući kao dr. ing. Lazar Šurić, u deset epizoda TV serije Vratiće se rode kao Vrazalić i u filmu Hadersfild u ulozi Duleta, za koju je dobio Nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu u filmu na 42. Filmskim susretima u Nišu, iste godine.[43] Ostvario je 2008. godine uloge u Šotrinim dokumentarnim TV filmovima Kneževina Srbija kao beogradski vezir i Kraljevina Srbija kao Milan Obrenović.
Tokom 2008. pojavio se i u ulozi Gandija u filmu Čitulja za Eskobara, u osam epizoda TV serije Ranjeni orao u ulozi Tome Đurovića, u dvadeset i osam epizoda serije Moj rođak sa sela, u ulozi Milomira Vranića, i u sedamnaest epizoda serije Ulica lipa kao Ivan.[43] U martu 2009. godine osvojio je Oskara popularnosti za najboljeg glumca, kao i Nagradu Miloš Žutić od strane Udruženja dramskih umetnika Srbije za naslovnu ulogu u predstavi Don Krsto. Pojavio se tokom 2009. godine i u devet epizoda TV serije Greh njene majke, u ulozi Jovana i u francuskom filmu Ljudski zverinjak kao Aleks.[43][44][45]
2010—danas[uredi | uredi izvor]
Godine 2010. Ćetković se pojavio u dvanaest epizoda TV serije Sva ta ravnica u ulozi Svetozara, a iste godine i u filmovima — Kao rani mraz u ulozi dr. Sefera; Žena sa slomljenim nosem kao Goran i filmu Montevideo, Bog te video! kao Mihailo Andrejević Andrejka. U periodu 2011—2012. godine glumio je u ulozi Dušana Antića u osam epizoda serije Cvat lipe na Balkanu, a nakon toga i u serijama Nepobedivo srce, kao lekar u sanatorijumu; Jagodići, kao Svetozar i TV seriji Montevideo, Bog te video!, kao Mihailo Andrejević.[43]
Iste, 2012. godine glumio je u ulozi direktora Kozarca u filmu i TV seriji Šešir profesora Koste Vujića.[43] U decembru 2012. godine pojavio se u ulozi Otela istoimene predstave Vilijama Šekspira, u režiji Miloša Lolića. Premijera predstave bila je na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a Ćetković je za ovu ulogu nagrađen Godišnjom nagradom JDP-a (2013), Nagradom Raša Plaović (2013), nagradom za lepotu scenskog govora Dr Branivoj Đorđević (2013) i nagradom Milivoje Živanović (2016).[46][47][48]
Godine 2013. pojavio se u dokumentarnom filmu Marko Nikolić, Zmaj i Dunav, posvećenom glumcu Marku Nikoliću, kao i u kratkom filmu Vrata Srbije: Mojsinska Sveta gora kao vojvoda Prijezda.[49] Ulogu u seriji Montevideo, vidimo se! kao Mihailo Andrejević i u kratkim filmovima Marijina epizoda kao Stevan i The Cursed Days kao Duan imao je 2014. godine, kada je ujedno dobio Nagradu „Branka i Mlađa Veselinović” za najbolje glumačko ostvarenje u sezoni 2012/2013 u predstavama JDP-a i nagradu za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu doktora Arsića u predstavi Providenca u 2014. godini, na Festivalu mediteranskog filma Purgatorije u Tivtu.[50][51]
Plaketu „Miloš Šami” dobio je 2015. godine za odigrane uloge u Hercegnovskom pozorištu.[52] Sporednu ulogu Neše igrao je u filmu Stado, Nikole Koja 2016. godine, a iste godine glumio je u filmu Santa Maria della Salute u ulozi Laze Kostića. Ćetković je istakao da je Laza Kostić bio najkompleksniji i najizazovniji filmski lik kojeg je igrao, a za ulogu je dobio Nagradu Car Konstantin na 52. Filmskim susretima u Nišu 2017. godine.[53][54][43] Godine 2017. pojavio se u osam epizoda crnogorske TV serije Božićni ustanak, koja je doživela veliki broj negativnih kritika u Srbiji, a zbog uloge Đure Draškovića, Ćetković je naišao je na osudu srpskih medija i publike.[55][56][57]
Iste, 2017. godine glumio je u jedanaest epizoda mini—tv serije Santa Maria della Salute kao Laza Kostić i u TV seriji Mamurluci kao Neša biznismen. Ćetković se 2018. godine pojavio u ulozi Stefana Prvovenčanog, glavnoj ulozi u TV seriji Nemanjići — rađanje kraljevine.[58][43] Iste godine, u mini TV seriji Grudi pojavio se u ulozi Fukija, kao i u šest epizoda serije Žigosani u reketu u ulozi profesora Nojmana. Trenutno radi na snimanju filma Apsurdni eksperiment.[43] U planu je nastavak snimanja filma Knez Lazar, gde će Ćetković imati ulogu starijeg kneza Lazara.[59][60] U TV seriji Grupa, pojavio se u ulozi policajca.
