Manojlovce
Manojlovce | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Grad | Leskovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 775 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 00′ 32″ S; 22° 00′ 33″ I / 43.009° S; 22.009166° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 258 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 16201 |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Manojlovce je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 775 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 778 stanovnika).
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Prema jednoj legendi, selo je dobilo ime po Manojlu Komninu, vizantijskom caru koji je, tokom svog pohoda na Stefana Nemanju, skoncentrisao svoje snage u ovom selu, a moguće je da se i neka bitka dogodila upravo na ovom području. Međutim, ova legenda nema mnogo toga realnog i istorijskog, tako da nije prihvaćena. Jedno je izvesno, a to je da je selo dobilo ime po nekom Manojlu. Taj Manojlo je ili bio prvi stanovnik u selu ili njegov vlastelin, što je verovatnije. Postoji još jedna pretpostavka koja nije prihvaćena, a ona kaže da je selo dobilo ime po nekom Manojlu koji je od turskog ugnjetavanja pobegao iz Rajnog Polja i naselio se u ovom kraju.[1]
Položaj[uredi | uredi izvor]
Manojlovce je selo smešteno na levoj obali reke Južne Morave, na njenoj najnižoj terasi, sa obe strane puta koji vodi od Leskovca za Orašac, odnosno Stupnicu. Za podizanje sela najzaslužniji faktor bio je saobraćaj: na ovom mestu se nekada Morava brodila i tako su se povezivala naselja na levoj i desnoj obali. Oko te tačke formirala su se četiri sela: dva na desnoj obali - Donja Slatina i Velika Biljanica, i dva na levoj - Manojlovce i Mala Biljanica. Kao što Manojlovce i Mala Biljanica čine jednu naseobinsku simbiozu, takav je slučaj i na desnoj obali sa Velikom Biljanicom i Donjom Slatinom.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Selo datira još iz predturskog perioda, a verovatno je oformljeno u početku stvaranja srpske srednjovekovne države. U tom smislu bi legenda koja vezuje ime sela sa grčkim carem Manojlom Komninom imala neko opravdanje. U turskom popisu za vreme vladavine Mehmeda II (1444-1446) Manojlovce se nalazi kao timarsko selo u oblasti Kruševca, Toplice i Dubočice. Prema ovom popisu, Manojlovce kao selo u Dubočici zapisano je kao timar kadije Niša sa godišnji prihodom od 1.246 akči (turskih zlatnika iz tog doba). Tada je imalo 17 domova.[2]
Brežuljak Rid u ataru sela poznat je po tome što se oko njega u tursko doba vodila borba između Donje Slatine i Manojlovca. Brdo, naime, razdvaja Rajnopoljsku od Slatinske reke i strateški je važno za ove krajeve. S obzirom da je Manojlovce u to vreme bilo jedino slobodno selo, a okolna sela Gornja i Donja Slatina, Kumarevo, Bratmilovce i Mrštane sva imala svoje gospodare, ono je bilo jedini prostor koji je mogao da se zauzme, pa su svi turski gospodari gledali da svoj atar prošire upravo manojlovačkim. Borba je završena na turskom sudu, a kako Manojlovce nije imalo svog gospodara, moralo je samo da se brani. Jedini učeni čovek iz Manojlovca u to vreme bio je Tasa Kreketil, koji je pokušao da odbrani svoje selo, ali neuspešno, jer mu je nakon presude pretila opasnost da bude ubijen od strane turskih gospodara okolnih sela, pa se povukao.[2]
Događaji koji su usledili posle 1807. godine uticali su na to da stanovništvo, ili jedan njegov deo koji je ranije živeo u ovom naselju, napusti svoje domove i ode u druga sela i zbegove. Nije isključena ni mogućnost da je selo bilo spaljeno, tim pre što je u ustaničkom regionu, na najkraćem rastojanju od Leskovca i na direktom udaru. Povratna kretanja odbeglog, starosedelačkog življa i ponovno naseljavanje na ovom mestu počela su nešto kasnije, ali su ona bila retka i uzdržana. Paralelno ovim kretanjima, posle događaja iz Prvog, a naročito Drugog srpskog ustanka, Turci su se povukli iz novooslobođenih krajeva i zadržali ovde u priličnom broju. Naselili su se uglavnom u ravničarskim krajevima. Ekonomske prilike su u to doba takođe bile veoma teške. Vrlo je verovatno da je ovo stanje zadržalo veća imigraciona kretanja starosedelačkog življa, koje se nekako adaptiralo na nove životne uslove, u očekivanju daljeg razvoja događaja.
