Galac
Galac Galaţi | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rumunija |
Okrug | Galac |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 249.432[1][2] |
— gustina | 1.213 st./km2 |
Aglomeracija | 600.000 (2006) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 26′ 00″ S; 28° 03′ 19″ I / 45.43326° S; 28.05523° I |
Aps. visina | 50 m |
Površina | 241,5 km2 |
Galac (rum. Galaţi — Galaci, nem. Galatz, tur. Kalas) grad je u središnjoj Rumuniji u istorijskoj pokrajini Moldavija. Upravno je središte istoimenog okruga.
Galac je najveći rumunski grad i luka na Dunavu.
Galac sa gradom Brailom, 15 km udaljenim rumunskim velegradom, čini dvograđe Kantemir. Ova urbana zona je posle "Velikog Bukurešta" druga po veličini u državi.
Galac ima površinu od 241,5 km u njemu je, prema popisu iz 2002, živelo 301.854 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Galac se nalazi u istočnom delu zemlje, u najjužnijem delu rumunske Moldavije, koji gravitira Dunavu. Grad se obrazovao na strateški važnom mestu na okuci Dunava, gde njegov tok iz pravca sever-jug prelazi u pravac istok-zapad. Blizu grada su i ušća rumunskih reka Prut i Siret u Dunav, preko kojih je grad povezan sa zaleđem. Oko grada se prostire Vlaška nizija.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Galac se prvi put pominje sredinom 14. veka. Katedrala Svetog Đorđa potiče iz 17. veka. Za vreme Rusko-turskog rata trupe generala Mihaila Kamenskog su 1789. spalile Galac.
Srbi u Galacu[uredi | uredi izvor]
Po srpskom putopiscu Joakimu Vujiću u 19. veku je u Galcu kao trgovačkoj varoši bilo više nacionalnosti, među kojima i Srba.
Kupci jedne bugarske knjige u tom mestu bili su očigledno i Srbi. Od 18 pretplatnika, čak njih 15 ima srpsku verziju prezimena.[3]
Za vreme kratkog trodnevnog boravka u gradu, Joakim Vujić je upoznao tamošnje Srbe. Odseo je kod domaćina građanina Aleksandra Živkovića. Upoznao je tada Vasilija Malova, Gavra Stefanovića, Georgija i Nikolu Crnogorčeviće, te Špiru Đurković "i mnoge druge" - Srbe u Galacu. Dućan u centru grada držao je u to vreme i Valjevac rodom, Branko Plavšić, koji je prodavao Vujićeve knjige.[4] Zanimljivu knjigu o velikom naseljavanju Hercegovaca u Odesi i okolini, kupio je pretplatom 1842. godine u Galacu, isti Spiro Đorđević, kupac Bokelj, rodom iz Risna.[5]
U mestu je slavni srpski bogataš, trgovac "Kapetan Miša" - Miša Anastasijević imao svoju privremenu "kamarašiju". Bila je to trgovačka agencija sa malom posadom pouzdanih činovnika: poslovođa, sekretar, novčar (kasir), dve kantardžije i čuvar.[6]
Njegoševu knjigu o crnogorskom avanturisti, koji se lažno predstavljao da je ruski car, kupio je 1851. godine A. Milašinović iz Galaca.[7]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
U odnosu na popis iz 2002, broj stanovnika na popisu iz 2011. se smanjio.[8]
1966. | 1977. | 1992. | 2002. | 2011. |
---|---|---|---|---|
151.412 | 238.292 | 326.141 | 298.861 | 249.432 |
Matični Rumuni su najborojnije stanovništvo Galca, a od manjina ima samo Roma.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Galac je centar rumunske teške industrije. U gradu je i najveća rumunska železara („Sideks“, deo kompanije Arcelor-Mital), te luka i brodogradilište. U Galcu postoji i fabrika tekstila, mlinovi i prerada ribe. Galac je 1974. dobio univerzitet.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
- Ankona
- Jesi
- Brindizi
- Koventri
- Pirej
- Vuhan
- Pesak
- Limón
- Hamond
- Mikolajiv
- Sevastopolj
- Jalta
- Skotsblaf
- Mumbaj
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013.
- ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie – județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013.
- ^ Ivan Kajdanov: "Kratko načertanije na vseobšćata istorija", Budim 1836. godine
- ^ Joakim Vujić: "Putešestvija po Ungariji, Valahiji, Moldaviji, Besarabiji, Hersonu i Krimu", Beograd 1845. godine
- ^ "Kazivanje starih Trebješana...", Beograd 1842. godine
- ^ "Glasnik Srpskog učenog društva", Beograd 71/1890.
- ^ Petar Petrović Njegoš: "Lažni car Šćepan Mali", Trst 1851. godine
- ^ http://brojstanovnika.population.city/rumunija/galati/