Filmografija[uredi | uredi izvor]
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1990-e ▲ | |||
1991. | Veština živeti | ||
1993. | Raj | Tomin drug | |
1995. | Simpatija i antipatija | Dimitrije | |
1997. | Tango je tužna misao koja se pleše | Roki | |
1998. | Dosije 128 | slikar Miroslav Bojić | |
1998. | Raskršće | ||
1998. | Stršljen | taksista | |
1998—2002. | Porodično blago | Goran Gagić Brando | |
1999. | Nož | Ljubo Nikšićanin | |
2000-e ▲ | |||
2000. | A sad adio | Goran Gagić Brando | |
2001. | Bumerang | Zgodni | |
2001. | Treći kanal od Sunca | ||
2002. | Zona Zamfirova | Mane kujundžija | |
2004. | Pljačka Trećeg rajha | Franc Beme | |
2005. | Vila Marija | Đorđe Vučinić | |
2005. | Zvezde ljubavi | Srećko | |
2005. | Ivkova slava | Fizikus | |
2007. | Klopka | Vlada | |
2007. | Hadersfild | Dule | |
2007. | Pozorište u kući | Lazar Surić | |
2008. | Ranjeni orao | Tomo Đurović | |
2008—2011. | Moj rođak sa sela | Milomir Vranić | |
2008. | Kraljevina Srbija | kralj Milan Obrenović | |
2008. | Kneževina Srbija | beogradski vezir | |
2008. | Čitulja za Eskobara | Gandi | |
2007—2008. | Vratiće se rode | Vražalić | |
2007—2015. | Ulica lipa | Ivan | |
2008—2009. | Ranjeni orao (TV serija) | Tomo Đurović | |
2009. | Ljudski zverinjak | Aleks | |
2009—2010. | Greh njene majke | kum Jovan | |
2010-e ▲ | |||
2010. | Kao rani mraz | doktor Šefer | |
2010. | Sva ta ravnica | Svetozar | |
2010. | Žena sa slomljenim nosem | Goran | |
2010. | Montevideo, Bog te video! | Mihailo Andrejević | |
2011—2012. | Cvat lipe na Balkanu | Dušan Antić | |
2012. | Nepobedivo srce | lekar | |
2012. | Šešir profesora Koste Vujića | direktor škole Đuro Kozarac | |
2012. | Montevideo, Bog te video! (TV serija) | Mihailo Andrejević | |
2012. | Jagodići | Svetozar | |
2012. | Montevideo, vidimo se! | Mihailo Andrejević | |
2012—2014. | Montevideo, vidimo se! (TV serija) | Mihailo Andrejević | |
2013. | Šešir profesora Koste Vujića | direktor Kozarac | |
2013. | Vrata Srbije: Mojsinjska Sveta gora | vojvoda Prijezda | |
2014. | Marijina epizoda | Stevan | |
2013. | The Cursed Days | Duan | |
2016. | Santa Maria della Salute | Laza Kostić | |
2016. | Stado | Neša | |
2017. | Božićni ustanak | Đuro Drašković | |
2017. | Santa Maria della Salute | Laza Kostić | |
2017. | Nemanjići — rađanje kraljevine | Stefan Prvovenčani | |
2017. | Mamurluci | Neša biznismen | |
2018. | Grudi | Fuki | |
2018. | Žigosani u reketu | profesor Nojman | |
2019. | Grupa | policajac Šumić | |
2019. | Realna priča | Miki | |
2019—2021. | Švindleri | Brzi Nož,Oštri Nož,Rđavi Nož,Kratki Nož | |
2019. | Junaci našeg doba | Ivan Bojanić Bizon | |
2020-e | |||
2020. | Grudi | Fuki | |
2020—2023. | Mama i tata se igraju rata | Miki | |
2021. | Nije loše biti čovek | Milan | |
2021. | Aleksandar od Jugoslavije | Patrijarh srpski Dimitrije | |
2021. | Kalkanski krugovi | Dejan | |