Na ovakav zaključak upućuje i popis iz 1890. godine, odmah nakon oslobođenja. Zapravo, u normalnim okolnostima, skok od 25 domaćinstava (podatak zabeležen 60ih godina 19. veka) na čak 71 domaćinstvo, u tako kratkom vremenskom intervalu, bio bi skoro neobjašnjiv, računajući čak i sa osetnijim prilivom u uslovima posle oslobođenja od Turaka. Tim pre što naredni popis iz 1948. godine, iz perioda koji je u znaku bržeg razvoja, većih uticaja grada, usitnjavanja poseda, raspadanja zadruga i slično, pokazuje porast od svega 48 domaćinstava. Najzad, popis iz 1890. godine dao je i podatke iz kojih se vidi da je u selu živelo 5 domaćinstava sa 11-15 članova, jedno sa 16-20 i jedno sa čak 21-25 članova, što je samo još jedna potvrda da se radi o starosedelačkom življu koje se posle ovih kretanja vratilo na svoje ognjište.[1]
Posle reforme turskog carstva i ukidanja spahijskog sistema, Manojlovce je sačuvalo svoju slobodu pa nije plaćalo agrarni dug, a prva srpska uprava posle oslobođenja od Turaka u selu je popisala 45 kuća i administrativno ga uvela u veliko-mrštansku opštinu.[3]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Hidrologija[uredi | uredi izvor]
Pored sela, sa njegove istočne strane, teče reka Južna Morava, koja je oduvek imala mnogostruki značaj za selo: na njoj su bile vodenice plovke, u plićacima se topila konoplja, u njenim vodama lovljena je čuvena riba moravka, mrena i mnoge druge ribe.
U prošlosti se često dešavalo da selo strada od Južne Morave. Reka je, naime, vrlo često plavila deo sela sa njene leve strane, uništavajući tako plodno obradivo zemljište, a neretko je dolazila i do samog sela, plavila ga i ugrožavala meštane. Sada je od poplava selo zaštićeno izgradnjom odbrambenog nasipa, a pesak i šljunak koji se nalazi na obalama se koristi za izgradnju asfaltnih ulica u Leskovcu i puteva u okolini.
Na lokalitetu Crkvište postoji izvor pod nazivom Kutlavica čiju vodu vlasnici vinograda u obližnjim brdima koriste za piće. Usled podzemnog oticanja ove vode, strmi breg u ovoj oblasti klizi prema Južnoj Moravi, pa su klizišta i odroni česte pojave. U prošlosti je na ovom mestu bila crkva, po kojoj je i mesto dobilo ime, ali je ona, usled nestabilnog terena, propala u zemlju, kako navode meštani sela. Danas je ovaj predeo zasađen topolom, kako bi se zemljište isušilo i sprečilo klizanje terena.[4]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Manojlovce živi 646 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,0 godina (41,1 kod muškaraca i 43,0 kod žena). U naselju ima 207 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,76.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 2 | 1 | ||
80+ | 1 | 11 | ||
75—79 | 23 | 14 | ||
70—74 | 26 | 40 | ||
65—69 | 26 | 22 | ||
60—64 | 15 | 18 | ||
55—59 | 19 | 16 | ||
50—54 | 28 | 26 | ||
45—49 | 42 | 36 | ||
40—44 | 24 | 29 | ||
35—39 | 20 | 23 | ||
30—34 | 27 | 23 | ||
25—29 | 24 | 26 | ||
20—24 | 32 | 26 | ||
15—19 | 30 | 23 | ||
10—14 | 23 | 21 | ||
5—9 | 21 | 17 | ||
0—4 | 10 | 13 | ||
Prosek : | 41,1 | 43,0 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 339 | 85 | 220 | 27 | 6 | 1 |
Ženski | 334 | 49 | 221 | 49 | 15 | 0 |
UKUPNO | 673 | 134 | 441 | 76 | 21 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 224 | 98 | 0 | 0 | 45 |
Ženski | 169 | 106 | 0 | 0 | 20 |
UKUPNO | 393 | 204 | 0 | 0 | 65 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 5 | 14 | 22 | 6 | 11 |
Ženski | 0 | 1 | 17 | 2 | 1 |
UKUPNO | 5 | 15 | 39 | 8 | 12 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 5 | 5 | 5 |
Ženski | 1 | 0 | 1 | 3 | 11 |
UKUPNO | 1 | 0 | 6 | 8 | 16 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 1 | 0 | 0 | 7 | |
Ženski | 2 | 0 | 0 | 4 | |
UKUPNO | 3 | 0 | 0 | 11 |
Privreda[uredi | uredi izvor]
Ukupna površina koju zauzima atar sela Manojlovce iznosi 424 hektara, od kojih obradive površine zauzimaju površinu od 188 hektara. Stanovništvo Manojlovca bavi se pretežno poljoprivredom, a glavne kulture su pšenica, kukuruz, krompir i vinograd. Pod vinogradima je zasađeno 57 hektara površine, voćnjaci zauzimaju 6 hektara, livade 4, a pašnjaci 99 hektara. Atar sela obuhvata i 12 hektara šume, dok je oko 58 hektara neplodno zemljište, na kome nema nikakvih kultura. Iako se samo selo nalazi na levoj obali Južne Morave, veći deo atara Manojlovca smešten je na suprotnoj obali reke, na velikom broju brežuljaka, od kojih je najpoznatije i najveće brdo zvano Sveti Spas.[4]
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Selo je smešteno sa obe strane puta koji povezuje susedna sela sa ekonomskim, saobraćajnim i administrativnim centrom - Leskovcem. Put trećeg reda, dužine 21 kilometar, po prelasku gvozdenog mosta na Južnoj Moravi , ima kao krajnje istočnu tačku selo Stupnicu, odnosno selo Ličje - Gornje Dragovlje, preko koga se izlazi na put Niš—Babušnica—Crna Trava. Prema njemu gravitira veći broj sela sa pobrđa i daljeg oboda, tako da se ovde manji, seoski putevi stiču i razilazenu svim pravcima. Za sam grad ovaj put je od velikog značaja, kao najkraća veza sa zaleđem, koje je izvor sirovina i drugih tržišnih viškova i rezervoar radne snage, iz bliže i dalje gravitacione zone, i najbliži izlaz na reku, na prirodno kupalište.