2021. | Advokado | Stanko | |
2021—2022. | Tajne vinove loze | Vuk Tomović | |
2023. | Toma | Dragan Nikolić | |
2024. | Bauk | sveštenik | |
2024. | Megdan: Između vode i vatre | Basta | |
2024. | Seti me se | ||
2024. | Apsurdni eksperiment |
Sinhronizacijske uloge[uredi | uredi izvor]
Ćetković je pozajmljivao glas za nekoliko uloga u crtanim filmovima koji su sinhronizovani na srpski jezik.
Godina sinh. | Crtani film | Uloga | Studio |
---|---|---|---|
2000. | Kiriku protiv veštice[61] | Kiriku (mladić) | Šibica |
2014. | Ćurke na slobodi[62] | Džejk | Mobi |
2017. | Lepotica i zver (film iz 2017)[63] | Gaston (dijalozi) | Livada Beograd |
Pozorišne predstave[uredi | uredi izvor]
Nakon angažmana u Kruševačkom pozorištu, gde je glumio pre upisivanja fakulteta, bio je član ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu, a nakon toga član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je odigrao veliki broj uloga. Istakao se u velikom broju pozorišnih uloga uključujući uloge Don Žuana u istoimenoj predstavi, Torvalda Helmera u predstavi Nora! Šta se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili stubovi društva, Otela u Dnevniku o Čarnojeviću, Ljubomira Nestorovića u predstavi Tako je moralo biti, doktora Arsića u Providenci za koju je dobio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje, Hasana u predstavi Derviš i smrt, Otela u istoimenoj predstavi za koju je dobio veliki broj nagrada, psihijatra Martina Dajsarta u Ekvusu i mnogim drugim.[64][65][66][67]
Sarađivao je sa nekim od najznačajnijih pozorišnih reditelja na Balkanu, među kojima su Dejan Mijač, Nebojša Dugalić, Egon Savin, Goran Marković, Nebojša Bradić, Uglješa Šajtinac i mnogi drugi.[68]
Predstava | Uloga | Reditelj |
---|---|---|
Audijencija | Sladek | Vojin Paunović |
Srpska drama | Milan Srećković | Nebojša Bradić |
Vreme čuda | Jakov Alfejev | Radmila Vojvodić |
Lisistrata | Petar Zec | |
Brod za lutke | Ljutko | Slobodan Unkovski |
Bure baruta | Gele | Boris Isaković |
Dnevnik o Čarnojeviću | Otel | Miloš Lolić |
Don Krsto | Krsto | Vida Ognjenović |
Govornica | Ranka/Ranko iz Beograda | Jagoš Marković |
Hadersfild | Dule | Uglješa Šajtinac |
Jastučko | policajac i detektiv | Anja Šuša |
Don Žuan | Don Žuan | Gorčilo Stojanović |
Ljubavna pisma | Vojin | Nebojša Bradić |
Derviš i smrt | Hasan | Nebojša Bradić |
Male tajne | Petar Radovanović | Goran Marković |
U potpalublju | Dejan | Nikita Milivojević |
Kandid ili optimizam | Komandant, Klemenso | Aleksandar Popovski |
Na dnu | Baron | Paolo Mađeli |
Noć bogova | Luj XIV | Marko Manojlović |
Nora! Šta se dogodilo nakon što je Nora napustila muža ili stubovi društva | Torvald Helmer | Snežana Trišić |
Otelo | Otel | Miloš Lolić |
Koreni | Nebojša Bradić | |
Mušica | Milenko Zablaćanski | |
Mizantrop | Oront, zaljubljen u Selimenu | Egon Savin |
Osma sednica ili Život je san | Goran Marković | |
Prokleta avlija | Ćamil | Nebojša Bradić |
Providenca | doktor Arsić | Egon Savin |
Tako je moralo biti | Ljubomir Nestorović | Egon Savin |
Sestre po metli | Kokan Mladenović | |
Turneja | Milan Karadžić | |
Saloma | Džonatan, Podžers | Roman Viktjuk |
Kralj Betajnove | Župnik | Milan Nešković |
Transilvanija | Daglas | Milan Karadžić |
U Edenu na istoku | Progonjen | Nikola Đuričko |
U močvari | Katridž Kilbrajd | Egon Savin |
Suze su OK | Milan Karadžić | |
Zlatno runo | Kir Kjsunizage, lekar | Nebojša Dugalić |
Troil i Kresida | Diomed | Dejan Mijač |
Ekvus | psihijatar Martin Dajsart | Marko Manojlović |
Nije čovek ko ne umre | Ivan | Gorčin Stojanović |
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- Nagrada „Bora Mihajlović” (1996)[30]
- Nagrada „Stojan Dečermić — mladi prvak” (1999)[34][69]
- Nagrada TV Novosti za glumački par godine sa Minom Lazarević u TV seriji Porodično blago (1999. i 2002)[32]
- Nagrada TV Novosti za glumački par godine sa Katarinom Radivojević u filmu Zona Zamfirova (2003)[35]
- Nagrada žirija publike za ulogu Hasana u pozorišnoj predstavi Derviš i smrt, glumačke svečanosti Milivoje Živanović, Požarevac (2004)[40]
- Nagrada za najboljeg glumca 3. festivalske večeri, za ulogu Srećka u filmu Zvezde ljubavi, 40. Filmski susreti u Nišu (2005)[41]
- Nagrada za najboljeg glumca 5. Festivala bosanskohercegovačke drame, Zenica (2006)[42]
- Nagrada za najbolju epizodnu mušku ulogu u filmu Hadersfild, 42. Filmski susreti u Nišu (2007)[70]
- Oskar popularnosti za najboljeg glumca (2009)[44]
- Nagrada "Miloš Žutić" za naslovnu ulogu u predstavi Don Krsto, Udruženje dramski umetnika Srbije (2009)[71][72][73]
- Nagrada za lepotu govora Branivoj Đorđević za ulogu Otela u istoimenoj predstavi (2013)[74][75]
- Godišnja nagrada JDP-a za ulogu Otela u predstavi Otela (2013).[47]
- Nagrada Raša Plaović za ulogu Otela u istoimenoj predstavi Vilijama Šekspira u režiji Miloša Lolića i produkciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta (2013)[76]
- Nagrada „Branka i Mlađa Veselinović” za najbolje glumačko ostvarenje u sezoni 2012/2013 u predstavama JDP-a (2014)[51]
- Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje za ulogu doktora Arsića u predstavi Providenca u 2014. godini, Festival mediteranskog filma Purgatorije (2014)[50]
- Nagrada porodica životnog stila sa Slobodom Mićalović, Ličnosti životnog stila Srbije (2015)[77]
- Plaketa „Miloš Šami” za odigrane uloge u Hercegnovskom pozorištu (2015)[52]
- Nagrada Milivoje Živanović za ulogu Otela u istoimenoj predstavi (2016)[46]
- Priznanje Vidovdanski vitez (2017)[78]
- Nagrada Car Konstantin za ulogu Laze Kostića u filmu Santa Maria della Salute, 52. Филмски сусрети у Нишу (2017)[54]
- Златни индекс Бањалучког студентског позоришта (2022)[79]
- Награда Браћа Карић (2022)
Референце[uredi | uredi izvor]
- ^ „Vojin Ćetković (Brando bez Mane)”. arhiva.glas-javnosti.rs. 9. 11. 2002.