Manojlovce je danas vezano stalnom, produžnom linijom gradskog saobraćaja sa Leskovcem, što je, neposrednim uticajem gradskog tržišta, imalo odraza na intenziviranje poljoprivredne proizvodnje i privredni i etnički preobražaj sela, koje dobija ne samo fizionomiju prigradskog naselja, već se postupno formira i u predgrađe Leskovca.
Sa gradom, Manojlovce ima izlaz na železničku prugu, dok je sa auto-putem (udaljenim 4 kilometra) vezano gradskom petljom.[1]
U prošlosti, glavni put kojim se dolazilo do sela išao je preko Mrštana, ispod koga se odvajao od sadašnjeg puta koji od Mrštana vodi za Donje Krajince i dolazi u Mrštane sa njegove južne strane pored leve obale Južne Morave. Taj put je danas zapušten i služi samo meštanima sela Mrštane da stignu do svojih njiva koje se protežu sve do Manojlovca.
Pored glavnog, Manojlovce je povezano i sa Kumarevom nasutim, neasfaltiranim putem, kao i sa Donjim Krajincem, s tim što je taj put u jako lošem stanju.[4]
Kultura[uredi | uredi izvor]
Područje koje zahvata mesna kancelarija Manojlovce je oduvek bilo središte kulturnog i političkog života kraja. Pored centralne osmogodišnje škole, tu je i odeljenje Narodne biblioteke “Radoje Domanović” iz Leskovca, zatim odeljenje pošte, mesna kancelarija, Zemljoradnička zadruga “Manojlovce” i Dom kulture mladih.[8]
Osnovna škola „Radoje Domanović”[uredi | uredi izvor]
Prema predanju, škola je počela sa radom nakon oslobođenja ovih krajeva od Turaka, 1878. godine, pored velike nepismenosti stanovništva, u nasleđu naroda ostala je jedna prizemna zgrada, koja je bila na mestu današnje zgrade škole. Zgrada je sadržala dve velike prostorije i, po svoj prilici, prvo je bila kafana, a i bakalnica, jer je između prostorija imala otvor (šuber) i bila vlasništvo izvesnog Grka Nauma koji je, odmah nakon oslobođenja od Turaka, prodao zgradu i napustio selo. U ovoj zgradi je tada počela da radi četvororazredna osnovna škola. Školu su pohađali meštani Manojlovca, ali i okolnih sela, poput Kumareva, Male i Velike Biljanice, Gornje i Donje Slatine i Navalina.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Mesna kancelarija Manojlovce
-
Spomenik oslobodiocima
-
OŠ “Radoje Domanović”
-
Seoski krst
-
Seoski krst
-
Zdravstvena ambulanta
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Miodrag Pavićević, Kad je formirano naseljene Manojlovac, Leskovački zbornik, tom 3.
- ^ a b O. Zirojević i I. Eren, Popis oblasti Kruševca, Toplice i Dubočice za vreme prve vladavine Mehmeda II (1444-1446), Vranjski glasnik, tom IV, str. 395
- ^ Vidosava Nikolić-Stojančević, Leskovac i oslobođeni predeli Srbije 1877-1878. godine, Leskovac 1975, str. 99
- ^ a b v Jovan V. Jovanović, Leskovačko polje i Babička gora - istorijsko-privredna i etnografsko-sociološka istraživanja, Leskovac, 1979, Narodni muzej
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
- ^ Slobodan Pavićević, Moja škola “Radoje Domanović”: Bošnjace, Vranje, Guska, Kragujevac, Manojlovce, Niš, Novi Beograd, Paraćin. Kragujevac, 1998.