- ^ а б в „Ti divni Bagdalci: Vojin Ćetković”. restoranbagdala.com. Приступљено 15. 1. 2019.
- ^ „Век и по Крушевачке гимназије” (PDF). gimnazija.org.rs. 6. 12. 2018.
- ^ „Vojin Ćetković, glumac - Pokaži mi zašto si plaćen”. ekapija.com. 26. 8. 2011.
- ^ „Pozorišni studio Bata Miladinović Kruševac”. pozorisnistudio.blogspot.com. Приступљено 16. 1. 2019.
- ^ „Kipi od talenta”. Вечерње новости. 11. 1. 2004.
- ^ „Fotografija iz indeksa Vojina Ćetkovića čuva istinu o njemu”. noizz.rs. Приступљено 5. 8. 2018.
- ^ „Ovo je rođeni brat Vojina Ćetkovića”. blic.rs. Приступљено 31. 3. 2017.
- ^ „Vojina Ćetkovića obožava cela Srbija: Ali niko ne zna da je njegov brat uspešan reditelj, a evo kako izgleda”. kurir.rs. 4. 12. 2018.
- ^ „Turbo-klasa FDU: Prepoznajete li 12 veličanstvenih sa slike?”. noizz.rs. 3. 5. 2011.
- ^ „Naišli smo na Vojina Ćetkovića u spotu iz 90-ih i dan je upravo postao smešniji”. noizz.rs. 10. 6. 2017.
- ^ а б „Glumac Vojin Ćetković — biografija”. sinemanija.com. 1. 11. 2015.
- ^ „Vojin Ćetković se priključio humanitarnoj akciji i podržao život!”. svet.rs. 4. 11. 2016.
- ^ „Bivše ljubavi: Evo koga su Vojin i Sloboda voleli pre braka”. srbijadanas.com. 21. 12. 2016.
- ^ „Majstori svog zanata: Vojin Ćetković i Vanja Grbić su se zbog ovoga jako vezali”. alo.rs. 26. 4. 2018.
- ^ „Vojin Ćetković: Ostaju predstave i glumačke bravure”. stil.kurir.rs. 22. 11. 2015.
- ^ „Bojan i Milovan: Ovo su braća Vojina Ćetkovića”. piplmetar.rs. 29. 7. 2017.
- ^ Zorica Zarić (2002): Vojin Ćetković
- ^ Бојана Јовановић (2017): Војин Ћетковић: Мој Стефан ће бити савремен!
- ^ „Razvodi u domaćem svetu”. vesti.rs. 7. 12. 2006.
- ^ „Ovo je prva žena Vojina Ćetkovića koja se posle razvoda odselila iz Srbije”. telegraf.rs. 18. 2. 2018.
- ^ „Venčali se Sloboda i Vojin”. Вечерње новости. 16. 5. 2008.
- ^ „Biografija Vojin Ćetković”. mondo.rs. 19. 1. 2019. Архивирано из оригинала 19. 01. 2019. г. Приступљено 17. 01. 2019.
- ^ „Dvostruko slavlje: Sloboda Mićalović i Vojin Ćetković proslavili rođendan ćerkama”. hellomagazin.rs. 1. 2. 2018.
- ^ а б „Vojin Ćetkovic biografija”. poznati.info. Архивирано из оригинала 09. 12. 2018. г. Приступљено 16. 1. 2019.
- ^ OPROŠTAJ OD KUMA: Vojin Ćetković je Glogovcu krstio decu, bio uz njega do kraja, a sad njegove reči o izgubljenom prijatelju bole espreso.rs
- ^ „Svi ih znate: Ovo su kumovi Slobode i Vojina Ćetkovića i takođe su glumci”. piplmetar.rs. 7. 10. 2017.
- ^ „Glumački portret Vojin Ćetkovića”. kolubarske.rs. 9. 11. 2014.
- ^ „Audijencija”. atelje212.rs. 6. 12. 2018. Архивирано из оригинала 06. 12. 2018. г. Приступљено 06. 12. 2018.
- ^ а б „Godišnje nagrade kruševačkog pozorišta”. arhiva.glas-javnosti.rs. 28. 12. 2003.
- ^ „Досије 128”. Радио-телевизија Србије. 16. 1. 2019.
- ^ а б „Upalite svece da nas Bata vidi”. arhiva.glas-javnosti.rs. Архивирано из оригинала 16. 01. 2019. г. Приступљено 16. 1. 2019.
- ^ „Gde je, šta radi Brando?”. mondo.rs. 21. 4. 2015.
- ^ а б „Mladi prvak-Nenad Stojmenović”. nin.co.rs. 12. 6. 2001.
- ^ а б „Oni što pobeđuju u životu”. Вечерње новости. Приступљено 16. 1. 2019.
- ^ „Vojin Ćetković: Nikad neću biti kao Laušević i Božović”. kurir.rs. Приступљено 26. 8. 2017.
- ^ „Vojin Ćetković: Sve je počelo sa Šotrom”. Вечерње новости. 12. 8. 2018.
- ^ „Vojin Ćetković”. tiketklub.com. Приступљено 24. 1. 2019.
- ^ Синоћ у Нишу почео 38. фестивал глумачких остварења („Глас јавности”, 24. август 2003)
- ^ а б „Beseda i protest Gojka Šantića”. blic.rs. 5. 4. 2004.
- ^ а б „Igra ljubavnog trougla”. Вечерње новости. 25. 8. 2005.
- ^ а б „Narodnom pozorištu Sarajevo za predstavu "Legenda o Ali-paši" najviše nagrada”. klix.ba. 2. 6. 2006.
- ^ а б в г д ђ е ж „Vojin Ćetković”. biografija.org. 19. 7. 2017.
- ^ а б „”Oskar” za najbolje”. novosti.rs. 31. 3. 2009.
- ^ „Rie Rasmussen Human zoo” (PDF). berlinale.de. 18. 1. 2019. Архивирано из оригинала (PDF) 16. 12. 2013. г. Приступљено 18. 01. 2019.
- ^ а б „Vojinu Ćetkoviću nagrada Milivoje Živanović”. Радио-телевизија Србије. Приступљено 11. 4. 2016.
- ^ а б „Vojin Ćetković dobio dve godišnje nagrade JDP-a”. glossy.espreso.rs. 3. 4. 2013. Архивирано из оригинала 12. 01. 2019. г. Приступљено 11. 01. 2019.
- ^ „Premijera ”Otela” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu”. blic.rs. 24. 12. 2012.
- ^ „Filmski susreti u Nišu: Predstavljen dokumentarni film i monografija o Marku Nikoliću”. akademijaumetnosti.edu.rs. Приступљено 16. 1. 2019.
- ^ а б „Predstava "Providenca" u JDP-u”. rts.rs. 15. 10. 2014.
- ^ а б „Vojin Ćetković dobitnik nagrade Branka i Mlađa Veselinović”. wannabemagazine.com. Приступљено 15. 1. 2019.
- ^ а б „Herceg Novi: Plaketa i za publiku”. Вечерње новости. 5. 5. 2015.
- ^ „Љубавна прича без граница”. Вечерње новости. 21. 12. 2016.
- ^ а б „Dodeljene nagrade 52. filmskih susreta u Nišu”. Б92. 31. 8. 2017.
- ^ „Crnogorska TV serija oko koje se digla frka”. mondo.rs. 16. 3. 2017.
- ^ „Izvrtanje istorije, radi opravdanja aktuelne politike u Crnoj Gori se snima serija o "srpskim okupatorima"”. alo.rs.rs. 7. 3. 2017.
- ^ „У Београду нападнут Војин Ћетковић због Милове серије”. in4s.net. 7. 3. 2017.
- ^ Vojin Ćetković: Za ovu ulogu sam se spremao ceo životblic.rs
- ^ „Кнез Лазар, о филму”. filmknezlazar.rs. Архивирано из оригинала 19. 01. 2019. г. Приступљено 17. 1. 2019.
- ^ „Da li ćemo gledati film o Knezu Lazaru?”. mondo.rs. Приступљено 23. 10. 2017.
- ^ „Kiriku protiv veštice”. arhiva.glas-javnosti.rs. Приступљено 15. 1. 2019.
- ^ „Vojin Ćetković pozajmljuje glas "Ćurkama na slobodi"”. blic.rs. Приступљено 13. 2. 2014.
- ^ „„Lepotica i zver” se uselili u domaće bioskope”. vajbmagazin.com. Архивирано из оригинала 16. 01. 2019. г. Приступљено 15. 1. 2019.
- ^ „Vojin Ćetković kao srpski Entoni Hopkins: Sa Brodveja stiže pravo na daske BDP-a”. telegraf.rs. Приступљено 14. 11. 2018.
- ^ „Vojin Ćetković”. Југословенско драмско позориште. Архивирано из оригинала 26. 12. 2017. г. Приступљено 17. 1. 2019.
- ^ „Vojin Ćetković”. nasceni.tickers.rs. Архивирано из оригинала 19. 01. 2019. г. Приступљено 17. 1. 2019.
- ^ „Vojin Ćetković”. pozorista.com. Приступљено 17. 1. 2019.
- ^ „U emisiji Portret- glumac Vojin Ćetković”. rtv-kd.com. Приступљено 4. 9. 2018.
- ^ „Vojin Ćetković, laureat nagrade "Stojan Dečermić - mladi prvak"”. arhiva.glas-javnosti.rs. 5. 11. 1999.
- ^ „Glavni program: Dugi igrani filmovi — Hadersfild”. vukovarfilmfestival.com. Приступљено 17. 1. 2019.
- ^ Ћетковићу награда „Милош Жутић” Архивирано на сајту Wayback Machine (5. mart 2016), Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Uručena nagrada „Miloš Žutić” Vojinu Ćetkoviću Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. januar 2012), Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ „Vojin Ćetković dobitnik nagrade "Miloš Žutić”. Radio-televizija Srbije. 24. 1. 2009.
- ^ Glas javnosti, dodela nagrada JDP za 2013.
- ^ „JDP obeležio 65 godina rada uz upozorenje na teška vremena”. politika.rs. Pristupljeno 3. 4. 2013.
- ^ „Raša Plaović” Vojinu Ćetkoviću („Politika”, 19. novembar 2013)
- ^ „Ovo su ličnosti sa najviše životnog stila”. blic.rs. 21. 12. 2015.
- ^ „Dodeljene nagrade Vidovdanski vitez”. danas.rs. 26. 6. 2017.
- ^ „Vojinu Ćetkoviću uručena nagrada "Zlatni indeks"”. NOVA portal (na jeziku: srpski). 2022-06-14. Pristupljeno 2022-06-14.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Vojin Ćetković na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Vojin Ćetković na sajtu PORT.rs
- Vojin Ćetković na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Vojin Ćetković: Okrenimo se porodici („Večernje novosti”, 30. decembar 2011)
- Vojin Ćetković: Nisam problematičan tip („Večernje novosti”, 28. april 2015)
- Od Svetog Save nismo imali veštijeg pregovorača („Politika”, 28. mart 2018)
- Rođeni 1971.
- Glumci iz Kruševca
- Srpski glumci
- Srpski glasovni glumci
- Bivši studenti Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu
- Glumci i glumice Jugoslovenskog dramskog pozorišta
- Glumci i glumice Kruševačkog pozorišta
- Dobitnici Nagrade Miloš Žutić
- Dobitnici Nagrade Raša Plaović
- Dobitnici nagrade Car Konstantin
- Dobitnice i dobitnici nagrade Ona i on
- Dobitnici Nagrade Branka i Mlađa Veselinović
- Članovi Udruženja dramskih umetnika Srbije